Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2629/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tatjani Starčević, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1867/2019 od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i V. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I-Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-51029665342 ovjeren po Javnom bilježniku Marija Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, broj ovjere OU-752/2006 od 26. travnja 2006.godine sklopljenog između tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],i tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, u svim dijelovima u kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa i to kako na glavnicu, tako i na kamate, ali iznose ostatka vrijednosti, kao i u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope, a osobito odredbe čl. 2, čl. 7, čl. 8, čl. 16. Ugovora o kreditu, a osobito:

• odredba čl. 2. IZNOS KREDITA ..."84.200,00 CHF...protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj...." • odredba čl. 7. u u dijelu cit..."Iznos anuiteta =923,01 CHF...VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim pormjenama iznosa nauiteta od psojeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvruđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja..."

• odredba čl. 8. u dijelu cit..."KAMATA: Kamatna stopa je promjenjiva ........ Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke..."

• odredbe čl. 16 u dijelu cit..."Korisnik kredita izjavljuje da mu je Banka predočila uvjete kredita iefektivnu kamatnu stopu, te da je s njom upoznat i prihvaća je........Ugovorne strane potpisom na ovom Ugovoru potvrđuju da su isti pročitale i razumjele, te da, s obzirom da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njega proizlaze..." kao i sve odredbe kojima su određene i propisane valutne klauzule i promjenjiva kamatna stopa, zatim odredbe Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-51029665342, ovjerenog po Javnom bilježniku Miodrag Ivković iz Buzeta, dana 05. prosinca 2011. godine, broj ovjere OV-3300/2011, u svim dijelovima u kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa i to kako na glavnicu, tako i na kamate, ali iznose ostatka vrijednosti, kao i u dijelu ugovorene promjenjive kamatne stope, a osobito odredbe čl. 1 i čl. 2, a osobito u dijelu cit..."na iznos od 84.200,00 CHF ... u kunskoj protuvrijednosti...., odredba čl.2 u dijelu cit..."utvrđuje se da na dan sklapanja ovog Aneksa iznos glavnice kredita iznosi =19.093,83 CHF.... u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke...."utvrđuje se anuitet predmetnog kreidta, pa čl. 7. st. 2. Osnovnog ugovora sada glasi: "iznos anuiteta =319,77 CHR...." kao i odredbe Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5102965342, sklopljenog između tužitelja i tuženika, a kojima je utvrđivana glavnica u CHF vezana za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu iz Osnovnog ugovora.

II-Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.139,33 EUR (slovima: petnaest tisuća sto trideset i devet eura i trideset i tri centi),sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

• na iznos od 4,01 EUR, počev od 01. listopada 2008.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 12,13 EUR, počev od 01. studenog 2008.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 36,06 EUR, počev od 01. siječnja 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 39,73 EUR, počev od 01. veljače 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 65,85 EUR,počev od 01. ožujka 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 52,33 EUR počev od 01. svibnja 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 55,45 EUR, počev od 01. lipnja 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 68,91 EUR, počev od 01. srpnja 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 37,78 EUR, počev od 01. kolovoza 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 75,12 EUR počev od 01. rujna 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 50,76 EUR,počev od 01. listopada 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 37,81 EUR, počev od 01. studenog 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 81,90 EUR počev od 01. prosinca 2009.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 43,71 EUR, počev od 01. siječnja 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 123,01 EUR, počev od 01. veljače 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 84,23 EUR, počev od 01. ožujka 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 79,81 EUR, počev od 01. travnja 2010.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 94,19 EUR, počev od 01. svibnja 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 131,42 EUR, počev od 11. lipnja 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 133,40 EUR, počev od 01. srpnja 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 91,05 EUR, počev od 01. kolovoza 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 175,05 EUR, počev od 01. rujna 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 128,54 EUR, počev od 01. listopada 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 87,14 EUR, počev od 01. studeni 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 198,51 EUR, počev od 01. prosinca 2010.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 164,46 EUR, počev od 01. siječnja 2011.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 203,03 EUR, počev od 01. veljače 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 221,52 EUR, počev od 01. ožujka 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 197,80 EUR, počev od 01. travnja 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 178,42 EUR, počev od 01. svibnja2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 86,75 EUR, počev od 01. lipnja 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 458,01 EUR, počev od 01. srpnja 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 117,81 EUR, počev od 01. kolovoza 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 225,98 EUR, počev od 01. rujna 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 247,39 EUR, počev od 01. listopada 2011.godine, pa do konačne

isplate

• na iznos od 7.273,79 EUR, počev od 01. studeni 2011.godine, pa do konačne

isplate

• na iznos od 133,18 EUR, počev od 01. prosinac 2011.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 86,88 EUR, počev od 01. siječnja 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 79,60 EUR, počev od 01. veljače 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 99,91 EUR, počev od 01. ožujka 2012.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 56,77 EUR, počev od 01. travnja 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 111,31 EUR, počev od 01. svibnja 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 68,66 EUR, počev od 01. lipnja 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 66,30 EUR, počev od 01. srpnja 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 88,55 EUR, počev od 01. kolovoza 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 47,56 EUR, počev od 01. rujna 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 79,22 EUR, počev od 01. listopada 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 88,03 EUR, počev od 01. studenog 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 61,06 EUR, počev od 01. prosinca 2012.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 81,43 EUR, počev od 01. siječnja 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 77,01 EUR, počev od 01. veljače 2013.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 126,46 EUR, počev od 01. ožujka 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 67,51 EUR, počev od 01. travnja 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 41,90 EUR, počev od 01. svibnja 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 74,71 EUR, počev od 01. lipnja 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 72,70 EUR, počev od 01. srpnja 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 74,77 EUR, počev od 01. kolovoza 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 98,61 EUR, počev od 01. rujna 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 114,75 EUR, počev od 01. listopada 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 20,14 EUR, počev od 01. studeni 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 141,80 EUR, počev od 01. prosinca 2013.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 65,64 EUR, počev od 01. siječnja 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 95,26 EUR, počev od 01. veljače 2014.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 54,87 EUR, počev od 01. ožujka 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 78,78 EUR, počev od 01. travnja 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 52,92 EUR, počev od 01. svibnja 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 79,93 EUR, počev od 01. lipnja 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 135,09 EUR, počev od 01. srpnja 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 29,33 EUR, počev od 01. kolovoza 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 85,68 EUR, počev od 01. rujna 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 98,85 EUR, počev od 01. listopada 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 138,81 EUR, počev od 01. studeni 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 41,27 EUR, počev od 05. prosinca 2014.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 114,20 EUR, počev od 01. siječnja 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 46,00 EUR, počev od 01. veljače 2015.godine,pa do konačne isplate

• na iznos od 82,42 EUR, počev od 01. ožujka 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 87,91 EUR, počev od 01. travnja 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 87,93 EUR, počev od 01. svibnja 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 147,23 EUR, počev od 01. lipnja 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 38,91 EUR, počev od 01. srpnja 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 106,56 EUR, počev od 01. kolovoza 2015.godine, pa do konačne isplate

• na iznos od 50,06 EUR, počev od 01. rujna 2015.godine, pa do konačne isplate

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.godine, do 31. lipnja 2011.godine, po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011.godine po stopi od 12% godišnje, odnosno po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, pa do konačne isplate, do 31. srpnja 2015.godine, od 01. kolovoza 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09 % godišnje, od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019. godine pa do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54 % godišnje, od 01.07.2019. godine pa do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. godine pa do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021. godine po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022. pa do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji koji glasi:

" ...sa osnova razlike glavnice iznos od 4.930,56 EUR-a/37.149,28 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od 30. rujna 2015.godine, pa do konačne isplate, do 31. srpnja 2015.godine, a od 01. kolovoza 2015.godine po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju izmjene stope zakonskih zateznih kamata, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o izmjenama i Zakona o obveznim odnosima prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.godine, a od 01. siječnja 2023.godine, pa do konačne isplate po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

IV-Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.

V-Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkischa Bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju , OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 2.825,00 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto dvadeset i pet eura) uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne otplate po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ujedno je donio i rješenje koje glasi:

"Odbija se tuženikov prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 505,26 EUR."

3. Žali se tuženik i pobijana prvostupanjska odluka zbog "svih žalbenih razloga" sve s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu s obzirom na zaključeni dodatak Ugovoru o kreditu te isplata s tog naslova (konverzija).

6. U postupku je utvrđeno, a što nije ni sporno da su stranke sklopile 25. travnja 2006. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5102965342 sa valutnom klauzulom u CHF i odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, te nije sporno da su stranke sklopile Aneks broj 1. 24. studenog 2011. kojim je došlo do prijevremene uplate dijela glavnice i Aneks broj 2 Ugovora o kreditu,a temeljem prethodno prihvaćene konverzije kredita ponuđene od strane tuženika, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine 102/15).

7. Na temelju utvrđenih odlučnih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga što su utemeljeni navodi tužitelja u tužbi o ništetnosti odredbi osnovnog ugovora, te da je sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru i provedbom konverzije tužitelj ima pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu Tako pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda u odnosu na zahtjev za isplatu stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu prihvaća žalbeni sud.

8. Prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev sa zaključkom da pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

9. Polazeći od utvrđenja utemeljenog na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, da postoji razlika zbog obračuna nedospjele glavnice, te razlika zbog promjene tečaja i kamata prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa i radi utvrđenja ništetnosti na temelju odredbe članka 118. ZZP-a, te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO).

10. Nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu koje su banke pa tako i tuženik sklapale se potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.

12. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632717-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim se utvrđuje da između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirani o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

13. Odlukom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj P-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Te presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP-a, a temeljem odredbe članka 138.a istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Prvostupanjski sud, vezan je odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. i 326. ZOO- a, te je prihvatio tužbeni zahtjev utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim.

16. U spisu nema niti jedne isprave niti postoji neki drugi dokaz koji bi upućivao da tužitelj nije potrošač. Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio kako je ugovor zaključen s jedne strane između tužitelja kao potrošača i s druge strane tuženika kao trgovca, jer je teret dokaza na tuženiku.

17. I po stavu Vrhovnog suda izraženog u odluci Rev-3142/18 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

18. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

19. Valjano je prvostupanjski sud odbio i prigovor zastare jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu unutar zastarnog roka od 5 godina, a koji rok valja računati od pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu.

19.1. Naime sukladno odredbi članka 20. točka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23) Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

19.2. Upravo je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2). Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

19.3. Stoga zbog vezanosti stavom u smislu odredbe članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima ispravno je otklonjen prigovor zastare.

20. Valjano je inače sud prvog stupnja zaključio, kako kod tužitelja postoji pravni interes za predmetni zahtjev, a sve sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH.

21. U odnosu na Dodatak ugovora o kreditu, prvostupanjski sud je utvrdio kako je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR, radi čega treba voditi računa je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

22. Nadalje, navedenim dodatkom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje Novela), uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih, te da iz sadržaja navedenog dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. ZZP propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti.

23. Zaključke prvostupanjskog suda glede učinka dodatka ugovora o kreditu prihvaća ovaj sud kao pravilne.

24. Naime, valja ukazati kako je ZID ZPK-a u odredbi članka 19b propisano načelo konverzije kredita tako da Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

25. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19 c stavak 1 točka 1. i 2. Novele propisano da Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

26. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

27. ZID ZPK/15, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

28. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

29. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio više godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

30. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Ovaj sud je još u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

31. Posebno kod toga se ističe odluka Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

32. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 LP protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

33. Sud prihvaća da bi se potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu LP protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

34. Nadalje, u jednoj od posljednjih odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu E protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

35. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

36. Naime, korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.

37. Iz predmetnog vještva proizlazi i to zaključka zasnovanog na financijsko- knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više tijekom otplate kredita u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete kredita i to kako je navedeno u izreci pobijane odluke.

38. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu, ali iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule, što u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na zaključak suda prvog stupnja upućuje radi izbjegavanje nepotrebnog ponavljanja.

38.1. Uostalom potrebno je navesti da je glede vještva postupljeno u skladu sa odredbama članka 250.-260. ZPP-a, a tuženik ne dovodi u pitanje matematički obračun izvršen tijekom postupka od strane vještaka.

39. U odnosu na prigovor prijeboja valja navesti da ne utječe na zakonitu odluku suda prvog stupnja s obzirom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), o čemu se izjasnio i sud prvog stupnja i što u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na isto ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga je odlučeno kao u izreci – članak 380. točka 2. ZPP-a.

40. Slijedom navedenog, a kako žalbeni navodi tuženika ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja glede merituma i glede troškova postupka, gdje sud prvog stupnja primjenjuje valjanu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), uz odredbu članka 154. i članka 155. točka 1. ZPP-a, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP- a.

41. Navodi tuženika glede izuzeća sudaca drugostupanjskog suda, ne utječu na odluku suda jer prema odredbi članka 73. ZPP-a precizno je navedeno tko podnosi zahtjev za izuzeće i iz kojeg razloga. Stoga su paušalni i neargumentirani navodi tuženika za izuzeće sudaca u žalbenom postupku.

U Splitu, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić