Baza je ažurirana 29.04.2026. zaključno sa NN 26/26 EU 2024/2679
1 Poslovni broj: UsI-3921/22-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. Gj., iz Z. protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi odobravanja besplatne pravne pomoći, nakon održane usmene i javne rasprave, 11. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-701-03/18-01/108, Urbroj: 514-04-01-01-02/03-22-05 od 3. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je rješenje G. Z., Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/16-004/709, URBROJ: 251-07-31-18-05 od 20. ožujka 2018.
2. Nadalje, odbijen je zahtjev M. M. Gj. za odobravanje sekundarne pravne pomoći za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem, Ovrv-3721/15.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako je ocjena o njegovom obijesnom ponašanju neosnovana procjena tuženika. Mišljenja je kako tuženik nije ovlašten utvrditi obijesno parničenje, već je obvezan zatražiti mišljenje od suda, koji je vodio konkretni sudski postupak, da li se radi o obijesnom parničenju obzirom da je sud nadležan i kvalificiran da sudi da li se u konkretnom sudskom predmetu radi o obijesnom parničenju. Nejasnim i nerazumljivim smatra utvrđenje tuženika o učinkovitosti sudskih postupaka obzirom da je ishod sudskog postupka uglavnom manje ili više neizvjestan. Smatra i kako je osporeno rješenje manjkavo, jer nije pisano na temelju sudskog spisa koji je izrazito manjkav. Ukazuje kako je slabog imovnog stanja i ne može platiti sudsku pristojbu. Uskratom oslobađanja od plaćanja sudske pristojbe, povrijeđeno mu je pravo na pristup sudu po članku 6. Konvencije. Nedavanjem oslobođenja od plaćanja pristojbi tužitelju je narušeno ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i oslobodi ga od plaćanja pristojbi.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. Dodaje da je procjenjivanje okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13. i 98/19., dalje: ZBPP) i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a. Stoga zaključuje da se upravna tijela odlučujući o zahtjevima o besplatnoj pravnoj pomoći ne upuštaju u ocjenjivanje niti utvrđuju merituma stvari u sudskom postupku, ali su ovlaštena ocjenjivati okolnost postojanja obijesnog parničenja u sudskom postupku/sporu za koji je pravna pomoć zatražena. U skladu s navedenim upućuje na presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-104/20-7 od 22. veljače 2021. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1897/21-2 od 8. rujna 2021 kako i na ostalu sudsku praksu. Smatra kako tužitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći. Upućuje na veliki broj zahtjeva tužitelja za besplatnom pravnom pomoći koji upućuju na obijesno parničenje. Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, iz obijesti pokreće sudske postupke protiv Republike Hrvatske te ujedno zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, jer nadležnom prvostupanjskom tijelu podnosi zahtjeve za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, a niti vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, te je održao usmenu i javnu raspravu.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U konkretnom slučaju je nesporno da je zahtjev podnesen za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem, Ovrv-3721/15.
8. Odredbom članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine, broj: 143/13. i 98/19. dalje u tekstu ZBPP) propisani su uvjeti pod kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć kao i vrste postupaka u kojima se ona može odobriti uz iznimku da će se sekundarna pravna pomoć odobriti i u svim ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima ako takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva te je u skladu s temeljnom svrhom ZBBP-a.
9. Međutim, člankom 13. stavkom 1. točkom d) propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju.
10. Obijesnim parničenjem smatrati će se ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito ne razmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva (čl. 13. st. 5. ZBBP-a).
11. Naime, kraj činjenice da je ovršni postupak protiv prednice tužitelja vođen zbog neplaćanja pričuve, stav je suda da je tuženik imao osnova smatrati da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 13. stavka 5. ZBPP jer bi proizlazilo da su očekivanja podnositeljice zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom i u očitoj suprotnosti sa konačnim ishodima u sličnim predmetima.
12. U odnosu na prijedlog tužitelja za prekidom postupka jer je M. M. Gj. umrla prije nekoliko godine, ističe se kako je sud navedeni prijedlog odbio budući da nisu ispunjeni uvjeti za prekid upravnog spora propisani člankom 45. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, -dalje: ZUS). Konkretno, niti se radi o oglednom sporu, niti je obveza prekida izričito propisana zakonom, niti je pokrenut postupak zakonitosti općeg akta pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, a niti je u tijeku spora tužitelj D. G. umro.
13. Neosnovano nadalje tužitelj prigovara da upravna tijela nisu ovlaštena upuštati se u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tvrdnja o obijesnom parničenju predstavlja ocjenu tužbenog zahtjeva o kojoj odlučuje nadležni sud. Ovo iz razloga što je procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) ZBPP-a i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a.
14. Pri tome se napominje kako se pojam obijesnog parničenja ne odnosi samo na parnične postupke, kao što to pogrešno zaključuje tužitelj. Navedeno proizlazi iz samog sadržaja članka 13. ZBPP koji nije ograničen samo na parnične postupke prilikom odobravanja besplatne pravne pomoći slijedom čega se na iste postupke primjenjuju i kriteriji koji predstavljaju zapreku za njeno odobravanje.
15. Stoga, sud ocjenjuje da je u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo pa se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani, a osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
16. Budući da tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva, a predložene dokaze nije izvodio, budući da ih je, imajuću u vidu sve navedeno, ocijenio nesvrsishodnima.
17. Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. listopada 2023.
Sudac:
Ivana Horvat,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.