Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-114/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja SH iz [adresa], Vezir 47, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Miličiću, odvjetniku iz Vukovara, protiv protivnice osiguranja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Dkaralić, odvjetnici iz Vukovara, uz sudjelovanje mlt. UH, kojeg zastupa posebna skrbnica VH, dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, radi određivanja privremene mjere, povodom žalbe protivnice osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-576/2024-22 od 3. listopada 2025., dana 28. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnice osiguranja te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj R1 Ob-576/2024-22 od 3. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke, a radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja određena je privremena mjera da mlt. UH, zajednički sin stranaka stanuje s ocem, ovdje predlagateljem osiguranja, a da će se osobni odnosi mlt. UH s majkom, ovdje protivnicom osiguranja ostvarivati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] u [adresa], svaki utorak i petak od 16,00-18,00 sati pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati navedeni Zavod, s time da je posebno naglašeno da će ista mjera trajati 6 mjeseci od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa. Ujedno je pod točkom II. izreke određeno da privremena mjera određena ovim rješenjem ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod prvostupanjskog suda vodi po tužbi predlagatelja osiguranja pod brojem P Ob-2/2025 radi donošenja odluka o izmjeni odluke istog suda pod brojem R1 Ob-75/2024-4 od 21. ožujka 2024., a pod točkom III. izreke određeno je da ovo rješenje ima snagu rješenja o ovrsi, pa da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere određenu navedenim rješenjem.

2. Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija protivnica osiguranja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanja, uz odgodu izvršenja do pravomoćnog okončanja postupka.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za određivanje zatražene privremene mjere a budući da stranke kao roditelji u postupku prikupljanja važnih podataka i psihologijske obrade radi davanja mišljenja Zavoda u smislu odredbe čl. 536. st. 6. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) nisu postigli sporazum u pogledu toga s kojim će roditeljem stanovati mlt. dijete te o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati, prvostupanjski sud smatra da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je još uvijek na snazi odluka suda kojom je odobren prethodno postignut sporazum stranaka iz Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, no da zbog promijenjenih životnih okolnosti mlt. UH s majkom od 13. prosinca 2024. stanuje u sigurnoj kući [adresa], te da ista nije poduzela odgovarajuće i moguće radnje kako bi osigurala uvjete za život s djetetom izvan sigurne kuće, iako ista uredno skrbi o djetetu za vrijeme boravka u skloništu, gdje ima svakodnevni i cjelodnevni nadzor stručnih djelatnica skloništa, te aktivno sudjeluje u svim obvezama koje ima kao korisnica tog skloništa. Ukazuje da protivnica osiguranja nerado prihvaća redovite odlaske na kontrole kod psihijatra iako i sama uviđa da joj je bolje kada uzima propisanu terapiju pa smatra da nije na dobrobit djeteta da i nadalje boravi s majkom u skloništu, nego da bi primjereni oblik svakodnevne skrbi o djetetu bio da dijete dođe stanovati u kućanstvo oca koji ima osigurane odgovarajuće stambene uvjete, blizinu roditelja i volju za pomoć u svakodnevnoj skrbi o djetetu obzirom da isti prepoznaje potrebe djeteta, jer je boravilo u njegovu kućanstvu u vrijeme prije nego je došlo do smještaja majke u sklonište, te je dijete kod oca spavalo i po noći a ostvarilo je tri puta i osobne odnose s ocem nakon smještaja s majkom u sklonište.

6. Kako se kod prvostupanjskog suda vodi postupak radi izmjene postojeće odluke o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlt. UH, a nije sporno da majka o djetetu u kontroliranim uvjetima srbi na odgovarajući način, dok je u uvjetima prije smještaja u sklonište skrbila o djetetu na način da je stavljala svoje potrebe ispred njegovih te joj je bila određena i mjera nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, sud je odredio predloženu privremenu mjeru da mlt. UH stanuje s ocem a da s majkom ostvaruje osobne odnose pod nadzorom stručne osobe dva puta tjedno u trajanju od dva sata sukladno odredbi čl. 124. ObZ-a i uz napomenu da će privremena mjera osim odluke pod točkom I.2. trajati najduže do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom pod brojem P Ob-2/2025.

7. U žalbi protivnica osiguranja smatra da je sud nakon održanog ročišta 2. rujna 2025. pribavio mišljenje i prijedlog nadležnog Zavoda ali to nije dostavio protivnici osiguranja na očitovanje, niti je održao novo ročište radi raspravljanja o tom mišljenju, pa kako je odluka u cijelosti utemeljena upravo na tom dokumentu smatra da je time povrijeđeno načelo kontradiktornosti i prava na saslušanje stranaka iz čl. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 536. ObZ-a te da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Osim toga protivnica osiguranja ukazuje da sud nije utvrdio odlučne činjenice o stvarnim uvjetima života i skrbi djeteta kod svakog roditelja, a da je posebno zanemarena činjenica da ista još uvijek doji mlt. UH što ima presudno značenje za njegov fizički i emocionalni razvoj pa da prekid dojenja bez stručne procjene predstavlja rizik po zdravlje i emocionalnu stabilnost djeteta, osobito jer se dojenje koristi i kao mehanizam umirenja i uspavljivanja. Ponavlja da je smještena u sigurnu kuću kao žrtva obiteljskog nasilja, da adekvatno brine o djetetu, da održava uredne higijenske i prehrambene navike, da mlt. UH redovito napreduje te je zdravo i emocionalno vezano uz majku, čime brani tezu da su navodi prvostupanjskog suda o njenoj neprimjerenosti paušalni i suprotni sadržaju službenih izvješća koja se nalaze u spisu. Ukazuje da sud nije dao razloge koji bi opravdali ograničenje prava djeteta i majke na zajednički život a da je odluku donio bez stručne procjene i uvažavanja biološke dobi djeteta pa je time prekršio načelo razmjernosti i zanemario obvezu države da zaštiti obiteljske veze između djeteta i roditelja.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a u svezi s čl. 536. st. 6. ObZ-a obzirom da je u postupku koji je prethodio donošenju privremene mjere prvostupanjsku sud saslušao roditelje mtl. UH te zatražio mišljenje nadležnog Zavoda, pa iako prvostupanjski sud nije dostavio dopis strankama od 26. kolovoza 2025. nadležnog Zavoda sukladno traženju prvostupanjskog suda, istim dopisom ponavljaju se navodi istaknuti tijekom postupka, o kojima je iskazivala i protivnica osiguranja na ročištu 15. travnja 2025., navedenim postupanjem nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti, odnosno protivnici osiguranja je omogućeno da raspravlja pred sudom, pa je opravdano prvostupanjski sud donio privremenu mjeru u ovom postupku radi zaštite dobrobiti mlt. UH. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi pobijana odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, cijeneći da stranke nisu mogle postići sporazum koji se odnosi na pitanje s kojim će roditeljem mlt. UH živjeti i o ostvarivanju osobnih odnosa, a nakon što je predlagatelj osiguranja podnio tužbu pred prvostupanjskim sudom radi donošenja odluke o izmjeni ranije odluke istog suda broj R1 Ob-75/2024-4 od 21. ožujka 2024., ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 536. st. 1. ObZ-a donio privremenu mjeru kojom je regulirao sporna pitanja, uzimajući u obzir okolnost da mlt. UH s majkom od 13. prosinca 2024. stanuje u sigurnoj kući [adresa] te da je cjelokupna briga i skrb navedenog djeteta od strane protivnice osiguranja velikim djelom rezultat nadzora stručnih osoba smještaja te da takvi uvjeti nisu istovjetni uvjetima u svakodnevnom životu, pa zbog činjenice da život u takvim uvjetima prije svega ne može trajati neograničeno vremensko razdoblje, a takvo okruženje sigurno nije dugoročno u interesu mlt. UH koji može živjeti u primjerenijim uvjetima u kućanstvu oca, koji ima osigurane odgovarajuće stambene uvjete, blizinu roditelja koji su mu voljni pomoći i činjenicu da je dijete već boravilo u njegovu kućanstvu prije nego što je došlo do smještaja majke u sigurnu kuću, opravdano je, prema mišljenju ovog suda prvostupanjski sud donio pobijanu odluku.

10. Osim toga, kraj činjenice da je protivnica osiguranja bila u braku od 2013. do 2014., te nakon toga sklopila novi brak 2016. u kojem je rođena mlt. ŽH koja nakon razvoda roditelja živi s ocem, da joj je 2017. dijagnosticiran sizoafektivni poremećaj nakon kojeg se nekoliko puta liječila bolnički te joj je uvedena psihofarmakološka terapija koju redovito uzima, pa kraj činjenice da zadnju trudnoću nije planirala jer je u tom periodu bila u "prijateljskoj vezi" s čovjekom starosti od 60- tak godina koji joj je bio moralna i materijalna podrška, dok je s predlagateljem osiguranja bila u kontaktu i nije ga željela isključiti iz djetetovog života te je nakon toga bila u kratkoj vezi s mladićem te se zajedno s mlt. UH preselila kod njega u kućanstvo, da bi se nakon toga preselila u iznajmljeni stan u [adresa] koji se sastojao od jedne sobe gdje je stao samo krevet za spavanje i stol za objedovanje te joj je preporučeno da tu dugoročno nije preporučljivo da ostanu, ovaj sud ističe da iako je iz dopisa sigurne kuće u kojoj je smještena protivnica osiguranja navedeno da je ista smještena u sklonište za žrtve obiteljskog nasilja s mlt. UH zbog nasilja od strane predlagatelja osiguranja prilikom njezinog dolaska po mlt. dijete, da iz stanja spisa proizlazi da predlagatelj osiguranja nije mogao vratiti istoj mlt. UH na adresu stanovanja nakon što je isti boravio kod njega jer tamo nije zatekao protivnicu osiguranja, a nije ju mogao kontaktirati telefonom jer mu se nije javljala, nakon čega mu je nadležni Zavod savjetovao da je dužan zaštiti svoje dijete ukoliko procijeni da majka svojim ponašanjem isto ugrožava, slijedom čega je odlučio mlt. dijete ostaviti kod sebe, a kasnije kad je protivnica osiguranja tražila da dijete preuzme isto vratio majci te dalje iskazivao interes oko ostvarivanja osobnih odnosa i briga za dijete, pa se prema stanju spisa ne može zaključiti da se predlagatelj osiguranja na bilo koji način ponašao ugrožavajuće za dijete.

11. Nadalje, protivnica osiguranja je očito prije smještaja u sklonište svoje potrebe stavljala ispred djetetovih potreba, urednog je zdravstvenog stanja (bolest je u remisiji) i po zanimanju je frizerka, a od smještaja u navedeno sklonište imala je namjeru urediti nus prostoriju u dvorištu svojih roditelja, od kojeg plana je odustala, a nakon toga je odlučila iznajmiti stan u kojem će boraviti s djetetom koje još uvijek nije upisano u vrtić, koji planovi su očito s obzirom na sve navedeno teško dostižni, jer je i u svom iskazu od 15. travnja 2025. sama istakla da ne poduzima ništa konkretno vezano za svoje zapošljavanje obzirom da je to vezano s činjenicom da dijete upiše u vrtić. Isto tako ovaj sud smatra da činjenica što protivnica osiguranja još povremeno doji mlt. UH koji je sada u dobi od 2,5 godine ne predstavlja rizik za zdravlje istog niti za njegovu emocionalnu stabilnost, kako to navodi ista u svojoj žalbi. Nasuprot tome predlagatelj osiguranja ima riješeno stambeno pitanje, zaposlen je i ostvaruje plaću te ima podršku uže obitelji, uredno je plaćao obvezu uzdržavanja do konflikta roditelja pa je i ovaj sud mišljenja da je opravdano i u interesu te za dobrobit mlt. UH da obzirom na trenutne životne okolnosti isti živi s predlagateljem osiguranja a da s protivnicom osiguranja ostvaruje osobne odnose pod nadzorom stručne osobe koja mjera može trajati 6 mjeseci.

12. Na to ukazuje i mišljenje nadležnog Zavoda iz kojeg proizlazi da je protivnica osiguranja smanjenih sposobnosti planiranja i zaključivanja, da je afektivno nestabilna i bez kritičnosti prema svom ponašanju, pa živi stihijski i neorganizirano što sve čini upitnim njenu roditeljsku skrb oko mlt. djeteta koja je izvan sigurne kuće ugrožavajuća za dijete, dok je protivnik osiguranja u mogućnosti uskladiti poslovne i roditeljske obveze, u odnosu na dijete je brižan i topao slijedom čega je opravdano prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je donio pobijanu odluku koja je privremenog karaktera, dok će u postupku P Ob-2/2025 prvostupanjski sud na osnovu provedenih dokaza prije svega provođenjem odgovarajućih vještačenje utvrditi roditeljske kompetencije od kojih ovisi meritorna odluka o ostvarivanju osobnih odnosa stranaka s mlt. UH.

13. Stoga je valjalo primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe protivnice osiguranja potvrditi pobijano rješenje u cijelosti, iako je sadržajno protivnica osiguranja žalbom pobijala prvenstveno odluku o tome s kojim će roditeljem stanovati mlt. UH, a ovaj sud je mišljenja da je i u odnosu na ostale točke izreke pobijanog rješenja pravilno primijenjeno materijalno pravo kad je odlučeno da se osobni odnosi mlt. UH s majkom odvijaju u određenim vremenskim razmacima utorkom i petkom uz nadzor stručne osobe koji može trajati najduže 6 mjeseci računajući od dana kad nadležni Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor kao i odluku suda da privremena mjera osim osobnih odnosa pod nadzorom traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka po tužbi predlagatelja osiguranja u predmetu P Ob-2/2025.

U Varaždinu 28. studenog 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić