Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-176/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog LP zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika od 10. svibnja 2022. i Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 11. svibnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-209/2020 od 16. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog LP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-209/2020 od 16. veljače 2022. optuženi LP proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. stavak 1. KZ/11 te je temeljem članka 243. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom LP je izrečena uvjetna osuda koja pod uvjetom iz članka 58. stavak 1. KZ/11 može biti opozvana ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 1.500,00 (tisuću petsto) kuna u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni i optuženik, po branitelju Miljenku Korušiću, odvjetniku u Varaždinu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a optuženik da nadležan sud pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od optužbe ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-210/2022 od 27. lipnja 2022.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude a razlozi presude su međusobno proturječni. Naime, izrekom presude je proglašen krivim jer je postupao u nakani da se nepripadno okoristi tražeći oštećenog da mu donese njegovih 37.000,00 eura pa ako se radilo o njegovih 37.000,00 eura onda se nije mogao nepripadno okoristiti ili prisiliti oštećenog da na štetu svoje imovine preda takav iznos. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude u točki 27.5 navodi da je nazvao oštećenog očito uzrujan i revoltiran jer oštećeni od njegovog sina PP potražuje iznos od 59.500,00 eura i što je u naplati tog iznosa bio izrazito uporan i dan ranije bio u ugostiteljskom objektu njegovog sina s nepoznatim osobama jače tjelesne građe te da je prijetnjama želio prisiliti oštećenog da mu donese i preda 37.000,00 eura kako bi si pribavio protupravnu imovinsku korist. Ako je nazvao oštećenog uzrujan i revoltiran pokušajem oštećenog da protupravno naplati iznos od njegovog sina onda je evidentno da nije nazvao oštećenog radi toga da se nepripadno okoristi nego da zaštiti sina pa su ti razlozi međusobno proturječni ali i proturječni izreci presude. Naime, kazneno djelo iznude isključuje postojanje duga zbog čega je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude pa je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
7. Međutim, nasuprot ovakvih navoda optuženika izreka presude nije proturječna sama sebi jer se radi o citatu onoga što je optuženik rekao oštećenom „...donesi mi mojih 37.000,00 eura“ što ne znači da se doista i radi o postojanju duga oštećenog. Isto tako ne postoji ni proturječnost u obrazloženju presude kada prvostupanjski sud navodi da je optuženik nazvao oštećenog očito uzrujan i revoltiran jer oštećeni potražuje od njegovog sina 59.500,00 eura u vezi koje naplate je bio izrazito uporan i dan ranije bio u ugostiteljskom objektu njegova sina s četiri osobe jače tjelesne građe s navodom prvostupanjskog suda da je prijetnjama želio prisiliti oštećenog da mu donese i preda 37.000,00 eura kako bi si pribavio protupravnu imovinsku korist. Naime, iz ovakvih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi najprije motiv optuženika radi kojeg je počinio kazneno djelo (revoltiranost postupanjem oštećenog prema njegovom sinu) koji nije u koliziji s njegovom namjerom da prisili oštećenog da mu donese i preda 37.000,00 eura. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
8. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prvostupanjski sud smatra iskaz oštećenog uvjerljivim i da nije doveden u sumnju drugim provedenim dokazima, međutim oštećeni na ispitivanju kod državnog odvjetnika navodi da mu je optuženik prijetio da će naći i ubiti njega, ženu i djecu gdje god bili dok na raspravi ne spominje članove svoje obitelji. Nadalje, iskaz oštećenog je doveden u sumnju SMS porukom koju je primio od PP **.**.2019. u kojoj je svjedok napisao: „Ne brini se. Dobil buš novce. Ja bum dal njemu tvoj dio“ a koju poruku mu je PP poslao nakon inkriminiranog razgovora između njega i oštećenog i nakon razgovora oštećenog i PP na koju poruku oštećeni nije reagirao niti pitao kome treba dati novac premda se sastajao s PP još dva puta pa je jasno da mu je dugovao novac. Činjenicu da je oštećeni od njega posuđivao novac potvrđuju svjedoci SP i AP. Nelogično je da se oštećeni ne sjeća što mu je sve izgovorio ali iznosi tvrdnju o potraživanju nezaokruženog iznosa. Nadalje, oštećeni poriče da je prije inkriminiranog događaja pokušao od svjedoka PP protupravno naplatiti dug u kojem je oštećen automobil PP dok prvostupanjski sud utvrđuje suprotno. Naime, oštećeni poriče da je od PP pokušao protupravno naplatiti dug kada je oštećen automobil PP pokušavajući opravdati svoj dolazak u ugostiteljski objekt činjenicom da nije mogao stupiti u kontakt s PP dajući izlist poruka koje je slao svjedoku pa je jasno da je sklon manipuliranju. Zaključno, optuženik smatra da postoji dug oštećenog prema njemu što isključuje da je u inkriminiranom događaju počinio kazneno djelo iznude.
9. U žalbi optuženik u stvari daje svoju analizu i ocjenu provedenih dokaza sugerirajući oprečne zaključke od onih koje je iznio prvostupanjski sud. Međutim, nasuprot navodima optuženika prvostupanjski sud je na temelju provedene analize dokaza, svakog za sebe i u međusobnoj vezi izveo ispravne zaključke o postojanju svih odlučnih činjenica.
10. Naime, prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća obranu optuženika jer nije logično i uvjerljivo da bi posudio novac oštećenom 2016. ili 2017. godine i da mu je oštećeni ostao dužan 17.200,00 eura a da ga nikada nije tražio povrat duga, dapače čak ni da bi imao njegov broj telefona jer ga je izbrisao kako ga policija ne bi povezivala s oštećenim. Naprosto nije uvjerljivo da se tako ponaša vjerovnik koji ima potraživanja na ime posudbe novca pa čak i prema osobi za koju smatra da je problematičnog ponašanja zbog svoje ovisnosti o drogama. Isto tako nije uvjerljivo da bi optuženik oštećenom posudio novac za koji tvrdi da je i viši od 17.200,00 eura, koliko mu sada oštećeni duguje a da pri tome ne bi imao pisani trag i svjedoke o toj posudbi, osobito iz razloga jer u iskazu tvrdi da je bivši djelatnik policije. S druge strane prvostupanjski sud osnovano prihvaća iskaz oštećenog bez obzira što prešućuje događaj koji je prethodio inkriminiranom događaju kada dolazi u ugostiteljski objekt PP kako bi ga tražio da mu vrati dug jer je oštećeni laik koji smatra da će na taj način poboljšati svoju poziciju u ovom postupku, međutim to ne znači da nije počinjeno kazneno djelo na njegovu štetu. Što se tiče poruke koju je oštećeni dobio od PP u kojoj je navedeno „...ja bum dal njemu tvoj dio“ iz postupanja oštećenog kada tu poruku samoinicijativno predaje u spis proizlazi da nema što skrivati jer ne duguje nikakav novac. Naposljetku, iskaze svjedoka SP i AP prvostupanjski sud pravilno cijeni da su ti svjedoci doduše iskazivali o postojanju potraživanja, odnosno duga ali nisu imali saznanja o konkretnim okolnostima posudbe novca i iznosu duga pa se to iskazivanje svodi na rekla kazala.
11. U odnosu na žalbeni navod optuženika da oštećeni na raspravi nije odmah naveo da mu je optuženik prijetio i u odnosu na članove obitelji ukazuje se logičnim da je u vrijeme iskazivanja na raspravi prošlo puno više vremena od inkriminiranog događaja nego kada je prvi puta iskazivao kod državnog odvjetnika pa se prvi puta bolje sjećao događaja budući protekom vremena pamćenje blijedi. Uz to, oštećeni ne iskazuje o potraživanju nezaokruženog iznosa od 17.200,00 eura već u svom iskazu dosljedno od početka navodi da ga je optuženik tražio 37.000,00 eura.
12. Optuženik u žalbi navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no to ničim posebno ne obrazlaže. Stoga se u konkretnoj situaciji radi o tzv. posrednoj povredi, a kako je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje tada je i pravilno primijenio materijalno pravo i optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. KZ/11.
13. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni a s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao i kaznu na koju je optuženik osuđen i u njegovu korist.
14. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika dok pogrešno nije utvrdio niti jednu otegotnu okolnost. Neosuđivanost i korektno držanje pred sudom su okolnosti koje se redovno očekuju od svakog građanina dok je prvostupanjski sud otegotnim trebao cijeniti optuženiku njegovu prekršajnu kažnjavanost radi nezakonitog držanja oružja a kako je ovom postupku prijetio uporabom oružja isto utječe na ozbiljnost ovdje počinjenog kaznenog djela. Naposljetku, prvostupanjski sud je otegotnim trebao optuženiku cijeniti iznos od čak 37.000,00 eura koji je pokušao iznuditi od oštećenog a koja činjenica uz raniju prekršajnu osuđivanost optuženika zahtjeva strožu kaznu, odnosno nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude pa predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
15. Prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s duljim rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Naime, nije u pravu državni odvjetnik da ranija kaznena neosuđivanost i korektno držanje pred sudom ne predstavljaju olakotne okolnosti. Bez obzira što se takvo ponašanje očekuje ono predstavlja olakotne okolnosti. Ranija prekršajna osuđivanost optuženika nije od takvog značaja da bi se optuženika trebalo strože kazniti osobito kada se uzme u obzir da je kazneno djelo za koje je proglašen krivim ostalo u pokušaju. Isto tako nema ni mjesta blažem kažnjavanju optuženika upravo radi njegove prekršajne kažnjavanosti iz koje proizlazi da njegovo protupravno ponašanje progredira jer je sada osuđen radi počinjenja kaznenog djela.
16. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.
Sisak, 27. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Katarina Žuk
