Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-686/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog OČ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog OČ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-463/2025-8 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog OČ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25., dalje: ZKP/08), protiv optuženog OČ produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela iz čl. 179.a, čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi OČ po braniteljici odvjetnici Neli Pilipović Ramušćak, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine ili preinači na način da se istražni zatvor zamijeni nekom blažom mjerom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Premda optuženik rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navedeno žalbeno pobijanje ničim ne konkretizira niti argumentira, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove već isključivo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede za koje se tereti s tvrdnjom da se na temelju provedenih dokaza ne može zaključiti da su tjelesne ozljede isključivo posljedica njegovog ponašanja prema oštećenici. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je optuženik počinio sva kaznena djela za koja se tereti, dakle i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena, te se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojem stadiju kaznenog postupka pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati postojanje osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, kao i ocjenu i zaključak suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati, s navođenjem da je priznanjem djela opisanim pod točkama 1. i 3. optužnice iskazao samokritičnost prema svom ponašanju i da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega preventivno utjecao u smislu da se u budućnosti kloni protupravnog ponašanja.

8. Naime, bez obzira što optuženik do sada nije kazneno i prekršajno osuđivan, dugotrajnost inkriminiranog ponašanja optuženika, te brojnost i modaliteti inkriminiranih radnji za koje se tereti i za koja je osnovano sumnjiv, ukazuju na realnu bojazan da bi optuženik mogao ponoviti kaznena djela, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio, pogotovo imajući u vidu duboko narušene partnerske odnose, optuženikovu zlouporabu konzumacije alkohola, pod čijim utjecajem se na razini osnovane sumnje nasilnički ponašao prema žrtvi, na što ukazuje stupanj alkoholiziranosti optuženika u inkriminirano vrijeme, te ljubomoru optuženika. Stoga nije u pravu optuženik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom (zabrane približavanja i kontaktiranja sa oštećenicom), pogotovo imajući u vidu duboko poremećene odnose između okrivljenika i žrtve, zatim činjenicu da je inkriminirano ponašanje optuženika bilo motivirano ljubomorom koja nije prestala ni nakon što je žrtva prekinula drugu vezu, s time da je optuženik žrtvi prijetio da će najprije ubiti nju, a zatim sebe. Zbog navedenih razloga je suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno i osnovano zaključio da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 17. ožujka 2025., pa nadalje), te očekivanu kaznu prema podacima u spisu, ukoliko bude proglašen krivim.

10. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke