REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1218/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. ŽOH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku, Domagoju Crnogorcu, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnika obrta "[obrt]" – obrt za uvođenje instalaciju grijanja i klimatizacije, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude poslovni broj: Pn-46/2020-33 od 17. lipnja 2021. Općinskog suda u Varaždinu, u sjednici održanoj 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju a u preostalom dijelu odbijaju kao neosnovane tuženikova žalba i žalba tužitelja pa se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pn- 46/2020-33 od 17. lipnja 2021. :

- preinačuje u dijelu točke I. izreke i sudi tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 854,92 kuna (113,47 eura) sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2019.;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima iznos od 3.872,96 kuna (514,03 eura) sa zateznim kamatama na iznos od ukupno 1.272,96 kuna/168,95 eura sa zateznim kamatama od dana dospjelosti (od 16. studenog 2018. iznosa od 1.119,00 kuna/148,52 eura od 4. lipnja 2019. na iznos od 112,68 kuna/14,95 eura i od 5. srpnja 2019. na iznos od 41,28 kuna/5,48 eura) do isplate;

- potvrđuje u točki II. izreke u cijelosti;

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točkama IV. i V. izreke pa se o troškovima postupka odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljima troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 7.609,240 kuna/1.010,00 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove žalbe u iznosu od 32,76 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je IO, kao vlasniku obrta "[obrt]" – obrta za uvođenje instalacije grijanja i klimatizacije, isplatiti tužiteljima ŽO i ŽOH, na ime stvarno nastale štete iznos od 4.727,88 kuna sa zateznim kamatama na iznos od 2.127,88 kuna odnosno na pojedinačne dijelove tog iznosa dospjele u razdoblju od 16. studenog 2018. do 5. srpnja 2019. pa sve do isplate (u točki I. izreke) te iznos od 7.281,65 kuna na ime naknade štete nastale uklanjanjem nedostataka izvedenih radova zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa u razdoblju dospjelosti od 12. prosinca 2019. do 13. siječnja 2020. pa do isplate (u točki II. izreke), dok je u preostalom dijelu

– za iznos od 4.700,04 kune sa zateznim kamatama-odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (u točki III. izreke) te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 5.876,21 kune (u točki IV. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova – u iznosu od 7.918,74 kune (u točki V. izreke).

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu pobijaju tuženik i tužitelj.

2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu navodeći da se s tom presudom ne slaže jer da je sav materijal koji je podignut u "Dinopu" dopremio na gradilište te ugradio a materijal koji bi ostao ili bio višak ostavio na gradilištu te da je sve poslove uredno priveo kraju unatoč igrama protivne strane koji mu nije dopustio puštanje u pogon ni rješavanje njegovih dodatnih reklamacija koje nije htio ni navesti već je rekao neka ih sam otkrije. Dodaje i kako je tužitelj sve ciljano radio neke stvari jer tuženik nije bio jedini od koga je tužitelj tražio novac, već su tu bili električar i zidar kojima je također zadao rokove koje je bilo nemoguće izvršiti. Ističe i kako je na zahtjev tužitelja našao osobu kojoj je platio 600,00 kuna za iskopavanje rova te da mu nikad nije platio troškove montaže bojlera (1.200,00 kuna) te mnogo dodatnih troškova. Predlaže da sud prihvati njegovu žalbu jer da je i vještačenjem vidljivo kako je materijal ugrađen u objekt te su svi radovi završena, ali mu nije bilo dopušteno pustiti ih u rad.

2.2. Tužitelji pobijaju samo odluku o troškovima postupka, s tim što su u žalbi pobijali i odluku s obzirom na nedosuđene zatezne kamate na iznos od 2.600,00 kuna ali je u tom dijelu donesena dopunska presuda kojom je odbijen takav zahtjev tužitelja i u međuvremenu postala pravomoćna, tako da tužitelji pobijaju samo odluku o parničnim troškovima i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 154. stavka 2. ZPP te drugih dopuštenih žalbenih razloga smatrajući kako je kod odmjeravanja troškova postupka prvostupanjski sud primijenio isključivo kvantitativnu metodu, a ne i kvalitativnu, zanemarivši članak 154. stavak 2. ZPP kojim je propisano da sud treba voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, zbog čega smatra da im pripadaju svi troškovi vještačenja koji su bili neophodni a i cijeli trošak za ročište 12. ožujka 2021. na kojemu su saslušavani svjedoci koji su iskazivali o nedostacima radova tuženika na izvedenom sustavu grijanja koju su štetu tužitelji u cijelosti dokazali. Predlažu preinačenje odluke o troškovima postupka dosuđenjem daljnjih troškova u iznosu od 3.685,92 kune s obzirom na to da im pripadaju ukupni troškovi u iznosu od 9.562,13 kuna.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na tuženikovu žalbu.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 4.727,88 kuna na ime stvarno nastale štete zajedno sa zateznim kamatama na iznos od 2.127,88 kuna te iznos od 7.281,65 kuna na ime nastale štete uklanjanjem nedostataka izvedenih radova zajedno sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 4.704,00 kune – odbijen tužbeni zahtjev, sve s obrazloženjem kako je u postupku dokazano da je tuženik kao izvođač radova primio od tužitelja iznos od 2.600,00 kuna za nabavu dva ugradbena wc seta marke "Geberit" i to radi kupnje u trgovini "Feroterm" a on ih je kupio u trgovini "Dinop" te su tako sadržane u računu broj: 1991/M6/1 koji su platili tužitelji, dok se preostali iznos od 2.127,88 kuna iz točke I. izreke odnosi na trošak materijala koji su tužitelji platili i koje je tuženik preuzeo u trgovini "Dinop" a koji nisu ugrađeni u kuću tužitelja, dok se preostali iznos od 7.281,65 kuna odnosi na plaćanje nedostataka tuženikovih radova koje radove su potom izvele treće osobe.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio kako je presuda u većemu dijelu zakonita i pravilna pa je tuženikova žalba osnovana samo u manjemu dijelu a žalba je tužitelja protiv odluke o troškovima postupka također djelomično osnovana.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

8. Utvrđeno je međutim postojanje razloga pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o glavnoj stvari i odluke o troškovima postupka, s tim što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve činjenice koje proizlaze iz stanja spisa a djelomično je pogrešno primijenio i pravilo o teretu dokazivanja pa je o tuženikovoj žalbi odlučeno primjenom članka 373.a ZPP.

9. U prvostupanjskom je postupku pravilno utvrđeno da su tužitelji kao naručitelji i tuženik kao izvođač radova sklopili ugovor o djelu kojim se tuženik obvezao izvesti radove instaliranja grijanja i klimatizacije te vodovoda i kanalizacije na obiteljskoj kući u izgradnji u [adresa] koja je u vlasništvu tužitelja, za iznos od 12.000,00 kuna kao vrijednost radova, dok su sve troškove pribave potrebnog materijala snosili tužitelji tako što je u prodavaonici "Dinop" tuženik podizao materijal, po ovlaštenju i za račun tužitelja koji su platili sve izdane račune.

9.1. Utvrđeno je i da su među preuzetim materijalom, koji je tuženik preuzeo u navedenoj trgovini na račun tužitelja bila i dva wc seta marke "Geberit" koje su tužitelji također platili jer su za njih izdani računi iako su prije toga posebno platili tuženiku iznos od 2.600,00 kuna za nabavu takvih wc setova a to tuženik u žalbi zapravo i ne osporava.

9.1.1. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio kako je tuženik neosnovano zadržao iznos od 2.600,00 kuna odnosno da su tužitelji oštećeni za taj iznos pa im je tuženik dužan isplatiti taj iznos.

10. U prvostupanjskom je postupku nadalje utvrđeno i kako u kuću tužitelja nije ugrađen dio materijala koji je tuženik preuzeo u trgovini "Dinop" a tužitelji su ga platili i to u ukupnom iznosu od 2.172,88 kuna.

10.1. Među ugrađenim je materijalom međutim i razdjelnik ali se vještak nije mogao točno izjasniti je li ugrađeni razdjelnik identičan s onim koji je preuzet u trgovini "Dinop" (Inox razdjelnik 5/2) i za koji su tužitelji po računu platili iznos od 854,92 kune.

10.1.1. Uzimajući stoga u obzir da je tuženik svakako ugradio razdjelnik a tužitelji i ne tvrde da je ugrađeni razdjelnik neispravan ili istrošen, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako tužitelji nisu dokazali da su i u vezi s tim pretrpjeli štetu pa je taj dio zahtjeva trebalo odbiti (u iznosu od 854,92 kune sa zateznim kamatama od 3. srpnja 2019. do isplate).

11. U preostalom dijelu tuženikova žalba nije osnovana jer je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno i proizlazi iz stanja spisa, kao što je već i navedeno, kako je tuženik neosnovano zadržao iznos od 2.600,00 kuna te je utvrđeno kako prilikom izvođenja radova nije ugradio materijal u vrijednosti od 1.119,00 kuna (hidropak) speroni 112,68 kuna (kuglasti slavina i ventil) i 41,28 kuna te su utvrđeni i nedostatci izvedenih radova koje su tužitelji dali popraviti po trećim osobama kojima su platili iznos od ukupno 7.281,65 kuna.

11.1. Visina štete zbog nedostataka izvedenih radova, koje nedostatke tuženik nije otklonio, utvrđena je iz iskaza svjedoka OO, ŠO i DO koji su izvodili radove otklanjanja nedostataka a prvostupanjski je sud valjano i sveobuhvatno ocijenio njihove iskaze s kojima su podudarni i iskazi tužitelja te u spisu postoji i materijalna dokumentacija (računi koje su tužitelji podmirili u cijelosti) iz koje proizlazi da su tužitelji snosili troškove uklanjanja nedostataka (popravak instalacije grijanja) u iznosu od 5.063,11 kuna (prema računima plaćenima 12. prosinca 2019. – 4.000,00 kuna i 13. siječnja 2020. – 1063,11 kuna) kao i troškove kupnje materijala potrebnog za priključenje novog sustava cijevi s bojlerom u iznosu od 610,75 kuna po računu plaćenom 17. prosinca 2019. i konačno troškove montaže 6 m PP krutih cijevi Dn 80 s potrebnim elementima za priključak plinskog kondenzacijskog aparata u iznosu od 1.607,89 kuna po računu od 14. prosinca 2019., što iznosi ukupno 7.281,65 kuna.

12. Valja naglasiti i kako je tuženik bio pasivan u postupku – nije predlagao dokaze za svoje tvrdnje iz odgovora na tužbu niti se odazvao pozivu na ročište na kojemu je trebao biti saslušan kao parnična stranka pa su saslušani samo tužitelji.

13. Tuženik ni svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

14. Prvostupanjski je sud stoga pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice (osim u pogledu tražbine tužitelja u iznosu od 854,92 kune) te pravilno primijenio materijalno pravo- mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) koje se odnose na ugovor o dijelu (članke 590. do 619. ZOO/05) uključujući i odredbe o odštetnoj odgovornosti izvođača radova iz članka 608. ZOO/05.

15. Tuženikovu je žalbu stoga u većemu dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke (osim za iznos od 854,92 kune) te u cijelosti u točki II. izreke) a za iznos od 854,92 kune prihvatiti žalbu pa preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

16. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv odluke o parničnim troškovima i njihova je žalba djelomično osnovana.

16.1. Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP jer nije uzeo u obzir kvalitativan uspjeh stranaka odnosno uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva a taj je uspjeh znatan jer se tuženik protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti pa je zbog dokazivanja provedeno vještačenje i saslušanje više svjedoka te tužitelja kao parničnih stranaka tako da kvalitativni uspjeh tužitelja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kao 90%-tni a to znači da ukupni uspjeh tužitelja iznosi 78,32% [(66,75 više 90) dijeljeno 2 jednako 78,32] a tuženikov 21,68% (100,00 manje 78,32) tako da je tuženik dužan naknaditi tužiteljima 56,64% troškova (78,32 manje 21,68) a to iznosi 7.609,24 kuna/1.010,00 eura pa je ta taj način preinačena odluka o troškovima postupka a u preostalom je dijelu odbijena žalba kao neosnovana jer je prvostupanjski sud inače pravilno obračunao visinu troškova tužitelja u ukupnom iznosu od 13.434,40 kuna.

17. Tužiteljima s obzirom na žalbeni uspjeh (47%) u pogledu troškova pripada i razmjerni trošak žalbe – u iznosu od 32,76 eura (246,68 kuna kao 47% od troškova žalbe za zastupanje po odvjetniku – 312,50 kuna prema Tbr. 10.t.5. Odvjetničke tarife i 100,00 kuna za sudsku pristojbu na žalbu).

18. Iz svih je navedenih razloga a na temelju članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. te 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 25. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić