Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1296/2025-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. ET, sina ĆT, s posljednjim prebivalištem u [adresa], povodom žalbe nasljednika ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ini Žepić, odvjetnici iz Zagreba izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda Zagrebu, poslovni broj: O-6297/1996-11 od 9. rujna 2025., dana 28. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba nasljednika ET te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O- 6297/1996-11 od 9. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem ukinuta je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj:O-6297/96 od 16. lipnja 1997.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija nasljednik ET (dalje: žalitelj) iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži te donese rješenje kojim se ukida pobijano rješenje kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o nasljeđivanju.
3. U odgovoru na žalbu nasljednik ĆT ističe da je prvostupanjski sud za ocjenu o prijedlogu dao jasne i razumljive razloge koji su u skladu s ispravama u spisu, pa predlaže da ovaj sud odbije žalbu i potvrdi pobijano rješenje, navodeći da je ukidanje potvrde pravomoćnosti u slučaju neuredne dostave zakonom propisani pravni put da se svaki pa i ostavinski postupak provede s jednakim procesnim pravilima stranaka, uključujući i onoga koji dosad zbog procesnih povreda nije imao priliku sudjelovati u ostavinskom postupku.
4. Žalba žalitelja nije osnovana.
5. Odlučujući o prijedlogu zakonskog nasljednika ĆT koji traži ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6297/96 od 16. lipnja 1997., prvostupanjski sud ističe da je uvidom u spis predmeta utvrdio da je navedeno rješenje o nasljeđivanju dostavljeno zakonskom nasljedniku ostavitelja ĆT na adresu [adresa], a koja adresa je navedena u smrtovnici od 16. kolovoza 1996., koje podatke je dala TT, supruga ostavitelja i majka ĆT, te da je na dostavnici koja prileži spisu naznaka dostavljača da je prva dostava pokušana 2. srpnja 1997., dok je druga dostava izvršena 3. srpnja 1997., a kao primatelj je potpisana TT.
6. Osim toga, sud je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske kao i u Uvjerenje o prebivalištu od 22. srpnja 2025. utvrdio da je nasljednik ĆT imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 27. listopada 1978. do 16. srpnja 1981. i od 28. studenog 2000. do danas, dok je u vrijeme dostave rješenja o nasljeđivanju imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] i to u razdoblju od 16. srpnja 1981. do 28. studenog 2000.
7. Stoga zaključuje da iz navedenog proizlazi da je navedeno rješenje o nasljeđivanju pokušano biti dostavljeno nasljedniku ĆT na adresu iz smrtovnice u vrijeme kada on tamo nije imao prijavljeno prebivalište niti boravište, pa da dostava za istog nije izvršena u skladu s čl. 142. i 143. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14
– Odluka USRH, 70/19 i 80/22) slijedom čega da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
8. U žalbi žalitelj ukazuje da je nasljednik ĆT imao saznanja o vođenju ostavinskog postupka, jer je mjesec dana nakon okončanja istog podnio tužbu radi utvrđenja da se dio ostavinske imovine koja je raspoređena nasljednicima izostavi iz ostavinske imovine, koja tužba je odbačena s obrazloženjem da je navedeni bio uredno pozvan da sudjeluje u ostavinskom postupku i da mu je uredno dostavljeno rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno i ovršno. Stoga smatra da je ponašanje ĆT manipulativno, maliciozno i prijevarno te da isti obijesno angažira sudbenu vlast i producira troškove sudskog postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP) jer je riječ o presuđenoj stvari, te da rješenje o nasljeđivanju ima deklaratorno značenje kojim se samo utvrđuje tko su nasljednici i koliki je njihov nasljednički dio, dok se eventualna prava vlasništva u odnosu na imovinu koja čini ostavinsku masu utvrđuju i dokazuju u zasebnim sudskim postupcima. Smatra da ĆT nije priložio nikakve dokaze da je dostava poziva na ostavinsku raspravu bila neuredna, da se isti nije odazvao na istu te da je donijeto navedeno rješenje o nasljeđivanju koje obvezuje sve stranke u postupku, napominjući pri tom da je navedeni i u spomenutoj tužbi naznačio svoju adresu u [adresa].
9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, na koju pogrešno ukazuje žalitelj, jer isti u žalbi uopće ne tvrdi da je već pravomoćno odlučeno o prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti o kojem je odlučeno pobijanom odlukom, dok iskazivanje pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o nasljeđivanju čija se pravomoćnost i ovršnost predlaže ukinuti, kao i činjenica vođenja parničnog postupka žalitelja ĆT uopće nisu odlučni za ocjenu osnovanosti prijedloga. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 175. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) a ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Nadalje, kako već iz zapisnika od 29. travnja 1997. proizlazi da su ostali nasljednici u pogledu mjesta stanovanja ĆT istakli da je isti nepoznatog boravišta negdje u inozemstvu, a očito je da zbog mogućeg sukoba interesa i činjenice da isti nije prisustvovao ostavinskoj raspravi (nije bilo uvjeta niti za održavanje ročišta), majka ĆT nije smjela potpisati niti poziv za ostavinsku raspravu, niti rješenje o nasljeđivanju kao član obitelji jer to nije bila, a kako žalitelj ne osporava da ĆT u vrijeme dostave rješenja o nasljeđivanju nije živio na adresi na kojoj mu je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju, a iz navedenih podataka proizlazi i da je i u službenim evidencijama imao prijavljenu drugu adresu prebivališta, pogrešno je prvostupanjski sud smatrao da je dostava za navedenog nasljednika uredno iskazana, što je protivno odredbi čl. 142. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 91/92), pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti.
11. Stoga, kako žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju pravilne zaključke suda u pogledu osnovanosti prijedloga ĆT za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedenog rješenja o nasljeđivanju, uz napomenu da se dio žalbenih navoda odnosi na okolnosti koje se odnose na rješenje nasljeđivanju, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 175. ZN-a odbijanjem žalbe žalitelja potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 28. studenog 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
