Posl. broj P – 2795/2024.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: KANARIJA d.o.o. Supetar, OIB: 23553716918, Put Vele Luke 10, zastupana po direktoru ZB, oboje zastupani po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru protiv tuženika: SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, zastupana po punomoćniku Anti Alajbegu, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. studenog 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 2655/2023. od 7. ožujka 2024.g., radi ostvarenja tražbine na radnju, nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA, OIB: 40781519492, da tužitelju KANARIJA d.o.o. Supetar, OIB: 23553716918, naknadi parnični trošak u iznosu od 10.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je rješenjem Općinskog suda u Supetru posl. broj Ovr- 2655/2023. od 9. srpnja 2024. godine tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja, temeljem ovršne isprave- Ugovora o koncesiji koji je istekao 1. rujna 2022. godine a koja ovršna isprava da je izgubila svoju djelotvornost te bi trebala biti stavljena van snage jer se ne može dati u koncesiju pomorsko dobro za koje nije utvrđena granica pomorskog dobra, pa da samim time niti ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ništetne isprave. Nadalje, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik-tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon potvrđivanja javnobilježničke isprave, s obzirom da je sam tuženik izdao i dostavio predmetni ugovor tužitelju, a tužitelj nije imao razloga sumnjati da je ista ništetna, a što je tek saznao nakon što je pokušao istu koncesiju upisati u zemljišnu knjigu. Ističe kako ovrhovoditelj-tuženik traži predaju u posjed nečega čega nikada nije bio u posjedu, obzirom da predmet koncesije ne postoji jer je predmetnu luku izgradila ribarska tvrtka pred više od sto godina, koju tvrtku je kupila "Sardina" d.o.o. Postira, da bi ju 1996. godine kupila tvrtka KANARIJA d.o.o. Supetar, koja se od tada nalazi u nesmetanom posjedu iste a koja predstavlja jedinstveni poslovni kompleks zajedno sa ostatkom zgrada i zemljišta u vlasništvu tužitelja. S obzirom na takvo stanje tužena i tvrtka KANARIJA d.o.o. tek 2012. godine prvi put sklapaju predmetni ugovor o koncesiji za privezište, iako je očito da se takav ugovor nije niti mogao sklopiti prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama s obzirom da tada, niti danas još uvijek nije utvrđena granica pomorskog dobra, kao conditio sine qua non dodjele koncesije, ali da je to sve rađeno u dobroj vjeri i duhu dosadašnje uspješne suradnje. Zaključuje kako predmetni ugovor o koncesiji ne može biti temelj za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi jer isti nije ovršna isprava i bez učinka je tako da tražbina nije ikada niti nastala, pa se slijedom svega navedenog predlaže kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi u cijelosti, ističe kako je prilog predmetnom ugovoru o koncesiji snimka stvarnog stanja koja prikazuje predmet koncesije, dakle da je koncesija dana te se ovrha provodi prema snimci stvarnog stanja a ne po tome je li nešto uknjiženo i kako je uknjiženo. Protivi se navodu tužitelja da bi tražbina tuženika prestala, da nije jasno zbog čega bi prestala, a da svakako nije prestala zbog navodne zastare jer je tuženik u zakonskom roku od 10. godine od ovršnosti isprave 1. rujna 2022.g., pokrenuo ovrhu. Obzirom na navod iz tužbe da bi na predmetnim nekretninama netko nešto ulagao, navodi da isto nije niti od kakvog značaja, jer se na pomorskom dobru ne može stjecati vlasništvo, a ako je ovlaštenik koncesije nešto i izgradio na pomorskom dobru, na osnovi koncesije, ima pravo uzeti prinove koje je izgradio ako one nisu trajno povezane sa pomorskim dobrom i ako je to moguće po prirodi stvari i bez veće štete za pomorsko dobro. Obzirom na pitanje je li se mogla izdati koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra ako nije utvrđena granica pomorskog dobra navodi da to da nije utvrđena granica pomorskog dobra nije od značaja jer je uknjižba pomorskog dobra deklaratorne a ne konstitutivne naravi. Konačno da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave i to Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru, koji sadrži obvezu na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi tj. obvezu tužitelja kao ovlaštenika koncesije na povrat predmeta koncesije, istekom trajanja koncesije, te njegovu izjavu da na temelju tog akta tuženik kao davatelj koncesije, može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze neposredno provesti ovrhu, a koji ugovor sadrži javnobilježničku klauzulu ovršnosti u smislu čl. 36. st. 5 Ovršnog zakona.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to:

Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru od 1. rujna 2012.g., rješenje Općinskog suda u Splitu, Ovr-2655/2023. od 19. veljače 2025. godine, Izvješće o javnoj raspravi o prijedlogu granice pomorskog dobra – lučkog područja luke posebne namjene od 15. studenog 2024.g., rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva Klasa: UP/I-342-22/25-01/33 od 18. rujna 2025. godine o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] , predio ispred bivše tvornice "Sardina" , Općina Milna…, te je pregledan spis Općinskog suda u Splitu Ovr-2655/23.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet postupka je utvrđenje ništetnosti Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene-LNT privezišta na dijelu k. o. [katastarska općina], predio ispred bivše tvornice Sardina, zaključen dana 1. rujna 2012. godine između

tuženika Splitsko Dalmatinska Županija, kao davatelj koncesije i tužitelja KANARIA d.o.o. Supetar, kao ovlaštenika koncesije.

6. Između stranaka nije sporno da su dana 1. rujna 2012. godine zaključile predmetni ugovor o koncesiji na rok od 10 godina, da u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o koncesiji nije bila utvrđena granica pomorskog dobra, slijedom čega ista nije niti provedena u zemljišnim knjigama, da je tuženi kao ovrhovoditelj dana 4. prosinca 2023. godine pokrenuo ovršni postupak protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, posl. broj Ovr-2655/23., radi ispražnjenja i predaje nekretnine, te da je zaključkom od 9. srpnja 2024. godine ovršenik ovdje tužitelj KANARIA d.o.o. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. Između stranaka je sporno je li rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-2655/2023 od 7. ožujka 2024. godine doneseno temeljem valjane ovršne isprave, odnosno je li Ugovor o koncesiji zaključen između stranaka dana 1. rujna 2012. godine, valjana ovršna isprava, koje pitanje je i predmet ovog parničnog postupka, obzirom da u ovršnom postupku, kao postupku strogog formalnog legaliteta, sud nije ovlašten ulaziti u pitanje valjanosti ovršne isprave.

8. Prema odredbi čl. 322 Zakona o obveznim odnosima ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Odredbom čl. 388. određeno je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

8.1. Ugovor koji je ništetan ne proizvodi pravne posljedice, ništetnost nastaje ex tunc od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te budući da ništetnost nastupa na osnovi zakona, sud može svojom odlukom samo proglasiti posao ništetnim, ako su se za to stekli zakonom predviđeni razlozi, te takva odluka ima deklaratorni značaj.

9. Predmetni Ugovor o koncesiji stranke su zaključile dana 1. rujna 2012. godine, na rok od 10 godina, što znači da je isti istekao dana 1. rujna 2022. godine, u kojem razdoblju je na snazi bio Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine, zbog čega se na konkretan slučaj trebaju primijeniti odredbe tog Zakona.

10. Člankom 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine propisano je da se za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje. Pomorsko dobro može se dati na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje u skladu s propisima o zaštiti okoliša i prirode.

10.1. Stavkom 4. čl. 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine propisano je da se Koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama. I novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023. godine čl. 10. st. 5. propisuje da je evidentiranje pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi preduvjet za donošenje obavijesti o namjeri davanja koncesije i donošenje odluke o posebnoj upotrebi osim za namjene iz članka 45. stavka 1. ovoga Zakona.

11. Tuženik u svom očitovanju na navod tužitelja da se ne može dati u koncesiju "navodno" pomorsko dobro, za koje nije utvrđena niti ucrtana granica pomorskog dobra, navodi da je predmetnom Ugovoru o koncesiji priložena snimka stvarnog stanja koja prikazuje predmet koncesije, što znači da je koncesija dana i ovrha se provodi prema snimci stvarnog stanja a ne po tome je li nešto uknjiženo i kako je uknjiženo jer je granica određena po snimci.

11.1. O nužnosti utvrđenja granice pomorskog dobra kao preduvjeta za davanje koncesije u govori se u članku Stručnog portala - pomorsko dobro, iz prosinca 2023.g., autora Kap.d.pl. NB dipl. iur., u kojem isti navodi:" Nije sporno da granicu pomorskog dobra i granicu lučkog područja luke posebne namjene u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra. Županijsko povjerenstvo ima važnu i odgovornu ulogu da predloži Ministarstvu granicu pomorskog dobra kojom će se razriješiti pitanje da li pojedina nekretnina ima ili nema status pomorskog dobra, odnosno da li pojedina nekretnina odgovara definiciji pomorskog dobra iz čl. 6. Zakona. Ako se u upravnom postupku određivanja granica pomorskog dobra utvrdi da pojedina nekretnina po izgledu, namjeni, prirodnim obilježjima i uobičajenom načinu korištenja ne odgovara definiciji pomorskog dobra iz članka 6., ona ne može biti u statusu pomorskog dobra. To znači da dvojba uvijek postoji prilikom utvrđivanja i određivanja pravnog statusa pomorskog dobra. Iznimno dvojbe nema, kod kopnenog dijela pomorskog dobra u širini šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno, kada se pomorsko dobro utvrđuje deklaratornim pravnim aktom. Taj prostor morske obale možemo označiti kao nesporno pomorsko dobro jer je precizno i jasno definiran."

11.2. Zaključak koji proizlazi iz citata iz točke 11.1. obrazloženja potvrđuje i činjenica da je rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva Klasa: UP/I-342-22/25-01/33 od 18. rujna 2025. godine, o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], predio ispred bivše tvornice "Sardina" , Općina Milna…, granica pomorskog dobra određena različito od načina na koji je ista utvrđena u snimci stvarnog stanja u mjerilu 1:1000 izrađen od trgovačkog društva Geoing d.o.o. iz Splita iz listopada 2012. godine, koja je priložena uz predmetni ugovor o koncesiji, zbog čega bi, u slučaju provođenja ovrhe ispražnjenjem i predajom nekretnina u posjed ovrhovoditelju Splitsko-dalmatinskoj Županiji, moguće ovrhovoditelju bile predane u posjed i nekretnine koje citiranim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva od 18. rujna 2025. godine, nisu unutar određenih granica pomorskog dobra.

12. Nadalje, nije za zanemariti niti navod tužitelja iz tužbe da tuženik traži predaju u posjed nečega čega nikada nije bio u posjedu, obzirom da predmet koncesije ne postoji jer je predmetnu luku izgradila ribarska tvrtka pred više od sto godina, koju tvrtku je kupila "Sardina" d.o.o. Postira, da bi ju 1996. godine kupila tvrtka KANARIJA d.o.o. Supetar, koja se od tada nalazi u nesmetanom posjedu iste a koja predstavlja jedinstveni poslovni kompleks zajedno sa ostatkom zgrada i zemljišta u vlasništvu tužitelja. O opisanoj situaciji izlagao je dr. sc. Jadranko Jug, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u "Zaključku analize Stvarnih prava na pomorskom dobru (2013.)", u kojem se navodi: “Problem stečenog prava vlasništva i drugih stvarnih prava na valjan način na nekretninama pomorskog dobra potrebno je razriješiti postupkom određivanja pomorskog dobra na način da se takve nekretnine izuzimaju iz pomorskog dobra kao u slučaju vjerskih, povijesnih i drugih građevina, a iznimno ako to nije moguće da se provede postupak izvlaštenja sukladno posebnom zakonu koji regulira postupak izvlaštenja. Kod toga se kao valjani način stjecanja stvarnih prava treba uzeti svaka ona izgradnja izvršena do stupanja na snagu novog zakona i koja je izvršena u skladu s važećim dozvolama nadležnih tijela te koja se može zadržati u prostoru sukladno prostornim planovima. U spornim slučajevima treba propisati da se samo u parnici može utvrditi da je neka nekretnina pomorsko dobro i da se samo na taj način može brisati nečije pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige. Nekretnine ili ulaganja u te nekretnine koje su prednicima današnjih trgovačkih društava procijenjene kod pretvorbe društvenih poduzeća od strane HFP-a, ukoliko se ne mogu izuzeti iz pomorskog dobra, treba priznati trgovačkim društvima putem prvenstvene koncesije na nekretninama pomorskog dobra u trajanju razmjerno vrijednosti nekretnine ili ulaganja.

13. Činjenica je da je sporni Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru od 1. rujna 2012.g. zaključen protivno prisilnim propisima i to stavka 4. čl. 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine kojim je propisano da se Koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama, što je razlog ništetnosti istog, a sve sukladno odredbi čl. 322 Zakona o obveznim odnosima. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

14. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i st.2., čl. 155. i čl. odredbi ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23)., dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/2018; 51/23 dalje ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 53/19, 92/2021, 37/23) i priloženom popisu parničnog troška, pa su tužitelju odobreni slijedeći troškovi: sastav tužbe, pristup na ročišta 11.4.2023.g., 11.6.2025.g., 4.11.2025.g., sastav podnesaka od 20.3.2025.g., 21.4.2025.g., 13.5.2025.g., 10.6.2025.g., sve po 500 bodova iznosi ukupno 4000 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, iznosi 8.000,00 EUR, plus 2.000,00 EUR na ime 25% PDV-a, ukupno iznosi 10.000,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Supetru, dana 28. studenog 2025. godine

Sudac:

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Dean Rahan, Supetar

2. odvj. Ante Alajbeg, Split