REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: P-452/2019-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Branki Raić-Sudar, odvjetnici u Vinkovcima, Jurja Dalmatinca 5/c, 32100 Vinkovci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, zastupan po opunomoćenicima – odvjetnicima iz OD Kožul i Petrinović d.o.o., Radnička cesta 47, 10000 Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vr. p. s. 2.746,39 EUR, nakon glavne javne rasprave zaključene 24. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika opunomoćenika tužitelja Ivana Dundovića, odvjetnika u Požegi, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 27. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. i 4. Ugovora o kreditu broj: 514006020-26000038635/2003 od 5. rujna 2003., u dijelu kojim se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], (sada na adresi [adresa] Breška Zelena, Ivanić Grad) kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 60.000,00 EUR u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju banke Kreditora na dan korištenja kredita i tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, te stoga navedeni članci ne proizvode nikakav pravni učinak.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, da isplati tužitelju ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s naslova povrata preplaćenih iznosa otplate kredita izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.746,39 EUR (dvijetisućesedamstočetrdesetšesteuratridesetdevetcenti) i to sa zakonskim zateznim kamatama:
- na iznos od 1,90 EUR od 1. studenog 2003. pa do isplate;
- na iznos od 4,28 EUR od 1. prosinca 2003. pa do isplate;
- na iznos od 4,47 EUR od 1. siječnja 2004. pa do isplate;
- na iznos od 5,62 EUR od 1. veljače 2004. pa do isplate;
- na iznos od 2,25 EUR od 1. ožujka 2004. pa do isplate;
- na iznos od 27,47 EUR od 1. siječnja 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,55 EUR od 1. veljače 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,38 EUR od 1. ožujka 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,33 EUR od 1. travnja 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,28 EUR od 1. svibnja 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,35 EUR od 1. lipnja 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,07 EUR od 1. srpnja 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,30 EUR od 1. kolovoza 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,36 EUR od 1. rujna 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,48 EUR od 1. listopada 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,64 EUR od 1. studenog 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,95 EUR od 1. prosinca 2010. pa do isplate;
- na iznos od 27,80 EUR od 1. siječnja 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,92 EUR od 1. veljače 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,91 EUR od 1. ožujka 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,80 EUR od 1. travnja 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,74 EUR od 1. svibnja 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,93 EUR od 1. lipnja 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,90 EUR od 1. srpnja 2011. pa do isplate;
- na iznos od 27,99 EUR od 1. kolovoza 2011. pa do isplate;
- na iznos od 28,12 EUR od 1. rujna 2011. pa do isplate;
- na iznos od 28,15 EUR od 1. listopada 2011. pa do isplate;
- na iznos od 28,15 EUR od 1. studenog 2011. pa do isplate;
- na iznos od 28,16 EUR od 1. prosinca 2011. pa do isplate;
- na iznos od 28,31 EUR od 1. siječnja 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,62 EUR od 1. veljače 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,38 EUR od 1. ožujka 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,09 EUR od 1. travnja 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,19 EUR od 1. svibnja 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,37 EUR od 1. lipnja 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,15 EUR od 1. srpnja 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,16 EUR od 1. kolovoza 2012. pa do isplate;
- na iznos od 27,96 EUR od 1. rujna 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,09 EUR od 1. listopada 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,39 EUR od 1. studenog 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,35 EUR od 1. prosinca 2012. pa do isplate;
- na iznos od 28,44 EUR od 1. siječnja 2013.g. pa do isplate;
- na iznos od 29,42 EUR od 1. veljače 2013. pa do isplate;
- na iznos od 29,47 EUR od 1. ožujka 2013. pa do isplate;
- na iznos od 30,34 EUR od 1. travnja 2013. pa do isplate;
- na iznos od 28,69 EUR od 1. svibnja 2013. pa do isplate;
- na iznos od 28,27 EUR od 1. lipnja 2013. pa do isplate;
- na iznos od 28,11 EUR od 1. srpnja 2013. pa do isplate;
- na iznos od 28,38 EUR od 1. kolovoza 2013. pa do isplate;
- na iznos od 29,33 EUR od 1. rujna 2013. pa do isplate;
- na iznos od 31,04 EUR od 1. listopada 2013. pa do isplate;
- na iznos od 31,29 EUR od 1. studenog 2013. pa do isplate;
- na iznos od 31,93 EUR od 1. prosinca 2013. pa do isplate;
- na iznos od 31,15 EUR od 1. siječnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 32,68 EUR od 1. veljače 2014. pa do isplate;
- na iznos od 33,22 EUR od 1. ožujka 2014. pa do isplate;
- na iznos od 31,46 EUR od 1. travnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 29,48 EUR od 1. svibnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 28,43 EUR od 1. lipnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 29,57 EUR od 1. srpnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 31,61 EUR od 1. kolovoza 2014. pa do isplate;
- na iznos od 31,12 EUR od 1. rujna 2014. pa do isplate;
- na iznos od 32,14 EUR od 1. listopada 2014. pa do isplate;
- na iznos od 33,02 EUR od 1. studenog 2014. pa do isplate;
- na iznos od 34,12 EUR od 1. prosinca 2014. pa do isplate;
- na iznos od 34,04 EUR od 1. siječnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 30,84 EUR od 1. veljače 2015. pa do isplate;
- na iznos od 26,51 EUR od 1. ožujka 2015. pa do isplate;
- na iznos od 26,44 EUR od 1. travnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 22,78 EUR od 1. svibnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 22,80 EUR od 1. lipnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 23,87 EUR od 1. srpnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 18,23 EUR od 1. kolovoza 2015. pa do isplate;
- na iznos od 18,26 EUR od 1. rujna 2015. pa do isplate;
- na iznos od 21,79 EUR od 1. listopada 2015. pa do isplate;
- na iznos od 18,26 EUR od 1. studenog 2015. pa do isplate;
- na iznos od 21,28 EUR od 1. prosinca 2015. pa do isplate;
- na iznos od 21,64 EUR od 1. siječnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 17,98 EUR od 1. veljače 2016. pa do isplate;
- na iznos od 13,77 EUR od 1. ožujka 2016. pa do isplate;
- na iznos od 13,68 EUR od 1. travnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 13,65 EUR od 1. svibnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 13,63 EUR od 1. lipnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 13,63 EUR od 1. srpnja 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,73 EUR od 1. kolovoza 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,74 EUR od 1. rujna 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,77 EUR od 1. listopada 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,77 EUR od 1. studenog 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,80 EUR od 1. prosinca 2016. pa do isplate;
- na iznos od 10,85 EUR od 1. siječnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,67 EUR od 1. veljače 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,63 EUR od 1. ožujka 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,65 EUR od 1. travnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,65 EUR od 1. svibnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,62 EUR od 1. lipnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 10,61 EUR od 1. srpnja 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,51 EUR od 1. kolovoza 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,53 EUR od 1. rujna 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,58 EUR od 1. listopada 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,60 EUR od 1. studenog 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,61 EUR od 1. prosinca 2017. pa do isplate;
- na iznos od 4,54 EUR od 1. siječnja 2018. pa do isplate;
- na iznos od 442,43 EUR od 30. travnja 2019. pa do isplate,
i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31. srpnja 2008., zatim u periodu od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a u periodu od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke za 3 % poena ( u daljnjem tekstu: zatezna kamata), a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877, da tužitelju ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.701,26 EUR (tisućusedamstojedaneurodvadesetšestcenti) sa zateznom kamatom počev od 27. studenog 2025. pa do isplate, a u roku od 15 dana.
IV S preostalim dijelom zahtjeva za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 396,91 EUR (tristodevedesetšesteuradevedesetjedancent) i zateznom kamatom na ovaj iznos počev od 27. studenog 2025. pa do isplate tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1. Između tužitelja ST, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Breška [adresa] (ranije na adresi [adresa] u vrijeme podnošenja tužbe, a kasnije na adresi [adresa] Zagreb i sada [adresa] Breška [adresa]) i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, OIB 14036333877 (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao pravni slijednik kreditora Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnica Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 32, zaključili 5. rujna 2003. Ugovor o kreditu broj: 514006020- 26000038635/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama, a na temelju kojega je pravni prednik tuženika odobrio tužitelju stambeni kredit za kupovinu stana u iznosu od 60.000,00 EUR odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, na rok vraćanja koji iznosi 25 godina, a uz zaračunavanje kamate od 6,90 % godišnje, dekurzivno (EKS 7,30 %), a kamatna stopa je fiksna na rok od 5 godina računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga kamatna stopa je promjenjiva u skladu s člankom 4. Ugovora. Mjesečna otplata iznosa od 60.000,00 EUR utvrđena je na 300 mjesečnih anuiteta s time da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Aneks broj 1 u odnosu na osnovni Ugovor i to dana 12. veljače 2009., a to nakon što je tužitelj uplatio uvećanu uplatu kredita, nakon koje je saldo glavnice kredita preostao u iznosu od 48.000,00 EUR. Nije sporno da je tužitelj konačno prijevremeno otplatio kredit 30. travnja 2019.
2. Sporno je između tužitelja i tuženika je li ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 514006020-26000038635/2003 i to čl. 3. i 4. u dijelu kojim se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, kako tvrdi tužitelj, a sporno je i je li tuženik kao pravni slijednik ranije imenovane banke u obvezi tužitelju isplatiti iznos za koji tužitelj ističe da će ga utvrditi nakon što tuženik dostavi svu pisanu dokumentaciju za potpuno određivanje novčane tražbine i nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, uz napomenu da na svaki više plaćeni iznos obroka (anuiteta) kredita tužitelj zahtjeva zateznu kamatu od dospijeća preplaćenog iznosa pa do isplate, kao i je li tuženik u obvezi tužitelju platiti trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.
3. Dakle, sporno je je li ta odredba Ugovora ništetna zbog činjenice da je tužitelju u trenutku sklapanja ugovora jedino bila poznata kamatna stopa od 6,90 %, a koja je kao fiksna kamatna stopa utvrđena i u Aneksu broj 1 od 12. veljače 2009., a tuženik ju je kroz vrijeme otplate kredita povećavao i tužitelja nije informirao o relevantnim parametrima promjene kamatne stope tj. tužitelj nije bio upoznat o čemu točno ovisi promjena kamatne stope. Po ocjeni tužitelja proizlazi da je promjena kamatne stope u potpunosti bila prepuštena volji tuženika kao kreditora, a njemu kao potrošaču način promjene nije jasan, nije određen, a nije ni odrediv. Zaključno tužitelj smatra da u tom slučaju treba zaključiti kako je Ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke.
4. Zbog činjenice da je odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje: ZZP/03), sada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, tužitelj smatra da sud treba utvrditi ništetnom odredbu navedenog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, tužitelj se pri tome pozvao na odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Visokim Trgovačkim sudom RH i Vrhovnim sudom RH koji su svoje odluke donijeli u predmetima P-1401/12, Pž-7129/13 i Revt-249/14.
5. Tužitelj zaključuje kako je tuženik postupao suprotno odredbama važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05), a jer su sudovi jasno utvrdili u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, postojanje povreda propisa o zaštiti potrošača i u tom slučaju takvo utvrđenje prema kojem je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom ugovorna kamata kao promjenjiva, treba biti utvrđena ništetnom i nepoštenom u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u odnosu na ugovore s valutnom klauzulom u CHF.
6. Pozivajući se na pravomoćnu presudu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojoj je utvrđeno da je pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u razdoblju od 2004. - 2008., a u kojem razdoblju je sklopljen Ugovor koji je predmet ove parnice, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tužitelj je osim utvrđenja da je rečena odredba u dijelu članka 3. i članka 4. Ugovora ništetna predložio da sud nakon pribavljanja pisane relevantne dokumentacije od strane tuženika naloži tuženiku isplatu onih novčanih iznosa koji će biti utvrđeni vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, zajedno s troškom parničnog postupka te i zateznom kamatom na dosuđeni trošak parničnog postupka od donošenja presude pa do isplate.
7. Naime, odgovarajući na tužbu tuženik je isticao kako je tužiteljevo pozivanje na presudu posl. broj Pž-7129/13 i Revt-249/14 neosnovano zbog činjenice što se u postupku pred VTSRH odlučivalo o tužbenom zahtjevu udruge Potrošač koja se isključivo referirala na ugovore o potrošačkom kreditiranju u kojima je ugovorena valutna klauzula (CHF), a upravo je bit parnice pred VTSRH bila tvrdnja tih tužitelja da su ugovori koji sadrže i valutnu klauzulu u CHF i odredbu o jednostranoj metodologiji promjene kamatne stope pretegotni za potrošače jer sadrže dva varijabilna elementa, od kojih je kod prvog, uslijed financijske krize došlo do drastičnih promjena, a za razliku od CHF-a tečaja, valuta EUR je ona valuta čije tečajne promjene u odnosu na druge valute ne utječu na visinu glavnice kredita i onda u konkretnom slučaju nema govora o mogućnosti primjene utvrđenja i sudskih stajališta u konkretnom predmetu, a time nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva u ovom sporu. Tuženik je istakao i prigovor zastare svih utuženih iznosa jer da se tužitelj u tužbi poziva na stjecaj bez osnove i da onda potražuje iznose od tuženika koje je tuženik navodno bez osnove stekao u razdoblju od povećanja kamatne stope pa do konačne otplate kredita 30. travnja 2019.
8. Tuženik obrazlaže svoj prigovor zastare tako da u slučaju kada bi se utvrdila ništetnost dijela odredbe Ugovora kako to navodi tužitelj, zastarni rok teče od dana sklapanja Ugovora odnosno isplate po osnovi koja je naknadno otpala i zbog toga, imajući u vidu petogodišnji zastarni rok svi iznosi koje je tužitelj platio u korist računa tuženika prije 12. lipnja 2014. po osnovi Ugovora o kreditu su zastarjeli.
9. U slučaju, tvrdi tuženik, ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi vraćanja mjesečnih anuiteta tada bi bio primjenjiv zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Slijedom navedenog svi iznosi koje je tužitelj platio u korist računa tuženika prije 2016. po osnovi Ugovora o kreditu su zastarjeli. Sve što je istakao u odnosu na prigovor zastare potraživanja tuženik je obrazložio i pravno ističući kako tijek zastare potraživanja tužitelja nije prekinut podnošenjem tužbe u parnici radi zašite kolektivnih prava i interesa pokrenutog od strane udruge Potrošač, a jer se u tom sporu radi o zaštiti potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a ne ugovori u HRK. Tuženik se očitovao o tvrdnji tužitelja da je odredba Ugovora o kreditu ništava odnosno nepoštena tako da je istakao da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 5. rujna 2003. i fiksna kamatna stopa od 6,90 % vrijedila je sve do sklapanja Aneksa broj 1 uz navedeni Ugovor, a koji Aneks je zaključen 12. veljače 2009. Tuženik je tvrdio da su svi elementi promjenjive kamatne stope bili poznati tužitelju za cijelo vrijeme trajanja predmetnog Ugovora o kreditu i onda je u cijelosti neosnovan i promašen zahtjev tužitelja da se navedena odredba Ugovora utvrdi ništetnom. Tuženik tvrdi kako je postupao sukladno Zakonu o bankama i to sukladno članku 172. stavak 2. i članku 173., a kojim odredbama je propisana obveza banaka učiniti dostupnim sve bitne uvjete Ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana te učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima s time da je bankama ostavljena mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Toga se tuženik pridržavao jer je obavještavao tužitelja o promjeni kamatne stope i putem javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način. Kao bitno tuženik je istakao da sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013., a koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014. nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim Ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Tuženik je zaključio kako je tužitelju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila jasna i razumljiva, a o čemu svjedoči i činjenica da je Ugovor o kreditu i potpisao i u tom pravcu da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjenja od strane radnika tuženika tj. kreditnog referenta DT, a koju je tuženik predložio na okolnosti da je kao službena osoba banke s tužiteljem kao korisnikom kredita prije sklapanja Ugovora o kreditu pojasnila mu smisao i posljedice Ugovora, dakle, s tužiteljem pregovarala o uvjetima kredita i objasnila mu parametre koji utječu na visinu kamatne stope.
10. Protiveći se tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, kako na utvrđujući tako i na kondemnatorni dio tuženik je od tužitelja zahtjevao trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.
11. Očitujući se na odgovor tuženika tužitelj je isticao kako tuženikovi navodi i prigovori nisu osnovani, a što znači da je tužitelj i dalje pravno ocjenjivao da je u ovom sporu nužno cijeniti presudu Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je utvrđeno da je, između ostalih i pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka tj. od časa kada su postale sadržaj standardnog Ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu ZZP/03) i to za čitavo vrijeme dok se koriste, a slijedom čega tužitelj zaključuje da su odredbe o ugovorenoj kamati, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora o kreditu, bile nepoštene u smislu odredbe člana 87. stavak 1. ZZP/03, a u vezi s člankom ZOO/05 i ništave.
12. Tužitelj je isticao kako nije istinita tvrdnja da ga je službena osoba banke upoznala s parametrima promjenjivosti kamatne stope i da nije za očekivati da bi kao prosječan potrošač imao obvezu pratiti objave banaka na njihovim internetskim stranicama.
13. Tuženik je ponovno isticao kako tužitelj nije dokazao osnovu svog tužbenog zahtjeva i onda zbog toga nema mjesta raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva u pravcu izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.
14. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 514006020- 26000038635/2003, od 5. rujna 2003., a koji su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Slavonski Brod, Petra Krešimira IV 32, pročitan je Aneks broj 1 Ugovora o kreditu koji su kreditor i korisnik kredita sklopili 12. veljače 2009., pročitan je pisani nalaz s mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka Borisa Belunjaka, neposredno je saslušan vještak Boris Belunjak na raspravi održanoj 24. listopada 2025. te je u svrhu dokazivanja saslušan i tužitelj.
15. Tuženik je u podnesku od 8. svibnja 2024. odustao od saslušanja svjedoka DT pa je ovaj sud zamoljenom sudu i to Općinskom sudu u Slavonskom Brodu priopćio ovu činjenicu i određeno predložio da odustaje od zamolnice radi saslušanja svjedoka DT, a koja je bila upućena zamoljenom sudu 29. studenog 2023.
16. Na temelju ovako izvedenih dokaza, savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja u podnesku od 22. listopada 2025. u cijelosti osnovan, ali uz određenu korekciju ukupnog novčanog zahtjeva koji je sud utvrdio iznosom od 2.746,39 EUR zbirno, a ne iznosom od 2.746,95 EUR.
17. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja ST za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 514006020- 26000038635/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama od 5. rujna 2003. u dijelu kojim se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i da stoga navedeni članci ne proizvode nikakav pravni učinak te i restitucijski zahtjev tužitelja s naslova povrata preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope, a koje je tužitelj specificirao u uređenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 22. listopada 2025., a koji su utvrđeni u izreci ove presude.
18. Naime, tužitelj je ocijenio kako je tuženik na temelju rečene ništetne ugovorne odredbe stekao navedene novčane iznose i zbog toga što je navedena ugovorna odredba ništetna tada mu je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju navedene ništetne odredbe, a u smislu odredbe čl. 111. i 115. ZOO/05.
19. Sporno je između stranaka je li navedena ugovorna odredba ništetna i ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa kako ih je u pisanom nalazu i mišljenju utvrdio financijsko-knjigovodstveni vještak Boris Belunjak, a na temelju kojeg je nalaza tužitelj uredio tužbeni zahtjev. S tim u vezi sporno je i da li je prigovor zastare osnovan, a koji je tijekom postupka isticao tuženik.
20. Naime, odredbom čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 - dalje ZZP/03) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnoj Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirala od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
21. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/12 utvrđeno je da su tuženici u tom kolektivnom sporu, a između kojih je i tuženik u ovom sporu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi jer da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope. To znači da potrošači nisu imali na raspolaganju osnovne parametre o kojima ovisi kretanje kamatne stope te da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva niti poštena, a time je kao takva utvrđena kao ništetna.
22. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12 - dalje u tekstu ZZP/07) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23. Ocjena je ovog suda da se tužitelj može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda, kako su ranije spomenute, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a i kada se radi o kreditu u valuti EUR jer i Visoki Trgovački sud u presudi posl. broj Pž-6632/2017 na stranici 44 svog obrazloženja određeno naveo: "Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u CHF."
24. Dakle, na temelju izvršenog uvida u Ugovor o kreditu broj 514006020- 26000038635/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama od 5. rujna 2003. ovaj sud je utvrdio da je člankom 3. predmetnog Ugovora ugovorena kamata od 6,90 %, dekurzivno (EXS 7,30 %), da je fiksna na rok od 5 godina, računajući od dana korištenja kredita, a nakon toga da će kamatna stopa biti promjenjiva u skladu s člankom 4. Ugovora u kojem je utvrđeno da će ugovorne stranke uz suglasnost, na zahtjev korisnika kredita, koji mora biti podnesen najkasnije do isteka razdoblja za koje je utvrđena kamatna stopa i da će se primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina te da nova kamatna stopa prema zahtjevu korisnika kredita može biti fiksna, može biti važeća sukladno Odluci o kamatnim stopama banke u trenutku podnošenja zahtjeva te i promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Također je utvrđeno da su stranke suglasne da će se danom podnošenja zahtjeva smatrati dan kada je zahtjev za novu kamatnu stopu zaprimljen kod banke, a ukoliko korisnik kredita ne podnese zahtjev za novu kamatnu stopu najkasnije do isteka razdoblja od 5 godina, za koje je kamatna stopa utvrđena, po isteku tog razdoblja sve do isteka ugovorenog roka otplate kredita da će kamatna stopa biti promjenjiva i to po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama banke. U nastavku članka 4. navedenog Ugovora utvrđeno je da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća Obavijest banke u pisanom obliku o visini kamatne stope, a koja će mu biti dostavljena, bilo kao znak prihvata njegovog zahtjeva za novu kamatnu stopu, bilo primjenom stavka 2. ovog članka, ako takav zahtjev ne bude podnesen, a da korisnik svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća Odluku o kamatnim stopama Slavonske banke d.d. kao i sve njezine kasnije izmjene i dopune.
25. Ugovorna odredba iz članka 3. rečenog Ugovora o kreditu od 5. rujna 2003. kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje tuženiku platiti kamatu na iznos glavnog duga tj. odobrenog kredita, dekurzivno (EKS 7,30 %), dakle po stopi od 6,90 % i da nakon isteka roka od 5 godina tužitelj kao korisnik kredita mora podnijeti novi zahtjev za primjenu nove kamatne stope koja može biti fiksna, važeća sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama banke, za svakog je prosječnog potrošača posve nerazumljiva, jer je njena promjena vezana za odluku banke koja predstavlja ispravu koja je stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje se bave bankarskim poslovanjem, a tužitelju kao prosječnom potrošaču u času sklapanja Ugovora nije mogla biti razumljiva.
26. Saslušan na glavnoj raspravi održanoj 24. listopada 2025., tužitelj je iskazao da u cijelosti ostaje kod svega što je za njega iznio njegov opunomoćenik, a upravo je on kao stranka svojoj odvjetnici predočio Ugovor o kreditu koji je sud imao u vidu prilikom ocjene dokaza, a koji je on kao korisnik kredita zaključio sa kreditorom tj. tadašnjom Slavonskom bankom d.d. Osijek, 5. rujna 2003. Istakao je da potvrda privatne isprave koja se nalazi na kraju pisanog Ugovora o kreditu, a datira od 8. rujna 2003., i stavio ju je javni bilježnik Miroslav Bračun jest isprava koju je on potpisao, a jer je tada radio u Slavonskom Brodu kao liječnik i na temelju javno objavljenih podataka saznao je da Slavonska banka d.d. odobrava kredite za rješavanje stambenog pitanja tzv. ciljanoj skupini zanimanja kao što su liječnici, odvjetnici, javni bilježnici i sl. Priznao je kako je razgovarao u poslovnici Slavonske banke d.d. Osijek u Slavonskom Brodu i to sa gđom DT i ona mu je rekla da će kamata iznositi 6,90 % fiksno. On je prihvatio uvjete koje je u tom Ugovoru o kreditu utvrdila banka unaprijed, a jer je trebao realizirati iznos od 60.000,00 EUR radi kupovine stana u [adresa] i prihvatio je da će kamata iznositi 6,90 % godišnje za cijelo otplatno razdoblje. Međutim, kako je ovaj Ugovor o kreditu bio Ugovor sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na kupljenom stanu te i na njegovoj nekretnini koja se nalazila u [adresa], htio je 2009. skinuti taj teret sa svoje nekretnine u [adresa], te je tada ja doista došao u banku i zaključio Aneks osnovnom Ugovoru o kreditu u kojem je u članku 2. Aneksa utvrđeno da se mijenja članak 2. osnovnog Ugovora i to u dijelu koji se odnosi na iznos kredita, a banka sada njemu stvarno odobrava kredit u iznosu od 48.000,00 EUR. U članku 1. ovog Aneksa stoji da je u osnovnom ugovoru fiksna kamatna stopa od 6,90 %, a on nakon sklapanja tog Aneksa 12. veljače 2009., a koji također potvrđen kod javnog bilježnika u Slavonskom Brodu, 13. veljače 2009., sada na preostali iznos kredita plaća kamatnu stopu od 6,90 % do 1. prosinca 2009., a nakon toga plaća kamatu od 7,90 %, 7,65 %, 7,45 %, 7,23 %, 7,09 %, 6,76 %, 6,45 %, 6,16 % i 5,84 % do konačne prijevremene otplate kredita 30. travnja 2019. Istakao je da je u banci od gđe. DT saznao da banka daje povoljnije kredite u smislu manjeg iznosa kamate ciljanih skupinama zanimanja građana i zato je početnu kamatnu stopu od 6,90 % prihvatio kao onu kamatu za koju je smatrao da će biti tijekom cijelog otplatnog razdoblja. Kada je utvrdio da mu banka obračunava veću kamatnu stopu tada se najprije obratio putem e-maila na adresu banke i postavio upit u pravcu zašto je kamata povećana a u Aneksu se ne spominje povećanje kamatne stope. Osobno je došao u Poslovnicu tadašnje Hypo banke u [adresa] i upitao službenu osobu banke zašto je to tako kada je mogao utvrditi da se ove promjenjive kamatne stope primjenjuju na kredite koje banka odobrava i ostalim građanima, a prethodno mu je rečeno i u osnovnom Ugovoru utvrđeno da će kamatna stopa biti fiksna, tadašnja službena osoba u banci gđa. ŽT i gospodin S, nažalost sada preminuli su mu rekli kako postoje tajne odluke banke u vezi s ovim kamatama i koju odluku banka primjenjuje i na njegov kredit. Tada je bio revoltiran i rekao je službenim osobama u banci da takovo postupanje nije zakonito i da je on zapravo bio prevarena osoba kao korisnik kredita. Naglasio je da je prijevremeno otplatio kredit 30. travnja 2019. jer je realizirao drugi kredit u Privrednoj banci Zagreb sa dvostruko nižom kamatnom stopom koju je do tada plaćao tuženiku. Također je pripomenuo da je saznao da banke nemaju pravo naplaćivati tzv. izlaznu naknadu tj. radi prijevremene otplate kredita i to im je u banci određeno rekao, ali je zaključio da mora platiti tu izlaznu naknadu kako bih mogao zaključiti ugovorni odnos s tuženikom. Tada je tražio svu svoju dokumentaciju i rekao je službenim osobama da će banku tužiti zbog nepoštenog postupanja prema meni kao korisniku kredita.
27. Sud poklanja vjeru iskazu tužitelja i upravo zaključuje na temelju njegovog istinitog i uvjerljivog iskaza da i on ulazi u krug prosječnog potrošača kojemu odredbe članka 3. i 4. Ugovora o kreditu od 5. rujna 2003. o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu mogle biti razumljive upravo zato što je formulacija o tome da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 60.000,00 EUR zaračunavaju kamate od 6,90 % dekurzivno svakom prosječnom potrošaču nerazumljiva, a kako je tuženik odustao od prijedloga radi saslušanja svjedoka DT nedvojbeno proizlazi da tuženik nije dokazao da su službena osoba banke i tužitelj kao korisnik kredita pojedinačno pregovarali o promjeni kamatne stope. Tužitelj je dobio unaprijed otiskani formularni Ugovor i sasvim sigurno je da je stručnu odredbu vezano za promjenjivu kamatnu stopu sastavio tuženik, a onda tužitelju nisu na jednostavan i pravilan način pojašnjene navedene odredbe o načinu obračuna i promjeni kamatne stope temeljem Odluke tuženika pa treba zaključiti da je tuženik je samostalno donosio odluke o promjeni kamatne stope, a kraj činjenice da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od strane tuženika kao banke, jedino ispravno treba zaključiti da ugovorne stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredbi niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj Ugovora i onda su odredbe članka 3. i članka 4. navedenog Ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora i to u pogledu promjene kamatne stope i time i promjene anuiteta. Radi toga je navedene odredba Ugovora uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita i potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika kao banku i trgovca koja je na drugoj ugovornoj strani. Sve to je suprotno temeljnim načelima obveznog prava o ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima. Ta odredba ugovora o kreditu je i nepoštena jer je ZZP/03 i ZZP/07 propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Zbog iznesenih razloga navedena ugovorna odredba je u smislu ZZP nepoštena, a time i ništetna u smislu odredbe članka 102. ZZP/07 pa ne proizvodi nikakve pravne učinke.
28. Prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo nije osnovan. Naime, Građanski odjel VSRH na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju iz zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 odnosno članka 104. stavak 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost Ugovora, pa prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu. No, imajući u vidu da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donio Odluku Trgovački sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/12 , a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14 odbio reviziju tuženika protiv pravomoćne Odluke, a da je tužitelj tužbu podnio 11. lipnja 2019., tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo jer nije protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO/05.
29. Zbog svega naprijed istaknutog ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na isplatu novčane razlike između obveze za isplatu kamate i stvarno plaćene kamate, sukladno odredbi članka 323. ZOO/05, a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a primjenom navedene ništetne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i sukladno odredbi članka 1111. ZOO/05 (stjecanje bez osnove) tužitelj ima pravo zahtijevati onu imovinu koja je njegova, a koja je prešla u imovinu tuženika, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu za koji su dijelovi navedenih odredbi utvrđeni ništetnima. Radi toga tužitelj ima pravo zahtijevati i zatezne kamate uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO/05 upravo zbog toga što je tuženik znao i mogao znati da se radi o nedopuštenom raspolaganju pa je kao takav nepošten i tužitelj ima pravo na zatezne kamate na svaki pojedini iznos od dana izvršenih plaćanja pa sve do isplate.
30. Financijsko-knjigovodstvenu vještak Boris Belunjak je u svom pisanom nalazu i mišljenju istakao da je na temelju pisane dokumentacije u sudskom spisu utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika tj. Slavonska banka d.d., Kapucinska 29, 31000 Osijek, sklopili 5. rujna 2003. ugovor o kreditu broj: 514006020-26000038635/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama u iznosu od 60.000,00 EUR na rok otplate od 25 godina, uz mjesečnu otplatu na 300 mjesečnih anuiteta uz početno ugovorenu promjenjivu redovnu kamatnu stopu od 6,90 %, a da je iz Aneksa osnovnom Ugovoru od 12. veljače 2009. mogao utvrditi da, nakon što je tužitelju platio uvećanu uplatu kredita, nakon koje je saldo glavnice preostao u iznosu od 48.000,00 EUR tužitelj je kredit prijevremeno otplatio 30. travnja 2019. Tužitelju je kredit plasiran 29. rujna 2003., a na dan 29. rujna 2003. ugovoreni srednji tečaj kreditora je bio za 1,00 EUR jednako 7,566874 HRK temeljem koje je kredit iz valute EUR preračunat i isplaćen u HRK i to u iznosu od 454.012,44 HRK. Vještak je stvarna zaduženja i otplate anuiteta po kreditu izračunao temeljem dokumenta kreditora i to početnog plana otplate kredita u EUR, stvarnog (primijenjenog otplatnog plana) kredita u EUR, pregleda prometa za klijenta, pregleda uplata po kreditu u HRK, obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu i druge dokumentacije u sudskom spisu, a nakon što je rješenjem suda trebao utvrditi eventualno preplaćene iznose anuiteta kao razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema prvom otplatnom planu, U pisanom nalazu i mišljenju vještak je detaljno obrazložio metodologiju izračuna razlika i u tablici 1 učinio pregled primijenjenih redovnih kamatnih stopa i anuiteta tijekom otplate kredita u EUR, u tablici 2 utvrdio pregled razlike plaćenih anuiteta prema stvarno plaćenim anuitetima u HRK po primijenjenim redovnim kamatnim stopama i srednjem tečaju kreditora za 1,00 EUR za HRK na dane plaćanja u odnosu na početno ugovoreni anuitet u EUR preračunat u HRK prema srednjem tečaju kreditora za 1,00 EUR za HRK na dan isplate kredita uz početno ugovorenu redovnu kamatu od 6,90 %, a zatim i u tablici broj 3 i tablici broj 4 utvrdio pregled razlika po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupnih razlika i više i manje plaćeno zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja za EUR za HRK u otplati anuiteta, za razdoblje otplate po kreditu uz isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuiteta preračunatih iz EUR u HRK zbog povećanja i smanjenja redovnih kamatnih stopa i utvrdio pregled razlika po svakom pojedinačnom anuitetu i ukupnih razlika i više i manje plaćenog zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja kreditora za EUR za HRK u otplati anuiteta po kreditu za razdoblje otplate kredita uz isključenje utjecaja razlike više plaćenih anuiteta preračunatih iz EUR u HRK zbog promjene tj. povećanja i smanjenja redovnih kamatnih stopa iz HRK preračunato tečajem konverzije 1,00 EUR = 7,53450 HRK. U sumarnom pregledu razlika i više i manje plaćeno zbog povećanja i smanjenja redovne kamatne stope i zbog valutnog utjecaja primjene srednjeg tečaja kreditora za 1,00 EUR za HRK u otplati anuiteta po kreditu za razdoblje otplate kredita po svakom pojedinačnom anuitetu i zbrojno preračunato iz HRK tečajem konverzije 1,00 EUR = 7,53450 HRK u EUR, u tablici broj 4 može se utvrditi matematički izračun razlika tj. mogu se utvrditi utjecaji promjena redovne kamatne stope i valutni utjecaj za razdoblje od 1. studenog 2003. pa zaključno sa 30. travnja 2019. kada je tužitelj otplatio kredit u cijelosti. Dakle, vještak je naglasio da samo više plaćeni iznosi anuiteta zbog utjecaja promjena redovnih kamatnih stopa i samo više plaćeno zbog primjene valutne klauzule kada je tečaj za EUR za HRK bio veći u otplati kredita u odnosu na tečaj EUR za HRK na dan isplate kredita ukupno iznosi samo više plaćeno u iznosu od 20.696,91 HRK ili 2.746,95 EUR. Pojedinačni novčani iznosi su vidljivi u tablici broj 4 u koloni 14 (stranica 290 - 293 spisa).
30.1. Sud je nakon što je tuženik prigovorio pisanom nalazu i mišljenju vještaka i neposredno saslušao vještaka koji je odgovarajući na prigovor tuženika vezano da je trebalo primijeniti referentne kamatne stope prilikom obračuna navedenih novčanih iznosa istakao: "U cijelosti ostajem kod pisanog nalaza i mišljenja koji sam dostavio sudu, te i kod obrazloženog sadržaja podneska od 1. kolovoza 2025. ja sam na temelju uvida u e-Spis utvrdio da je tuženik u svojim podnescima i dalje inzistirao osporio obračune anuiteta u jednom dijelu vještačenja kada nisam mogao utvrditi iz ukupno uplaćenih iznosa iznose koji se odnose na pojedini anuitet preračunat prema zaduženju tuženika iz EUR u kune. Naime, tužitelj u otplati kredita nije plaćao iznose prema stvarno primijenjenom prema zaduženju anuiteta u EUR preračunate iz EUR ugovorenim tečajem u otplati za 1 EUR za kune na dane plaćanja. Već je u nekim slučajevima plaćao zaokružene iznose a što je vidljivo u dokumentima tuženika pod nazivom Specifikacija uplata, koja je korištena u nalazu vještačenja i koja se nalazi na stranicama od 54 – 58 sudskog spisa. Nadalje, isto tako uplate koje je tužitelj evidentirao na dane plaćanja a plaćene su prije datuma dospijeća plaćanja, tuženik je evidentirao u dokumentu Pregled prometa za klijenta na dane plaćanja ako je bilo dospjelih obaveza tužitelja prema tuženiku, a ako nije bilo dospjelih obaveza tužitelja prema tuženiku onda ih je prethodno plaćene zatvorio naknadno na dane dospijeća plaćanja anuiteta. Kao doprinos razumijevanju ovog izdvojio bih primjer uplate tužitelja dana 20. ožujka 2009. u iznosu od 4.742,47 HRK, dokument Specifikacija uplata strana 55, a isti taj iznos u dokumentu Pregled prometa za klijenta je evidentiran kao djelomični iznos uplate od 1.964,35 HRK za naplatu redovne kamate i 10,83 HRK za naplatu zatezne kamate. S obzirom da je tužitelj u vrijeme te uplate bio u pretplati, tuženik je razliku uplate od 20ožujka evidentirao dan 1. travnja 2009., kada je dospjelo plaćanje po anuitetu iz prethodnog mjeseca, a u iznosu od 670,84 HRK i 2.103,21 HRK. Ovaj primjer sam izdvojio kao primjer u cilju odgovora na podneske opunomoćenika tuženika u kojem je vidljivo da u stvarno provedenim knjiženjima tuženik nije "zatvarao" uplate prema datumima i iznosima prema dokumentu specifikacija uplata, ako nije bilo dospjelih obaveza nego naknadno po dospijeću obaveza. Iz tog razloga u nekim od ukupno otplaćenih 188 otplata anuiteta i konačne otplate vještak je kada nije mogao utvrditi točne datume plaćanja iz prethodno dva dokumenta tuženika, utvrdio plaćanja i obračun valutnih razlika iz EUR u kune na dane dospijeća plaćanja a ona su evidentno obračunata od 1. travnja 2009. do 1. svibnja 2011., za linije obračuna otplate kredita od 67 do 92 linije, što je vidljivo u Tablicama u nalazu vještačenja. Dakle, za zaključiti da su valutne razlike u ovom kreditnom odnosu provedene po provedbi knjiženja u dokumentu Pregled prometa za klijenta, prema datumima obračuna kada su uplate evidentirane, a ne i nužno prema dokumentu Specifikacija uplata prema datumu plaćanja."
31. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka te i njegovo neposredno pojašnjenje izneseno na raspravi od 24. listopada 2025. a jer je za svoja utvrđenja vještak suvislo, stručno i argumentirano dao detaljna obrazloženja koja su potkrijepljena u tablicama i rezimeima izračuna navedenih razlika tijekom otplate kredita te kako je vještak detaljno obrazložio i metodologiju izračuna i prikazao primijenjene redovne kamatne stope po razdobljima sve do otplate kredita, nije bilo razloga ne prihvatiti u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka i na temelju pojedinačno utvrđenih sveukupnih razlika samo više plaćenih novčanih iznosa presuditi kao u izreci.
32. Potrebno je istaći da je tužitelj u uređenom tužbenom zahtjevu izostavio novčane iznose kako razlike samo više plaćenog i to u iznosu od 0,05 EUR koji je iznos dospio 1. siječnja 2005. i u iznosu od 0,51 EUR koji iznos je dospio na plaćanje 1. veljače 2005., a zbog čega je zbrojno ukupan novčani iznos ne 2.746,95 EUR već 2.746,39 EUR.
33. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO/05, a jer je pravilno tužitelj zahtjevao zateznu kamatu od 1-og datuma u mjesecu nakon isteka određenog dana dospijeća u prethodnom mjesecu, prema utvrđenju vještaka. Do 31. prosinca 2007. na snazi je bio Zakon o kamatama ("Narodne novine" broj: 94/04) Uredba o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj: 72/02), a nakon toga je zatezna kamata definirana u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 78/15, 114/22 i 155/23).
34. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, a kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je sud primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Opunomoćenik je tužitelju sastavio tužbu, obrazložene podneske od 7. rujna 2020. u kojem se očitovao na pisani odgovor na tužbu tuženika, podnesak od 22. listopada 2025. u kojem je uređen tužbeni zahtjev, a i podnesak od 4. listopada 2023. u kojem se tužitelj očitovao o prijedlogu za imenovanjem drugog vještaka. Opunomoćenik – odvjetnik je tužitelja zastupao i na pripremnom ročištu od 6. listopada 2020., novom pripremnom ročištu od 28. listopada 2020. na kojem je zaključen prethodni postupak i na glavnoj raspravi od 24. listopada 2025. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je nazočio donošenju, u objavi i uručenju pisanog sastava presude 27. studenog 2025. pa je ukupan trošak zastupanja sud utvrdio iznosom od 1.250,00 EUR, a sve sukladno Tbr. 7. točka 1., Tbr. 8. točka 1., Tbr. 9. točka 1., Tbr. 9. točka 2. i Tbr. 9. točka 3., uz napomenu da prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora odvjetnik ima pravo zahtijevati 100 bodova ili 200,00 EUR pa mu je za sve radnje priznato po 200,00 EUR, osim za nazočnost pripremnom ročištu od 6. listopada 2020. jer se raspravljalo o procesnim razlozima kao što mu je priznato i 25 bodova ili 50,00 EUR za podnesak od 4. listopada 2023. Tužitelj je bio obveznik plaćanja sudskih pristojbi u vrijeme podnošenja tužbe i platio je sudsku pristojbu u iznosu od 53,09 EUR, a snosio je i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR pa je njegove ukupne izdatke sukladno odredbi članka 151. ZPP-a sud utvrdio iznosom od 1.701,26 EUR i taj novčani iznos je tužitelju dosuđen sa zateznom kamatom od donošenja presude pa sve do isplate, a s viškom zahtijevanog iznosa od 396,91 EUR po osnovi troška parničnog postupka i zateznom kamatom tužitelj je odbijen.
35. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
Požega, 27. studenog 2025.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Odvjetnica Branka Raić-Sudar, Jurja Dalmatinca 5/c, [adresa] Vinkovci
2. OD Kožul i Petrinović d.o.o., Radnička cesta 47, [adresa] Zagreb
