REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8777/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, kao predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-5532/2024 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb kao osnovana, te se ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni CT je oslobođen od optužbe temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18; dalje: PZ) da bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a, te je također odlučeno da troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, I. postaja prometne policije Zagreb, pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Tako u žalbi u bitnome navodi da je okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, na traženje tužitelja istome dostavio nevjerodostojne podatke o osobi koja je upravljala vozilom u vlasništvu pravne osobe u inkriminirano vrijeme. Ističe da je tužitelj dodatnom provjerom utvrdio da osoba (strani državljanin, tj. državljanin Pakistana) koju je okrivljenik naveo kao vozača nema u vrijeme počinjenja prekršaja evidentiran boravak u Republici Hrvatskoj, niti je za istu evidentiran ulaz ili izlaz iz Republike Hrvatske. Tužitelj ističe da okrivljenik nije dostavio ugovor o radu za osobu koju je naveo kao vozača ili presliku važećeg osobnog dokumenta te osobe kojima bi dokazao da ta osoba postoji. Također navodi da je sud donio preuranjenu odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. PZ-a Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Takvih povreda ovaj Sud nije našao.

5. Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u postupku i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, kako to pravilno ističe tužitelj u žalbi, te je oslobodio okrivljenika od optužbe za prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a.

6. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 229. stavka 7. ZSPC-a uz primjenu članka 182. točke 3. PZ-a odnosno jer nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se optužnim aktom stavlja na teret. Takvu odluku sud je donio uz obrazloženje da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret jer je u svojoj obrani naveo da nije počinio prekršaj, a iz spisu priležeće materijalne dokumentacije je razvidno da je okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u roku od 15 dana od zaprimanja obavijesti o prekršaju tužitelja kojom se poziva dostaviti podatke o vozaču, iste dostavio navodeći CTD, a koje podatke tužitelj smatra nevjerodostojnima. Međutim, sud je ocijenio da je okrivljenik postupio sukladno zakonu jer je u propisanom roku dostavio podatke o vozaču, a da se provjerom evidencije IS MUP-a ne može sa sigurnošću utvrditi da navedena osoba zaista nije boravila na području Republike Hrvatske.

7. U pravu je tužitelj kad u žalbi upire da je sud takvu odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe donio preuranjeno, prije nego je proveo sve raspoložive dokaze s pomoću kojih bi mogao pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje u postupku odnosno sve činjenice odlučne za pravilno donošenje odluke. Sud je samo na temelju obrane okrivljenika, ne provjeravajući takve navode (posebice navode da u tvrtci zapošljava radnike iz Indije i da su mu ostali radnici rekli da je inkriminiranog dana vozio ČTD) te popunjenog obrasca podaci o vozaču, zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7.1. Ovaj se Sud ne može složiti s navedenim zaključcima i činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, posebice imajući u vidu da je tužitelj u spis dostavio podnesak u kojem navodi da je izvršen uvid u evidenciju IS MUP-a temeljem čega je utvrđeno da se osoba koju je okrivljenik naveo kao vozača, prema tim evidencijama, nije nalazila na području Republike Hrvatske niti je evidentiran njezin ulaz ili izlaz iz zemlje. Sud je u većoj mjeri trebao cijeniti navedeni podnesak jer činjenice iz istog upućuju na potencijalnu nevjerodostojnost okrivljenikove obrane.

7.2. Nije dovoljno da okrivljenik ispuni svoju zakonsku dužnost na način da u propisanom roku tužitelju dostavi podatke o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja, već ti podaci moraju biti vjerodostojni, odnosno moraju omogućavati provjeru njihove istinitosti, što je u konkretnom slučaju izostalo.

7.3. Slijedom navedenog, s pravom tužitelj navodi kako sud nije proveo sve dokaze koji su mu stajali na raspolaganju kako bi provjerio istinitost obrane okrivljenika prije nego ga oslobodi od optužbe sukladno članku 182. točki 3. PZ-a, slijedom čega je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Sud je mogao zatražiti presliku ugovora o radu s RTD, presliku njegovih osobnih dokumenata, ispitati kao svjedoke radnike koji su navodno dali podatke o ĐTD na traženje okrivljenika i sl., sve kako bi se sa sigurnošću utvrdile sve odlučne činjenice.

8. Također je važno za naglasiti, iako na to tužitelj ne upire u žalbi, kako je sud, donoseći pobijanu presudu kojom oslobađa okrivljenika od optužbe, u izreci iste odnosno u činjeničnom opisu prekršaja izostavio određene dijelove tog opisa navedenog u optužnom aktu.

9. Imajući u vidu sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i ukinuti pobijanu presudu. Slijedom toga, prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku ponovno provesti dokazni postupak i izvesti sve dokaze potrebne za utvrđivanje svih odlučnih činjenica važnih za donošenje odluke o predmetnom prekršaju.

10. Cijeneći sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević v.r.

Renata Popović, v r

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.