Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Poslovni broj: Psp-22/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek iz Siska, Kranjčevićeva 5/I, protiv tuženika IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, odvjetnicima iz Siska, S. i A. Radića 39 A, radi smetanja posjeda, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 27. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik IO smetao tužitelja RO u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] dvorište od 105 m2 i kuća, [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 2. prosinca 2024. promijenio lokot na ulaznim vratima u kuću od 502 m2 na kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i time isključio tužitelja iz suposjeda gore navedene nekretnine, pa mu se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužitelju dostavi ključ od lokota koji se nalazi na ulaznim vratima i omogući tužitelju slobodan i nesmetan pristup u gore navedenu nekretninu u roku od 15 dana, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje smetanje suposjeda tužitelja, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RO u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je tuženik IO smetao tužitelja RO u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] dvorište od 105 m2 i kuća, [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je 25. studenog 2024. promijenio lokot na ulaznim vratima u kuću od 502 m2 na kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i time isključio tužitelja iz suposjeda gore navedene nekretnine.
III. Nalaže se tuženiku IO da tužitelju RO naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 664,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj TO podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika IO, radi smetanja posjeda.
2. U tužbi tužitelj navodi da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili 9. kolovoza 2024.g. Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnina (dalje: Aneks), ovjeren kod javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz [adresa] istog dana pod brojem OV-4976/2024. Predmet ovog ugovora su etažirani suvlasnički udjeli navedeni u člancima II. i III. Aneksa na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] dvorište od 105 m2 i kuća, [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi je riječ o stambeno-poslovnoj zgradi na adresi [adresa]. Temeljem ovog Aneksa tužitelj je bio u mirnom i nesmetanom suposjedu ove nekretnine zajedno s tuženikom, a radi potrebe obavljanja radova navedenih u članku IV. Aneksa kojima je tužitelj trebao isplatiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti, na način da su obje stranke imale ključ od lokota kojim su bila zaključana glavna ulazna vrata u kuću, a time i slobodan pristup u nekretninu. 24. studenog 2024.g. tuženik je Whatsapp porukom obavijestio tužitelja da će idući dan promijeniti lokot, a što je i učinio dana 25. studenog 2024.g. i time onemogućio tužitelja u suposjedu predmetne nekretnine, čime je smetao suposjed tužitelja. Tužitelj je potom primijenio institut dopuštene samopomoći sukladno članku 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) i dana 27. studenog 2024.g. promijenio lokot i dostavio ključ od novog lokota tuženiku, te time zakonito ponovno uspostavio svoj suposjed na predmetnoj nekretnini. Tuženik je potom ponovno 2. prosinca 2024.g. promijenio lokot na ulaznim vratima predmetne nekretnine i time ponovno smetao tuženika o posljednjem mirnom i nesmetanom suposjedu i time ga potpuno isključio iz dotadašnjeg suposjeda, čime su ostvarene zakonske pretpostavke da tužitelj sudskim putem traži zaštitu svojeg suposjeda sukladno članku 24. stavak 2. ZV-a. 2. prosinca 2024.g. morala je intervenirati i policija po pozivu tužitelja.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti kao neosnovan te u potpunosti neutemeljen na zakonskim propisima. Naime, istina je kako je tužitelj doista bio u (su)posjedu predmetne nekretnine temeljem Aneksa ugovora o kupoprodaji nekretnina od 09. kolovoza 2024. te kako je temeljem istog Aneksa doista, radi izvođenja radova, morao imati pristup nekretnini. Ono što tužitelj propušta istaknuti je ključna činjenica kako je tužiteljev posjed prestao 16. listopada 2024. kada je raskinut Aneks ugovora koji je predstavljao pravni temelj za tužiteljev (su)posjed nekretnine i to djelomično upravo iz razloga što tužitelj predmetne radove nije izvršio, a tužitelj je o istome obaviješten 14. studenog 2024. kada je zaprimio Obavijest o raskidu Aneksa ugovora. Navedenog datuma tužiteljev posjed je prekinut te nije imao više nikakvu pravnu osnovu za isti. S obzirom da je ugovor između stranaka raskinut te s obzirom da je tuženik samovlasnik spornih etažnih dijelova, ne postoji nikakav razlog za ponovnom uspostavom tužiteljevog posjeda budući da je prestala postojati pravna osnova istog te se stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka.
4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina (str. 4 - 8 spisa), izvadak iz zemljišnoknjižnog odjela (str. 9-21 spisa), ispis Whatsapp poruka (str. 22 spisa), potvrdu PP Sisak od 18. 12. 2024. (str. 30 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.
5. Tužitelj TO iskazao je da je u posjedu nekretnine koja je predmet ovoga spora temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine iz 2013. g, radi se o poslovnoj zgradi, a koja po Aneksu o kupoprodaji nekretnina iz 2024. ima 11 poslovnih jedinica. Od 2013.g je i u posjedu te nekretnine i koristi ju na način da izvodi građevinske radove na istoj temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2013. kao i Aneksa iz 2024. i drži u istoj svoje stvari potrebne za izvođenje tih građevinskih radova. Ističe da je cijelo to vrijeme i tuženik u suposjedu navedene nekretnine. Ističe da on nije u potpunosti izvršio svoje ugovorene obaveze sukladno ugovoru iz 2013. i Aneksu iz 2024., međutim to je bilo iz razloga što on nije bio vlasnik te nekretnine zbog čega nije mogao dobiti dozvole konzervatora i vodovoda primjerice za potreba priključak kanalizacije. Po tome, on misli 24.11.2024., tuženik poslao poruku preko WhatsApp-a lokot na ulaznim vratima cijelog tog poslovnog objekta te je on slijedećeg dana nije moga ući u isti obzirom da je za navedena vrata imao ključ iz 2013. kojim nije moga ista otključati. Koji dan nakon ovoga, točnog datuma se ne može sjetiti, on je sukladno savjetu svoga punomoćnika primijenio dopuštenu samopomoć i skinuo je taj lokot kojeg je postavio tuženik na ulaznim vratima, stavio je na ta vrata novi lokot i ključ od tog novog lokota poslao poštom tuženiku na njegovu adresu. Ističe da je tuženik 2.12.2024. istjerao sa navedene nekretnine majstore koje je on angažirao za gletanje i krečenje, rekao im je da se ti radovi ne mogu obavljati i toga dana je promijenio ponovno lokot na tim ulaznim vratima. Potom je on pozvao policiju. Zbog promjene lokota na tim ulaznim vratima on više ne može ući u tu nekretninu. Ističe da je radove na toj nekretnini morao završiti 15.10. ili 15.11. 2024. te ističe da on po sklopljenom ugovoru drugih obveza nije imao. Ističe da je od strane tuženika Whatsapp porukom obavješten o raskidu ugovora iz 2013. i iz 2024. Poslije Whatsapp poruke je možda na svoju adresu dobio i raskid ugovora. Ističe da od strane tuženika također preko Whatsapp poruke 24.11.2024. obavješten o tome da prestane izvoditi radove. On je i dalje 2.12.2024. imao namjeru nastaviti sa izvođenjem građevinskih radova jer je u dobroj namjeri želio završiti.
6. Tuženik IO u svom je iskazu naveo da nije sporno da su sklopljeni ugovori iz 2013. odnosno 2024. kako navodi tužitelj i da je tužitelj bio u posjedu navedene nekretnine radi izvođenja građevinskih radova od 2013.g. Ističe da su građevinski radovi trebali biti završeni 2015.g. Tužitelj nije ispoštovao niti jednu obavezu koju je preuzeo navedenim ugovorom i zbog toga su ugovori raskinuti u 10. ili 11. mjesecu 2024. Obavijest o raskidu navedenih ugovora poslao je u njegovo ime njegov punomoćnik u 10. ili 11. mjesecu 2024. a nakon sugestije njegovoga punomoćnika prilikom održavanja ovog ročišta ističe da se radilo o 11. mjesecu 2024. Nadalje, ističe da je nakon te dostavljene obavijesti tužitelja o raskidu ugovora obavijestio putem Whatsapp poruke obavijestio recimo 24.11.2024. a potom i telefonskim putem jer su oni bili u kontaktu cijelo vrijeme i to obzirom da žive nedaleko jedan drugog, a i putem telefona. Krajem 11. mjeseca 2024. točnog datuma se ne može sjetiti, on je na nekretnini koja je predmet ovoga spora vidio radnike koji su mu rekli da ih je poslao tužitelj te ih je zamolio da napuste tu nekretninu obzirom da tu nemaju šta raditi jer ih nije poslao vlasnik, a on je vlasnik i on je raskinuo ugovor. Nakon toga je on istoga dana promijenio lokot na ulaznim vratima nekretnine koja je predmet ovoga spora, ključ tog lokota nije dostavio tužitelju zbog čega on više nije mogao ući u tu nekretninu. On je potom obavijestio putem Whatsappa i telefonom tužitelja da je promijenio lokot i da on tu nema šta raditi. Ističe da je odmah nakon što je zamolio radnike tužitelja da odu o tome obavijestio tužitelja koji je pozvao policiju i policija je odmah stigla, potom su policajci, ne zna na koji način provjerili i utvrdili da je on vlasnik nekretnine koja je predmet ovoga spora i tužitelju koji je u međuvremenu došao objasnili da je on vlasnik i da može biti sretan ukoliko ga on neće tužiti. On je taj dan nakon toga u večernjim satima, promijenio lokota kako je prethodno naveo. Nakon ovoga lokot na tim ulaznim vratima više nije promijenjen. Nadalje, ističe da, nakon što je on na sve prethodno navedene načine obavijestio tužitelja o raskidu ugovora od 2013. i 2024. negdje u 11. 2024., točnog datuma se ne može sjetiti, on je pokušao ući u nekretninu koja je predmet ovog spora i ušao je u nekretninu jer su bila otvorena ulazna vrata, a u istoj su bili majstori, odnosno radnici tužitelja. Dan prije toga on je od prijatelja koji se tamo slučajno zatekao dobio snimku tužitelja i njegova oca kako brusilicom režu lokot i lanac na ulaznim vratima u nekretninu koja je predmet ovoga spora i provaljuju u istu te je iz toga razloga sljedećega dana otišao na tu nekretninu i tada je zamolio radnike da odu kući i postavio novi lokot i to je zapravo bilo drugi puta da je postavio novi lokot na ulazna vrata i tužitelju nije predao ključ toga lokota. Ističe da je par dana nakon što je pisano putem odvjetnika, Whatsappom i telefonom obavijestio tužitelja da je raskinut ugovor postavio novi lokot na ulazna vrata, nije dostavio ključ od toga lokota, odnosno predao ga tužitelju i zbog toga on nije mogao ući u tu nekretninu. Točnog datuma se ne može sjetiti. Taj lokot je prerezao tužitelj, ušao je u nekretninu koja je predmet ovoga spora, nakon toga je sljedećega dana ušao u nekretninu i u njoj zatekao radnike i tada ih je zamolio da odu i na vratima je vidio novi lokot koji je postavio tužitelj. On ključ od toga lokota nije imao u tom trenutku te je možda napravio korak ili dva kroz ulazna vrata koja su bila otvorena i na taj način pričao sa radnicima. Ključ od toga lokota je možda primio od tužitelja putem pošte nakon nekoliko dana, ne sjeća se. Nakon toga on je postavio taj drugi lokot koji i sada stoji na tim ulaznim vratima, tužitelj više nije provaljivao taj lokot i on mu nije dostavljao ključ toga lokota. Kroz ta ulazna vrata se ne može ući bez da se otključa navedeni lokot. Pojašnjava da su naprijed navedeni ugovori raskinuti iz razloga što tužitelj nije ispoštovao svoje obveze, nije točno da on kao vlasnik te nekretnine nije zatražio potrebne dozvole. Nije bilo nikakvog razloga da tužitelj ne obavi ugovorene građevinske radove jer ga nije obavijestio da bi bile potreban kakve dozvole jer je on do tada dozvole zatražio ukoliko su zatrebali. Ističe da nije prilikom raskida ugovora tužitelju vratio dio kupoprodajne cijene koju je primio i naknadio vrijednost ulaganja u zgradu.
7. Nakon ocjene svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
8. Prema navodima odgovora na tužbu nije sporno da je tužitelj bio u suposjedu (s tuženikom) nekretnine koja je predmet spora, dok iz navoda tuženika s pripremnog ročišta održanog 9. 4. 2025., proizlazi da nije sporno da je tuženik 2. 12. 2024. promijenio lokot na ulaznim vratima u kuću (koja nekretnina je predmet spora), da je do tada tužitelj imao ključ od navedenih ulaznih vrata, te od tada, obzirom da je promijenjen lokot i da ključ od istog nije dostavljen tužitelju, tužitelj nema mogućnosti ulaza u navedenu nekretninu.
9. Iz iskaza tuženika također proizlazi da nije sporno da je tužitelj bio u posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora od 2013. (temeljem sklopljenih ugovora, a radi izvođenja građevinskih radova), da je tuženik, nakon što je tužitelja (točan datum ne zna) obavijestio o raskidu navedenih ugovora, postavio novi lokot na ulazna vrata sporne nekretnine, da nije tužitelju predao ključ od toga lokota, da tužitelj zbog toga nije mogao ući u tu nekretninu, da je tužitelj taj lokot prerezao i ušao u spornu nekretninu, zatim, da je tuženik sljedećeg dana ušao u spornu nekretninu (jer su vrata bila otvorena), od zatečenih radnika tužitelja zatražio da napuste spornu nekretninu, potom je postavio drugi lokot koji i sada stoji na ulaznim vratima sporne nekretnine, tužitelj više nije provaljivao taj lokot, tuženik mu nije predao ključ tog lokota te tužitelj kroz ulazna vrata sporne nekretnine ne može ući bez da otključa navedeni lokot.
10. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja jer tuženik tvrdi (u odgovoru na tužbu) da je suposjed tužitelja sporne nekretnine prestao 16. 10. 2024. kada je raskinut Aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina od 9. 8. 2024. (temeljem obavijesti tuženika od 14. 11. 2024.) od kada tužitelj više nema pravnu osnovu suposjeda sporne nekretnine.
11. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda, a sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
12. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu te prema odredbi st. 3. istog članka pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
13. Nadalje, prema odredbi čl. 24. st. 1. ZV svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
14. Dakle, utoliko što nije sporno da je tužitelj s tuženikom od 2013. u suposjedu nekretnine koja je predmet spora, da iz ispisa WhatsApp poruka stranaka proizlazi da tuženik 24. 11. 2024. obavještava tužitelja da sljedećeg dana mijenja lokot na ulaznim vratima sporne nekretnine, da nije sporno je tuženik nakon obavijesti tužitelja da raskida ugovor postavio novi lokot na ulazna vrata sporne nekretnine, da nije tužitelju predao ključ od toga lokota i da tužitelj zbog toga nije mogao ući u tu nekretninu, sud zaključuje da osnovano tužitelj tvrdi da je tuženik 25. 11. 2024. smetao tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine na kčbr. [katastarska čestica] dvorište od 105 m2 i kuća, [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je 25. studenog 2024. promijenio lokot na ulaznim vratima u kuću od 502 m2 na kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i time isključio tužitelja iz suposjeda gore navedene nekretnine, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZV, u vezi s odredbom čl. 24. st. 1. ZV.
15. Ujedno, iz ispisa WhatsApp poruka proizlazi da tužitelj o promjeni lokota i dostavi ključa obavještava tuženika, a tuženik navodi da je ključ lokota (kojeg je tužitelj postavio nakon što je prerezao lokot kojeg je 25. 11. 2024. postavio tuženik) možda primio od tužitelja putem pošte, te je mišljenje suda da su utemeljeni navodi tužitelja da je ključ novog lokota kojeg je postavio dostavio tuženiku.
16. Međutim, upravo iz razloga što nije sporno da je tužitelj prerezao lokot kojeg je tuženik postavio 25. 11. 2024. i ušao u spornu nekretninu, tužitelj je takvim postupanjem, sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZV, zaštitio svoj suposjed primjenjujući institut dopuštene samopomoći te stoga nema mjesta zaključku da bi tužitelj imao pravni interes štiti taj suposjed i pružanjem sudske zaštite posjeda utemeljene na odredbama čl. 21. ZV, u ovom parničnom postupku.
17. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
18. Nadalje, obzirom da nije sporno da je tuženik ponovo 2. 12. 2024. promijenio lokot na ulaznim vratima sporne nekretnine, da taj lokot i sada stoji na ulaznim vratima sporne nekretnine, da tužitelj više nije provaljivao taj lokot, da tuženik tužitelju nije predao ključ tog lokota te tužitelj kroz ulazna vrata sporne nekretnine ne može ući bez da otključa navedeni lokot, sud zaključuje da je tuženik takvim postupanjem 2. 12. 2024. oduzeo tužitelju suposjed sporne nekretnine odnosno počinio smetanje suposjeda, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. u vezi s čl. 24. st. 1. ZV, zbog čega tužitelj sukladno odredbama čl. 22. st. 2. ZV i čl. 21. st. 2. ZV ima pravo na zaštitu suposjeda, te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.
19. Navodi tuženika prema kojima, u bitnome, proizlazi da tužitelj nije imao pravo na suposjed, nisu od utjecaja na odluku suda jer se u ovom postupku – radi smetanja suposjeda, a sukladno odredbi čl. 22. st. 2. ZV, odluka se u takvom postupku donosi prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
20. Navodi tuženika da je suposjed tužitelja prestao 16. 10. 2024. (kada je raskinut ugovor koji je bio pravni temelj suposjeda tužitelaj), kraj navedenih nespornih činjenica, evidentno je neutemeljen jer je posjednik, sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZV, osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.
21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 88/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno, unatoč činjenici da je djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, mišljenje je ovog suda da je tuženik dužan u cijelosti tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak, imajući u vidu zaključak suda da osnovano tužitelj tvrdi da je tuženik smetanje suposjeda sporne nekretnine počinio u dva navrata, a tužbeni zahtjev djelomično je odbijen isključivo iz razloga što je tužitelj zaštitu svog suposjeda od smetanja tuženika dijelom već ostvario sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZV. 22. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7.st. 2.), PDV u iznosu od 125,00 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur, te na rješenje u iznosu od 26,54 eur, ukupno 664,81 eur.
23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Sisku, 27. studenoga 2025.
Sutkinja
Sanda Navara Sladović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje rješenja.
Dostavna naredba:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
