Poslovni broj Gž-3427/2020-5

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-3427/2020-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. – S. d.o.o. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici T. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. M. iz M., OIB: ....., zastupanog po punomoćniku J. Č., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Povrv-91/2020-13 od 9. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuju točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Povrv-91/2020-13 od 9. srpnja 2020., uz istovremeni ispravak točke III. izreke pobijane presude na način da iza riječi tužitelju treba pisati „na račun zajedničke pričuve IBAN: .... R. A. d.d.“.

 

             

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuju točke IV. i V. izreke rješenja Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Povrv-91/2020-13 od 9. srpnja 2020.

 

              II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 1.295,16 EUR/9.758,42 kune[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-175/2020 od 25. veljače 2020. u tom dijelu ukinut i tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.631,45 EUR/12.292,14 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke održan je na snazi citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.651,87 EUR/12.446,04 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Točkom V. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 165,19 EUR/1.244,60 kuna, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 672,79 EUR/5.069,11 kuna, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbe podnose obje stranke.

 

              3. Tužitelj žalbu podnosi protiv pobijane presude i rješenja, u točki II. i IV. izreke, te točki V. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja, te predložio odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Tuženik žalbu podnosi protiv pobijane presude i rješenja, u točki III. i V. izreke u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se presuda i rješenje preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

6. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.283,19 EUR/24.737,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje od siječnja 2014. do studenoga 2019. za stambeni prostor na adresi u Z., ...., uzimajući u obzir da je tužitelj na pripremnom ročištu 16. lipnja 2020. povukao tužbu za razdoblje od lipnja 2010. do prosinca 2013. u iznosu od 1.295,16 EUR/9.758,42 kune sa zakonskim zateznim kamatama, na koje povlačenje je tuženik pristao.

 

              9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno:

 

              - da je u poslovnim knjigama tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade na adresi u Z., kao obveznik plaćanja zajedničke pričuve za stan zaveden tuženik;

 

              - da predmetni stan nije upisan u zemljišne knjige, te da je ranija izvanknjižna vlasnica tog stana F. B. umrla 1. lipnja 2002.;

 

              - da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9124/2018 od 24. listopada 2018., ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9124/2018 od 15. svibnja 2019. predmetni stan, označen kao izvanknjižno vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i to zgrade u Z., .....na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnina i to dvoiposobni stan površine 87,17 m2 označen u „Ugovoru o udruživanju sredstava radi izgradnje stanova“ broj 700/84 od 18. listopada 1984. sklopljenim između F. B. iz Z., RO I. iz Z.,  kao stan broj 1 u prizemlju, IV-ti ulaz u objektu operativne oznake „BLOK 15“ u naselju Š. – sjever u Z., nalazeći se u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj 2941 k.o. S. koja se sada nalazi u Z., kao izvaknjižni ovlaštenik na stjecanje prava vlasništva ovog stana kao posebnog dijela i odgovarajućeg još neutvrđenog suvlasničkog dijela zemljišta koji neutvrđeni suvlasnički dio odgovara omjeru korisne površine predmetnog stana prema ukupnoj korisnoj površini svih posebnih korisnih dijelova zgrade – izvanknjižni ovlaštenik u cijelosti…", uručen tuženiku, kao univerzalnom pravnom sljedniku F. B.;

 

              - da je u navedenom ostavinskom postupku, rješenjem od 30. svibnja 2003.  postavljen privremeni skrbnik ostavine u osobi odvjetnika L. V., te da je tužitelj podneskom od 9. siječnja 2012. prijavio tražbinu prema ostaviteljici F. B. u iznosu od 2.780,86 EUR/20.952,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 2010. do 2016. na ime zajedničke pričuve za predmetni stan;

 

- da je privremeni skrbnik ostavine L. V. predao tuženiku stan u posjed 8. siječnja 2020.;

 

- da je 18. studenoga 2008. između tužitelja i suvlasnika stambene zgrade u Z., ..... zaključen međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju stambenom zgradom, kojim ugovorima je upravljanje zgradom povjereno tužitelju te su uređeni odnosi u pogledu troškova upravljanja i održavanja, te sredstava zajedničke pričuve.

 

10. Nadalje, spornim utvrđuje obvezu tuženika na plaćanje predmetne tražbine, budući da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) istaknuo da je tek 11. listopada 2019., odnosno pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju iza pokojne F. B. Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9124/2018 od 24. listopada 2018, ispravljenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-9124/2018 od 15. svibnja 2019. postao izvaknjižnim ovlaštenikom stana, ali ne i vlasnikom stana jer isti nije upisan u zemljišne knjige, dok mu je posjed predan tek 8. siječnja 2020., kao i da, suprotno navodima tužitelja, navedeni dug nije dug pokojne ostaviteljice, te da je nastupila zastara.

 

              11. S obzirom na navedeno, a citirajući relevantne odredbe Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) prema kojima je pričuvu dužan plaćati vlasnik nekretnine, zaključuje da je tuženik, kao nesporno izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, koji stan je isti stekao kao nasljednik ranijih oporučnih nasljednika iza pokojne izvanknjižne vlasnice F. B., obveznik plaćanja zajedničke pričuve.

 

              12. Prigovore tuženika o trenutku stjecanja izvanknjižnog vlasništva stana, odnosno da je rješenje o nasljeđivanju iza pokojne F. B. postalo pravomoćno 11. listopada 2019., a da je u posjed ušao tek 8. siječnja 2020., iz kojeg razloga da ne može biti odgovoran za tražbine nastale ranije, ocjenjuje neosnovanim navodeći da je odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78 i 56/00; dalje ZN/71), važećeg u vrijeme smrti F. B., propisano da se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo, a člankom 135. ZN/71 da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Stoga, zaključuje da rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivne učinke već se radi o deklaratornoj odluci kojom se utvrđuje da je uslijed ostaviteljeve smrti određena osoba (ili više njih) postala ostaviteljevim nasljednikom, iz kojeg razloga da je tuženik obveznik plaćanja tražbine zajedničke pričuve dospjele nakon smrti F. B..

 

              13. S tim u vezi, utvrđuje neosnovanim navode tužitelja da bi predmetna tražbina predstavljala dug pokojne F. B., te da stoga ni „prijava dugovanja“ u ostavinskom postupku nije relevantna.

 

              14. Neodlučnim za odluku u ovoj pravnoj stvari utvrđuje i navode tuženika da je u ostavinskom postupku bio postavljen privremeni skrbnik ostavine čija je obveza bila skrbiti o plaćanju pričuve jer, iako je točno da je isti ovlašten u ime nasljednika tužiti ili biti tužen, naplaćivati tražbine ili isplaćivati dugove i uopće zastupati nasljednike, činjenica da to nije učinio ne oslobađa nasljednika obveze plaćanja iste.

 

              15. Međutim, djelomično osnovanim utvrđuje istaknuti prigovor zastare predmetne tražbine, primjenom odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), kojom je propisan zastarni rok od tri godine, slijedom čega utvrđuje da je zastara nastupila za sve tražbine dospjele do 20. veljače 2017., pri čemu otklanja navode tužitelja da je prijavom duga u ostavinskom postupku zastara prekinuta, budući da predmetna tražbina nije dug ostaviteljice.

 

              16. O troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, uzimajući u obzir djelomični uspjeh stranaka u postupku.

 

              17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

              18. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima spori stav prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu odredbi o zastari tražbine. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju „prijava predmetne tražbine“ u ostavinskom postupku ne dovodi do prekida zastare iz odredbe članka 241. ZOO-a, budući da predmetna tražbina nije dug ostaviteljice, s obzirom da je nastala nakon njezine smrti.

 

              19. Neosnovano tužitelj ističe i odredbu članka 237. ZOO-a kojom je propisano da zastara ne teče za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, koje prepreke da su trajale cijelo vrijeme trajanja ostavinskog postupka, budući da je tužitelj, a s obzirom na nesporno utvrđenje da je za vrijeme trajanja postupka bio imenovan privremeni skrbnik ostavine, imao mogućnost zahtijevati ispunjenje tražbine sudskim putem u postupku u kojem bi kao zastupnik obveznika plaćanja zajedničke pričuve nastupao privremeni skrbnik ostavine.

 

              20. S tim u vezi, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je predmetnu tužbu trebalo odbaciti jer da je ista podnesena 20. veljače 2017. kada je bio imenovan privremeni skrbnik ostavine, koji je u takvoj situaciji, jedini mogao biti tuženik u odnosu na predmet ostavine.

 

              21. Prvenstveno valja navesti da je tužba u predmetnom postupku, prvotno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen javnom bilježniku 20. veljače 2020., odnosno nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju kojim je tuženik proglašen oporučnim nasljednikom pokojne F. B. i nakon razrješenja privremenog skrbnika ostavine. Također, činjenica da je tužitelj imao mogućnost podnošenja tužbe za vrijeme privremenog skrbništva ostavine, a što nije iskoristio, ne dovodi do nedopuštenosti tužbe podnesene protiv tuženika nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim je proglašen oporučnim nasljednikom ostaviteljice. Međutim, sve i da je tužitelj podnio tužbu za vrijeme dok je ostavina imala privremenog skrbnika, ista bi, a da bi bila dopuštena, morala biti podnesena protiv nasljednika ostaviteljice, a ne privremenog skrbnika ostavine, budući da isti nema pasivnu građanskopravnu legitimaciju, te je kao privremeni skrbnik ostavine, ovlašten samo u ime nasljednika (dakle ne i u svoje ime) tužiti ili biti tužen, naplaćivati tražbine ili isplaćivati dugove i uopće zastupati nasljednike.

 

              22. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je njegovo oporučno pravo na nasljeđivanje predmetne nekretnine, odnosno oporučno pravo njegovih prednika, bilo osporavano od strane zakonskih nasljednika, pa da nije mogao trenutkom smrti steći izvanknjižno vlasništvo stana, već da je to postao tek pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Naime, kako je ranije navedeno, odredbom članka 135. ZN/71, važećeg u vrijeme smrti pokojne F. B., propisano je da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, izvanknjižno vlasništvo predmetnog stana prešlo je na tuženika (ranije na pravne prednike tuženika) u trenutku smrti F. B. 1. lipnja 2002., dok je rješenje o nasljeđivanju doneseno nakon smrti ostavitelja deklaratorno rješenje, kojim se potvrđuje ono što se „dogodilo“ u trenutku smrti ostaviteljice.

 

              23. Sukladno svemu navedenom, a budući da trošak zajedničke pričuve predstavlja doprinos svakog suvlasnika nekretnine radi pokrića određenih troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kako to proizlazi iz članka 88. – članka 90. ZV-a, zbog čega je svaki suvlasnik nekretnine u obvezi plaćati navedeni trošak, koji u stvari predstavlja trošak cijele nekretnine, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika, kao izvanknjižnog suvlasnika nekretnine, na plaćanje zajedničke pričuve u visini koju isti tijekom postupka nije osporio.

 

              24. Također, i odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a.

 

              25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i točki I. izreke ovog rješenja, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i 380. točke 2. ZPP-a, uz istovremeni ispravak točke III. izreke na način da iza riječi tužitelju treba pisati „na račun zajedničke pričuve IBAN: .... R. A. d.d.“, budući da je iz stanja spisa razvidno da se radi o očitoj grešci u pisanju (članak 342. stavak 1. ZPP-a).

 

26. Točka I. izreke pobijane presude i rješenja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

              27. Stranke nisu uspjele sa žalbama, slijedom čega je zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

28. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 11. listopada 2023.

 

 

                                                                            Predsjednik vijeća

                                                                         Duško Abramović, v.r.