1

Poslovni broj: 1  Gž-2109/2021-3

Poslovni broj: 1  Gž-2109/2021-3

                                  U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S. N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-486/2020-22 od 1. listopada 2021., u sjednici vijeća         11. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-486/2020-22 od 1. listopada 2021. u točki I  izreke te u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška.

II  Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 14.400,00 kn s zateznom kamatom od 27. srpnja 2019. do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 kn s zateznom kamatom od 1. listopada 2021. do isplate.

2. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.187,50 kn s zateznom kamatom te u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Protiv te presude u točki I i dijela točke II izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbu je podno tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ovisi pravilna odluka o tužbenom zahtjevu, obrazloženi su svi prigovori tuženika, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge, te ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1. ZPP-a koju obrazlaže navodima da je sud nezakonito dopustio preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva) učinjeno podneskom tužitelja od 16. lipnja 2020. nakon zaključenja prethodnog postupka, kojim podneskom je tužitelj preinačio (povisio) tužbeni zahtjev s utuženog iznosa od 10.150,00 kn na iznos od 14.650,00 kn te potom podneskom od 16. listopada 2020., kojim, iako je tužitelj nominalno tužbeni zahtjev snizio na iznos od 14.400,00 kn, zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti u iznosu od 2.000,00 kn, a da tužitelj u tužbi kao ni u ranijem podnesku od 16. lipnja 2020. naknadu štete po tom kriteriju nije zatražio.

9. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je preinake tužbe iz navedenih podnesaka tužitelja dopustio. U odnosu na preinaku tužbe učinjenu podneskom od 16. lipnja 2020. proizlazi da je sud u ovom predmetu istog dana održao pripremno ročište na kojem je proveden prethodni postupak, koji je zaključen i odlučeno provesti glavnu raspravu. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj istog dana, nakon održavanja pripremnog ročišta, sudu dostavio rečeni podnesak kojim je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 14.650,00 kn pri čemu se pozvao da su Odlukom donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. izmijenjeni orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete te da je u skladu s istima povisio tužbeni zahtjev.

10. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a regulirano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, st. 2. regulira da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok st. 3. propisuje da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11. Novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete doneseni su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete, s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u vezi toga objavio priopćenje od 17. lipnja 2020. u kojem je između ostalog naveo da se izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i odnosi se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće). Primjenjuje se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima.

12. Nadalje, odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a/19 ("Narodne novine" broj 70/19) u čl. 117. st. 2. regulirano je da se iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, između ostalih i odredba čl. 39. ZPP-a/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku, što znači i na predmetni parnični postupak, a izmijenjenom odredbom čl. 190., dodan je iza st. 1. novi st. 2., u prethodno citiranom sadržaju.

13. U takvim okolnostima, budući da je do izmjene orijentacijskih kriterija došlo samo jedan dan prije održavanja pripremnog ročišta u ovoj pravnoj stvari (16. lipnja 2020.), da je priopćenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmjeni orijentacijskih kriterija objavljenog narednog dana 17. lipnja 2020., i da je tužitelj nakon održavanja i zaključenja prethodnog postupka podneskom od 16. lipnja 2020. (list 52. spisa) preinačio tužbu, zbog promjene orijentacijskih kriterija, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe iz tog podneska prema kojoj odredbi tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a evidentno je, da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka s obzirom na navedene okolnosti tužbu nije mogao preinačiti.

14. Zbog toga tuženik neosnovano u žalbi, pozivajući se, na Ustav Republike Hrvatske, Zakon o sudovima, Zakon o obveznim odnosima o nedopuštenosti retroaktivne primjene propisa, pogrešno smatra da sud u konkretnom slučaju zbog opisanih okolnosti nije mogao dopustiti objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 16. lipnja 2020. pri čemu se izmijenjeni orijentacijski kriteriji primjenjuju od dana prihvaćanja, 15. lipnja 2020. i odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće kao i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO, a ovaj parnični postupak u to vrijeme je bio u tijeku.

15. Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je dopustio objektivnu preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 16. listopada 2020. (list 85. spisa) kojim podneskom iako je tužitelj nominalno snizio tužbeni zahtjev, tužbu je proširio i na traženje naknade neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti. U vezi toga prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je vještak medicinske struke dr. J. F. u pisanom nalazu i mišljenju, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 8. rujna 2020., a punomoćniku tužitelja dostavljen 17. rujna 2020. tužitelj saznao da je vještak mišljenja da je kod tužitelja zaostala i naruženost u lakom stupnju, što je vještak utvrdio nakon kliničkog pregleda tužitelja,a  tužitelj je, rečenim podneskom preinačio tužbu, tražeći naknadu neimovinske štete i za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti u iznosu od 2.000,00 kn.

16. U vezi ove preinake tužbe prvostupanjski sud se također pravilno pozvao na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer u opisanim okolnostima tužitelj do zaključenja prethodnog postupka (16. lipnja 2020.) nije imao relevantnih saznanja da je kod njega zaostala i naruženost, jer je to utvrđeno tek vještačkim nalazom dostavljenim tužitelju u rujnu 2020., pa je stoga tužitelj mogao preinačiti tužbu rečenim podneskom pa žalbeni navodi tuženika u odnosu na preinaku tužbe iz tog podneska također nisu osnovani.

17. Tuženik u žalbi ne ističe pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dok osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi da je naknada neimovinske i imovinske štete dosuđena nezakonito, u previsokom iznosu.

18. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj 19. travnja 2019. stradao u prometnoj nezgodi u Z., do koje je došlo krivnjom osiguranika tuženika, da tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i svoju isključivu odgovornost za štetu, da je tuženik isplatio tužitelju u postupku mirnog rješenja spora 6.000,00 kn na ime ukupne naknade štete kojim da je naknađena sva šteta.

19. S obzirom na žalbene navode sporan je opseg i osobito visina štete.

20. Prvostupanjski sud je pravilno, s obzirom na preinake tužbe učinjene podnescima tužitelja od 16. lipnja 2020. i 16. listopada 2020. zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora zastare, pravilno utvrđujući da je liječenje tužitelja završeno krajem lipnja 2019., da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 21. veljače 2020., a podneskom od 16. listopada 2020. utužio i naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti pa s obzirom na to i prema shvaćanje ovog suda, tuženikov prigovor zastare je pravilno ocijenjen kao neosnovan.

21. Prvostupanjski sud je pravilno uvidom u medicinsku dokumentaciju u spisu, te na temelju provedenog medicinskog vještačenja, kao i očitovanja vještaka povodom primjedbi tuženika utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje desnog prsišta, te stanje po doživljenoj trzajnoj ozljedi vratne kralježnice, da su nakon završetka liječenja zaostale trajne posljedice u vidu pogoršanja statusa lijevog ramena, da je tužitelju bila ordinirana odgovarajuća medicinska terapija, te je pravilno utvrđeno da je tužitelj mogao trpjeti fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i lakog 40 dana, da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta koji je bio kratkotrajan te u daljnjem tijeku liječenja sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te se isti potom nastavio kao stanje kasnog straha, da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice u omjeru od 2%, pri čemu, s obzirom na žalbene navode tuženika treba reći da je sud očitom pogreškom u pisanju naveo da se radi o stupnju smanjenja životne aktivnosti od 3% (odlomak 23.), te da je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći u trajanju od 2 sata dnevno kroz 35 dana, a da je kod tužitelja utvrđena i naruženost lakog stupnja zbog postojanja vidljivog ožiljka od 4 centimetra pravilnog izgleda s unutarnje strane desne podlaktice, koji je povremeno vidljiv.

22. Na temelju ovako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno u primjeni odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO) ocijenio da pravična novčana naknada po kriteriju fizičkih bolova iznosi 6.500,00 kn, po kriteriju straha 6.000,00 kn, po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 4.500,00 kn, duševnih bolova zbog naruženosti 2.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.400,00 kn (70 sati po cijeni 20,00 kn po satu) ili sveukupno u iznosu od 20.400,00 kn, koji umanjen za isplaćeni iznos od 6.000,00 kn daje dosuđeni iznos naknade štete od 14.400,00 kn.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete, dosuđena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz citiranih zakonskih odredbi, sukladno izmijenjenim orijentacijskim kriterijima, kao i svim okolnostima konkretnog slučaja koje utječu na visinu pravične naknade, pri čemu se ukazuje da je tužitelj osoba relativno mlađe životne dobi, rođen 1986., da obavlja poslove taksiste i dosta vremena provodi u automobilu, zbog čega mora ulagati pojačane napore u obavljanju navedenog posla zbog zaostalih trajnih posljedica.

24. Tužitelju je na dosuđenu naknadu štete pravilno dosuđena i zatezna kamata u tijeku od 27. srpnja 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

25. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

26. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

27. Prvostupanjska presuda u točki II izreke u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška kao nepobijana ostaje neizmijenjena. 

U Rijeci 11. listopada 2023. 

             Predsjednica vijeća

                      Dubravka Butković Brljačić, v.r.