Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-15/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DK, radi kaznenog djela iz članka 156. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod brojem Kzd-62/2020 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća za mladež održanoj 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje presuda prvostupanjskog suda glede odluke o kazni, na način da se optuženik za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11 za koje je oglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. U ostalom se dijelu žalba državnog odvjetnika odbija kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru pod brojem Kzd-62/2020 od 23. siječnja 2024. i to pod točkom I. optuženi DK je temeljem članka 453, točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19, 80/22– dalje u tekstu ZKP/08) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – spolno uznemiravanje iz članka 156. stavak 1. KZ/11, dok je pod točkom II. optuženi DK proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje iz članka 140. stavak 1. KZ/11, te je optuženi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i temeljem članka 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti, ako optuženi u roku kušnje od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobađen snošenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, uz prijedlog da se preinači pobijana presudu u njezinom oslobađajućem dijelu, te okrivljenika proglasi krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 156. stavka 1. KZ-a, kao i da mu se izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

7. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika da je optuženik stariji od žrtve preko sedam godina, te da emocionalno sazrijevanje žrtve još traje prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije dokazano da je oštećena ĐK bila ranjiva zbog svoje dobi, niti je optuženi DK, kao prodavač bio nadređen oštećenoj. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da je oštećena u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 17 godina i 6 mjeseci, dakle, gotovo punoljetna, a samo navođenje u činjeničnom opisu optužnice datuma rođenja oštećene nije dovoljno da bi se moglo zaključiti da se radi o žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, te kako se ponašanje optuženika nije moglo podvesti pod neko drugo kazneno djelo, temeljem članka 453. točka 3. optuženi DK je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 156. stavak 1. KZ/11.

9. Budući je žalba državnog odvjetnika usmjerena i na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio olakotne okolnosti na strani optuženog i to da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, obiteljske prilike, te činjenicu da se ispričao žrtvi, dok je od otegotnih okolnosti uzeto u obzir ranija višestruka osuđivanost optuženika i jačina ugrožavanja zaštićenog pravnog dobra u konkretnom slučaju osobne slobode oštećenice žrtve ĐK.

10. U pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odabira kazne nije pravilno utvrdio, a niti pravilno ocijenio okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Za istaknuti je da je pri tome prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne okolnosti. Naime optuženi DK je višestruko osuđivana osoba, među ostalim i za kazneno djelo nametljivog ponašanja, koji je iskazao visok stupanj i upornost u vršenju kaznenih djela, te ranije izrečene kazne nisu na optuženog utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela. Stoga je pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti za navedeno kazneno djelo potrebno optuženiku DK izreći strožu kaznu i osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

11. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članka 4. i članak 47 KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje izrečene kazne zatvora može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

12. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. i 486. ZKP/08.

U Dubrovniku 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća za mladež:

Nikša Lučić