Posl. broj: P-445/2024-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Istarska kreditna banka Umag d.d., Ulica Ernesta Miloša 1, Umag, OIB: 65723536010, zastupanog po punomoćniku Robertu Travašu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupano po punomoćniku UO, odvjetniku iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca i Kovinčić Lucije, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno, punomoćnika I. tuženika UO, odvjetnika iz [adresa] z.z. punomoćnika II. i III. tuženice VO, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 26. travnja 2024. između prvotuženika NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao darovatelja te drugotuženice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženice IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao obdarenica, ovjeren od strane javnog bilježnika Valentina Koščak iz Zagreba, Metalčeva ulica 5, pod poslovnim brojem OV852/2024, gubi pravni učinak prema tužitelju Istarska kreditna banka Umag d.d., Umag, Ernesta Miloša 1, OIB:65723536010, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja koja iznosi 59.065,43 EUR (pedesetdevettisućašezdesetpet eura i četardesettri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. listopada 2024. i 404,03 EUR (četiristočetiri eura i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. listopada 2024., pa do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tuženici su dužni trpjeti da tužitelj Istarska kreditna banka Umag d.d., Umag, Ernesta Miloša 1, OIB: 65723536010, namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I. presude prema prvotuženiku NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prodajom nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel Zlatar, u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije: z. k. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 736 m2.

III. N a l a ž e s e tuženicima NO, ĆO i IO tužitelju Istarska kreditna banka d.d. da solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 8.450,99 EUR (osamtisućačetiristopedeset eura i devedesetdevet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a o d b i j a se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.817,01 EUR (dvijetisućeosamstosedamnaeset eura i jedan cent).

IV. O d b i j a j u s e zahtjevi tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. listopada 2024. podnio protiv tuženika tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. U tužbi navodi da je 6. srpnja 2022. sklopljen Ugovor o kreditu između tužitelja kao kreditora te trgovačkog društva GAMDAL-KOV d.o.o. kao korisnika kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Radi se o dugoročnom kreditu uz valutnu klauzulu, u iznosu od 150.000,00 EUR, uz redovnu kamatu od 3% godišnje, broj partije kredita: 9400021532. Prvotuženik je u trenutku sklapanja navedenog Ugovora o kreditu bio jedini osnivač i direktor GAMDAL-KOV d.o.o. U skladu s čl. 8. Ugovora o kreditu, u svrhu osiguranja otplate kredita, tužitelju je kao kreditoru predana jedna bjanko mjenica s klauzulom bez protesta i ovlaštenjem za popunu iste, na ime prvotuženika te jedna javnobilježnički potvrđena zadužnica korisnika kredita društva GAMDAL-KOV d.o.o. na ukupni iznos glavnice kredita, uvećano za kamate, naknade i eventualne troškove prisilne naplate, s jamstvom prvotuženika kao jamca-platca. Ugovor o kreditu uredno se otplaćivao do lipnja 2024. godine. Naime, u svibnju 2024. g. prvotuženik je obavijestio tužitelja da je korisnik kredita društvo GAMDAL-KOV d.o.o. prodano novom vlasniku. Nakon toga, nekoliko dana prije dospijeća rate kredita za 6/2024, računi korisnika kredita su blokirani te su i dalje do današnjeg dana ostali blokirani. Tužitelj je pokušao kontaktirati novog vlasnika korisnika kredita, međutim bezuspješno. Kako je korisnik kredita prestao uredno plaćati rate kredita i nije se pridržavao obveza iz Ugovora o kreditu, tužitelj je dopisom od 19. kolovoza 2024., upućenim korisniku kredita GAMDAL-KOV d.o.o. i prvotuženiku kao jamcu-platcu, otkazao Ugovor o kreditu. Obavijest o otkazu ugovora korisnik kredita i prvotuženik su preuzeli 22. kolovoza 2024. Sukladno čl. 11. st. 2. Ugovora o kreditu danom otkaza kredit dospijeva u cijelosti na naplatu, a sukladno čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu, danom otkaza smatra se dan na koji su kreditni obveznici primili pisani otkaz na adresu koju su dali kreditoru prilikom zaključenja ugovora. Kredit je stoga dospio dana 22. kolovoza 2024. u cijelosti. Sukladno čl. 13. st. 2. Ugovora o kreditu, kao dokaz o dospjelosti i visini tražbine tužitelja služi izvod iz poslovnih knjiga tužitelja. Prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, preostali dospjeli iznos dugovanja po kreditu, na dan 30. rujna 2024. godine, iznosi ukupno 58.753,22 EUR (od čega 58.333,26 EUR po glavnici, 404,03 EUR po dospjelim redovnim kamatama i 15,93 EUR po dospjeloj naknadi). Tužitelj je u dopisu kojim otkazuje predmetni Ugovor o kreditu pozvao korisnika kredita i prvotuženika na plaćanje iznosa dugovanja te ih upozorio da će u slučaju neplaćanja iznosa duga provesti postupak prisilne naplate. Kako ni korisnik kredita niti prvotuženik nisu podmirili dugovanje, tužitelj je temeljem izdane zadužnice pokrenuo kod Financijske agencije postupak prisilne naplate protiv korisnika kredita kao dužnika i protiv prvotuženika kao jamca-platca, međutim tužitelj se nije uspio naplatiti, a prema podacima dobivenim od Financijske agencije tužiteljeva osnova je evidentirana u odnosu na korisnika kredita u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na 18. mjestu te iznos osnova koje su prije evidentirane iznosi 1.453.497,25 eur, dok je u odnosu na prvotuženika evidentirana na 10. mjestu pri čemu iznos obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje prije tužiteljeve osnove iznosi 1.032.020,22 eura. Kao što je već navedeno korisnik kredita i prvotuženik imaju blokirane račune. Prvotuženik nije evidentiran kao nositelj nikakvih prava u katastru te nema vrijednije imovine iz koje bi tužitelj mogao naplatiti svoje potraživanje. Protuženik je bio vlasnik nekretnine i to nekretninu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 736 m2, s kojom je raspolagao neposredno prije prodaje udjela u društvu GAMDAL- KOV d.o.o., kada je to društvo prestalo podmirivati svoje obveze iz kredita. Iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga vidljivo je da je prvotuženik bio vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da je istu darovao, temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 26. travnja 2024. godine, drugotuženici i trećetuženici, svakoj u ½ dijela, koje su kćeri prvotuženika. Prvotuženik zbog navedenog raspolaganja nekretninom nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Sukladno čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Prema čl. 67. st. 3. ZOO- a u slučaju kada se radi o besplatnom raspolaganju, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji se ne zahtjeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ugovorom o darovanju nekretnina od 26. travnja 2024. prvotuženik je kao dužnik poduzeo pravnu radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika. Kako je to u ovoj tužbi navedeno i obrazloženo, tužitelj ima dospjelo potraživanje prema prvotuženiku kao jamcu-platcu iz Ugovora o kreditu, a prvotuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje te tražbine. Tuženik je imao imovinu iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti, gore opisane nekretnine, međutim prvotuženik je te nekretnine darovao svojim kćerima, zbog čega više nema imovine/sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine. Uslijed navedenog, sklapanje Ugovora o darovanju nekretnina predstavlja pravnu radnji poduzetu na štetu tužitelja kao vjerovnika pri čemu je prvotuženik radnju poduzeo u korist svojih kćeri koje spadaju u osobe iz čl. 67. st. 2. ZOO-a, a uz to radi se i o besplatnom raspolaganju u kojem slučaju se sukladno čl. 67. st. 3. za pobijanje ne zahtijeva da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato d a se poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku. Slijedom navedenoga, tužitelj je pozivam na odredbe 66. st. 1 i 2., 67., 69. te čl. 70. ZOO-a, postavio tužbeni zahtjev kao u tužbi.

2. Tuženik NO u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, prigovara svim navodima tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te posebno ističe da uopće nisu ispunjenje potrebne pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji koje bi opravdale usvajanje ovako postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, sukladno odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima koja uređuje institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji, pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svojeg dužnika jesu: vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu; dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine; postoji dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika; postoji oštećenje vjerovnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Tuženik tvrdi da u ovom slučaju nije ispunjena niti jedna od iznad navedenih potrebnih pretpostavki za primjenu ovog instituta, a time niti za usvajanje tužbenog zahtjeva te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Gotovo identične odgovore na tužbu podnijele su i tuženice ĆO i IO.

4. Tuženik NO podneskom od 19. prosinca 2024. dopunjuje odgovor na tužbu na način da osporava postojanje dospjelog potraživanja tužitelja u visini od 58.753,22 EUR s bilo koje prave osnove. Nadalje, osporava da su ispunjene sve potrebne pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Navodi da tužitelj traži pobijanje besplatnog raspolaganja I. tuženika s osnova sklopljenog ugovora o darovanju nekretnina od 24. travnja 2024. između I. tuženika kao darovatelja u korist II. i III. tuženika kao daroprimatelja. Premet ugovora bilo je raspolaganje nekretninom upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 752/4. Tvrdi da je I. tuženik na štetu tužitelja kao vjerovnika svjesno i u cilju onemogućavanja namirenja njegove tražbine s osnove ugovora o kreditu br. partije kredita 9400021532 od 06.07.2022. godine, raspolagao svojim pravima u korist II. i III. tuženika na način da je predmetnom nekretninom raspolagao u korist II. i III. tuženika zbog čega sada nema imovine dostatne za namirenje tužiteljeve tražbine. Tuženik tvrdi da tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih radnji iz članka 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima te u vezi toga citira sudsku praksu te ističe da vjerovnik može pobijati samo onu tražbinu koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. U pogledu činjeničnog stanja ovog slučaja I. tuženik ističe sljedeće da je točna činjenica da je 6. srpnja 2022. sklopljen Ugovor o kreditu za iznos od 150.000,00 EUR između tužitelja kao kreditora te društva GAMDAL-KOV d.o.o. kao korisnika kredita te da je u svrhu osiguranja otplate tog kredita predana zadužnica korisnika kredita s jamstvom I. tuženika kao jamca platca. Nadalje, točni su navodi iz tužbe da je u svibnju 2024. godine došlo do raspolaganja poslovnih udjela društva GAMDAL-KOV d.o.o. na način da su svi poslovni udjeli prodani novom vlasniku. Međutim, I. tuženik nema daljnjih saznanja o otplati tog kredita nakon prodaje poslovnih udjela jer je on sve svoje obveze po tom kreditu do prodaje uredno podmirivao, a ponašanje novog vlasnika nakon stjecanja društva nije bilo poznato I. tuženiku. Ne osporava činjenicu da je 22. kolovoza 2024. primio obavijest o otkazu kredita. Isto tako, ispravno je tumačenje predmetnog ugovora o kreditu da sukladno članku 11. kredit dospijeva na naplatu u cijelosti danom otkaza, a dan otkaza smatra se dan kada su kreditni obveznici primili pisani otkaz na svoju adresu. Dakle, od 22. kolovoza 2024. tužitelj ima pravo zahtijevati ispunjenje cijele obveze. Što se tiče konkretne pravne radnje koju sada tužitelj pobija riječ je o darovnom ugovoru od 26. travnja 2024. kojim se prenosi vlasništvo nad nekretninom zk.č.br. 752/4, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist II. i III. tuženika. Vremenski gledano, pobijana pravna radnja dužnika poduzeta je čak 118 dana prije dospijeća obveze čije namirenje sada tužitelj traži. Sukladno iznad citiranoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 46/2008-2, pravna radnja dužnika, u ovom slučaju darovnog ugovora, može se pobijati samo za ono potraživanje vjerovnika koje je dospjelo do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. Naime, samo za ono potraživanje koje dospjelo do trenutka besplatnog raspolaganja, dužnik može znati da je takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. I. tuženik u trenutku sklapanja darovnog ugovora uopće nije znao niti je mogao znati da ovim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju kao vjerovniku. Tim više, pobijano raspolaganje odnosno prijenos predmetne nekretnine učinjeni su u procesu podjele bračne stečevine između I. tuženika i njegove bivše supruge, a zatim je preneseno u suvlasništvo djeci I. tuženika budući da se radi o nekretnini koja predstavlja njihov dom u kojem žive. Imovinski odnosi I. tuženika i njegove supruge riješeni su rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu o sporazumnom razvodu braka R1 Ob- 106/2024-3 koje je postalo pravomoćno 28. ožujka 2024. Raspolaganje ovom nekretninom bilo je nastavak procesa podjele bračne stečevine i dogovor između tadašnjih supružnika da nekretnina pripadne njihovoj djeci u suvlasništvu te nema nikakve veze s dugovanjima društva GAMDAL-KOV d.o.o. i obvezama I. tuženika kao jamca platca. Najbitnije od svega, u trenutku raspolaganja ovom nekretninom I. tuženik, odnosno društvo GAMDAL-KOV d.o.o. je uredno podmirivalo sve obveze po predmetnom kreditu. Kredit je uredno otplaćivan i nakon raspolaganja darovnim ugovorom. Stoga, I. tuženik u trenutku pobijanog raspolaganja nije imao namjeru oštetiti vjerovnika, niti je znao ili morao znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Uostalom, djeci I. tuženika kao trećim osobama uopće nije bilo poznato niti im je moglo biti poznato da bi takvim raspolaganjem eventualno mogla nastati šteta tužitelju kao vjerovniku. Oni nikada nisu imali nikakvih saznanja o poslovanju društva GAMDAL-KOV d.o.o. S obzirom na to da je potraživanje nastalo temeljem ugovora o kreditu od dana 06.07.2022. godine između tužitelja kao kreditora te društva GAMDAL- KOV d.o.o. kao korisnika kredita u svrhu čijeg osiguranja je predana zadužnica I. tuženika kao jamca platca, I. tuženik predlaže da naslovni sud, sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti treću osobu – GAMDAL-KOV d.o.o., Slavonska avenija 1C, Zagreb, OIB: 40303859650 o ovoj parnici te istu poziva da na strani tuženika pristupi kao umješač.

5. Na pripremnom ročištu 28. siječnja 2025. tuženik NO tvrdi i da se u pogledu same pravne radnje, tj. sklapanja ugovora o darovanju, zapravo radi o naplatnom pravnom poslu, budući da je isti rezultat ugovora o podjeli bračne stečevine između njega i bivše supruge, majke II. i III. tuženica. Tvrdi i da on ima druge imovine iz koje se tužitelj može naplatiti budući da je vlasnik automobila te imatelj poslovnih udjela trgovačkih društava Gidran d.o.o. i Bura promet d.o.o. Predlaže i prekid ovog postupka do okončanja stečajnog postupka nad glavnim dužnikovom GAMDAL-KOV d.o.o. koji se vodi pod brojem St-2801/2024.

6. Tuženice ĆO i IO se na tom pripremnom ročištu pridružuju svim navodima tuženika NO te se pozivaju i na pravo na dom, budući da je predmetna nekretnina njihov jedini dom.

7. U postupku su pročitani: ugovor o kreditu 9400021532 od 6. srpnja 2022., zadužnica broj OV-4866/2022. od 7. srpnja 2022., ispis povijesnog izvatka iz Sudskog registra za društvo GAMDAL-KOV d.o.o. od 14. listopada 2024., otkaz ugovora o kreditu broj 9400021532 od 19. kolovoza 2024. s povratnicama, izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga po navedenom ugovoru o kreditu od 30. rujna 2024., potvrde o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje od 2. listopada 2024., uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24. listopada 2024., izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 25. rujna 2024., ugovor o darovanju nekretnina od 26. travnja 2024., rodni listovi za ĆO i IO, ispisi izvadaka iz Sudskog registra za Gidran d.o.o. i Bura promet d.o.o. od 27. siječnja 2025., preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], knjigovodstvena kartica i podaci o prometu po kreditu 9400021532 i ispis izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 23. rujna 2025.; provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja mr. sc. ŠO iz Ručević vještačenja d.o.o. te su saslušani tuženici, a zastupnik tužitelja nije saslušan budući da nije pristupio na ročište.

8. Na ročištu za glavnu raspravu 14. listopada 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika iznijeti na pripremnom ročištu, odnosno, za saslušanje bivše supruge tuženika NOM, za uvid u stečajni spis predmeta protiv dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. broj ST- 2801/2024, za saslušanje svjedoka prijašnjeg direktora društva OO, za pribavljanje od dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. financijskih izvješća od trenutka sklapanja ugovora o kreditu odnosno za 2022., 2023., i 2024. godinu i specifikacije uplata po kreditu te za pribavljanje od Financijske agencije specifikacije osnova za plaćanje društva GAMDAL-KOV d.o.o., jer to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

9. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. O prijedlogu tuženika za određivanje prekida ovog postupka do okončanja stečajnog postupka nad glavnim dužnikom GAMDAL-KOV d.o.o. koji se vodi pod brojem ST-2801/2024 nije ni odlučeno budući da je iz internetskih stranica Sudskog registra vidljivo da stečajni postupak nad glavnim dužnikom nije ni otvoren.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da je tužitelj kao kreditor s korisnikom kredita GAMDAL-KOV d.o.o., zastupanim po direktoru NO **.**.2022. sklopio ugovor o kreditu broj: 9400021532, kojim je korisniku kredita dan na raspolaganje kredit u iznosu od 1.128.642,00 kn, a što odgovara protuvrijednosti od 150.000,00 eura;

- da su člankom 8. ugovora o kreditu ugovorena sredstva osiguranja otplate kredita, među ostalim i jedna javnobilježnički potvrđena zadužnica korisnika kredita na ukupni iznos glavnice kredita uvećano za kamate, naknade i eventualne troškove prisilne naplate "sa jamstvom osnivača Korisnika kredita g. NO";

- da je sukladno navedenoj odredbi vršitelj dužnosti javnog bilježnika Martina Plastić iz Zagreba 7. srpnja 2022. pod poslovnim brojem OV-4866/2022. potvrdila zadužnicu glavnog dužnika GAMDAL-KOV d.o.o. koju je NO potpisao kao direktor dužnika ali i kao jamac platac;

- da je člankom 9. ugovora o kreditu ugovoreno da kreditor može otkazati ovaj ugovor pisanim otkazom i zahtijevati da korisnik kredita (kreditni obveznik), u roku od osam dana od dana otkaza podmire ukupni neotplaćeni iznos kredita zajedno s pripadajućim kamatama i troškovima, među ostalim ako dospjelo dugovanje po ovom Ugovoru o kreditu nije plaćeno u roku od 60 dana od dana dospijeća, pri čemu danom otkaza kredit dospijeća u cijelosti na naplatu, a dan otkaza Ugovora o kreditu je dan na koji su kreditni obveznici primili pisani otkaz na adresu koju su dali kreditoru prilikom njegova zaključenja ili o kojoj su ga naknadno obavijestili;

- da je, prema povijesnom izvatku iz Sudskog registra za GAMDAL-KOV d.o.o., NO s danom 19. travnja 2024. prestao biti direktor tog društva, a s danom 2. svibnja 2024. prestao je biti i član društva;

- da je tuženik NO kao darovatelj **.**.2024. s tuženicama ĆO i IO, njegovim kćerima, sklopio ugovor o darovanju nekretnina kojim im je darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. česticu [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 205 čhv/ 736 m2, od čega je kuća površine 39 čhv/ 139 m2, a dvorište površine 166 čhv/ 597 m2, i to svakoj u ½ dijela;

- da su tuženice ĆO i IO temeljem navedenog ugovora o darovanju nekretnina s danom 3. svibnja 2024. pod brojem Z-5650/2024. ishodile uknjižbu prava vlasništva na svoje ime;

- da je tužitelj 19. kolovoza 2024. izjavom broj: PS-59/24 otkazao ugovor o kreditu broj: 9400021532, uslijed kašnjenja u plaćanju dospjelih obveza i nepridržavanja obveze po tom ugovoru te je tim obveznom pozva korisnika kredita GAMDAL-KOV d.o.o. i jamca NO da odmah podmire ukupni iznos duga po navedenom ugovoru o kreditu zajedno sa svim sporednim tražbinama, a koje na dan 6. kolovoza 2024. iznose: po osnovi glavnice 58.333,26 EUR, po osnovi kamata 324,34 EUR te po osnovi naknada 6,64 EUR;

- da su korisnik kredita GAMDAL-KOV d.o.o. i tuženik NO otkaz ugovora o kreditu primili 22. kolovoza 2024.;

- da je tužitelj temeljem zadužnice posl. broj: OV-4866/2022. podnio Financijskog agenciji zahtjeve za izravnu naplatu protiv ovršenika GAMDAL-KOV d.o.o. i NO, a prema potvrdama o redoslijedu osnove za plaćanja evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje, za ovršenika GAMDA-KOV d.o.o. osnova je evidentirana na 18. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 1.453.497,25 EUR-a, a za ovršenika NO na 10. mjestu s iznosom obveza evidentiranih u Očevidniku redoslijeda plaćanja prije ove osnove od 1.032.020,22 EUR-a;

- da prema uvjerenju Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Zagreb od 24. rujna 2024., tuženik NO nije evidentiran kao nositelj prava na nekretninama u katastarskom operatu za područje Republike Hrvatske;

- ta je tuženik NO jedan od članova društva Gidran d.o.o. te osnivač i jedini član društva BURA PROMET d.o.o.;

- tuženik NO bio vlasnik vozila marke Mazda, u prometu od 14. studenoga 2007., kojeg je, prema vlastitom iskazu prodao prije dva do tri mjeseca budući da je stajala i nije se koristila;

- da je uslijed uspostava Baze zemljišnoknjižnih podataka predmetna nekretnina upisana u BZP zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] [adresa] od 736 m2, dvorište od 597 m2 te kuća, [adresa] od 139 m2.

13. Sporno je, u bitnome, jesu li ispunjenje pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje, odnosno je li tuženik NO uopće dužnik po predmetnom ugovoru o kreditu, sporna je visine tužiteljeve tražbine, a sporno je i imaju li tuženice ĆO IO pravo na dom u predmetnoj nekretnini koje bi sprječavalo primjenu instituta pobijanja dužnikove pravne radnje.

14. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO), svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a prema stavku 2. smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

15. Prema odredbi čl. 67. st. 2. ZOO-a, ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a prema stavku 3. istog članka, kod besplatnih raspolaganja i s njime izjednačenih pravnih radnji, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganje znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

16. Prema odredbi čl. 69. st. 2. ZOO-a, tužba za pobijanje pravnih radnji podnosi se protiv dužnika i treća osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

17. Prema odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a, tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Prema stavku 2. navedenog članka, rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

18. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenja. Ove opće pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene te je za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno utvrditi da ne postoji makar jedna od navedenih općih pretpostavki (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, npr. Rev. 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., Rev. 109/2015-2. od 25. rujna 2018. itd.).

19. Tuženik NO u svom iskazu navodi da je bio jedini osnivač i direktor društva GAMDAL-KOV d.o.o., od 2013. pa sve do 2024. Firma je dobro poslovala, imala je bonitet 3A, ostvarivala je dobit, te je imala, čini mu se 7 zaposlenika. Tijekom 2023. došlo je do sve većeg poremećaja odnosa između njega i njegove supruge te je ona u 10. mjesecu te godine otišla iz zajedničkog kućanstva, a u prvom mjesecu 2024. godine pokrenula je i brakorazvodnu parnicu. Brakorazvodna parnica je pravomoćna okončana 15. travnja 2024. godine. Sa sada bivšom suprugom je imovinske odnosne odnosno, bračnu stečevinu, riješio sporazumno tako da je njemu pripala predmetna kuća, a supruzi je pripala vikendica. Osim toga, supruga se je sporazumom odrekla potraživanja u pogledu 50 % navedenog trgovačkog društva, odnosno u to vrijeme firma je imala oko 980.000,00 EUR-a zadržane dobiti te su se dogovorili da on njoj za njezin udjel plati 500.000,00 EUR-a i to obročno na 10 godina. Osim toga, kako je otišla iz kuća i željela kupiti stan u [adresa], za to joj je trebalo 165.000,00 EUR-a, a što bi bilo uključeno u ovih 500.000,00 EUR-a. Da bi mogao ispuniti navedenu obvezu prema bivšoj supruzi, prodao sam firmu GAMDAL-KOV d.o.o. za 200.000,00 EUR-a uz isplatu 600.000,00 EUR-a zadržane dobiti te je tim novcima u cijelosti ispunio obvezu prema bivšoj supruzi. S obzirom da su unatoč navedenom dogovoru sa bivšom suprugom, odnosi bili i dalje dosta turbulentni, odlučio je predmetnu kuću darovati svojoj djeci da mogu mirno spavati, odnosno da imaju dom, odnosno da on neće u tu kuću dovesti nekog drugog ili je prodati. Prije toga o tom darovanju nisu niti razmišljali. Firma GAMDAL-KOV d.o.o. je cijelo vrijeme dobro poslovala i plaćala je uredno sve svoje obveze pa tako i obveze prema tužitelju prema predmetnom ugovoru o kreditu. No, nakon što je firmu prodao, više nije imao utjecaja na njezino poslovanje te nije mogao utjecati niti na podmirenje obveza te firme. Zato smatra, iako je po predmetnom ugovoru bio jamac platac da je prestala i njegova obveza po tom jamstvu, "osim što zakon veli". Prema ugovoru o kupoprodaji firme kupac je preuzeo sva prava i obveze. Kad je sve ovo počelo njemu su blokirani svi računi, ima samo zaštićeni računa, a ne znam za koji iznos su mu sada računi blokirani. Osim navedenoga, ima 20 % udjela u društvu GIDRAN d.o.o., u kojem je i zaposlen te primam plaću u iznosu od 1.000,00 EUR-a, od čega mu se na zaštićeni račun uplaćuje 700,00 EUR-a. To se društvo bavi istom djelatnosti, odnosno trgovinom smrznute hrane, te je do prije dvije godine dobro poslovalo, nakon čega se stanje pogoršalo ali društvo nije u blokadi niti je bilo te je prošle godine imalo zadržanu dobit 250.000,00 EUR-a, a prije toga je bilo 400.000,00 EUR-a. Očekuje da bi iduće godine poslovanje trebalo biti opet pozitivno. To društvo je vlasnik nekretnine u kojoj je njeno sjedište. Osim toga, ima cijeli udjel u BURA PROMET d.o.o. koji sam stekao za simbolički iznos od 500,00 EUR-a od svojeg prijatelja koji je bolovao od raka te nakon toga umro. Ta je firma bila u mirovanju. Taj prijatelj je inače imao i neke tražbine prema tom društvu te su se dogovorili da ako firma uspije poslovati mu to isplati, odnosno nakon njegove smrti njegovoj supruzi. Niti to društvo nije bilo nikada u blokadi te posluje uglavnom povezano sa društvo GIDRAN d.o.o., a stanje na računu se svakodnevno mijenja, jučer je npr. bilo 27.000,00 eura na računu. Osim toga druge imovine nema. Kad je dobio ovu tužbu imao je još automobil Mazdu kojeg je prodao prije dva do tri mjeseca budući da je stajala i nije se koristila. Ostale imovine nema. Udjele u navedenim trgovačkim društvima nije niti pokušao prodati, a niti bi to želio, naročito po iskustvu prodaje prve firme, jer smatra da tužitelju nije niti dužan i da bi se on trebao naplatiti od firme GAMDAL-KOV d.o.o. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li točno da je u financijskom izvješću za 2024. godinu za društvo GIDRAN d.o.o. iskazan gubitak od 121.245,44 EUR-a, odgovaram da je. Na daljnje pitanje je li je u financijskom izvješću za BURA PROMET d.o.o. iskazan gubitak od 68.573,76 EUR-a, odgovara da je. Na posebno pitanje punomoćnika I tuženika odgovara da je društvo GIDRAN d.o.o. imalo promet do 30. rujna ove godine 4.679.616,22 EUR-a, a BURA PROMET d.o.o. 2.572.916,12 EUR-a. Nekretnina u kojoj društvo GIDRAN d.o.o. ima sjedište kupljenja je za iznos oko 100.000,00 EUR-a, a misli da sada vrijedi oko 200.000,00 EUR-a. Oba ta društva imaju i nenaplaćenih potraživanja. U predmetnoj kući žive njegove kćeri, a povremeno i on dolazi. To je njihova jedina nekretnina.

20. Tuženica ĆO navodi da u vrijeme kad im je otac darovao predmetnu kuću, sestra i ona nisu baš imali uvid u njegovo poslovanje, odnosno poslovanje njegovih firmi te su mislile da dobro posluju. Zbog odnosa u obitelji i njihovo povjerenje u njega je bilo dosta narušeno te su mislile da im zato i daruje tu kuću u kojoj cijelo vrijeme žive, a druge nekretnine u kojoj bi mogle živjeti nemaju. I prije ovog darovanja živjele u toj istoj obiteljskoj kući. U kući žive sestra i ona a i otac povremeno dolazi. Imaju namjeru i dalje u toj kući živjeti, a nemaju novaca da si kupe nekakvu drugu kuću ili stan.

21. Tuženica IO u cijelosti se slaže s iskazom svoje sestre i tome nema što dodati.

22. Sud u bitnome nema razloga sumnjati u istinitost iskaza tuženika ali ti iskazi, imajući u vidu isprave u spisu i nesporne činjenice koje iz njih proizlaze, nisu ni odlučni.

23. Što se tiče obveze tuženika SO temeljem predmetnog ugovora o kreditu, nepobitno je da je on potpisivanjem navedenog ugovora o kreditu i zadužnice koja služi kao osiguranje otplate kredita, preuzeo obveze po tom kreditu kao jamac platac.

24. Prema odredbi čl. 111. st. 3. ZOO-a, ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

25. Iako je očito netočna tvrdnja tuženika da je nad društvom GAMDAL-KOV d.o.o. otvoren stečaj, treba istaknuti da prema odredbi čl. 114. st. 1. ZOO-a, slučaju stečaja glavnog dužnika vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga, a prema odredbi stavka 2. tog članka, smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze. Dakle, hipotetski, da je i otvoren stečaj nad glavnim dužnikom i da je tužitelje propustio prijaviti predmetnu tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca to ne bi dovelo do prestanka tuženikove obveze, već samo, eventualno, o odgovornosti jamcu za štetu, a što za ovaj postupak nije odlučno.

26. Suprotno tvrdnjama tuženika NO, činjenice da je on "firmu prodao" te nije više imao utjecaja na njeno poslovanje i podmirenje njenih obveza, nisu odlučne za postojanje njegove obveze kao jamca platca. Naime, ni glavni dužnik GAMDAL-KOV d.o.o., ni on kao jamac platac, a ni bilo koja treća osoba, predmetnu tražbinu tužitelja nisu ispunili pa nije prestalo ni njegovo jamstvo te ni njihova obveza nije prestala ni ispunjenjem prema odredbama čl. 161-164. ZOO-a, a iz činjenica iznesenih u postupku ne proizlazi da bi prestala ni suglasnošću volja sudionika, a ni bilo na koji drugi zakonom određen načina (čl. 160. st. 1. i 2. ZOO-a).

27. Što se tiče postojanja i visine tražbine, budući da su tuženici isto osporavali, provedeno je i financijsko vještačenja.

28. Prema nalazu stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja mr. sc. KO iz društva Ručević vještačenja d.o.o., I. tuženik u svojstvu direktora društva GAMDAL-KOV d.o.o, kao korisnik kredita i Istarska kreditna banka Umag d.d. b, kao kreditor zaključili su 6. srpnja 2022. Ugovor o kreditu broj 9400021532 (u daljnjem tekstu: Ugovor) sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je 1.128.642,00 kn odnosno protuvrijednost od 150.000,00 EUR obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita; rok otplate 36 mjeseci, otplata u jednakim mjesečnim ratama; kamatna stopa redovnih kamata (3% godišnje), a u slučaju kašnjenja s plaćanjem obveza više od 90 dana, redovna kamatna stopa povećava se za 1 (jedan postotni poen i to od dana pada u zakašnjenje pa do potpune otplate kredita. Redovna kamatna stopa se ne uvećava ukoliko su dospjele obveze manje od 1.500,00 kn; prema prometu po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 31. kolovoza 2022., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu; otplata mjesečnih rata, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora važećem za EUR na dan dospijeća; ugovorena je zakonska zatezna kamata na dospjele, a nepodmirene obveze plaćanja za razdoblje zakašnjenja. Uvidom u karticu prometa, vještak je utvrdio da je kredit isplaćen 27. srpnja 2022. u iznosu od 150.000,00 EUR i naplaćene su interkalarne kamate u iznosu od 49,32 EUR za razdoblje od početka korištenja kredita (27. srpnja 2022.) do prijenosa kredita u otplatu (31. srpnja 2022.) u visini ugovorene redovne kamate (3% godišnje). U skladu sa svim navedenim uvjetima iz predmetnog Ugovora o kreditu, vještak na sljedećim stranicama, u tabelarnom pregledu (Tabela 1), daje izračun plana otplate kredita do dana otkaza kredita, 30. kolovoza 2024. s iskazivanjem ukupne obveze i strukture istih (glavnica i kamate). Iz Tabele 1 sa sljedećih stranica nalaza razvidno je da je obveza korisnika kredita na dan otkaza kredita 30. kolovoza 2024., kada je cjelokupni iznos dugovanja (dospjele obveze i neotplaćena glavnica) dospio na naplatu, iznosila 150.000,00 EUR glavnice primljenog kredita i 6.339,98 EUR redovnih kamata. Pregledom prometa po predmetnom kreditu, vještak je utvrdio da su obveze do 22. rate, s dospijećem 31. svibnja 2024. u cijelosti i na vrijeme podmirivane. Nakon 1. lipnja 2024. nije bilo više evidentiranih uplata pa je tužitelj s danom 30. kolovoza 2024. korisniku kredita GAMDALKOV d.o.o. otkazao kredit. Za iskazivanje stanja po kreditu, vještak je u Tabeli 2 na sljedećim stranicama iskazao izračun dospjelog duga u kunama (u skladu s ugovorenim uvjetima), uz uračunavanje dospjelih obveza prema sljedećim elementima: iznosi redovnih kamata dani su u stupcu ‘g’ Tabele 2; iznosi obroka glavnice dani su u stupcu ‘i’ Tabele 2; iznosi uplata dani su u stupcu ‘c’ Tabele 2; stanje nakon svake promjene redovnih kamata dano je u stupcu ‘h’ Tabele 2; stanje nakon svake promjene glavnice dano je u stupcu ‘j’ Tabele 2; pojedini iznosi zateznih kamata zbog nepravovremenog podmirenja dospjelih obveza daju se u stupcu ‘m’ Tabele 2, a dospjele neplaćene zatezne kamate daju se u stupcu ‘n’ Tabele 2, izračun se radi na dan 30. rujna 2024., s danom s kojim je tužitelj iskazao. Zatezne kamate obračunavaju se primjenom zakonom propisanih kamatnih stopa zateznih kamata važećih u predmetnom razdoblju za ugovore između pravnih osoba, koje stope su iznosile: 7,31 % godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022.; 10,50 % godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023.; 12,00 % godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.; 12,50 % godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024.; 12,25 % godišnje od 1. srpnja 2024. do konca izračuna, 30. rujna 2024., kao i primjenom zakonom propisane metode obračuna – jednostavnog kamatnog računa s proporcionalnim kamatnjakom izračunanim na bazi stvarnog broja dana u godini. Nadalje, izračun zateznih kamata vještak je sačinio na osnovicu koja sa sastoji samo od dospjele glavnice (bez redovnih kamata), što je u skladu s važećim propisima za sve kredite sklopljene nakon 31. prosinca 2005. (dakle odnosi se i predmetni krediti). Prilikom obračuna duga (dospjele redovne kamate, dospjeli obroci, te zatezne kamate) u obzir će se uzeti sve uplate, uz uračunavanje u skladu s pravilima uračunavanja određenima gore navedenim Zakonom o obveznim odnosima (prvo se podmiruju ugovorne (redovne) kamate, zatim dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a tek potom glavnica). Slijedom svega iznesenoga, iz Tabele 2 s prethodnih stranica nalaza razvidno je da je preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu s danom s kojim je tužitelj sačinio obračun potraživanja (30. rujna 2024.) iznosilo ukupno 59.469,46 EUR, prema sljedećoj specifikaciji: (+) dospjela glavnica (1. – 25. rata): 104.166,75 EUR, (+) nedospjela glavnica (otkaz kredita): 45.833,25 EUR, (+) dospjele redovne kamate: 6.290,66 EUR, (+) redovne kamate (otkaz kredita): 0,00 EUR, (+) interkalarne kamate: 49,32 EUR, (+) zatezne kamate: 732,17 EUR, (-) uplate: 97.602,69 EUR = preostalo potraživanje: 59.469,46 EUR.

29. Sukladno utvrđenjima iz nalaza, vještak u mišljenju navodi da na dan 30. rujna 2024. (datum s kojim je tužitelj sačinio obračun potraživanja), nakon obračuna zateznih kamata te uračunavanja obavljenih uplata, preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosilo je ukupno 59.469,46 EUR, a odnosilo se na: 58.333,26 EUR dospjelog nepodmirenog glavnog duga (stupac ‘j’ Tabele 2); 404,03 EUR dospjelih nepodmirenih redovnih kamata (stupac ‘h’ Tabele 2) te 732,17 EUR dospjelih nepodmirenih zateznih kamata (stupac ‘n’ Tabele 2). Na iznos dospjele nepodmirene glavnice od 58.333,26 EUR obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 1. listopada 2024. do konačne isplate, dok se na iznos dospjelih nepodmirenih redovnih kamata od 404,03 EUR obračunavaju daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 14. listopada 2024. (datum pokretanja ovog postupka) do isplate. Vještak napominje da su iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani isključivo u eurima, u skladu s odredbama članka 13. stavka 5. i članka 57. stavka 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022. i 88/2022.).

30. Tužitelj se podneskom od 25. lipnja 2025. očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a podneskom od 24. rujna 2025. je sukladno njemu, a i činjenici da je u međuvremenu predmetna nekretnina prebačenu u novi zk. uložak, precizirao tužbeni zahtjev, kao u izreci.

31. Tuženik NO se podneskom od 6. listopada 2025. navodeći da i dalje osporava postojanje dospjelog potraživanja tužitelj s bilo koje pravne osnove u ukupnom iznosu sada 59.065,43 EUR te ponavlja tvrdnje o tome da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za primjenu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji pa da "upravo zbog toga, ovaj nalaz nije od naročite važnosti za postupak jer visina potraživanja odnosno tražbine ionako nemaju nikakvu ulogu u konačnom presuđenju, ako prije toga nisu ispunjene ostale pretpostavke". Osim opširnog obrazlaganja o teretu dokazivanju u pogledu pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, tuženik predlaže da sud pozove vještaka da se izričito očituje o tome je li dugovanje tuženika dospjelo na dan poduzimanja predmetne pravne radnje koju tužitelj pobija, a ako je dospjelo toga dana, neka navedene koliki je bio iznos duga na taj dan.

32. U bitnome na jednak način očitovale su se i tuženice ĆO i IO.

33. Budući da tuženici niti ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a vještak je u cijelosti jasno i određeno odgovorio na postavljeni zadatak, od vještaka nije trebalo tražiti nikakvo dodano očitovanje.

34. Pitanje dospjelosti tužiteljeve tražbine nije ni bilo u zadatku vještačenje jer je dospjelost jasno vidljiva iz odredbi čl. 11. ugovora o kreditu te otkaza ugovora o kreditu i pripadajućih povratnica, a iz čega je sasvim jasno da je tužiteljeve tražbina dospjela 22. kolovoza 2022. kada su i glavni dužnik i tuženik NO, kao jamac platac, primili otkaz ugovora o kreditu, a na što se pozivaju i tuženici tvrdeći da, među ostalim, zbog toga, nisu ispunjeni uvjeti za pobijanje dužnikove pravne radnje jer da tražbina mora dospjeti do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija.

35. U vezi navedenoga, prema pravnom shvaćaju zauzetom na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021., dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u sudskoj praksi, npr. odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1807/2018-2. od 15. lipnja 2021. i Rev 4928/2019-2. od 16. ožujka 2021., pri čemu valja naglasiti da je osnovna funkcija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u revizijskom postupku da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

36. Dakle, budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. listopada 2024., navedena je pretpostavka ispunjena.

37. Što se tiče slijedeće pretpostavke, odnosno pravne radnje dužnika, sud nema razloga sumnjati u iskaze tuženika, odnosno da je tuženik ugovor o darovanju sa svojim kćerima sklopio nakon što je sa bivšom suprugom sporazumno uredio imovinske odnose u pogledu bračne stečevine, a s obzirom da su unatoč navedenom dogovoru sa bivšom suprugom, odnosi bili i dalje dosta turbulentni, pa da djeca mogu mirno spavati, odnosno da imaju dom, odnosno da on neće u tu kuću dovesti nekog drugog ili je prodati.

38. No, nije osnovana tvrdnja tuženika NO na pripremno ročištu 28. siječnja 2025. da se "zapravo radi o naplatnom pravnom poslu".

39. Naime, i po nazivu i po sadržaju radi se upravo o ugovoru o darovanju u smislu odredbi čl. 479. ZOO-a, budući da je tuženik NO njime svojim kćerima FO i IO predmetne nekretninu prepustio "bez protučinidbe"

40. Dakle, radi se o klasičnom besplatnom raspolaganju, za koje je mjerodavna odredba čl. 67. st. 3. ZOO-a, prema kojoj se smatra da je dužnik (NO) znao da poduzetim raspolaganje nanosi štetu vjerovniku (radi se o neoborivoj presumpciji) i za pobijanje te radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi (tuženicama ĆO i ZO) to bilo poznato ili moglo biti poznato (pa to ne treba ni dokazivati).

41. Budući da se tuženice ĆO i IO temeljem navedenog ugovora o darovanju ishodile uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uslijed čega je prestalo vlasništvo tuženika NO, i ta je pretpostavka ispunja.

42. Što se tiče insolventnosti dužnika, kao treće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje, prvo treba reći da je za ovu parnicu sasvim nebitno utvrđivati je li insolventan glavni dužnik GAMDAL-KOV d.o.o. budući da tuženik NO, temeljem odredbe čl. 111. st. 3. ZOO-a, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Sukladno tome, odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika usmjereni na dokazivanje tih činjenica.

43. Bitna je insolvetnost tuženika NO koja pak sasvim jasno proizlazi iz nespornih i utvrđenih činjenica u ovom postupku.

44. Naime, nesporno je da tuženik GO nakon pobijane pravne radnje (darovanja) nije više vlasnik nikakvih nekretnina te da je prema potvrdi Financijske agencije od 2. listopada 2024. tužiteljeve osnova za plaćanje (zadužnica posl. broj OV- 4866/22 evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te je 10. mjestu, a prije nje su evidentirane osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 1.032.020,22 EUR- a. S obzirom na visinu tužiteljeve tražbine, sasvim je neozbiljno pozivanje tuženika na vlasništvo osobnog vozila marke Mazda koje je prema podacima iz prometne dozvole bilo u prometu od 14. studenoga 2007. (i kojeg je tuženik tijekom parnice prodao "budući da je stajala i nije se koristila". Prema tuženikovom iskazu, od prima plaću u iznosu od 1.000,00 eura, od čega mu se 700,00 eura uplaćuje na zaštićeni račun pa ni ne može biti predmetom ovrhe.

45. Činjenice da je tuženik NO jedan od članova društva GIDRAN d.o.o. (prema njegovom iskazu ima 20 % udjela ) te osnivač i jedini član društva BURA PROMET d.o.o., a imajući u vidu sve ostale činjenice, također nisu odlučne.

46. Naime, prema pravnim shvaćanjima iznesenim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 109/2015-2. od 25. rujna 2018. godine, donesenom povodom izvanredne revizije (svrha koje je upravo osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog čega su ta stajališta obvezna za sve sudove), za pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu odredbe čl. 66. st. 2. ZOO- a, nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno – a nije niti nužno da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi i te okolnosti nemaju značaj pretpostavki za takvu tužbu. U navedenom se rješenju Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na svoju odluku posl. br. Rev 1008/05-2. od 24. siječnja 2006., prema kojoj pravna radnja dužnika "mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine…", a takva situacija u konkretnom slučaju nepobitno postoji te zbog toga nije potrebno provoditi vještačenje na okolnosti vrijednosti tuženikovih udjela u tim trgovačkim društvima, niti saslušavati svjedoke, tim više što prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj: Rev 3245/2015-2. od 30. listopada 2018. godine, "teret dokaza da je I. tuženik solventan, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika)

– jest na tuženicima".

47. Sukladno tome, tuženici pogrešno smatraju da je tužitelj trebao u ovoj parnici dokazivati da se nije mogao naplatiti niti iz udjela NO u navedenim trgovačkim društvima.

48. Osim toga, tuženik NO je svoju solventnost moga najjednostavnije dokazati tako da ispuni svoju obvezu prema tužitelju i tako, temeljem odredbe čl. 69. st. 4. ZOO-a, izbjegne pobijanje svoje pravne radnje.

49. Prema tome, pobijanje dužnikove pravne radnje (uz ovrhu na nekretnini) jedino omogućuje vjerovnikovo namirenje u konkretnom slučaju tako da su ispunjene sve opće pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje u ovoj parnici.

50. Konačno, sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju ni pozivanje tuženica ĆO i EO na pravo na dom nije zapreka za usvajanje tužbenog zahtjeva.

51. Naime, prema u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, proč. tekst, 8/99 ispr., 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija) te prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluke broj: U-III-46/2007. od 22. prosinca 2010., U-III-405/2008. od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006. od 6. lipnja 2012., U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014, U-III-869/2014. od 29. kolovoza 2014., U-III-3774/2012. od 10. prosinca 2015. godine itd.) i Europskog suda za ljudska prava (npr. Bjedov protiv Hrvatske – presuda od 29. svibnja 2012., zahtjev br. 42150/09, Orlić protiv Hrvatske - presuda od 21. lipnja 2011., zahtjev br. 48833/07, Paulić protiv Hrvatske – presuda od 22. listopada 2009. godine, zahtjev br. 3572/06 itd.), pravo na "dom" je autonoman pojam i ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, posebice o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, te zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćem prava, jer se svakoj osobi, ukoliko tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

52. Dakle, nužno je provesti test razmjernosti, odnosno ispitati prvenstveno predstavlja li predmetna nekretnina "dom" tuženica ĆO i IO, a zatim je li miješanje tužitelja utemeljeno na zakonu; je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja te je li nužno u demokratskom društvu.

53. Imajući u vidu nesporne činjenice te iskaze tuženica sud utvrđuje da predmetna nekretnina nepobitno predstavlja njihov dom u kojem su živjele i prije darovanja te žive i dalje.

54. S druge strane, tražbina tužitelja temelji se na ovršnoj ispravi – zadužnici izdanoj od tuženika SO koji svoju obvezu po zadužnici nije ni djelomično ispunio već je poduzimanjem navedene pravne radnje pokušao u cijelosti onemogućiti naplatu tražbine, pri čemu treba naglasiti da tužitelj nije osoba javnog prava već privatno trgovačko društvo kojemu je u konkretnom slučaju jedina mogućnost da naplati svoju tražbinu upravo pobijanje dužnikove pravne radnje i namirenje iz vrijednosti predmetne nekretnina.

55. Dakle, miješanje tužitelja je utemeljeno na zakonu, usmjereno je na postizanje legitimnog cilja te je nužno u demokratskom društvu te u konkretnom slučaju ima prednost pred pravom na dom tuženica ĆO i IO.

56. Sukladno svemu navedenom, tužbeni je zahtjev usvojen u cijelosti.

57. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, njihov je zahtjev za naknadu troškova odbijen te je njima naloženo da naknadi troškove tuženiku i to, temeljem odredbe čl. 161. st. 3., solidarno 58. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 Tarife u visini od 500 bodova, sastava podnesaka od 25. lipnja i 24. rujna 2025. po tbr. 8/1 u visinama od po 500 bodova te zastupanja na ročištima 28. siječnja 2025., 10. travnja 2025. i 14. listopada 2025. po tbr. 9/1 u visinama od po 500 bodova, a što zajedno iznosi 3000 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54. Tarife, 6.000,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 1.500,00 eura.

59. Tužitelju nisu priznati troškovi sstava podnesaka od 27. prosinca 2025. i 18. veljače 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

60. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 316,99 eura (koliko je i platio) te na presudu u iznosu od 634,00 eura.

61. Sukladno navedenom tuženicima je naloženo da tužitelju na ime naknade troškova plati ukupno 8.450,99 eura, a odbijen je preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.817,01 eura.

62. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 27. studenoga 2025.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja Robertu Travašu, odvjetniku iz Zagreba

2. punomoćniku tuženika NO, UO, odvjetniku iz [adresa]

3. punomoćniku tuženice ĆO, Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca

4. punomoćniku tuženice IO, Franu Ježiću, odvjetniku iz Varaždina