REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž-522/2025-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DS, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. i dr., Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog DS podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, od 10. studenog 2025., broj: Kv-256/2025 (K-214/2025) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e:

Žalba optuženog DS odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog DS zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavak 1. KZ/11, te kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavak 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP), u koji mu je uračunato vrijeme u kojem je bio lišen slobode od 2. ožujka 2025., pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik DS putem branitelja Dina Čekade, odvjetnika iz Pule, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene kaznenog zakona“, s prijedlogom drugostupanjskom sudu „da žalbu prihvati i da ukine rješenje Općinskog suda u Pazinu, izvanraspravnog vijeća, pod Posl. br. K-214/25, KV- 256/25 od dana 10. studenog 2025. god., te okrivljenika odmah pusti na slobodu, odnosno podredno da se pobijano rješenje preinači, na način da se odredi istražni zatvor u domu, ili podredno mjere opreza iz čl. 98.st.2. toč. 1. -5. ZKP-a..“

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebne pretpostavke, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog DS iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u pogledu opće, tako i u odnosu na posebnu pretpostavku za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog DS da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, zbog čega da se mjera istražnog zatvora već preko osam mjeseci produljuje bez novih čvršćih i konkretnih okolnosti. Pritom, okolnosti na kojima se temelji zaključak o postojanju osnovane sumnje kao i iteracijske opasnosti na strani optuženika nisu izgubile na svom značaju protekom vremena od uhićenja do donošenja pobijanog rješenja.

5.1. Slijedom navedenog pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire optuženik, dok razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, po ocjeni ovog suda, nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Promašen su opetovani navodi optuženika izneseni u žalbi kojima, opširno iznoseći svoju interpretaciju do sada prikupljenih dokaza, osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio terećena mu kaznena djela. U odnosu na ovaj žalbeni prigovor treba ponoviti da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu od 21. svibnja 2025., broj: KO-DO-160/2025, i dokaza na kojima se ona temelji, pri čemu treba imati na umu da je predmetni postupak, nakon što je prethodno potvrđena optužnica, ušao u stadij rasprave, a što upućuje na postojanje visokog stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Optuženiku se pri tome napominje da ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud prilikom odluke o istražnom zatvoru ne provode detaljnu analizu dokaza iz optužnice ili onih izvedenih na raspravi, na način na koji to optuženik sugerira s obzirom da je to, u ovom stadiju postupka, zadatak raspravnog vijeća koje odlučuje o krivnji.

7. Nadalje, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da kod optuženog DS i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela kao osnova za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a. Ista se nedvojbeno temelji na činjenici prethodne osuđivanosti i kažnjavanosti optuženika, koja ukazuje da se doista radi o osobi sklonoj kršenju zakona i na koju ni ranije izricane kazne zatvora očito nisu polučile očekivani preventivni učinak. Naime, prema podacima iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik DS u kontinuitetu od 2003., do 2024., osuđivan u šest navrata, i to zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, uništenja i oštećenja tuđe stvari, povrede djetetovih prava te krivotvorenje isprave, dok prema podacima iz prekršajne evidencije proizlazi da je tijekom 2024., u tri navrata prekršajno osuđivan. Osim toga optuženik DS presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj Kzd-10/20 od 20. rujna 2021., osuđen je zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine te presudom Općinskog suda u Pazinu, broj K-284/2024 od 21. kolovoza 2024., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. KZ11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od četiri godine, iz čega proizlazi da su kaznena djela za koja se optuženik sada tereti počinjena u vremenu provjeravanja iz obje izrečene uvjetne osude, što dodatno ukazuje na očitu sklonost optuženika za činjenjem kaznenih djela te da sve do sada izrečene mjere i sankcije nisu bile dostatne kako bi ga usmjerile ka društveno prihvatljivom ponašanju.

7.1. Osim toga, iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi kako je kod optuženika prisutan specifični poremećaj ličnosti disocijalnog podtipa, sindrom ovisnosti o alkoholu i da je njegovo intelektualno funkcioniranje unutar granica ispod prosječnog nivoa te da uslijed navedenih poremećaja ličnosti i sindroma ovisnosti postoji opasnost da oni i u budućnosti poticajno djeluju na počinjenje težeg kaznenog djela, što također upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Stoga prvostupanjski sud razumno zaključuje da je opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela visoka i realna, te da time postoji zakonska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.

7.2. Kraj navedenog nisu od značaja navodi žalbe optuženika da nije osuđivan za ista ili istovrsna kaznena djela kao i da je inkriminirani događaj izolirani slučaj „kojeg je na osobnoj razini pokrenuo i započeo oštećenik“, s obzirom da dosadašnja osuđivanost optuženika upućuje na njegovu sklonost kriminalnom postupanju.

8. S obzirom na sve navedeno, opasnost od ponavljanja djela je takve razine da se za sada jedino istražni zatvor ukazuje kao efikasna mjera s ciljem ostvarenja specijalne prevencije, dok u žalbi predložene mjere opreza u vidu obveze redovitog javljanja državnom tijelu, zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, u ovom trenutku ne mogu nadomjestiti istražni zatvor.

8.1. Naime, mjere opreza iz članka 98. ZKP-a (zabrana približavanja, zabrana napuštanja boravišta, obveza javljanja nadležnom tijelu, zabrana kontakata i sl.) pretpostavljaju da će optuženik poštivati nametnuta ograničenja i sam se suzdržati od daljnjeg protupravnog ponašanja. Međutim, uzimajući u obzir višegodišnji kontinuitet kaznenih i prekršajnih osuda, činjenicu da je optuženik sada osnovano sumnjiv da je inkriminirana djela počinio unatoč već izrečenim uvjetnim osudama i rokovima kušnje, kao i utvrđene osobine njegove ličnosti i ovisnost o alkoholu, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nema realne osnove za vjerovanje da bi optuženik poštivao mjere opreza. Drugim riječima, upravo činjenica da se optuženik za vrijeme trajanja roka kušnje iz dviju presuda ponovno upustio u inkriminirano mu ponašanje za koje je sada osnovano sumnjiv, snažan je indikator da prethodne, blaže reakcije kaznenopravnog sustava nisu ostvarile preventivni učinak, pa se ne može očekivati da bi mjere opreza koje se predlažu u žalbi (i uopće) pružile dostatnu garanciju za sprječavanje novog kaznenog djela.

8.2. Što se tiče prijedloga za zamjenu istražnog zatvora istražnim zatvorom u domu, sud podsjeća da se i ta mjera temelji na povjerenju da će optuženik poštivati određeni, iako blaži, režim ograničenja kretanja i nadzora, uz mogućnost kontrole putem tehničkih sredstava. U konkretnom slučaju, upravo zbog istaknutih osobitih okolnosti – višestruke osuđivanosti, počinjenja novih kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči, unatoč uvjetnim osudama, poremećaja ličnosti disocijalnog tipa i ovisnosti o alkoholu te težine i načina počinjenja inkriminiranih djela za koja je osnovano sumnjiv (osobito teška tjelesna ozljeda i nepružanje pomoći), zaključak je i ovog suda kako ni istražni zatvor u domu ne bi mogao neutralizirati postojeću iteracijsku opasnost.

9. Slijedom navedenoga, upravo suprotno isticanju u žalbi prvostupanjski sud je proveo "test razmjernosti", zaključivši da istražni zatvor predstavlja jedinu prikladnu mjeru za ostvarenje svrhe iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP-a te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u konkretnom slučaju pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

9.1. Na ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda, za sada, nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika da zbog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru izgubio posao i da je onemogućen da se skrbi o svojoj djeci, budući da ranije navedene okolnosti svojom kvalitetom i kvantitetom pretežu u korist zaključka o postojanju stvarne opasnosti da će, na slobodi, optuženik ponoviti isto ili teže kazneno djelo.

10. Nije u pravu optuženik niti kada upire da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. ZKP-a. Naime, prvostupanjski sud je uzeo u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, te pravilno utvrdio da načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje niti prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP-a.

11. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Puli – Pola 28. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gabrijela Marčeta Ferić