REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-242/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Irene Dikanović-Terzić i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu od 20. siječnja 2025., poslovni broj: P-2000/2019-33., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice Addiko bank d.d. Zagreb djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 20. siječnja 2025., poslovni broj: P-2000/2019-33:

a) potvrđuje pod točkom I., II. i III. izreke;

b) preinačava pod točkom IV. izreke, tako da se nalaže tuženici Addiko bank d.d. Zagreb da tužiteljici HN nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.140,45 eura, (umjesto u iznosu od 4.508,09 eura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. pa do isplate, obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženica za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I – Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-408/2004 od 13.12.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2. ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti 305.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize tuženika važećem na dan korištenja kredita, članak 3., u dijelu I u kojem se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 305.000,00 CHF zaračunavaju kamate, u dijelu II u kojem protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 3.233,51 CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize tuženika na dan dospijeća.

II - Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-408/2004 od 13.12.2004. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika, za koju korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.

III – Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 34.452,30 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznose kako slijedi:

-25,02 EUR od 31.1.2005.

-24,98 EUR od 4.3.2005.

-24,57 EUR od 6.4.2005.

-24,56 EUR od 4.5.2005.

-24,23 EUR od 3.6.2005.

-24,23 EUR od 14.7.2005.

-23,98 EUR od 4.8.2005.

-24,41 EUR od 2.9.2005.

-24,46 EUR od 4.10.2005.

-24,46 EUR od 4.11.2005.

-24,51 EUR od 1.12.2005.

-24,35 EUR od 4.1.2006.

-24,19 EUR od 3.2.2006.

-23,94 EUR od 3.3.2006.

-23,86 EUR od 5.4.2006.

-23,81 EUR od 5.5.2006.

-23,89 EUR od 2.6.2006.

-23,82 EUR od 4.7.2006.

-23,70 EUR od 3.8.2006.

-23,82 EUR od 5.9.2006.

-23,84 EUR od 4.10.2006.

-23,80 EUR od 2.11.2006.

-23,68 EUR od 5.12.2006.

-23,47 EUR od 4.1.2007.

-23,31 EUR od 2.2.2007.

-23,30 EUR od 6.3.2007.

-23,32 EUR od 5.4.2007.

-23,03 EUR od 4.5.2007.

-22,79 EUR od 4.6.2007.

-22,62 EUR od 4.7.2007.

-22,77 EUR od 2.8.2007.

-22,89 EUR od 6.9.2007.

-38,95 EUR od 1.10.2007.

-38,87 EUR od 2.11.2007.

-23,12 EUR od 3.12.2007.

-23,00 EUR od 18.1.2008.

-6,82 EUR od 1.2.2008.

-6,89 EUR od 29.2.2008.

-52,45 EUR od 31.3.2008.

-51,16 EUR od 2.5.2008.

-50,65 EUR od 2.6.2008.

-51,28 EUR od 30.6.2008.

-50,36 EUR od 31.7.2008.

-50,40 EUR od 1.9.2008.

-50,95 EUR od 1.10.2008.

-55,10 EUR od 31.10.2008.

-52,32 EUR od 2.12.2008.

-84,73 EUR od 31.12.2008.

-105,87 EUR od 2.2.2009.

-115,49 EUR od 2.3.2009.

-88,98 EUR od 31.3.2009.

-94,05 EUR od 30.4.2009.

-83,53 EUR od 1.6.2009.

-82,37 EUR od 30.6.2009.

-82,68 EUR od 31.7.2009.

-83,29 EUR od 31.8.2009.

-83,24 EUR od 30.9.2009.

-82,62 EUR od 2.11.2009.

-83,78 EUR od 30.11.2009.

-84,70 EUR od 31.12.2009.

-117,87 EUR od 1.2.2010.

-110,07 EUR od 1.3.2010.

-156,25 EUR od 31.3.2010.

-147,49 EUR od 30.4.2010.

-164,55 EUR od 31.5.2010.

-312,34 EUR od 30.6.2010.

-281,91 EUR od 2.8.2010.

-374,86 EUR od 31.8.2010.

-342,74 EUR od 30.9.2010.

-291,09 EUR od 31.10.2010.

-400,07 EUR od 30.11.2010.

-525,59 EUR od 31.12.2010.

-427,91 EUR od 1.2.2011.

-465,49 EUR od 1.3.2011.

-421,87 EUR od 4.4.2011.

-429,81 EUR od 5.5.2011.

-614,43 EUR od 1.6.2011.

-632,41 EUR od 1.7.2011.

-786,65 EUR od 31.7.2011.

-707,43 EUR od 31.8.2011.

-620,68 EUR od 30.9.2011.

-589,62 EUR od 3.11.2011.

-582,99 EUR od 1.12.2011.

-624,03 EUR od 31.12.2011.

-659,80 EUR od 2.2.2012.

-664,60 EUR od 6.3.2012.

-639,85 EUR od 2.4.2012.

-19.838,64 EUR od 30.4.2012.

s tim da zatezne kamate teku od 31.siječnja 2005. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV - Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.508,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20.siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica predlaže drugostupanjskom sudu da preinači presudu tako da odbije tužbu tužiteljice i obveže je na naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).). Tvrdi da joj sud nije omogućio raspravu pred sudom, te da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne mogu utvrditi odlučne činjenice, jer je proturječna samoj sebi i svojim razlozima.

2.2. Tuženica ističe da prema financijsko-knjigovodstvenom vještačenju iznosi koje je prvostupanjski sud dosudio premašuju stvarno stečeno bez osnove: naime, dok vještačenje ukazuje na 27.956,36 eura, presudom je naložena isplata od 34.452,30 eura, što je za 6.495,94 eura više. Sud je pritom zanemario razdoblje u kojem je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika).

2.3. S obzirom na to da su sporne odredbe varijabilne i ovise o tržišnim prilikama u određenom razdoblju, tužiteljica je u tom razdoblju plaćala manju ratu kredita od one predviđene početnim otplatnim planom. Tuženica smatra da tužiteljica nije bila u obvezi podnositi protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, te da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti presuda iz kolektivnog spora.

2.4.. Tuženica dalje navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog provođenja financijskog vještačenja. Ako se smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF ništetna i da se radi o kunskom kreditu, tada je trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve kredite u predmetnom razdoblju.

2.5. Tuženica također ističe da je ugovaranje valutne klauzule u kreditnim ugovorima izričito dopušteno člankom 22. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZPP), a sloboda ugovaranja proizlazi iz članka 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju, strane su dobrovoljno pristale na rizik promjenjivosti tečaja, pri čemu tužiteljici nije moglo ostati nepoznato kako bi porast vrijednosti CHF utjecao na njezine obveze.

2.6. Tuženica žalbenim navodima osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja, obzirom da tužiteljica nije bila stranka kolektivnog spora u tzv. predmetu Franak, pa da u ovom slučaju nije moglo doći do prekida zastare, a kako je od sklapanja Ugovora o kreditu proteklo više od pet godina da je tužiteljičino potraživanje u zastari u smislu članka 225. ZOO-a, dok u odnosu na dosuđene zatezne kamate smatra da iste mogu početi teći tek od dana pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, a ne od dana stjecanja.

2.4. Tuženica zaključno osporava i odluku o troškovima postupka. Tvrdi da su tužiteljici pogrešno dosuđeni troškovi za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 1,99 eura (15,00 kn), iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022. Tvrdi da tužiteljici nije trebalo priznati niti trošak pristojbe na tužbu, jer se radi o sporu koji je proizašao iz kolektivnog spora u kojem se prema članku 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:51/23 dalje: ZSP) ne plaća sudska pristojba na tužbu. Mišljenja je da trošak pristupa na ročište za objavu presude nije bio potreban trošak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud time što nije prihvatio dokazne prijedloge tuženice za provođenje financijskog knjigovodstvenog vještačenja na način kako je to ona predlagala, nije joj onemogućio raspravljanje pred sudom. Naime, prema članku 220. stavku 2. ZPP-a, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno postavio zadatak za provođenje vještačenja knjigovodstveno-financijskom vještaku, što je u skladu sa zakonom, te s čime se slaže i ovaj sud. Stoga pri donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

5.1. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a oni nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, pa se presuda može ispitati.

5.2. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu i zaključio je da joj tuženica nije na transparentan način objasnila značajke valutne klauzule CHF, te da je izostalo pojedinačno pregovaranje tužiteljice o spornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se sud nije pozvao samo na odredbe članka 502.a i 502.c ZPP-a, već je u ovoj parnici utvrdio ništetnost spornih ugovornih odredaba na temelju provedenog dokaznog postupka.

5.3. Prvostupanjski sud proveo je sve predložene dokaze koji su bili važni za donošenje odluke. Tuženica je odustala od saslušanja svjedoka NN, svjedokinja EN je umrla, dok svjedoci HNN i LN, jer nisu sudjelovali u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.

5.4. Ovaj sud također nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio koju od preostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje se sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je otplata ugovorena uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj švicarskog franka i promjenjive kamatne stope, te zahtjev za isplatom iznosa od 34.452,30 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama zbog stečenog bez osnove.

7. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz priložene dokumentacije, da je između tužiteljice, kao korisnice kredita i prednika tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao kreditora, zaključen 31. prosinca 2004. Ugovor o kreditu broj 216-408/2004 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim joj je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 305.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan korištenja kredita, i to za kupovinu stana, uz rok otplate od 7 godina i promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora bila 4,99% godišnje, a koji kredit se vraća u mjesečnim anuitetima od po 3.233,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom prodajnom tečaju za valutu na dan ispunjenja obveze i da je kredit u cijelosti otplaćen.

8. Prema žalbenim navodima tuženice sporno je da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštene odredbe, da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa i u kojem iznosu, te od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja.

9. Odlučujući o deklaratornom tužbenom zahtjevu kojim je zatraženo da se utvrde ništetnom odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i promjenjiva kamatna stopa, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, da je nametnuta ugovorna odredba tužiteljicu stavila u neravnopravni položaj.

9.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, te je utvrđeno da tužiteljica nije imala priliku pojedinačno pregovarati vezano uz sklapanje predmetnog ugovora sa prednikom tuženice, da joj je ugovor ponuđen na unaprijed sastavljenom obrascu i da ona nije sudjelovala u izradi njegovog sadržaja, te da joj nije pojašnjen rizik sklapanja ugovora vezanog uz valutu švicarski franak, ni u kojim slučajevima se mijenja i na koji način visina kamatne stope, tako da je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice, te isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženica sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem: Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zbog čega je valjalo žalbu tuženice, u tom dijelu, odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.

10. Obzirom da je u postupku utvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna i da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo da joj tuženica vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatila i primila od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženica tako naplaćeni novčani iznos stekla bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a.

11. Na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud prihvatio kao jasan i razumljiv, utvrđeno je da razlika po osnovu više plaćenog iznosa iznosi 34.452,30 eura.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u smislu članka 1115. ZOO-a tuženica nepošteni stjecatelj, jer je odgovorna za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedila interese i prava tužiteljice kao potrošača, jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnula tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade, jer je tuženica kao nesavjestan stjecatelj dužna platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

13. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

14. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari za isplatu stečenog bez osnove zbog ništetnosti valutne klauzule u CHF je podnesena 17. svibnja 2019., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu iznosa od 34.452,30 eura nije zastarjela, obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

15. Slijedom navedenoga žalba tuženice je u odnosu na glavni zahtjev odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom I., II i III. izreke, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

16. Pravilno tuženica u žalbi navodi da tužiteljici nije trebalo priznati trošak sudskih pristojbi u iznosu od 367,64 eura, jer ih imenovana prema članku 11. stavku 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ( "Narodne novine" broj 118/18, 51/ 23 dalje: ZSP) nije trebala plaćati.

17. Međutim, sudjelovanje punomoćnika tužiteljice na ročištu za objavu presude je trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, jer od dana objave presude teče rok za žalbu.

18. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je vrijednost boda odredio u iznosu od 2,00 eura, koliki je isti iznosio u trenutku zaključenja glavne rasprave.

19. Slijedom navedenoga žalba tuženice je osnovana u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, te je tužiteljici dosuđen trošak postupka u iznosu od 4.140,45 eura, umjesto u iznosu od 4.508,09 eura, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

20. Ovaj sud je odbio tuženicu sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe temeljem članka 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, jer je s istom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na dio troškova postupka.

Slavonski Brod, 28. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak