REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Ovr-154/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja IN PRINCIPIO SOLIS d.o.o., Vurot, II. odvojak 38, OIB 75938656672, zastupanog po punomoćniku Domagoju Rupčić, odvjetniku u ZOU Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek u Sisku, protiv tuženika – protivnika osiguranja VALLIS GRUPA d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 36645378888, radi odluke o određivanju privremene mjere, dana 27. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja/predlagatelja osiguranja od 20. studenog 2025. radi određivanja privremene mjere kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja-predlagatelja osiguranja za naknadu troška za pristojbu na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju u iznosu od 77,76 eura, kao neosnovan.
o b r a z l o ž e nj e
1. Predlagatelj osiguranja je ovom sudu 20. studenog 2025. podnio tužbu i prijedlog radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 7.798,00 eura izdavanjem privremene mjere u parničnom predmetu P-2673/2025, a koji prijedlog za izdavanje privremene mjere je izdvojen u ovom predmetu.
2. U tužbi i prijedlogu, predlagatelj osiguranja je naveo da je od tuženika u srpnju 2025. kupio 2 masažna bazena CS122 za punu cijenu (u cijenu je bila uračunata i dostava i montaža) u iznosu od 7.798,00 eura koju cijenu je platio 18. srpnja 2025.,i za koju mu je tuženik naknadno izdao račun broj 32/1/1 od 14. kolovoza 2025.
Do dana podnošenja tužbe masažne kade, iako plaćene u cijelosti, nisu isporučene sukladno dogovoru.
Direktor i zakonski zastupnik tužitelja HV se više puta obraćao tuženiku sa zahtjevom za isporuku masažnih kada ili povrat novca, ali, unatoč konstantnim obećanjima, roba nikada nije isporučena.
Tužitelj je i putem punomoćnika, uputio prvo putem elektroničke pošte, a potom i putem redovne pošte, poziv radi ispunjenja svoje obveze ili povrat novca. Direktor tuženika je potom više puta telefonski kontaktirao punomoćnika tužitelja, u konačnici navodeći da će vratiti uplaćeni iznos, ali do danas nisu ni novci vraćeni niti je roba isporučena.
Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu niti u naknadnom primjerenom roku koji mu je tužitelj ostavio, nastupio je raskid ugovora po samom zakonu sukladno članku 362. Zakona o obveznim odnosima, te je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio sa zateznom kamatom tekućom od dana kada je novac primio, sve sukladno članku 368. Zakona o obveznim odnosima.
Nastavno, tužitelj-predlagatelj osiguranja predlaže i da sud donese privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja na način da sud izda nalog banci da tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga tuženika-protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera, obzirom smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere, jer iz svega prije navedenog i dokaza priloženih uz tužbu proizlazi vjerojatnost postojanja tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja, a iz dosadašnjeg prije opisanog ponašanja tuženika-protivnika osiguranja jasno proizlazi opasnost da bi tuženik-protivnik osiguranja bez takve mjere mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja, jer cjelokupno ponašanje tuženika-protivnika osiguranja do sada ima sva obilježja kaznenog djela "Prijevara u gospodarskom poslovanju" iz članka 247.st.1. Kaznenog zakona.
3. Uvidom u spis ovaj sud je zaključio kako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere.
4. Odredbom članka 344. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 142/12, 93,14, 73/17, 131/20, 6/2024; dalje u tekstu: OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati navedenu opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. OZ-a).
5. Navedene pretpostavke moraju biti ostvarene kumulativno, odnosno predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine i opasnost da će ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano time što će protivnik osiguranja raspolagati svojom imovinom.
6. Iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje je razvidno da je tužitelj na račun tuženika 18. srpnja 2025. izvršio uplatu iznosa od 7.798,00 eura, s opisom plaćanja - 2x Jacuzzi CS122.
7. Iz ispisa Whatsapp poruka razvidno je da se osoba označena kao KV, obvezala u roku od nekoliko dana (poruka od 18. rujna u 10:42) robu opisanu u tužbi isporučiti, ali sud iz navedenih poruka ne može utvrditi da li je navedena osoba i odgovorna osoba tuženika, a osobito obzirom na činjenicu da je odgovorna osoba tuženika-protivnika osiguranja PV, dakle, nije osoba imena KV kako je navedeno u Whatsapp porukama.
8. Iako iz navedene dokumentacije predlagatelj osiguranja nije u potpunosti dokazao svoju tražbinu prema protivniku osiguranja, iz nje ipak proizlazi vjerojatnost postojanja predlagateljeve tražbine.
9. Međutim, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati odnosno da će protivnik poduzimati bilo kakve radnje u cilju sprječavanja ili otežavanja naplate.
10. Opasnost ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog ponašanja protivnika osiguranja koji mijenja postojeće stanje stvari sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja osiguranja, dakle radi se o subjektivnoj opasnosti odnosno mora se raditi o tome da je protivnik osiguranja izvor ugrožavanja.
11. Valja napomenuti kako za određivanje privremene mjere nije dovoljna samo objektivna opasnost poput činjenice da je tuženik poslovni subjekt koji je noviji na tržištu, bez veće imovine, činjenica poslovanja s gubitkom, niti vođenje drugih postupaka pred sudom. Sve navedeno ne predstavlja činjenicu koja upućuje na opasnost ostvarenja tražbine.
12. Budući da predlagatelj u prijedlogu nije naveo i dokazao neku konkretnu okolnost koja bi upućivala na to da protivnik osiguranja doista poduzima radnje kojima mijenja stanje stvari, sud smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim opasnost da bi se bez osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
13. Samo navođenje da je, obzirom tuženik nije ispunio svoju obvezu niti u naknadnom primjerenom roku koji mu je tužitelj ostavio, nastupio je raskid ugovora po zakonu sukladno članku 362. Zakona o obveznim odnosima, te je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio sa zateznom kamatom tekućom od dana kada je novac primio, sve sukladno članku 368. Zakona o obveznim odnosima , te da propuštanje tuženika-protivnika osiguranja da isporuči i ugradi robu navedenu u tužbi, odnosno da u suprotnom vratiti tužitelju ono što je primio sa zateznom kamatom tekućom od dana kada je novac primio, nije dovoljno da bi sud stekao uvjerenje o postojanju konkretne opasnosti s obzirom da predlagatelj osiguranja svoje navode ničim nije dokazao.
14. S obzirom na navedeno, a prema odredbama čl. 344. OZ -a, valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja i prijedlog predlagatelja osiguranja odbiti kao neosnovan.
16. Obzirom da predlagatelj nije uspio u sporu isti nema pravo na trošak pristojbu na prijedlog za osiguranje u iznosu od 31,11 eura i rješenje o osiguranju u iznosu od 46,65 eura, a sve sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga, odbijen je zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška postupka je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Zagreb, 27. studenog 2025.
Sudac:
Iva Buljan
Viši sudski savjetnik:
Domagoj Klinžić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, putem ovog suda.
DNA:
1) tužitelju po pun uz rješenje sudska pristojba za donošenje odluke o prijedlogu za osiguranje
2) tuženiku
