Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-37/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MR, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-77/2025-9 od 19. studenog 2025., u sjednici održanoj 28. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog MR.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog MR produljio istražni zatvor, koji mu traje od dana uhićenja 19. listopada 2025. od 22,45 sati.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni IR putem braniteljice po službenoj dužnosti Vlatke Ostrognaj, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu ukine istražni zatvor nad okrivljenikom, odnosno da isti zamijeni mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-790/2025 od 27. studenog 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik osporava samo zaključak suda prvog stupnja o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške krađe za koje se tereti, smatrajući da za takvo nešto nema dokaza koji su u tom kontekstu kontradiktorni, nejasni i nevjerodostojni. Posebno se ističe da nitko od ispitanih svjedoka nije vidio da je okrivljenik doista ušao u kuću oštećenika i iz nje nešto otuđio.

6. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud, pored nesporne osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje, za koje se također tereti, i istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, isto tako pravilno utvrdio da je okrivljenik osnovano sumnjiv i za počinjenje predmetnog kaznenog djela teške krađe. Tu odlučnu činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza svjedokinje ZR, koja je rekla da je vidjela da okrivljenik ima drvo u obliku kolca kojim je udarao po drvenim ulaznim vratima kuće oštećenog ĐR, i iskaza potonjeg, koji je izjavio da mu je idući dan okrivljenikova majka vratila neoštećeno i ispravno auto-pojačalo, vrijedno oko 300,00 eura, za koje je utvrdio da mu je kritične zgode ukradeno. U ovom stadiju kaznenog postupka ovi indiciji su dostatni za osnovanu sumnju da je okrivljenik, pored kaznenog djela prijetnje, počinio i kazneno djelo teške krađe za koje se također tereti.

7. Treba na ovome mjestu konstatirati da se ovaj žalbeni sud nije bavio razmatranjem istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, jer se ova odlučna činjenica predmetnom žalbom niti ne dovodi u pitanje.

8. Suprotno stavu žalitelja sud prvog stupnja je s pravom zaključio da u konkretnom slučaju postoji nužnost daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile. Naime, okrivljenik, doduše, nije kazneno osuđivan, no sud prvog stupnja ispravno uzima u obzir nepobitne činjenice da je on kao maloljetnik činio kaznena djela protiv imovine, zbog čega mu je bila izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, i da je do sada evidentiran kao višestruki prekršajni povratnik, od čega u dva navrata zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što govori u prilog utvrđenja prvostupanjskog suda da kod okrivljenika, unatoč mladoj životnoj dobi, egzistira objektivna, stvarna i razumno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, koja se ne može prevenirati blažim zakonskim mjerama kao što su mjere opreza, koje se predlažu žalbom. Kada do sada izrečena odgojna mjera i mnogobrojne prekršajne sankcije nisu okrivljenika odvratile od protupravnog i kažnjivog ponašanja, onda je nerealno očekivati da će ga od toga odgovoriti mjere opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a.

9. Sijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić