Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-424/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠL, zbog kaznenih djela iz čl. 247. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25 i 13/26 – dalje KZ/11) i čl. 256. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, povodom žalbe optuženika podnesene po braniteljici Ani Trošelj, odvjetnici iz Rijeke, podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-1032/2015 od 17. listopada 2024., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika okrivljenika ŠL kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-1032/2015 od 17. listopada 2024. optuženik ŠL oglašen je krivim da je počinio kaznena djela protiv gospodarstva i to pod toč. 1) kazneno djelo – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/1, a djelima pod toč. 2) i 3) kaznena djela – utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11, te oglašen krivim i to za kazneno djelo iz čl. 247. st. 1. KZ/11 pod toč 1), temeljem čl. 247. st. 1. u vezi s čl. 51. st. 1. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 pod toč 2), temeljem čl. 256. st. 1. u vezi s čl. 51. st. 1. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 pod toč 3), temeljem čl. 256. st. 1. u vezi s čl. 51. st. 1. KZ/11 kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te je temeljem čl. 247. st. 1. KZ/11, a uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz izricanje uvjetne osude temeljem čl. 56. st. 1. do 3. KZ/11 na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 ... [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, te je određeno da je optuženik ŠL dužan isplatiti tom TD iznos od 4.193,56 eura (četiri tisuće sto devedeset tri eura i pedeset šest centi) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi s odredbom čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 određeno je da je optuženik ŠL dužan podmiriti troškove kaznenog postupka i to s osnova paušalne svote iznos od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 isti oslobođen obveze naknade troškova vještačenja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem svoje braniteljice Ane Trošelj, odvjetnice iz Rijeke i to zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazneno sankciji, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja nakon ispitivanja pobijane presude istu preinači na način da odbije optužbu, odnosno da presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe po svim točkama optužnog akta.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Dana 11. veljače 2026. održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP/08 na koju je pristupio Županijski državni odvjetnik u Zadru UL, dok nisu pristupili uredno pozvan optuženik ŠL, niti njegova braniteljica Ana Trošelj, odvjetnica iz Rijeke.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi u činjenici da pobijana presuda je proturječna sama sebi do te mjere zbog koje se ne može valjano ispitati, a kao razloge istoga navodi: u činjeničnom opisu djela pod toč. I. izreke da se navodi kako je optuženik svojim postupanjem „oštetio ... Zagreb za novčani iznos od 31.596,36 kn“, dok da se pod toč. IV. izreke dosuđuje imovinskopravni zahtjev ... [adresa] u iznosu od 4.193,54 EUR-a. Nadalje, kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj ističe i to što se u uvodu pobijane presude navodi kako se primjenjuje Kazneni zakon (KZ/11), a u zakonskim opisima djela pod toč. I.2. i I.3. se navodi „…u iznosu koji prelazi 20.000,00 kn…“ što da je zakonski opis djela iz Kaznenog zakona (NN 132/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21), a onda postupanje optuženika da se kvalificira kao kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11, odnosno iz čl. 256. st. 1. KZ (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/22, 114/23 i 36/24). Nadalje, žalitelj kao bitnu povredu ističe i činjenicu što iz opisa djela pod toč. I.2. i I.3. izreke ne proizlaze zakonski opisi djela, a ujedno da potpuno izostaje opis subjektivnog elementa djela, kao i posljedica optuženikovog postupanja kao objektivnog elementa, radi čega da je činjenični opis proturječan zakonskom opisu odnosno izreka u i u tom dijelu da je proturječna sebi. Osim toga, činjenični opis da je nerazumljiv, nedovoljno određen u pogledu vremena inkriminacije pod toč. I.2. i I.3.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika glede činjenice da je pobijana presuda pod toč. I.1. izreke nerazumljiva jer da se navodi kako je optuženik oštetio ... Zagreb, a imovinskopravni zahtjev se dosuđuje ... [adresa]. Naime, pravilno je prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio kako iz iskaza svjedoka ĐL, a koji svjedok je ispitan na okolnosti kaznenog djela iz toč. 1), optužnice iz toč. I.1. proizlazi da on nikada nije bio ovlaštena osoba za zastupanje ... [adresa], već da je bio vlasnik i odgovorna osoba za zastupanje ... [adresa], te je postupanjem optuženika nanesena šteta ... [adresa]. Upravo je ovaj svjedok u svojem iskazu pojasnio i naglasio da je to razlog kako je on kao ovlaštena osoba u ... [adresa] postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 31.596,36 kn. Iz iskaza ovog svjedoka razvidno je kako je upravo on navedenu vrijednost robe u iznos od 31.596,36 kn uredno platio ... [adresa], odnosno da je to uplatilo ... [adresa] pa da je šteta nastala ... [adresa] koje društvo je prodavalo robu koju bi preuzimali od ... [adresa]. Naime, on je bio zaposlen u ... [adresa] sa sjedištem u [adresa], ujedno i vlasnik te firme, direktor i odgovorna osoba. ... Zagreb da ima sjedište u [adresa], te je franšiza iste firme iz Poljske. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je on surađivao s ... Zagreb na način da je ... [adresa] njegovu firmu snabdjevalo sa prodajnim materijalom u smislu auto dijelova i dr., a zaduženje njegovog ... [adresa] je bilo da taj asortiman proda i da se brine o toj robi do realizacije same prodaje.

7.2. Prednje navedeno ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda optuženika, te da bi presuda bila proturječna sama sebi jer je i u pogledu imovinskopravnog zahtjeva koji je postavljen od strane ... [adresa] pravilno prvostupanjski sud isti imovinskopravni zahtjev dosudio tom trgovačkom društvu. Obrazloženje takve odluke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće jer nije sporno da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno na temelju iskaza ĐL kao osobe ovlaštene za zastupanje ... [adresa], a čijem iskazu u prilog ide i dopis ... [adresa] od 13. kolovoza 2014. da je iznos iz tog zahtjeva kojeg je bio dužan platiti ... platilo ... [adresa] pa se radi o tome, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, da je na njega kao supsidijarnog oštećenika prešla tražbina ... [adresa]. U tom pravcu ukazuje se žalitelju da su neosnovani njegovi žalbeni navodi glede krivo dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

8. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika glede primjene KZ-a. Naime, prvostupanjski sud je ispitujući u smislu čl. 3. st. 3. KZ/11 postoji li pravni kontinuitet za optužena činjenična stanja u toč. 1), 3) i 4) optužnice pravilno utvrdio kako je 1. siječnja 2013. na snagu stupio KZ/11, djelo iz toč. 1) optuženice optuženo kao kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11. Za navedeno kazneno djelo u KZ/97 propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina, dok KZ/11 propisuje kaznu zatvora od jedne do deset godina iz čega bi slijedilo da je s obzirom na propisanu kaznu zatvora blaži KZ/97. No međutim, ispravno se dalje utvrđuje kako kod kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju i kod drugih kaznenih djela kod kojih su kvalifikatorna obilježja definirana čl. 87. KZ/11, ta obilježja su jedan od osnovnih kriterija kod odlučivanja o primjeni blažeg zakona, pa prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela VSRH od 27. prosinca 2012. broj Su-IV-K-4/2012-574 o visinama neodređenih vrijednosti koje su zakonsko obilježje kaznenog djela, zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“ odnosno znatna šteta iz čl. 247. st. 2. KZ/11 postoji kada vrijednost imovinske koristi, odnosno štete prelazi 60.000,00 kn, radi čega je upravo ta činjenica povišenja imovinskog cenzusa koje djelo čini kvalificiranim, čini to kazneno djelo blažim u odnosu na kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97, za koje je pravnim shvaćanjem od 24. studenog 1997. utvrđeno da „znatna imovinska korist“ postoji kada vrijednost koristi pribavljene počinjenim kaznenim djelom prelazi 30.000,00 kn. Stoga je prvostupanjski sud u pogledu navedenog kaznenog djela utvrdio da je za optuženika KZ/11 blaži u odnosu na KZ/97, pa je uzimajući u obzir visinu štete u iznosu od 31.596,36 kn ispravno izmijenio pravni opis i kvalifikaciju iz kvalificiranog oblika tog kaznenog djela u njegov osnovni oblik i to kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/11. Takvo utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se žalbeni navodi optuženika u tom dijelu ukazuju kao neosnovani.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno ispitao i postojanje pravnog kontinuiteta za kaznena djela u toč. 3) i 4) optuženice kao kaznena djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ/97 i nekog od kaznenih djela iz KZ/11, te je utvrdio kako postoji pravni kontinuitet i to u kaznenom djelu utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 2. KZ/11. I u konkretnom slučaju sud je pravilno uzeo u obzir čl. 87. st. 27. KZ/11 kojim je propisano značenje izraza „velikih razmjera“. Pritom je uzeo u obzir kako „vrijednost imovine, imovinske štete, imovinske koristi, porezne obveze i državne potpore“ je velikih razmjera ako prelazi 600.000,00 kn, pa upravo ta činjenica kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 čini blažim u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ/97 – za koje kazneno djelo je bila nužna opstojnost znatne imovinske koristi, a sukladno shvaćanju VSRH broj Su-726 4/97 od 24. studenog 1997. znatna imovinska korist postoji kada vrijednost imovinske koristi pribavljene izvršenjem prelazi 30.000,00 kn. Stoga je ispravno stajalište prvostupanjskog suda što i unatoč okolnosti da je za kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u gornjoj granici okvira veća, s obzirom na manju kriminalnu količinu sadržanu u postupanju optuženika zbog izmijenjenih i određenih vrijednosti odredbe čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 za njega je ipak blaža, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud u pogledu kaznenih djela iz toč. 3) i 4) optužnice pravilno uzimajući u obzir visinu i ne dirajući pritom u identitet optužbe izmijenio činjenični opis djela na način da je izostavio da bi se radilo o znatnoj protupravnoj imovinskoj koristi, te nastavno izmijenio i pravni opis te kvalifikaciju djela iz kvalificiranog oblika tog kaznenog djela u njegov osnovni oblik, kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11.

9.1. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 time što nije primijenio odredbu čl. 72. st. 4. i 5. ZKP/08 te optuženiku na njegov zahtjev dodijelio branitelja na teret proračunskih sredstava, pa da je na taj način sud teško povrijedio pravo na pravično suđenje koje mu je zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9.2. Upravo suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, uvidom u spis K- 1032/2015 Općinskog suda u Rijeci utvrđeno je da je dana 5. veljače 2018. izabrana braniteljica optuženika Goranka Lovrić, odvjetnica iz Rijeke izvijestila sud kako joj je optuženik ŠL otkazao punomoć za zastupanje, potom dana 19. veljače 2018. optuženik je o istomu izvijestio sud te zatražio da je zbog financijske situacije i neslaganja u pripremi obrane otkazao punomoć odvjetnici Goranki Lovrić, te ujedno zatražio od suda da mu postavi branitelja po službenoj dužnosti. Po zaprimljenoj obavijesti predsjednica vijeća je dana 11. prosinca 2020. optuženiku ŠL uputila dopis kojim dopisom je pozvan da sukladno odredbi čl. 72. ZKP/08 dostavi dokaze, odnosno učini vjerojatnim da prema svojem imovnom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Do početka rasprave koja je održana 4. ožujka 2021. optuženik sudu nije dostavio zatraženo, a kako bi sud odlučio o njegovoj zamolbi da mu se postavi branitelj po službenoj dužnosti. Iz sadržaja zapisnika od 4. ožujka 2021. razvidno je da je optuženik na raspravu pristupio zajedno sa braniteljicom Gorankom Lovrić, odvjetnicom iz Rijeke. Nadalje, iz sadržaja spisa (l.s. 525) razvidno je da je Zajednički odvjetnički ured Ana Trošelj i Sandra Zorc sudu 7. lipnja 2021. dostavio punomoć za zastupanje optuženika, te da su ga odvjetnice iz istog odvjetničkog ureda nastavile zastupati do okončanja postupka. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi optuženika u kojima on navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u konkretnom kaznenom postupku. Ovo stoga što je isti za cijelo vrijeme trajanja postupka imao branitelje koje je sam izabrao, a kada je svojevoljno braniteljici Goranki Lovrić, odvjetnici iz Rijeke otkazao punomoć, a o tome izvijestio sud, te zatražio da mu se postavi branitelj po službenoj dužnosti po odredbi čl. 72. ZKP/08, nije postupio po pozivu suda kada je od njega zatraženo da dostavi dokaze odnosno učini vjerojatnim da s obzirom na svoje imovino stanje ne može podmirivati troškove obrane.

9.3. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude.

10. Neosnovano se žalitelj u žalbi žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijeme „navodnog počinjenja svih djela iz optuženja“.

10.1. Suprotno navodima optuženika s pravom je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio kako je optuženik inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva i to pod toč. 1) kazneno djelo – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/1, a djelima pod toč. 2) i 3) kaznena djela – utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11.

10.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju svih provedenih dokaza tijekom postupka, a koje je povezao u jednu logičnu cjelinu našao utvrđenim u odnosu na kazneno djelo iz toč. I. izreke da je optuženik u inkriminiranom razdoblju od 13. listopada 2011. do 7. studenog 2011. kao direktor i odgovorna osoba ... u čije ime je sa ... [adresa] sklopio ugovor o poslovnoj suradnji 28. rujna 2011., te u tom inkriminiranom razdoblju naručio i preuzeo robu od ... [adresa] u iznosu od 31.596,36 kn koju nije platio i po kojoj je nastalo dugovanje u tom iznosu. Isto tako, pravilno se u prvostupanjskoj presudi utvrđuje kako je optuženi ŠL izdao 13. studenog 2011. bianco zadužnicu ... [adresa] u iznosu od 50.000,00 kn, te da u trenutku sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji 28. rujna 2011., kao i u trenutku izdavanja biacno zadužnice kao sredstva osiguranja 13. studenog 2011., poslovni račun ... je bio u blokadi. Upravo sve te odlučne činjenice koje je sud utvrdio proizlaze iz dokaza provedenih tijekom postupka (u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1) izreke povijesni izvadak iz sudskog registra; ugovor o poslovnoj suradnji od 28. rujna 2011; dopis od 30. studenog 2011.; bianco zadužnica od 13. studenog 2011.; dopis Zagrebačke banke), sud je s pravom prihvatio kao vjerodostojne kao i iskaz svjedoka ĐL koji je potvrdio navode optužbe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju navedenih činjenica zaključio da je optuženik u inkriminiranom razdoblju postupao s prijevarnom namjerom u trenutku kada je sklopio ugovor o poslovnoj suradnji s ... [adresa], potom ispostavio bianco zadužnicu kao sredstvo osiguranja, iako je poslovni račun ... u tim trenucima bio u blokadi, a potom naručio i preuzeo robu u inkriminiranoj vrijednosti, a istu pritom nije platio. Obranu optuženika sud je s pravom ocijenio kao neosnovanu i usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti, obzirom je ista u cijelosti suprotna s provedenim dokazima koji je demantiraju.

10.3. Stoga i ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, a na temelju svih činjeničnih utvrđenja, zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik ŠL svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz toč. I. izreke presude.

11. Neosnovano se optuženik žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na kaznena djela utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 toč. II. i III. Izreke presude. Upravo suprotno žalbenim navodima optuženika proizlazi iz iskaza svjedokinja ŠLS i IL koje su provodile porezni nadzor nad ... tijekom cijele 2009. te siječnja 2010. za koje razdoblje su utvrdile da nisu vođenje poslovne knjige u smislu da nije prijave PDV-a, a u isto vrijeme proveden je i porezni nadzor nad ... u kojem je isto tako, kao i u društvu ... ŠL bio odgovorna osoba. Pored iskaza navedenih svjedokinja, nalaz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja ukazuje da je optuženik počinio kaznena djela pod toč. 2) i 3) kaznena djela – utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. Naime, nalaz i mišljene provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja s pravom je prvostupanjski sud prihvatio i vrijednosno pozitivno ocijenio, ukazuje na to kako neprijavljivanjem navedenih računa u prijavi poreza na dodanu vrijednost TD ... nije obračunao obvezu poreza na dodanu vrijednost na poreznim isporukama za koju je izdano dvanaest računa, a u vrijednosti poreza u ukupnom iznosu od 170.824,98 kn čime je pribavljena nepripadna materijalna dobit ..., a sve na štetu državnog proračuna RH.

11.1. Utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je ispravno, te je s pravom prvostupanjski sud proglasio krivim optuženika za učin kaznenih djela protiv gospodarstva i to pod toč. 1) kazneno djelo – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. KZ/1, a djelima pod toč. 2) i 3) kaznena djela – utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11, te je za takva utvrđenja prvostupanjski sud u cijelosti iznio valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.2. Kako je, dakle, prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši optuženika krivim za navedena kaznena djela, neosnovani su žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona.

11.3. Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio kako je optuženik svojim postupanjem ostvario sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela činjenično opisanih i pravno označenih u izreci pobijane presude.

12. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena povreda Kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08 jer da je u odnosu na kaznena djela utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 protekom od 15 (petnaest) godina zastupila zastara kaznenog progona.

12.1. Naime, kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 iz toč. II. izreke optuženik se tereti da ga je počinio u razdoblju od 15. listopada 2009. do 16. prosinca 2009., a kazneno djelo također utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 iz toč. III. izreke tereti se da ga je počinio dana 27. siječnja 2010.

12.2. Članak 256. stavak 1. KZ/11 propisuje kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina. Odredbom članka 81. stavak 1. točke 4. KZ/11 propisano je da zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora dužom od tri godine nastupa protekom petnaest godina od počinjenja iste.

12.3. U odnosu na kazneno djelo iz toč. II. izreke inkriminacija je od 15. listopada 2009. do 16. prosinca 2009. U situacijama kada je riječ o kaznenim djelima s vremenskim rasponom počinjenja, zastara se računa od posljednjeg dana počinjenja djela (Kž US-82/2019-7, VSRH III Kž-4/2018-4).

12.4. Ako je prije isteka zastarnog roka donesena prvostupanjska presuda rok zastare produljuje se za dvije godine što propisuje čl. 81. st. 3. KZ/11.

12.5. Kako je u konkretnom slučaju pobijana presuda donesena 17. listopada 2024., a zastara u odnosu na kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11 iz toč. II. izreke nastupa 16. prosinca 2024., a pobijana presuda je donesena prije navedenog roka, to se zastarni rok produljuje za dvije godine, što znači da zastara za kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 iz toč. II. izreke presude nastupa protekom dana 16. prosinca 2026., dok u odnosu na kazneno djelo utaje poreza iz čl. 256. st. 1. KZ/11 iz toč. III. izreke također primjenom odredbe čl. 81. st. 3. KZ/11 zastara nastupa protekom dana 27. siječnja 2027. godine. Upravo slijedom prednje navedenog neosnovani su žalbeni navodi optuženika glede povrede Kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 3. KZ/11 na njegovu štetu.

13. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud ispitao je presudu o odluci o imovinskopravnom zahtjevu i pritom utvrdio kako je pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 ... [adresa] dosudio imovinskopravni zahtjev u cijelosti, te je određeno da je optuženik ŠL dužan isplatiti tom TD iznos od 4.193,56 eura (četiri tisuće sto devedeset tri eura i pedeset šest centi) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika glede odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

14. Žalitelj u žalbi ističe kako smatra da mu je prestrogo odmjerena kaznenopravna sankcija navodeći kako sud je podcijenio optuženikovu dosadašnju neosuđivanost kao i protek vremena od inkriminacije. Suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne sukladno čl. 47. KZ/11 polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku ŠL nije našao otegotne okolnosti, dok mu je kao olakotne okolnosti cijenio neosuđivanost i protek vremena. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će se izrečenom kaznom zatvora uz izricanje uvjetne osude optuženiku u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećeg kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

15. Iako se optuženik žali i zbog odluke suda o troškovima, taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Ovaj drugostupanjski sud stava je kako je prvostupanjski sud cijeneći činjenicu da optuženik ostvaruje mjesečna primanja u iznosu od 600,00 do 700,00 EUR-a, pravilno optuženika oslobodio obveze naknade troškova vještačenja, te mu naložio da plati paušalni trošak provedenog kaznenog postupka u visini od 500,00 EUR-a držeći da isti ni na koji način neće ugroziti njegovu egzistenciju. Takvu odluku prvostupanjskog suda, kao i razloge iste, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović