Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2532/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelja) 1. LN pok. ĆN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćniku Ani Tućan- Kljaković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku ON, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1398/2021-56 od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1398/2021-56 od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužan je tuženik-protutužitelj ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe porušiti pomoćni objekt- garažu izgrađenu na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika LN pok. ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ČN [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], a koji je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Luke Vrdoljaka od 3. veljače 2025.g. veza broj: P-1398/2021, predmet 7/2025, na Skici mjesta očevida označen točkama E,C,D,E i žutom bojom površine 2,80 m2, te u istome roku predati tužiteljima- protutuženicima u isključivi posjed, slobodan od osoba i stvari dio čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] koji je u Nalazu i mišljenju na Skici mjesta očevida označen točkama A,B,C,D,E,A i žutom bojom, površine 3,40 m2, a koji Nalaz i mišljenje je sastavni dio ove presude."

II Odbija se kao neosnovan protututužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] za 3/372 dijela cjeline, a koji je dio označen na skici lica mjesta u vještvu sudskog vještaka Luke Vrdoljaka od 3. veljače 2025. slovima A-B-C-D-E-A, površine 3,40 m, koje vještvo je sastavni dio ove presude, što su tužitelji-protutuženici pod 1 i 2 dužni trpjeti, pa je ovlašten tuženik-protutužitelj temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za 3/372 dijela cjeline uz istodobno brisanje suvlasničkog prava sa imena tužitelja- protutuženika pod 1 i 2 u navedenom dijelu."

III Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelji izjavljuju žalbu u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev u točki I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje u tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijenom dijelu pod točkom I. i III. preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz osudu tuženika na naknadu parničnog troška, podredno u navedenom dijelu ukine i predmet sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a uz žalbeni prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji protutužbeni zahtjev tuženika i u cijelosti obveže tužitelja na snašanje parničnog troška tuženiku podredno da se ista u navedenom dijelu ukine i vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za rušenjem objekta (garaže) koji je sagradio tuženik na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2,80 m2 u vlasništvu tužitelja te predaje u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju tuženik drži u svom posjedu (3,40 m).

7.1. Predmet spora čini i protutužbeni zahtjev tuženika da se isti utvrdi suvlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 3/372 dijela, a koji suvlasnički dio predstavlja realni dio predmetne čestice, površine 3,40 m2 u posjedu tuženika.

8. Suprotno žalbenim prigovorima obiju stranaka donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka a suviše nije potvrđena ni bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

9. U pravilno provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je slijedeće relevantne činjenice:

- da među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je naslijedio od oca ŽN, a da su tužitelji utvrđeni vlasnicima za cijelo (suvlasnicima na jednake dijelove) čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravomoćnim presudama toga suda poslovni broj P-4697/2010 od 1. veljače 2011. u sporu protiv tuženika (za suvlasnički dio 18/20 dijela) te posl. br. P- 213/00 od 19. lipnja 2008. protiv tužene LNJ (za suvlasnički dio od 2/20 dijela);

- da je na temelju pisanog nalaza i mišljenja Luke Vrdoljaka utvrđeno da je garaža tuženika većim dijelom sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica], da je dio garaže površine 2,80 m2 sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je u posjedu tuženika ukupna površina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3,40 m2 odvojena betonskim zidom, te da se prema sadašnjem katastarskom planu južni dio garaže poklapa s katastarskom međom, a prema sjeveru ulazi u čest. zem. [katastarska čestica]. Stranke u tom dijelu nisu imale primjedbi na vještačenje, a u vještačenju je obrazloženo zašto je površina od 2,80 m2 izračunata različito od ranijeg vještačenja EN (ili zbog promjene katastarskog plana ili druge metode izrade), što je u svom nalazu i mišljenju naveo i vještak Zvonimir Rubić, koji je utvrdio istu katastarsku među i površinu garaže od 2,80 m2 položenu na čest. zem. [katastarska čestica], kao i posljednji vještak Luka Vrdoljak;

- da iz priloženog Rješenja o izvedenom stanju klasa: UP/I 361-03/12-02/0901, urbroj: 2134/01-07/8-13-7 od 30. rujna 2013. donesenog povodom zahtjeva tuženika ON je utvrđeno da se predmetna garaža kao sastavni dio stambene zgrade tuženika nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pri tom, rješenje o izvedenom stanju da nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je donesena i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena, prema odredbi članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.);

- da je iz navedenog sud utvrdio da je tuženik manji dio objekta-garaže (2,80 m2) sagradio na nekretnini tužitelja, dakle, da se radi o prekoračenju međe građenjem.

10. Prema odredbi članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

11. S obzirom da tužitelji nisu osporili navode tuženika da je izgradnja garaže dovršena 1983. godine, prvostupanjski sud je primijenio odredbe tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980., 36/1990., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1996., dalje: ZOVO).

11.1. Pri tom je naglašeno da je institut prekoračenja međe građenjem uveden stupanjem na snagu ZV-a 1. siječnja 1997., a reguliran odredbama članka 155. ZV-a, dok tada važeći ZOVO nije poznavao institut prekoračenja međe građenjem, pa se pravni učinak utvrđenog prekoračenja međe građenjem treba podvesti pod opće odredbe o građenju na tuđem zemljištu.

11.2. Nadalje, da je ZOVO normirao tri slučaja glede stjecanja vlasništva građenjem na tuđem zemljištu: 1. kad je graditelj pošten, a vlasnik zemljišta nepošten (čl.24.); 2. kad je graditelj nepošten, a vlasnik zemljišta pošten (čl.25.); 3. kad su pošteni i graditelj i vlasnik zemljišta (čl. 26.). S obzirom na navedeno, valjalo je utvrditi je li tuženik pošteni graditelj, dok je nesporno da su tužitelji, koji suglasnost za građenje nisu dali niti su znali za izgradnju garaže pošteni vlasnici.

12. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je istočni zid garaže (koji se dijelom nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) sagrađen na postojećem betonskom zidu kojim su njegov otac ŽN i LNJ (sada ĆNJ) početkom 60-ih godina 20 stoljeća definirali među između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je njegov pok. otac ĆNJ ustupio istočnu parcelu od glavnog puta, a ona mu je rekla da se može pomaknuti među između nekretnina za 3 stope, prilikom čega je njegov otac podigao zidić 1968. godine. Tuženik tvrdi da su njegov otac i on u posjedu tog dijela čest. zem. [katastarska čestica] preko 30 godina. Kao dokaz tomu tuženik je priložio fotografiju na kojoj je rukom ispisano 1973 g., snimak 624 (list 99 spisa) za koju je tvrdio da se radi o preslici aerofotogeometrijskog snimka broj 624 iz 1973. godine koju je pribavio od Geodetskog zavoda iz Splita.

13. Tvrdnje tuženika da je garaža izgrađena na betonskom zidu koju je 1968. sagradio njegov otac u dogovoru sa ČNJ, kao među između čest. zem. [katastarska čestica] sud nije utvrdio dokazanima i istinitima. Prije svega, ĆNJ da u svom iskazu jest potvrdila navode da je dopustila ocu tuženika ŽN da "uđe" u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tri metra, ali uopće ne zna je li on zid sagradio (time ne zna ni kad ni gdje), kad je napravio garažu niti gdje je zid od te garaže. Druge svjedoke tuženik na tu okolnost da nije predložio. Nadalje, iz priložene fotografije (za koju nije utvrđeno da se radi o službenoj aerofotogeometrijskog snimka broj 624 iz 1973.) taj sud nije ni približno mogao utvrditi o kakvom se snimku radi i kada je snimljen, a kamoli da je sporna garaža sagrađena na zidu koji predstavlja među između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14. Kada se gore navedene činjenice koje ističe tuženik dovedu u svezu sa utvrđenjem suda iz pravomoćne presude P-4697/10 od 1. veljače 2011. da je reamabulacija katastra, odnosno parcelacija matične čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvršena 1973. godine, prilikom koje je nastala i ucrtana čest. zem. [katastarska čestica], a kao posjednik upisan prednik tužitelja JN, te navoda tužiteljice ČN da je granica između nekretnina postojala već u trenutku kupoprodaje (1963.) kao suhozid i dijelom betonski zid visine od oko pola metra, da je za zaključiti ako je točno da je otac tuženika ŽN sagradio betonski međašni zid u dogovoru sa ČNJ na kojem je podignut istočni zid garaže, to da je napravio sigurno nakon 1973., (kada su utvrđene katastarske granice čest. zem. [katastarska čestica]), a ne 1968. kako tvrdi tuženik, i to bez znanja tužitelja, znajući da time ulazi u čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Drugim riječima, da je otac tuženika ŽN znao za utvrđene katastarske granice 1973. godine jer je i on tada utvrđen posjednikom čest. zem. [katastarska čestica] (što je vidljivo iz Uvjerenja područnog ureda za katastar od 16. travnja 2004. -list 99 spisa P-213/00), a da je tada međa bila drugačija na terenu od katastarske zbog međašnog zida kojeg je sagradio uz suglasnost ĆNJ, tada da bi se sigurno protivio provedenoj parcelaciji. S obzirom na znanje oca tuženika ŽN, koji je do smrti (2013.) bio vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da on nije mogao steći pravo vlasništva na dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađena garaža ni dosjelošću (koje stajalište je već potvrdio ovaj žalbeni sud), ni građenjem, jer nije bio pošten, odnosno znao je da građenjem ulazi u čest. zem. [katastarska čestica], a to je napravio bez suglasnosti i znanja tužitelja.

14.1. Time ni tuženiku ON da nije moglo ostati nepoznato da garaža koju je sagradio na očevoj nekretnini na postojećem zidu prelazi granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa ga stoga sud smatra nepoštenim graditeljem, pri čemu dolazi do primjene odredbi članka 25. ZOVO-a.

15. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka, pozivom na odredbu članka 25. ZOVO-a prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji kao vlasnici zemljišta zahtijevaju rušenje garaže u čemu su prekludirani, budući da je prekluzivni rok od 3 godine u kojem su kao izbor mogli zahtijevati (bez obzira na saznanje za gradnju) iste kao 1986. a predaje u posjed realnog dijela zemljišta da nije moguća bez rušenja pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan uz napomenu da tužiteljima ostaje pravo na vlasničkopravni zahtjev za isplatu.

16. S obzirom na prekluziju tužitelja za rušenje garaže sud nije posebno obrazlagao prigovore tuženika da bi rušenjem zgrade nastala znatna šteta i nesrazmjerno veliki troškovi o čemu je provedeno i vještačenje po vještaku građevinske struke BN.

17. Prijedlog tužitelja da se u izreku presude unese i građanskopravna ponuda da se tuženik može osloboditi obveze iz tužbenog zahtjeva ako u roku od 15 dana sklopi s tužiteljima ugovor o kupoprodaji čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (procesna facultas alternativa), da sud može izreći samo u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 327. ZPP-a, što u konkretnom predmetu nije slučaj, jer je tužbeni zahtjev odbijen.

18. Što se tiče protutužbenog zahtjeva, da tuženik kao nepošteni graditelj prema citiranim odredbama ZOVO-a nije mogao steći pravo vlasništva na dijelu zemljišta u tuđem vlasništvu, a kamoli suvlasnički udio cijele nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što zahtijeva protutužbenim zahtjevom, zbog čega je i protutužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan.

19. Posebno je naglašeno da čak i da je tuženik u postupku utvrđen poštenim graditeljem, po odredbama članka 26. ZOVO-a isti građenjem ne bi stekao pravo vlasništva, već bi tužbenim zahtjevom jedino mogao tražiti da mu sud dodijeli građevinski objekt sa zemljištem (u konkretnom slučaju dio objekta sa dijelom zemljišta na kojem je garaža sagrađena) uz naknadu cijene zemljišta tužiteljima, kakav protutužbeni zahtjev u ovoj parnici tuženik nije postavio.

20. Odluku o trošku sud je utemeljio na odgovarajućoj primjeni odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

21. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravne zaključke suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud a žalitelji se sa svojim žalbenim navodima u cijelosti upućuju na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

22. U odnosu na žalbene navode tužitelja odnosno tuženika odgovoriti je da isti u svojim žalbama upiru na one činjenice odnosno prigovore koji su isticali i tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio i obrazložio radi čega se isti ukazuju neutemeljenim. Tako tužitelji u svojoj žalbi paušalno ističu kako tuženik i njegov pravni prednik u trenutku izgradnje nisu bili pošteni graditelji jer su znali da garažu grade dijelom na tuđem zemljištu a da su tužitelji bili pošteni vlasnici. Također ovi žalitelji ističu kako je sud neosnovano utvrdio da je garaža izgrađena tijekom 1983. radi čega su isti prekludirani u svom pravu. U odnosu na navedeno odgovoriti je da je sud pravilno utvrdio navedene činjenice temeljem rezultata provedenog postupka i provedenih dokaza, a njihova brojnost ničim na to ne utječe.

23. S druge pak strane u žalbi tuženik upire kako isti nije mogao uopće znati da je gradnjom prešao granicu predmetnih nekretnina jer da na terenu nitko nije označavao fizičku granicu. Dakle, faktično tuženik u žalbi upire kako ni on osobno, (jer je u vrijeme gradnje bio dijete u dobio od 11 godina) a niti njegov pravni prednik nisu mogli znati da su građenjem prešli katastarsku granicu a pogotovo da to nisu učinili u južnom dijelu od javnog puta pa do početka garaže. Navedeni prigovor je neosnovan o čemu se već izjasnio ovaj sud u ukidnoj odluci Gž-1731/2020 od 18. ožujka 2021. a osim toga iz spisa nedvojbeno proizlazi da je otac tuženika znao za utvrđene katarske granice temeljem uvjerenja područnog ureda za katastar od 16. travnja 2004. a da tome nije tako, zasigurno bi se protivio provedenoj parcelaciji. Ni ostalim žalbenim navodima kako tužitelja tako i tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

24. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju je sud utemeljio na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

25. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi stranaka, njihove žalbe valjalo je odbiti kao neosnovane a presudu suda prvog stupnja, kao odluku o troškovima postupka potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, odnosno članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić