REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-602/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Borovnica, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane 15. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice, objavljene 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj 219424, kojega su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i kreditor, a kojom odredbom se kamatna stopa mijenjala jednostranom odlukom banke.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u članku 8. Ugovora o kreditu broj 219424, kojega su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i kreditor, a kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu švicarskog franka.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuju se ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u članku 4. i 11. Ugovora o kreditu broj 219424, kojega su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i kreditor.“

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 212,46 eura po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

- na iznos od 4,37 € počev od 14.10.2009. do isplate,

- na iznos od 4,47 € počev od 14.11.2009. do isplate,

- na iznos od 4,21 € počev od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 4,52 € počev od 14.1.2010. do isplate,

- na iznos od 4,23 € počev od 13.2.2010. do isplate,

- na iznos od 4,32 € počev od 13.3.2010. do isplate,

- na iznos od 4,38 € počev od 14.4.2010. do isplate,

- na iznos od 4,59 € počev od 12.5.2010. do isplate,

- na iznos od 4,03 € počev od 12.6.2010. do isplate,

- na iznos od 4,54 € počev od 14.7.2010. do isplate,

- na iznos od 4,57 € počev od 12.8.2010. do isplate,

- na iznos od 4,44 € počev od 8.10.2010. do isplate,

- na iznos od 4,43 € počev od 4.11.2010. do isplate,

- na iznos od 4,42 € počev od 9.12.2010. do isplate,

- na iznos od 4,35 € počev od 4.1.2011. do isplate,

- na iznos od 4,91 € počev od 9.2.2011. do isplate,

- na iznos od 4,11 € počev od 8.3.2011. do isplate,

- na iznos od 4,36 € počev od 2.4.2011. do isplate,

- na iznos od 4,26 € počev od 7.5.2011. do isplate,

- na iznos od 4,40 € počev od 8.6.2011. do isplate,

- na iznos od 4,25 € počev od 7.7.2011. do isplate,

- na iznos od 4,40 € počev od 9.8.2011. do isplate,

- na iznos od 4,65 € počev od 7.9.2011. do isplate,

- na iznos od 4,48 € počev od 7.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,21 € počev od 29.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,28 € počev od 22.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,93 € počev od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 4,21 € počev od 8.2.2012. do isplate,

- na iznos od 3,89 € počev od 11.2.2012. do isplate,

- na iznos od 3,95 € počev od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 4,00 € počev od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 3,82 € počev od 6.6.2012. do isplate,

- na iznos od 3,64 € počev od 7.6.2012. do isplate,

- na iznos od 3,79 € počev od 29.7.2012. do isplate,

- na iznos od 3,47 € počev od 7.9.2012. do isplate,

- na iznos od 3,49 € počev od 21.9.2012. do isplate,

- na iznos od 3,38 € počev od 19.10.2012. do isplate,

- na iznos od 3,45 € počev od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3,18 € počev od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 3,30 € počev od 2.2.2013. do isplate,

- na iznos od 2,95 € počev od 7.3.2013. do isplate,

- na iznos od 3,01 € počev od 6.4.2013. do isplate,

- na iznos od 3,03 € počev od 18.4.2013. do isplate,

- na iznos od 2,83 € počev od 23.5.2013. do isplate,

- na iznos od 2,62 € počev od 6.7.2013. do isplate,

- na iznos od 2,59 € počev od 8.8.2013. do isplate,

- na iznos od 2,52 € počev od 6.9.2013. do isplate,

- na iznos od 2,53 € počev od 5.10.2013. do isplate,

- na iznos od 2,32 € počev od 8.11.2013. do isplate,

- na iznos od 2,37 € počev od 7.12.2013. do isplate,

- na iznos od 2,21 € počev od 12.1.2014. do isplate,

- na iznos od 2,12 € počev od 22.1.2014. do isplate,

- na iznos od 1,99 € počev od 22.2.2014. do isplate,

- na iznos od 1,96 € počev od 8.4.2014. do isplate,

- na iznos od 1,86 € počev od 24.4.2014. do isplate,

- na iznos od 1,81 € počev od 27.5.2014. do isplate,

- na iznos od 1,65 € počev od 29.6.2014. do isplate,

- na iznos od 1,50 € počev od 3.8.2014. do isplate,

- na iznos od 1,46 € počev od 29.8.2014. do isplate,

- na iznos od 1,37 € počev od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 1,26 € počev od 23.10.2014. do isplate,

- na iznos od 0,82 € počev od 23.10.2014. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.313,46 EUR, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku:

- na iznos od 2,95 € počev od 11.10.2008. do isplate,

- na iznos od 12,65 € počev od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 5,39 € počev od 11.12.2008. do isplate,

- na iznos od 14,48 € počev od 13.1.2009. do isplate,

- na iznos od 15,60 € počev od 12.2.2009. do isplate,

- na iznos od 16,42 € počev od 12.3.2009. do isplate,

- na iznos od 14,95 € počev od 10.4.2009. do isplate,

- na iznos od 14,63 € počev od 13.5.2009. do isplate,

- na iznos od 12,90 € počev od 10.6.2009. do isplate,

- na iznos od 10,67 € počev od 11.7.2009. do isplate,

- na iznos od 11,44 € počev od 12.8.2009. do isplate,

- na iznos od 12,57 € počev od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 11,13 € počev od 14.10.2009. do isplate,

- na iznos od 10,86 € počev od 14.11.2009. do isplate,

- na iznos od 12,87 € počev od 12.12.2009. do isplate,

- na iznos od 14,60 € počev od 14.1.2010. do isplate,

- na iznos od 15,99 € počev od 13.2.2010. do isplate,

- na iznos od 15,65 € počev od 13.3.2010. do isplate,

- na iznos od 18,95 € počev od 14.4.2010. do isplate,

- na iznos od 17,91 € počev od 12.5.2010. do isplate,

- na iznos od 19,72 € počev od 12.6.2010. do isplate,

- na iznos od 27,94 € počev od 14.7.2010. do isplate,

- na iznos od 25,91 € počev od 12.8.2010. do isplate,

- na iznos od 33,03 € počev od 8.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,43 € počev od 4.11.2010. do isplate,

- na iznos od 26,20 € počev od 9.12.2010. do isplate,

- na iznos od 35,49 € počev od 4.1.2011. do isplate,

- na iznos od 40,37 € počev od 9.2.2011. do isplate,

- na iznos od 35,98 € počev od 8.3.2011. do isplate,

- na iznos od 36,48 € počev od 2.4.2011. do isplate,

- na iznos od 34,48 € počev od 7.5.2011. do isplate,

- na iznos od 36,77 € počev od 8.6.2011. do isplate,

- na iznos od 44,13 € počev od 7.7.2011. do isplate,

- na iznos od 46,04 € počev od 9.8.2011. do isplate,

- na iznos od 58,09 € počev od 7.9.2011. do isplate,

- na iznos od 54,31 € počev od 7.10.2011. do isplate,

- na iznos od 46,84 € počev od 29.10.2011. do isplate,

- na iznos od 46,99 € počev od 22.11.2011. do isplate,

- na iznos od 46,44 € počev od 1.1.2012. do isplate,

- na iznos od 49,79 € počev od 8.2.2012. do isplate,

- na iznos od 50,65 € počev od 11.2.2012. do isplate,

- na iznos od 50,70 € počev od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 50,81 € počev od 4.5.2012. do isplate,

- na iznos od 51,47 € počev od 6.6.2012. do isplate,

- na iznos od 52,43 € počev od 7.6.2012. do isplate,

- na iznos od 51,42 € počev od 29.7.2012. do isplate,

- na iznos od 51,60 € počev od 7.9.2012. do isplate,

- na iznos od 50,69 € počev od 21.9.2012. do isplate,

- na iznos od 49,08 € počev od 19.10.2012. do isplate,

- na iznos od 51,07 € počev od 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 51,89 € počev od 8.1.2013. do isplate,

- na iznos od 51,56 € počev od 2.2.2013. do isplate,

- na iznos od 48,72 € počev od 7.3.2013. do isplate,

- na iznos od 50,74 € počev od 6.4.2013. do isplate,

- na iznos od 51,21 € počev od 18.4.2013. do isplate,

- na iznos od 50,35 € počev od 23.5.2013. do isplate,

- na iznos od 47,69 € počev od 6.7.2013. do isplate,

- na iznos od 46,01 € počev od 8.8.2013. do isplate,

- na iznos od 47,53 € počev od 6.9.2013. do isplate,

- na iznos od 48,56 € počev od 5.10.2013. do isplate,

- na iznos od 51,26 € počev od 8.11.2013. do isplate,

- na iznos od 49,79 € počev od 7.12.2013. do isplate,

- na iznos od 50,49 € počev od 12.1.2014. do isplate,

- na iznos od 51,05 € počev od 22.1.2014. do isplate,

- na iznos od 52,43 € počev od 22.2.2014. do isplate,

- na iznos od 53,51 € počev od 8.4.2014. do isplate,

- na iznos od 52,99 € počev od 24.4.2014. do isplate,

- na iznos od 51,94 € počev od 27.5.2014. do isplate,

- na iznos od 51,62 € počev od 29.6.2014. do isplate,

- na iznos od 51,85 € počev od 3.8.2014. do isplate,

- na iznos od 53,20 € počev od 29.8.2014. do isplate,

- na iznos od 54,60 € počev od 1.10.2014. do isplate,

- na iznos od 54,52 € počev od 23.10.2014. do isplate,

- na iznos od 592,99 € počev od 23.10.2014. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu od 725,00 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 7. lipnja 2023. tužitelj navodi da je s prednikom tuženika 25. kolovoza 2008. zaključio ugovor o kreditu broj 219424 za kupnju vozila u iznosu kunske protuvrijednosti 13.101,26 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, s otplatom u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prvog dana u mjesecu, da je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,40%, a utvrđuje se odlukama banke, da ugovorom nisu utvrđeni parametri i metode njihovog izračuna koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope, da je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja, jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koju ovaj ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija, da ga je u odnosu na valutnu klauzulu tuženik propustio u cijelosti informirati o svim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je ugovor o kreditu formularni (tipski) ugovor pripremljen od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj bilo koje ugovorne odredbe već ga samo prihvatiti. S obzirom na ništetnost ugovornih odredbi tužitelj zahtijeva povrat svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao, a podneskom predanim na glavnoj raspravi od 15. listopada 2025. usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom vještaka.

2. Odgovorom tuženik ističe prigovor zastare, nemogućnost primjene utvrđenja iz postupka Trgovačkog suda u Zagrebu o zaštiti kolektivnih interesa i prava potrošača broj P-1401/2012, osporava zahtjev u cijelosti jer valutna klauzula i odredba o promjenjivoj katnoj stopi kao jasne, uočljive i lako razumljive ne uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, osporava visinu zahtjeva koja prema njegovom izračunu iznosi 26.566,02 kune.

3. U dokaznom postupku je pročitan ugovor, provedeno je financijsko vještačenje i saslušan tužitelj.

3.1. Člankom 1. ugovora o kreditu broj 219424 od 25. kolovoza 2008. tužitelju je odobren kredit u protuvrijednosti 13.101,26 CHF prema srednjem tečaju HNB na dana korištenja kredita, člankom 2. određena je promjenjiva redovna godišnja kamata u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,40%, člankom 3. određena je namjena kredita za kupnju vozila, člankom 5. dogovorena je otplata u 84 mjesečna obroka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan dospijeća, prvi dan u mjesecu.

3.2. Financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, dipl.oec. od 10. srpnja 2025. utvrđeno je da je, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je više uplatio na ime kamata 212,46 €, a na ime tečajnih razlika 3.313,46 €, da je kredit otplaćen prije vremena 22. listopada 2014. kada je nedospjeli iznos bio 2.103,09 CHF.

3.3. Tužitelj iskazuje da je kredit podigao radi kupnje rabljenog motora posredovanjem autokuće, da je cijena motora izravno plaćena prijenosom kredita autokući, da je u Sberbank došao po preporuci drugih ljudi, a u banci su mu rekli da je kredit u CHF najpovoljniji, nisu mu objašnjavali što bi bila valutna klauzula, rizičnost CHF-a ili uzroke promjene kamatne stope, da je ranijim kreditom u eurima kupio je automobil, a mjesečna otplata je varirala maksimalno 10 kuna, posudio je novac od prijatelja kako bi kredit zatvorio prije vremena.

4. Utvrđeno je da:

- je tužitelj 25. kolovoza 2008. s bankom zaključio ugovor o kreditu broj 219424 u iznosu kunske protuvrijednosti 13.101,26 švicarskih franaka (CHF) za kupnju motora, prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, s otplatom u 84 mjesečnih obroka u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,

- je ugovorena promjenjiva, godišnja, redovna kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 6,40%, a utvrđuje se odlukama banke,

- se kamatna stopa promijenila 1. ožujka 2008. na 7,10%,

- da je 22. listopada 2014. tužitelj uplatom 13.839,89 kuna prijevremena otplatio kredit da je tuženik 13.782,81 kuna knjižio kao 2.103,09 CHF za podmirenje glavnice, a 57,08 kn na ime kamate,

- preplata u anuitetima kao razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit ukupno iznosi 212,46 eura

- preplata u anuitetima kao razlika stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja

CHF ukupno iznosi 3.313,46 eura,

- da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu,

- da ugovor ne sadrži obavijest o povećanom riziku promjene tečaja CHF,

- da ugovor ne sadrži definirane parametre za promjenu kamatne stope.

5. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine isti se ne primjenjuje na kredite sklopljene do tada osim u slučajevima iz čl. 2. kojim se između ostalih definiraju pojmovi:

„potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja“,

„ugovor o kreditu, u smislu ovoga Zakona, je ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka“ i

„potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obvezuje drugoj staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a druga se ugovorna strana obvezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, kao i svaki drugi pravni posao, koji je po svojoj gospodarskoj biti jednak ovome pravnome poslu“.

6. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. istoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz istoga članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sud u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika ne bi trebao prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio odlukom Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je Sberbank d.d. u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) bio je na snazi do 6. kolovoza 2007. od kada je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07.) koji je izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013.) vrijedio do 8. travnja 2014. stupanja na snagu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/2014., 110/2015. i 14/2019.).

Članak 3. st.1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/2003,79/2007) definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Prema čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) važećem u vrijeme zaključenja ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Postupanje u skladu s čl. 62. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača obavještavanjem potrošača nakon sklapanja ugovora o zajmu o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene nema utjecaj na ništavost ugovorne odredbe.

9. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca u pogledu pregovaračke snage i razine obaviještenosti, u položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može je učiniti bitnom činidbom. Sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba. (Presuda Suda Europske unije od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19).

10. Člancima 1021-1025 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) uređen je ugovor o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Članak 1022. st.2. Zakona o obveznim odnosima određuje da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davatelj kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Korisnik kredita može raskinuti ugovor prije nego što je počeo koristiti kredit.

Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela obveznog prava načelo ravnopravnosti, dužnosti suradnje sudionika, načelo savjesnosti i poštenja.

Zakon o obveznim odnosima određuje sadržaj ugovora o kreditu na način da ugovor sadrži uvjete davanja, korištenja i vraćanja kredita. Ugovor bi trebao sadržavati kamatu, cijenu bančinih novčanih sredstava.

11. Nije sporno da je ugovorena zaštitna valutna klauzula odobrenjem kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita i njegovom otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u švicarskim francima po prodajnom tečaju kreditora na dan dospijeća. Nije sporno da ugovor ne sadrži kriterije na temelju kojih bi korisnik mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule. Tuženik je znao za rizik koji nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije obavijestio korisnika da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro.

Tuženik je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja.

12. Odredba ugovora da se kamatna stopa mijenja Odlukom o kamatnim stopama kreditora ne ukazuje da su ugovorne strane pregovarale o okolnostima buduće promjene kamatne stope. Nesporno je ugovornim stranama bila poznata visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora određena po banci, ali nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope, zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva u vrijeme zaključenja ugovora, a pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim.

Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti unijeta je u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj. Davatelj kredita je korisnika doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta. Nametnuta obveza uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita jer vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer mu nisu poznati kriteriji što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava, stoga ništetna u skladu s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima.

13. Odbijen je dio zahtjeva za utvrđenje ništetnim cijelih ugovornih odredbi čl.4 valutne klauzule i dijela odredbe čl. 11. jer je spominjanje kunske protuvrijednosti ne čini ništavom.

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. izraženo je pravno shvaćanje da je 4. travnja 2012. podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku, presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. za preplaćeni tečaj.

Prema točkama 4. i 5. zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-33/2022-2 održane 31. siječnja 2022. pravna posljedica tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka jeste da rok zastare počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od utvrđenja ništetnosti istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

Ova tužba je podnesena 7. lipnja 2023. za potraživanja dospjela od 11. listopada 2008. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. prekinut je tijek zastare. Okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, donošenjem presude Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela teći ispočetka za preplaćeni tečaj, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. za preplaćenu kamatu. Budući da tužitelj zahtjeva iznos razlike zbog promjene tečaja i kamate utvrđene vještačenjem Sud je utvrdio da do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina računajući 14. lipnja 2018. kao datum početka tijeka zastare za preplaćenu valute, ali je nastupila zastara za preplaćenu kamatu računajući 13. lipnja 2014.

15. Sporedno potraživanje, zakonska zatezna kamata određena je do 31. prosinca 2007. sukladno čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91.,73/91.,111/93.,3/94., 7/96.,91/96.,112/99. i 88/01.) u visini utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 72/02., 153/04.), počevši s 1. siječnjem 2008. u skladu s čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" 1/08., 75/08., 1/09., 76/09., 1/10., 82/10.,1/11.,74/11.,1/12.,73/12.,1/13., 83/13.,1/14.,80/14. i 1/15.) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, počevši od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši s 1. siječnjem 2023. po stopi nastaloj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a počevši s 30. prosincem 2023. uvećanjem referentne stope, kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a dosuđena je od dana dospijeća utvrđenog vještačenjem.

16. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 400,00 eura, nagrade punomoćniku prema konačnoj visini tužbenog zahtjeva za sastav tužbe, zastupanja na ročištu 8. veljače 2024. i 15. listopada 2025. po 100 bodova, ukupno 300 bodova, što primjenom Tbr. 52. t.3. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 600,00 eura.

Tužitelju nije priznata nagrada punomoćniku za zastupanje na ročištu 16. travnja 2024., sastav podneska od 7. srpnja 2024. i 14. listopada 2025.(predanog na ročištu), smatrajući da nisu bili potrebni za vođenje postupka.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/11, 25/2013, 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/2023).

Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s čl. 151. st.3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

17. Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) oslobođeni su plaćanja pristojbe potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dok prema čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

Prema čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu koju bi trebala platiti stranka oslobođena plaćanja pristojbe, platiti će stranka koja nije oslobođena plaćanja u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

U Puli 27. studenog 2025.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. O žalbi odlučuje Županijski sud u Slavonskom brodu.

Dostavna naredba:

1. punomoćnici tužitelja Sanji Borovnica, odvjetnici iz Pule

2. tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.