REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: Povrv-89/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja Peovica d.o.o., Omiš, Vladimira nazora 12, OIB: 34614033767, protiv tuženika KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Bobanoviću, odvjetniku u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, radi isplate, na ročištu za objavu presude, 28. studenog 2025.
p r e s u d i o j e :
I Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana namiri tražbinu u iznosu od 44,10 EUR zajedno sa zateznom kamatom sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče
1. za račun broj: 01505370123 za 01/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.03.2023.
2. za račun broj: 01505370223 za 02/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.04.2023.
3. za račun broj: 01505370323 za 03/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.05.2023.
4. za račun broj: 01505370423 za 04/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.06.2023.
5. za račun broj: 01505370523 za 05/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.07.2023.
6. za račun broj: 01505370623 za 06/23 na iznos od 7,35 EUR počev od 01.08.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR 00, s pozivom na broj 50-2023-298,
II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana namiri parnični trošak u iznosu od 38,27 eura.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 11. rujna 2023. javnom bilježniku Daliboru Pavloviću podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga. protiv tuženika (ranije ovršenika) zbog neplaćenog dospjelog potraživanja u iznosu od 53,11 eura sa zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura.
1.2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dalibora Pavlovića, poslovni broj Ovrv- 22992/23 (UPP/OS-Ovrv-812/2023), od 1. veljače 2024., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.
2.1. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je u svojstvu ovršenika podnio prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, slijedom čega je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Ovrv-22992/2023-16 od 13. rujna 2024.. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
2.2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da se nekretnina za koju su ispostavljeni računi ne koristi, pa nema potrebe za odvozom komunalnog otpada, što proizlazi iz računa HEP-a za struju jer nema potrošnje električne energije. Navodi kako nije jedini vlasnik nekretnine te mu nije jasno zašto je samo on označen kao obveznik plaćanja komunalnog otpada. Navodi da je uredno platio račune za 2020., 2021. i 2022. godinu.
3. Tužitelj je u podneskom od 2. listopada 2024. uredio tužbeni zahtjev kako glasi u izreci presude, čime je djelomično povukao tužbu za iznos od 9,01 eura, kojem povlačenju se tuženik nije protivio. U podnesku tužitelj navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik usluge i vlasnik nekretnine na području Općine Šestanovac, a zakonskoj obvezi je plaćati komunalne usluge, uključujući i odvoz smeća i to obveznu minimalnu naknadu prema cjeniku tužitelja, a koje račune nije platio.
4.1. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 14 spisa), evidencija odvoza od 1.1.2023. do 31.12.2023. po objektima (list 38 spisa), Izjava o načinu korištenja javne usluge (list 56 spisa), popis izjava za tuženika (list 57 spisa), prigovor tuženika od 14. ožujka 2019. (list 58 spisa), odgovor na prigovor tužitelja od 25. ožujka 2019. (list 60 spisa), prigovor tuženika od 28.ožujka 2019. (list 61 spisa), porezno rješenje za porez za kuće za odmor za 2017. tuženika za objekt na adresi [adresa] površine 40 m2 (list 62 spisa), račun Vodovod Imotske krajine d.o.o. za tuženika od 28.2.2018. (list 63 spisa), preslike uplatnica i iskaznice Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (list 64 spisa), prigovor tuženika od 26.2.2023. (list 65 spisa), odgovor na prigovor tužitelja o 1.3.2023. (list 66 spisa), prigovor tuženika od 24.4.2023. (list 67-69 spisa), dopis tuženika Gradonačelniku Grada Omiša (list 70 spisa), Odluka Povjerenstva za zaštitu potrošača Peovice d.o.o. Omiš od 16.5.2023. (list 71-72 spisa), dopis tuženika od 23.5.2023. (list 73 spisa), izdani računi za razdoblje od siječnja do lipnja 2023. (list 74-79 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog otpada na području Grada Omiša, Općine Dugi Rat, Općine Šestanovac i Općine Zadvarje (list 80-81 spisa), financijska kartica (otvorene stavke) do 30. rujna 2024. tužitelja (list 82 spisa) i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu pod posl. br. O-60/96 od 26. ožujka 1998. iza smrti pok. ŽO (list 110-111 spisa).
4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanjem tuženika kao suvišnim, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih računa za odvoz komunalnog otpada i to obvezne minimalne javne usluge u mjesečnom iznosu od 7,35 eura, za razdoblje od siječnja do lipnja 2023., ukupno 44,10 eura sa zateznim kamatama.
7. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi plaćati mjesečnu komunalnu uslugu tužitelju ako se objekt za koji se veže usluga odvoza komunalnog otpada ne koristi te je li on vlasnik ili suvlasnik nekretnine, a shodno tomu je li jedini u obvezi plaćati komunalnu uslugu.
8.1. Odredbom čl. 70. stavak 1. Zakon o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21., 142/23.) korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
Prema odredbi stavka 2. istog članka Zakon o gospodarenju otpadom korisnici javne usluge iz stavka 1. ovoga članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno, u svrhu stanovanja (vlasnici stanova, kuća, nekretnina za odmor) ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe, razvrstavaju se u kategoriju:
1. korisnika kućanstvo ili
2. korisnika koji nije kućanstvo (drugi izvori komunalnog otpada), a prema stavku 3. istog članka, korisnik koji nije kućanstvo je korisnik javne usluge koji nije razvrstan u kategoriju kućanstvo, a koji nekretninu koristi u svrhu obavljanja djelatnosti, što uključuje i iznajmljivače koji kao fizičke osobe pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu sukladno zakonu kojim se uređuje ugostiteljska djelatnost.
Korisnik usluge je dužan, između ostalog, platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi (st. 4. toč. 5.)
8.2. Odredbom članka 71. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi ona nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije (st. 2.).
8.3. Prema odredbi članka 75. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge, dok je stavkom 2. istog članka propisana struktura cijene javne usluge koju čini cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge.
8.4. Odredbom članka 76. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisana je svrha naplate obvezne minimalne javne usluge kao iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se na području pružanja javne usluge primjenjuje posebna jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo i posebna za kategoriju korisnika koji nije kućanstvo.
8.5. Prema citiranim odredbama, obveza plaćanja obvezne minimalne javne usluge za odvoz komunalnog otpada je zakonski propisana, predstavlja fiksni dio cijene javne usluge koji osigurava održivost i kvalitetu sustava sakupljanja otpada, a korisnik je dužan tu naknadu plaćati tijekom cijele godine osim ako nekretnina nije u trajnoj uporabi.
9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, što propisuje članak 8. ZPP-a, dok je odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
10.1. Sud je na temelju pročitanih isprava navedenih u točki 3.1. obrazloženja utvrdio da je tuženik evidentiran kao korisnik javne usluge za objekt na adresi [adresa] kao njen vlasnik, kao i da je za taj objekt tuženik od tužitelja zatražio dostavu spremnika, a što je vidljivo iz evidentirane izjave zaprimljene 16.3.2022. i usmene izjave od 16.3.2022. za spremnik (list 56-57 spisa).
10.2. Nadalje sud je utvrdio da je poreznim rješenjem za 2017. tuženik utvrđen vlasnikom kuće za odmor na adresi [adresa] u [adresa] (list 62 spisa), dok iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽO (list 110-111 spisa) nije razvidno je li objekt na adresi [adresa] bio predmetom ostavinske rasprave, jer tuženik ne navodi koju zemljišnoknjižnu oznaku nosi predmetni objekt niti dostavlja izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o vlasništvu. Čak i da su točni navodi tuženika da nije jedini vlasnik objekta na adresi [adresa], to ne obvezuje tužitelja, budući da su korisnici (suvlasnici) dužni to prijaviti tužitelju radi promjene evidencije korisnika.
10.3. Za utuženo razdoblje od siječnja do lipnja 2023. tužitelj je tuženiku izdao račune u iznosu obvezne minimalne javne usluge za kućanstvo od 7,35 eura prema važećem Cjeniku (list 80-81 spisa), koje tuženik nije platio. Kao dokaz da se nekretnina ne koristi tužitelj dostavlja jedan račun za struju za listopad 2023. (list 39 spisa), a u ranijoj korespondenciji s tužiteljem i račun za vodu od 28. veljače 2018. (list 63 spisa). Međutim, iz dostavljenih računa nije razvidno da se objekt na adresi [adresa] nije koristi kontinuirano 12 mjeseci unatrag od izdanih računa za utuženo razdoblje, zbog čega je tuženik u obvezi platiti uslugu tužitelju u visini minimalne javne usluge za kućanstvo. Tuženiku je za napomenuti kako postoje samo dvije kategorije korisnika, kućanstvo i ne-kućanstvo (poslovni i drugi objekti koji ne služe stanovanju), neovisno da li se objekt koristi trajno, često, povremeno ili rijetko.
10.4. Budući da tuženik nije dokazao da je oslobođen plaćanja obveze minimalne javne usluge tužitelju zbog trajnog nekorištenja nekretnine, za koju tuženik plaća porez za kuće za odmor, jer ni sudu, a ni ranije tužitelju nije dokazao da se objekt ne koristi dulje od 12 mjeseci, pa je u obvezi platiti tužitelju utuženi iznos, zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen te je odlučeno kao u izreci presude.
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a). Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi trošak postupka, koji se sastoji od troška plaćene javnobilježničke nagrade u ovršnom postupku u iznosu od 25,00 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, ukupno 38,27 eura, kako je odlučeno u točki II izreke presude.
U Splitu, 28. studenog 2025.
SUTKINJA:
Ana Kuzmanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda za nadležni županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (čl. 467.a ZPP-a). Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a)
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
- u spis
