Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-113/2022-151

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja VENTURE PARTNERS 11 d.o.o., OIB: 53404860081, Gornji Bukovac 146 A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dariu Budimiru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu BUDIMIR&METER d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika NK Osijek s.d.d., OIB: 27094855993, Josipa Jurja Strossmayera 126b, Osijek, zastupanog po punomoćniku CG, odvjetniku iz [adresa], nakon zaključene glavne rasprave dana 17. listopada 2025. u prisutnosti direktora tužitelja DG, punomoćnika tužitelja ZG i punomoćnika tuženika CG, radi isplate, 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog sud u Osijeku broj Pl-1/2021-4 od 6. travnja 2021. kojim je naloženo tuženiku NK Osijek s.d.d., OIB: 27094855993, platiti tužitelju VENTURE PARTNERS 11 d.o.o., OIB: 53404860081, iznos od 628.021,76 eura (protuvrijednost iznosa od 4.731.830,00 kn po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 eur iznos 7,53450 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 16. veljače 2021. do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku NK Osijek s.d.d., OIB: 27094855993, platiti tužitelju VENTURE PARTNERS 11 d.o.o., OIB: 53404860081, iznos od 187.500,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 93.750,00 eura po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 24. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana

- 93.750,00 eura po kamatnoj stopi tekućoj od 11. srpnja 2023. do isplate koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku NK Osijek s.d.d., OIB: 27094855993, Josipa Jurja Strossmayera 126b, Osijek tužitelju VENTURE PARTNERS 11 d.o.o., OIB: 53404860081, Gornji Bukovac 146 A, Zagreb naknaditi troškove postupka u iznosu od 353.211,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tekućim od donošenja presude odnosno od 27. studenog 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga radi isplate iznosa od 4.731.830,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U tužbi navodi da na temelju vjerodostojne isprave – tužiteljevog računa broj 3/1/1 od 5. veljače 2021. tuženik tužitelju duguje iznos od 4.731.830,00 kn s dospijećem 6. veljače 2021. Tuženik je prethodno pisano osporio predmetnu tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi te izjavio da neće platiti posredničku naknadu čime je ostvarena presumpcija za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP-a). Tužitelj je uz tužbu priložio izvornik utuženog računa s potvrdom primitka, tuženikov dopis kojim osporava tražbinu i odbija platiti posredničke usluge, dopis AC Monze od 20. kolovoza 2020. s prijevodom sudskog tumača te pisanu izjavu igrača LG od 7. veljače 2021.

2. Trgovački sud u Osijeku rješenjem broj Pl-1/2021-4 od 6. travnja 2021. izdao je platni nalog kojim je naložio tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 4.731.830,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 64.137,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom, sve u roku od 8 dana.

3. Protiv citiranog rješenja tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem u bitnome navodi kako nije bilo osnova za izdavanje utuženog računa, a time ni za podnošenje tužbe i izdavanje platnog naloga jer tuženik nikada nije tužitelju dao bilo kakvu punomoć, autorizaciju, ovlaštenje ili dokument za obavljanje posredničkih poslova zastupanja tuženika prilikom transfera igrača LG u AC Monzu, odnosno s tužiteljem nikada nije zaključio nikakav sporazum/ugovor o posredovanju pa time nije mogao ni izvršiti uslugu posredovanja kao tuženikov posrednik, niti ju je izvršio, a što sve nedvojbeno proizlazi iz činjenice kako tužitelj nije priložio nikakav pisani sporazum/ugovor koji bi podupirao osnovanost izdanog računa i to iz razloga jer isti nikada nije ni zaključen. Da bi određena usluga mogla biti izvršena nužno je da ista prvo bude naručena i ugovorena od strane naručitelja, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj, slijedom čega nije bilo mjesta izdavanju utuženog računa i pokretanju parničnog postupka. Ističe kako sadržaj izjave LG predstavlja očitu konstrukciju učinjenu s ciljem kako bi tužitelj pokušao prikazati da je s tuženikom zaključio ugovor o posredovanju u usmenom obliku, a što ne odgovara istini. U odnosu na dopis AC Monze od 20. kolovoza 2020. kojim tužitelj navodno dokazuje obavljanje usluge, tuženik ističe kako se navedenim dopisom ne dokazuje apsolutno ništa. Naime, iz istog je razvidno kako gospodin C, kao glavni tajnik AC Monze samo potvrđuje kako je AC Monza poslala sve službene ponude i ugovor o transferu za igrača LG isključivo tuženiku i tužitelju. Tuženik ne spori da je moguće da je tužitelj zaprimio navedenu ponudu i ugovor o transferu od AC Monze, no iste je zaprimio kao agent igrača LG, a ne kao posrednik tuženika što sve nedvojbeno proizlazi iz jednog od dopisa AC Monze u kojem je u zaglavlju navedeno kako se ponuda koja je naslovljena na tuženika i tadašnju osobu ovlaštenu za zastupanje tuženika dostavlja na znanje osobi ovlaštenoj za zastupanje tužitelja kao igračevom agentu/posredniku a ne kao agentu/posredniku tuženika. Obzirom da tuženik s tužiteljem nije zaključio sporazum/ugovor o posredovanju prilikom transfera igrača LG u AC Monzu jasno je kako s tužiteljem nije ugovorio nikakvu naknadu. Zaključno, tuženik ističe kako je za poslove posredovanja pri transferu igrača LG u drugi klub opunomoćio drugog posrednika s kojim ima uredno zaključen Sporazum i kojemu je valjano izdao ekskluzivnu punomoć za zastupanje temeljem koje je isti doveo u vezu predstavnike AC Monze i tuženika nakon čega je ugovor o transferu i zaključen, a prilikom kojeg zaključenja ni u kojem obliku nije sudjelovao tužitelj.

4. U podnesku od 8. lipnja 2021. tužitelj se očitovao na navode prigovora te je u bitnome naveo da je tuženik od veljače 2020. upravo i jedino tužitelju putem ovlaštenih osoba, direktora PG i sportskog direktora UG, dao nalog i naručio uslugu posredovanja u transferu igrača LG iz NK Osijeka u AC Monzu i to upravo kao posrednika na strani NK Osijeka. Tužitelj je u cijelosti izvršio uslugu prema uputama tuženikovih ovlaštenih osoba, dogovorio s AC Monzom uvjete transfera prihvatljive tuženiku i ponuda kluba AC Monza upućena je tuženiku na način kako je to tražio tuženik putem svog sportskog direktora UG – "…s klupskom maila na naš mail poslala ponudu gdje je u cc bio agent … znači, u istom statusu si, pošaljite klupsku ponudu na klupski mail, tebe nek nahvale da si najbitniji za to ili šta god hoćeš."

5. Tužitelj je postupio upravo na taj način te obavio posredovanje s AC Monzom koja je tuženiku poslala "klupsku" ponudu elektroničkom poštom na "klupsku" elektroničku adresu tuženika s naznakom da je tužitelj u kopiji kao osoba koja je za tuženika posredovala u poslu i dogovorila uvjete transfera. AC Monza je pisanim putem potvrdila da su upravo posredovanjem tužitelja upućene sve ponude AC Monze za transfer igrača LG, a tužitelj je uspješno posredovao na strani NK Osijeka. Naime, pravni posao transfera odvija se između klubova. Posrednička naknada ugovorena je na iznos od 10% od vrijednosti transfera uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% što u odnosu na vrijednost transfera od 5.000.000,00 eura iznosi 500.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan izdavanja računa, iznosi 3.785.464,00 kn uvećano za 946.366,00 kn, odnosno ukupno 4.731.830,00 kn, time da tužitelj zadržava pravo na potraživanje daljnje naknade koja nije utužena, a odnosi se na daljnje zarade tuženika određene u ugovoru o transferu. Dakle, jedina obveza koja u ovom poslovnom odnosu nije ispunjena je tuženikova obveza plaćanja naručenih i obavljenih usluga posredovanja. Neosnovan je i neistinit prigovor da bi tužitelj u predmetnom transferu bio agent igrača LG jer je agenta igrača u sklapanju posla s novim klubom, predstavljala treća osoba. Budući da se u transferu radi o poslu između klubova, prigovor je besmislen jer igrač svoje odnose s novim klubom regulira posebnim pravnim poslovima. Tuženik se upetljao u vrlo zabrinjavajuću financijsku operaciju i posao posredovanja koji je naručio od tužitelja i koji je tužitelj uspješno obavio, platio trećoj osobi koja s posredovanjem i transferom nije imala nikakve veze. Tuženik je u ranijoj korespondencije pisano priznao da se radi o stanovitom OG koji u transferu uopće nije sudjelovao niti je posredovao na strani kluba NK Osijek prema AC Monza. Tuženik je tužitelju tijekom kolovoza 2020. nudio plaćanje obavljenih usluga ispod ugovorenog iznosa, prvotno iznos od 150.000,00 eura pa odbijanju iznos od 250.000,00 eura. Tuženikove ponude tužitelj nije prihvatio jer uvjeti i način plaćanja nisu bili u skladu sa zakonom.

6. U podnesku od 5. studenog 2021. tuženik se očitovao na tužiteljeve navode te u bitnome naveo da s tužiteljem nikad nije zaključio nikakav sporazum o posredovanju pa time tužitelj nije niti mogao izvršiti uslugu posredovanja kao tuženikov posrednik niti ju je izvršio. Ističe kako je kod posredovanja nužno da usluga posredovanja prvo bude naručena i ugovorena od strane naručitelja, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Navod tužitelja da bi PG i UG dali nalog tužitelju za posredovanje u transferu igrača LG u AC Monzu u cijelosti je neosnovan, paušalan i ničim dokazan. U konkretnom slučaju nikada nije zaključen nikakav ugovor o posredovanju između parničnih stranaka, neosnovan je navod tužitelja da bi AC Monza potvrdila da bi posredovanjem tužitelja bio realiziran transfer, odnosno zaključen ugovor između AC Monze i tuženika. Tuženik ne spori kako je za poslove posredovanja pri transferu LG u drugi klub opunomoćio drugog posrednika s kojim ima uredno zaključen sporazum i kojemu je valjano izdao ekskluzivnu punomoć za zastupanje temeljem koje je isti doveo u vezu predstavnike AC Monze i tuženika nakon čega je uz njegovo sudjelovanje ugovor o transferu i zaključen. Na tužitelju je teret dokaza činjenice da bi s tuženikom zaključio sporazum/ugovor o posredovanju koji bi predstavljao pravni osnov za izdavanje računa broj 3/1/1 od 5. veljače 2021. i da je izvršio uslugu posredovanja.

7. U odnosu na navode tužitelja da bi mu tuženik u kolovozu 2020. nudio plaćanje posredničkih usluga na ime transfera LG u AC Monzu, tuženik ističe kako su isti u cijelosti neosnovani, tuženik ne spori činjenicu da je s tužiteljem vodio razgovore na okolnost utvrđenja postojanja i valjanosti predmetnog potraživanja , no nikada mu nije nudio plaćanje predmetnih usluga iz razloga što je tijekom i nakon tih razgovora utvrdio kako s istim nikada nije zaključio ugovor o posredovanju kao i da tužitelj nije u ime i za račun tuženika izvršio uslugu posredovanja pa samim time nije bilo ni pravog osnova za plaćanje istih. Slijedom iznijetog, obzirom da tuženik s tužiteljem nikada nije zaključio sporazum/ugovor o posredovanju koji bi predstavljao pravni osnov za izdavanje računa broj 3/1/1 od 5. veljače 2021. pa time nije ni mogao izvršiti uslugu posredovanja kao tuženikov posrednik niti ju je izvršio, predlaže ukidanje platnog naloga.

8. Podneskom od 22. studenog 2021. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 5. studenog 2021. te je u bitnome naveo da spisu prileže pisani dokumenti – dopis kluba AC Monza iz kojeg je neupitno i jasno da je tužitelj jedini ishodio i donio tuženiku službenu ponudu za transfer igrača LG u AC Monzu što je nakon pregovora klubova rezultiralo sklapanjem ugovora o transferu kao i pisana izjava kojom je sam igrač LG pisano potvrdio da je tužitelj uspješno obavio uslugu posredovanja za tuženika sukladno sporazumu tužitelja i tuženika od 29. veljače 2020. Prije toga, tužitelj je još u siječnju 2020. putem glasovnih poruka mobilne telefonske aplikacije WhatsApp s tuženikovim sportskim direktorom postavio i zatražio obavijest o statusu posrednika pri transferima s upitom je li u istom statusu kao i agent NG i načinu dostave ponude inozemnih klubova za igrače, na što mu je tuženikov sportski direktor dao jasnu uputu na koji način se obavlja posredovanje: "….s klupskog maila poslala na naš mail ponudu gdje je u cc bio agent… znači, u istom statusu si, pošaljite klupsku ponudu na klupski mail…" Ističe da je time tuženik dao tužitelju pisani nalog i pisane upute na koji način će posredovati i na koji način će ponuda za igrača LG biti adresirana i dostavljena tužitelju, za što postoji i pisana korespondencija putem pisanih poruka mobilne aplikacije WhatsApp između tadašnjeg tuženikovog sportskog direktora UG i tužiteljevog direktora DG, a koja dokazuje da je 8. srpnja 2020. tuženik dao nalog i uputu tužitelju da ponudu AC Monze dostavi na adrese elektroničke pošte: [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], te [adresa elektroničke pošte]. Navodi da je 8. srpnja 2020. tužitelj postupio po nalogu i uputi tuženikova sportskog direktora te ponudu dostavio na zatražene adrese, a ponuda je u cc sadržavala tužiteljev email [adresa elektroničke pošte], 13. srpnja 2020. tuženikov sportski direktor UG obavijestio je tužitelja da je tuženik AC Monzi poslao odgovor na ponudu, nakon dodatnih pregovora klubova 6. kolovoza sklopljen je predmetni ugovor o transferu i ugovoreni posao posredovanja je uspješno obavljen. Slijedom navedenog, tužitelj je tuženika kao nalogodavca doveo u službenu izravnu vezu s klubom AC Monza dostavom ponude nakon čega je tuženik službeno pregovarao o ugovoru o transferu igrača LG te je ugovor o transferu sklopljen 6. kolovoza 2020. čime su ispunjene sve zakonske pretpostavke za isplatu posredničke naknade tužitelju na temelju čl. 835. i 845. Zakona o obveznim odnosima i tuženik je dužan tužitelju isplatiti ugovorenu proviziju u utuženom iznosu koji predstavlja protuvrijednosti iznosa od 10% od ugovorenog iznosa transfera, a ista provizija je između stranaka bila ugovarana i uobičajena i u ranijih poslovnim odnosima. Tuženik se ne može osloboditi obveze plaćanja utuženog iznosa banalnim prigovorima u vidu nedostatka pisanog ugovora jer je ugovor o posredovanju usmeni pravni posao u kojem su obje strane odredile bitne sastojke, a to je predmet posredovanja između dva kluba i cijena – 10% od ugovorenog iznosa transfera. Tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za plaćanje jer bi čak i u slučaju da je za ugovor potreban pisani oblik, tuženiku bio dužan naknaditi štetu upravo u visini obećane ili uobičajene posredničke provizije jer bi u tom slučaju bio odgovoran za naknadu štete vođenjem pregovora bez namjere da sklopi pisani ugovor, sve temeljem čl. 251. st. 2. i 3. ZOO-a. Naime, tuženik je apsolutno nesavjestan i nepošten u svim postupcima i radnjama naspram tužitelja jer je informacije o poslu obavljenom po tuženiku odavao svom navodnom posredniku te mu prema svom priznanju isplatio naknadu za nešto što nije obavio pa je i na temelju članka 251. st. 4 i 5. ZOO-a također dužan tužitelju naknaditi štetu u utuženom iznosu.

9. U pogledu pravnog osnova sud može izabrati po kojem će osnovu tuženiku naložiti plaćanje utuženog iznosa, bilo po osnovu neisplaćene provizije temeljem ugovora o posredovanju ili osnovi naknade štete radi protupravnog postupanja, sve na temelju čl. 186. st. 3. ZPP-a. U tom smislu izniman značaj ima i tuženikov navod da je za transfer opunomoćio drugog posrednika i s njim zaključio sporazum i izdao mu ekskluzivnu punomoć iako je s tužiteljem već sklopio usmeni ugovor na temelju kojeg je tužitelj obavio posredovanje i ostvario uspjeh dostavom službene ponude AC Monze nakon koje su uslijedili službeni pregovori i sklapanje ugovora i u skladu s kojom je sklopljen ugovor o transferu, a na temelju čega je tuženik uprihodio 5.000.000.00 eura i dodatne potencijalne bonuse. Navodi kako "tuženikov posrednik" nije bio stvarni posrednik pa ni u konkretnom niti u drugim ugovorima o transferu nije ni naveden kao posrednik, a u svezi transfera LG nije ni upisan u sustavu TMS koji je od strane FIFA-e ustanovljen da bi se spriječile upravo ovakve nepravilnosti i manipulacije kakve je tuženik izveo na štetu tužitelja. Jasno je da takav "tuženikov posrednik" koji nije tuženiku donio ponudu drugog kluba za transfer, koji nije evidentiran u sustavu TMS FIFA-e i koji nije naveden kao posrednik u ugovoru o transferu LG, ne može biti osoba koja je obavila posredovanje niti mu je tuženik mogao platiti za posredovanje koje nije obavio. Tuženikova konstrukcija da bi se ponuda za transfer koju je tužitelj dostavio tuženiku odnosila na njega kao agenta igrača nije osnovana buduži da tužitelj nije bio agent igrača u prijelazu u AC Monzu. U svakom slučaju, takav bi neosnovani prigovor bio irelevantan za ovaj postupak jer su ugovor o transferu i ugovor o profesionalnom igranju odvojeni pravni poslovi.

10. U podnesku od 2. prosinca 2021. tuženik se očitovao na navode podneska od 22. studenog 2021. te u bitnome istaknuo da je neosnovan navod tuženika da bi mu UG dao pisani nalog za posredovanje na strani NK Osijeka u transferu LG u AC Monzu jer isti sukladno svojim ovlastima isto nije mogao učiniti jer je takva odluka isključivo i samo u nadležnosti uprave NK Osijeka. UG, kao sportski direktor imao je pravo razgovarati i pregovarati o uvjetima i detaljima transfera no nikada nije imao pravo davati naloge i zaključivati ugovore o posredovanjima ili transferima budući nije bio osoba ovlaštena za zastupanje tuženika. U odnosu na dostavljenu Odluku Hrvatskog nogometnog saveza o objavi podataka u kojima su registrirani posrednici u sustavu TMS za 2020.g. tuženik ističe kako se istom ne dokazuje apsolutno ništa, odnosno kako se analognim shvaćanjem tužitelja može zaključiti kako se upravo njome dokazuje kako tužitelj nije bio posrednik tuženika u predmetnom transferu budući nije evidentiran u sustavu TMS. U skladu s odredbom čl. 6. Pravilnika o radu s posrednicima Hrvatskog nogometnog saveza čije odredbe u konkretnom slučaju predstavljaju primjenjivo materijalno pravo posredniku je dopušteno zastupati igrača ili klub samo na način da zaključi odgovarajući pisani ugovor o zastupanju s tim igračem ili s tim klubom pa je očito kako je Pravilnikom propisana obvezatnost pisanog oblika ugovora slijedom čega je, po mišljenju tuženika, jasno kako u konkretnom slučaju tužitelj i tuženik nikada nisu zaključili ugovor koji bi predstavljao valjanu osnovu za izdavanje predmetnog računa. Tužitelj ni u kojem obliku nije posredovao prilikom zaključenja ugovora o posredovanju, a o čemu najbolje svjedoči kako isti nije nazočio konačnim pregovorima koji su 5. kolovoza 2020. održani neposredno prije zaključenja ugovora u Felscutu u Republici Mađarskoj. Tako je dana 5. kolovoza 2020.g. u večernjim satima održan sastanak u VIP Salonu Puškaš akademije nakon utakmice između FC Puskasa i NK Osijek s.d.d., a na kojem sastanku su u vremenu od 20.00h do 23.00h osobno sudjelovali predsjednik uprave tuženika g. EG, sportski direktor tuženika g. UG (uz sudjelovanje g. OG i gđe. RG) i sportski direktor AC Monza g. KG. Na tom sastanku, predsjednik tuženika je postavio ultimativni zadnji i konačni prijedlog AC Monza za realizaciju predmetnog transfera i to na način da AC Monza plati NK Osijek s.d.d. novčani iznos transfernog obeštećenja od 5 milijuna eura uvećano za 1,5 milijuna eura na ime bonusa, kao i 20% od budućeg transfernog obeštećenja. Nakon toga, iste večeri je nazvan glavni direktor AC Monza g. JG koji je potom nakon više razgovora sa svima prisutnima potvrdio predmetni transfer sa predloženim uvjetima od strane NK Osijek s.d.d. nakon čega su se čelnici klubova oko 23,00h konačno usuglasili o svim bitnim elementnima ugovora o transferu. Dana 6. kolovoza 2020.g. započela je razmjena dokumenata te je time konačno realiziran transfer. U odnosu na opetovano iznesene navode tužitelja da bi mu nudio plaćanje posredničkih usluga na ime transfera LG u AC Monza, tuženik ističe kako su isti u cijelosti neosnovani. Tuženik opetovano ističe kako ne spori činjenicu da je s tužiteljem vodio razgovore na okolnost utvrđenja postojanosti i valjanosti predmetnog potraživanja, no ističe kako mu nikada nije nudio plaćanje predmetnih usluga iz razloga što je tijekom i nakon tih razgovora, utvrdio kako s istim nikada nije zaključio Ugovor o posredovanju kao i da tužitelj nije u ime i za račun tuženika izvršio uslugu posredovanja, pa samim time nije bilo ni pravnog osnova za plaćanje iste.

11. U podnesku od 6. prosinca 2021. tužitelj u bitnome ističe da je iz dokumentacije dostavljene u spis jasno vidljivo da je upravo UG obavljao sve radnje u odnosu na transfer LG u AC Monzu, vodio je svu korespondenciju s AC Monzom, sva očitovanja i ponude dostavljani su upravo na njegovu e-mail adresu te je potpisivao sva očitovanja, odbijao ponude, davao protuponude i drugo i to uz pečat društva tuženika, a što je i uobičajeno u tim pravnim poslovima. U odnosu na navode da bi iz odluke Hrvatskog nogometnog saveza o objavi podataka u kojima su registrirani posrednici u sustavu TMS za 2020. proizlazi upravo da tužitelj ne bi bio posrednik tuženika u predmetnom transferu budući nije evidentiran u sustavu TMS. Tužitelj ističe kako podaci sustava TMS upravo govore u prilog navodima tužitelja da su u radu tuženika evidentne nepravilnosti obzirom u sustavu nema niti tuženikovog navodnog posrednika u odnosu na ugovor o transferu LG, a iz čega proizlazi da je tuženik maliciozno izostavio evidentirati tužitelja upravo da bi izbjegao plaćanje po obavljenom transferu, a da je istovremeno propustio evidentirati i svog navodnog posrednika kako tužitelj ne bi ranije, odnosno pravodobno došao do saznanja o manipulacijama na njegovu štetu. Nikakve negativne posljedice ne mogu za tužitelja proizići iz propusta tuženika da ga evidentira u sustavu TMS obzirom je upravo obveza tuženika da unosi i objavljuje predmetne podatke, a tužitelj nema ni ovlaštenje, ni obvezu, a niti pristup sustavu TMS u svojstvu administrator da bi mogao brisati, dodavati ili mijenjati podatke u sustavu.

12. Nakon što je tuženik dostavio sudu potpuni i dopušteni prigovor koji je podnesen pravodobno, Trgovački sud u Osijeku je u smislu odredbe čl. 451. st. 2. ZPP-a zakazao pripremno ročište. Trgovački sud u Osijeku je proveo prethodni postupak, isti zaključio te je 12. travnja 2022. održao ročište glavne rasprave na kojem su saslušani direktor tužitelja DG, svjedoci PG, UG, LG, a 2. lipnja 2022. održano je ročište glavne rasprave na kojoj je ponovno saslušan direktor tužitelja DG, te na kojem je tužitelj zatražio delegaciju Trgovačkog suda u Osijeku.

13. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-3550/2022-2 od 30. kolovoza 2022. za postupanje u ovom predmetu određen je Trgovački sud u Varaždinu.

14. U podnesku od 4. rujna 2023. tužitelj je obavijestio sud da je naknadno, nakon zaključenja prethodnog postupka, u svibnju 2022. ulaskom AC Monza u prvorangiranu talijansku nogometnu ligu Serije A nastupio uvjet za isplatu bonusa iz Ugovora o transferu sklopljenog 6. kolovoza 2020. određen člankom 2. navedenog ugovora kojim je među NK Osijeka i AC Monze dogovoreno da se uz naknadu za transfer AC Monza obvezuje NK Osijeku platiti uvjetnu naknadu od 1.500.000,00 eura kada prva momčad AC Monze prvi put zaigra u talijanskom ligaškom nogometnom prvenstvu Campionato Italijano di Serie A u nekoj od sljedećih sportskih sezona: 2021./22., 2022./23., 2023./24. ili 2024./25. neovisno o tome je li igrač u toj sezoni registrirani igrač AC Monze, kad se uvjet ispuni. Dodatna naknada, ako se primjenjuje, plaća se bankovnom transakcijom po primitku valjane fakture kako slijedi:

- 750.000,00 eura deset dana nakon prve utakmice u Serije A u kojoj zaigra prva momčad AC Monze

- 750.000,00 eura 1. srpnja sljedeće sportske godine.

Obzirom da je posrednička naknada ugovorena na način da posredniku pripada 10% od fiksnog iznosa transfera koji pripada NK Osijeku, 10% od mogućih bonusa koji će pripasti NK Osijeku te 10% kao nagrada od postotka koji će NK Osijek imati u eventualnoj budućoj prodaji igrača, a da je AC Monza ušla u Seriju A u svibnju 2022., nastupili su uvjeti za isplatu cjelokupnog iznosa od 1.500.000.00 eura od kojeg iznosa 10% naknade uvećano za porez na dodanu vrijedosti po stopi od 25% prema sklopljenom ugovoru pripada posredniku, ovdje tužitelju na ime posredničke nagrade, podredno osnovom naknade štete što u odnosu na vrijednost bonusa od 1.500.000,00 eura iznosi 150.000,00 eura uvećano za PDV od 37.500,00 eura, odnosno ukupno 187.500,00 eura.

15. Tužitelj proširuje tužbu i tužbeni zahtjev i za dospjeli dio posredničke naknade za dodatno ostvareni iznos bonusa od ukupno 187.500,00 eura time da je dospijeće plaćanja prve rate u iznosu od 75.000,00 eura plus PDV vezano uz dan izdavanja fakture u roku od 10 dana od prve utakmice Serije A koja je održana 13. kolovoza 2022. pa je predmetni iznos dospio 23. kolovoza 2022., dok je dospijeće druge rate u iznosu od 75.000,00 eura plus PDV vezano uz datum naznačen u čl. 2. Ugovora – 1. srpnja sljedeće sportske godine, odnosno 1. srpnja 2023. pa je druga rata dospjela 10. srpnja 2023. tužitelj ističe da se radi o dopuštenom iznošenju novih činjenica i novih dokaza u skladu s čl. 299. st. 2. ZPP-a temeljem kojeg stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka što je ovdje slučaj budući se radi o činjenicama i dokazima nastalim nakon zaključenja prethodnog postupka. Ističe da je riječ o dopuštenoj preinaci sukladno čl. 450. st. 3. ZPP-a temeljem kojeg tužitelj može nakon podnošenja prigovora tuženika preinačiti tužbu tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom te sukladno čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a temeljem kojih tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a sud može u svakom slučaju dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, što je ovdje nedvojbeno. Odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a određeno je da se tuženik ne može protiviti preinaci tužbe ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu. Preinačeni tužbeni zahtjev temelji se na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi time da je naknadno nakon zaključenja prethodnog postupka dospjela obveza na plaćanje dodatnog iznosa temeljem sklopljenog i u pretežitoj mjeri izvršenog ugovora o posredovanju. Ujedno je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev sa zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i prestanak poslovanja s kunama. Zbog svega navedenog, tužitelj predlaže da sud osim iznosa iz platnog naloga Trgovačkog suda u Osijeku broj Pl-1/2021-4 od 6. travnja 2025. od 4.731.830,00 kn / 628.021,76 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu naloži tuženiku da tužitelju plati i daljnji iznos od 187.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Podneskom od 12. rujna 2023. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 4. rujna 2023. te se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva u bitnome navodeći kako tužitelj u podnesku od 4. rujna 2023. navodi kako pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva predstavljaju odredbe Ugovora o posredovanju, a podredno odredbe o općim pravilima o naknadi ugovorne i izvanugovorne štete. Činjeničnom tvrdnjom da bi tuženik tužitelju sada bio dužan naknaditi štetu zbog navodnog protupravnog postupanja, tužitelja mijenja istovjetnost tužbenog zahtjeva čime sukladno odredbi čl. 191 st. 1. ZPP-a vrši preinaku tužbe. Naime, tužitelj je protiv tuženika ustao tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju računa za navodno obavljenu uslugu. Sve da je tužitelj i smatrao da mu je nekakvom radnjom tuženika nastala šteta, istu ne bi mogao iskazati u priloženom računu budući je notorno da se računi izdaju za pružene usluge. U tužbi, kao i dokazima priloženima uz tužbu, u niti jednom činjeničnom navodu tužitelj ne tvrdi da bi od strane tuženika bio oštećen, već isključivo da mu tuženik odbija platiti dospjeli račun na ime navodno pružene usluge. Ovdje se ističe kako se ne radi o promjeni, dopuni ili ispravku pojedinih navoda u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, već o novo formiranom kompleksu činjenica koji objektivno dovodi do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, odnosno isticanja drugoga uz postojeći. U konkretnom slučaju, radi se o formalno neizmijenjenom tužbenom zahtjevu, međutim tužitelj je tužbu temeljio na činjeničnom osnovu ne plaćanja računa za pruženu uslugu, dok sada u podnesku od 4. rujna 2023.g, konkretno mijenja činjenični osnov svog zahtjeva za isplatu, potražujući isti iznos, ali (i) po osnovi naknade štete te u tom pravcu dostavlja i predlaže dokazne prijedloge. Sud je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu dužan odlučivati u okviru činjeničnog osnova postavljenog u tužbi (čl. 2 ZPP- a), a koji se sastoji, kako je to prethodno i navedeno, u ne plaćanju posredničke naknade za navodno pruženu uslugu posredovanja. Nije sporno da sud nije vezan pravnim osnovom tužbe, no izričito je vezan činjeničnim osnovom tužbe na temelju kojeg provodi postupak, na temelju kojeg tuženik daje svoj odgovor na tužbu (u ovom slučaju prigovor) i na temelju kojeg, sud po provedenom postupku, donosi svoju odluku. Dakle, sud je ovlašten odlučivati samo u okviru postavljenog činjeničnog osnova u tužbi. Očito je kako tužitelj u ovom postupku, pozivom na odredbu kojom sud nesporno nije vezan pravnim osnovom tužbe, pokušava postaviti alternativni tužbeni zahtjev (u činjeničnom osnovu) pa ostaje nejasno što tužitelj uopće traži i temeljem kojeg činjeničnog osnova. Konačno, tvrdnjom da bi tuženik tužitelju bio dužan naknaditi nekakvu štetu, tužitelj potvrđuje navod tuženika da tužitelj nije izvršio uslugu posredovanja u predmetnom transferu budući je notorno kako pravo na isplatu navodno ugovorene naknade na ime pružene usluge posredovanja na način kako je zahtijevano tužbom, u konkretnom slučaju, isključuje pravo na naknadu štete u svezi s uslugom posredovanja i obratno. Tuženik ističe kako ne spori činjenicu da je AC Monza ušla u tzv. Seriju A te da mu temeljem Ugovora o transferu od 6. kolovoza 2020.g. pripada pravo na isplatu 1.500.000,00 EUR na ime bonusa.

17. Na glavnoj raspravi održanoj 21. rujna 2023. sud je raspravnim rješenjem, u smislu odredbe čl. 190. st. 3. dopustio preinaku tužbe obzirom smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

18. Među strankama nije sporno da je 6. kolovoza 2020. između AC Monza i NK Osijeka sklopljen ugovor o transferu igrača LG iz NK Osijeka u AC Monzu, te da je AZ Monza isplatila tuženiku naknadu za transfer LG u iznosu od 5.000.000,00 eura te da je nastupio uvjet za isplatu bonusa od 1.500.000,00 eura.

19. Među strankama je sporno je li tužitelj bio posrednik između NK Osijeka i AC Monze na strani NK Osijeka, odnosno je li tužitelj kao posrednik doveo u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora te posljedično tome ima li pravo na proviziju u utuženom iznosu.

20. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, pročitao iskaz svjedoka PG, UG, LG te direktora tužitelja DG sa zapisnika Trgovačkog suda u Osijeku broj P- 246/2021-35 od 12. travnja 2022. kao i zapisnik Trgovačkog suda u Osijeku broj P- 246/2021-39 od 2. lipnja 2022. s iskazom direktora tužitelja DG te je neposredno saslušao svjedoke UG, LG, VG, KG, OG, BG i IG, te direktora tužitelja DG, predsjednika uprave tuženika Ferenca EG i članicu uprave tuženika RG.

21. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 17. listopada 2025. odlučio da se daljnji dokazi neće provoditi te je odbio provođenje svih predloženih, a ne provedenih dokaza, odnosno sud nije odredio provođenje informatičkog vještačenja pisane korespondencije između svjedoka HG i IG na okolnost provjere vjerodostojnosti i istinitosti pisane korespondencije između navedenih svjedoka, pribavu od talijanskog nogometnog saveza preslik dostavljene autorizacije za IG kako bi se utvrdila autentičnost dostavljenog dokumenta te suočenje svjedoka HG i OG te nije odredio saslušanje svjedoka CG obzirom smatra da je i bez provođenja tih dokaza predmet u dovoljnoj mjeri raspravljen za donošenje odluke o glavnoj stvari, a provođenje navedenih dokaza odužilo bi ovaj postupak te po mišljenju suda, ne bi pridonijelo utvrđivanju činjenica bitnih za ovaj postupak.

22. Naime, sud primarno ne smatra da korespondencija između HG i IG nije vjerodostojna i istinita u smislu da navedeni svjedoci nisu pisali poruke za koje je navedeno da su pisali, već sud ne daje toj korespondenciji značaj koji joj daje tuženik. Naime to što su svjedoci KG i IG izmjenjivali poruke koje su izmjenjivali ne isključuje mogućnost da je upravo tužitelj doveo u službenu vezu NK Osijek i AZ Monzu radi pregovaranja o sklapanju ugovora o transferu LG. Ta korespondencija (uz sve manjkavosti – dio teksta koji nije vidljiv, nedostajanje dijelova teksta pojedinih poruka, brisanje određenih poruka …) nije nužno nevjerodostojna, ali nije i ne može biti dokaz da tužitelj nije bio posrednik u transferu LG iz NK Osijeka u AZ Monzu jer je AZ Monza mogla službeno pregovarati s NK Osijekom i bez znanja i obavještavanja IG, a što je očigledno i činila.

23. Suočenje svjedoka po iskustvu suda ne pridonosi razjašnjenju odlučujućih činjenica, a svjedok TG se u svom iskazu detaljno očitovao o navodima Izvještaja o radu posrednika OG s listova 648 do 652 spisa.

24. Saslušanje CG sud nije odredio obzirom je navedeni svjedok predložen na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza DG u dijelu u kojem je svjedočio o razgovoru između njega i CG, dakle ne na okolnosti je li tužitelj kao posrednik doveo u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora te posljedično tome ima li pravo na proviziju u utuženom iznosu, a koje su sporne u ovom postupku i koje su bitne za presuđenje.

25. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj bio posrednik između NK Osijeka i AC Monze na strani NK Osijeka te je kao posrednik doveo u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora te posljedično tome ima li pravo na proviziju u utuženom iznosu.

26. Prije svega valja reći da se u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima (članak 835. do 848.) ugovor o posredovanju može sklopiti u bilo kojem obliku jer Zakon o obveznim odnosima ne određuje posebnu formu za sklapanje ugovora o posredovanju. Pravilnik HNS-a, kao podzakonski pravni akt ne predstavlja prisilni propis i ne može derogirati odredbe Zakona o obveznim odnosima, pa činjenica da je Pravilnikom HNS-a propisana obveza zaključenja odgovarajućeg pisanog ugovora o zastupanju ne utječe na valjanost usmeno sklopljenog ugovora o posredovanju.

27. U smislu članka 835. ZOO ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.

28. Tuženik tijekom parničnog postupka osporava postojanje poslovnog odnosa ističući kako tuženik nikada nije tužitelju dao bilo kakvu punomoć, autorizaciju, ovlaštenje ili dokument za obavljanje posredničkih poslova zastupanja tuženika prilikom transfera igrača LG u AC Monza, odnosno s tužiteljem nikada nije zaključio nikakav sporazum/ugovor o posredovanju pa time nije mogao ni izvršiti uslugu posredovanja kao tuženikov posrednik niti ju je izvršio. Za poslove posredovanja pri transferu igrača LG u drugi klub tuženik je opunomoćio drugog posrednika s kojim ima uredno zaključen sporazum i kojemu je valjano izdao ekskluzivnu punomoć za zastupanje temeljem koje je isti doveo u vezu predstavnike AC Monza i tuženika nakon čega je ugovor o transferu i zaključen, a prilikom kojeg zaključenja ni u kojem obliku nije sudjelovao tužitelj.

29. Suprotno tome, direktor tužitelja te svjedok LG su u svojim iskazima detaljno opisali na koji način i kada je sklopljen usmeni ugovor o posredovanju između tužitelja i tuženika. Upravo na temelju iskaza svjedoka LG, koji potvrđuje i iskaz direktora tužitelja, sud zaključuje da je 29. veljače 2020. u klupskim prostorijama NK Osijeka između direktora tužitelja ĆG i direktora tuženika PG sklopljen usmeni ugovor o posredovanju kojim je među parničnim strankama dogovoreno da će tužitelj biti posrednik na strani tuženika u budućem transferu svjedoka LG, te je među strankama dogovorena i naknada – provizija od 10% od visine transfera odnosno od cjelokupnog posla uključujući i bonuse. Svjedok LG time je potvrdio navode o sklapanju usmenog ugovora o posredovanju koje tužitelj iznosi tijekom cijelog postupka.

30. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka LG i vjeruje u njegovu iskrenost prilikom davanja iskaza i u cijelosti prihvaća njegov iskaz kao istinit. Sud smatra da svjedok nije osobno zainteresiran za ishod ovog postupka niti o ishodu ovog postupka ovise neka njegova prava i obveze bez obzira na činjenicu da je tužitelj agent svjedoka.

31. U prilog tvrdnjama tužitelja svjedoči i svjedok ĐG, koji je u vrijeme realizacije transfera LG bio sportski direktor AC Monze. Isti navodi da je o transferu LG službeno razgovarao sa DG (direktorom tužitelja), UG i EG, dok s OG nije službeno razgovarao o transferu, niti je OG na bilo koji način pregovarao o uvjetima transfera LG u AC Monzu. Svjedok je, nakon što mu je sud predočio dijelove Izvještaja o radu posrednika Vojislava OG zanijekao istinitost navoda iznesenih u tom izvještaju koji se odnose na pregovore oko transfera LG.

32. Sud u cijelosti vjeruje iskazu svjedoka KG jer ga potvrđuje činjenica da postoji samo jedna službena ponuda za transfer LG (list 147 - 150 spisa) koja je, kako to proizlazi iz dopisa AZ Monze (list-142 – 144 spisa) poslana samo NK Osijeku i tužitelju.

33. Na navedeno stajalište suda ne utječe:

- to što je OG razmjenjivao s ČG poruke putem WatsAppa u kojima se spominje i LG (ali i brojne druge osobe – SG, ŽG, bek iz Olimpije, D, GG, ŠG, Z) obzirom se radi o neslužbenim i neformalnim porukama koje, po stavu ovog suda, ne predstavljaju i ne mogu predstavljati dovođenje u vezu s nalogodavcem osobe koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora

- to što je MG razmjenjivao s ČG poruke putem WatsAppa vezane uz LG obzirom te poruke ne predstavljaju dokaz da tužitelj nije bio posrednik u transferu LG iz NK Osijeka u AZ Monzu jer je AZ Monza mogla službeno pregovarati s NK Osijekom i bez znanja i obavještavanja IG, a što je očigledno i činila.

34. Osim toga, niti svjedok ĐG nije osobno zainteresiran za ishod ovog postupka niti o ishodu ovog postupka ovise njegova prava i obveze. Sud ne prihvaća argumentaciju tuženika iz podneska od 19. veljače 2025. (str. 1476-1478 spis) da postoji očita povezanost svjedoka KG i tužitelja obzirom je igrač LG nedavno transferiran u drugi klub u kojem klubu je sportski direktor upravo ĐG, a agent igrača je upravo tužitelj pa da je riječ o poslovnoj povezanosti koja se nastavila i nakon 2020. i transfera LG iz NK Osijek u AC Monzu. Naime, to što je LG transferiran u drugi klub u kojem je sportski direktor upravo ĐG, po mišljenju suda govori o zadovoljstvu KG igrom i kvalitetom LG, a ne o njegovoj povezanosti s tužiteljem i njegovoj zainteresiranosti za ishod ovog postupka.

35. Dakle, temeljem iskaza direktora tužitelja DG i svjedoka LG sud zaključuje da su parnične stranke sklopile ugovor o posredovanju i dogovorile isplatu provizije u visini od 10 % vrijednosti transfera i ostvarenih bonusa.

36. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je prvu službenu ponudu AC Monza uputila tuženiku u lipnju 2020., nakon toga pisana ponuda upućena je u srpnju 2020. te je ugovor o transferu sklopljen početkom kolovoza 2020.

37. Za ispunjenje ugovora o posredovanju u smislu odredbe članka 835. ZOO bitno je da posrednik dovede treću osobu u vezu s nalogodavcem koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora (što je slanjem ponude AC Monze u lipnju 2020. i primitkom te ponude od strane tuženika i učinjeno jer su treća osoba i nalogodavac dovedeni u vezu), a obveza isplatiti posredniku određenu proviziju nastaje ako ugovor bude sklopljen.

38. Dakle, AC Monza i tuženik dovedeni su u vezu dostavljanjem službene ponude (uz posredovanje tužitelja) od 18. lipnja 2020. (strana 32 spisa) te je AC Monza, nakon promjene vlasničke strukture tuženika, ponovno 8. srpnja 2020. poslala svoju ponudu za transfer LG (na isti iznos kao i u prethodnoj ponudi s detaljno razrađenim načinom plaćanja) (strana 141 do 151 spisa), koju ponudu je tuženik odbio (strana 152 do 154 spisa) uz navođenje da će se odluka o prodaji igrača LG donijeti nakon završetka prvenstva obzirom tuženik ima priliku završiti na 2. mjestu i ući u kvalifikacije za Ligu prvaka dok LG ima priliku završiti državno prvenstvo kao prvi strijelac hrvatske nogometne lige, te da se cijena za igrača LG u ovom trenutku kreće između 8 i 10 milijuna eura. Sud zaključuje da su AC Monza i NK Osijek pregovore nastavili i nakon odbijanja ponude iz lipnja 2020. i nakon odbijanja ponude iz srpnja 2020., a što je životno i logično, obzirom je ugovor o transferu sklopljen u kolovozu 2020., dakle, samo 25 dana nakon odbijanja ponude od 8. srpnja 2020.

39. Na temelju dopisa AC Monza (e-mail) od 20. kolovoza 2020. (strana 10 i 11 spisa) u kojem AC Monza potvrđuje da je sve službene ponude i ugovor o transferu LG poslala isključivo tuženiku i direktoru tužitelja, te iz službene ponude za igrača LG od 8. srpnja 2020. (strana 147 do 150 spisa) koja je potpisana od strane JG, glavnog izvršnog direktora AC Monze i poslana isključivo tuženiku i tužitelju sud zaključuje da je upravo tužitelj bio posrednik u transferu, a na što ukazuje i iskaz svjedoka KG.

40. Sud ne vjeruje iskazima svjedoka UG, PG i OG i IG obzirom su isti u suprotnosti s iskazima svjedoka LG i KG i pisanoj dokumentaciji u spisu.

41. To što svjedok MG smatra da su on i OG ispregovarali transfer LG iz NK Osijeka u AC Monzu ne znači i ni na koji način ne isključuje da je AC Monza dovedena u vezu s NK Osijekom radi pregovora o sklapanju ugovora o transferu LG uz posredovanje tužitelja, te da je o transferu LG pregovarala i službenu ponudu dostavila nakon posredovanja DG, odnosno tužitelja, tim više što je svjedok u iskazu naveo kako od AC Monze nije dobio nikakvu službenu (posebno pisanu) ponudu za transfer, a koju bi razmjenjivao s NK Osijekom te je naveo kako nema neposrednih saznanja o ponudi od 18. lipnja 2020. (list 34 spisa) i ponudi od 8. srpnja 2020. (list 66 spisa, a ovjereni prijevod list 147 do 148 spisa) jer iste idu od kluba prema klubu.

42. Iz iskaza OG također proizlazi kako nije tuženiku dostavio službenu ponudu AC Monze već je iznosio na razne načine verbalne ponude AC Monze NK Osijeku. Osim toga, u odnosu na službenu ponudu koja je sa službenog e- maila AC Monze došla na službeni e-mail NK Osijeka naveo je da se radi o ponudi koju je SG nosio PG u [adresa]. Iz navedenog sud zaključuje da navedeni svjedok nije imao saznanja o službenim ponudama od 18. lipnja 2020. i 8. srpnja 2020. obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ponudama koje su poslane putem e-maila (s klupskog e-maila na klupski e-mail) i s kojima SG, prema dokazima provedenim u ovom postupku, nema nikakve veze.

43. S druge strane, tužitelj, odnosno njegov direktor DG imao je neposrednih saznanja o tim ponudama te su iste dostavljene i njemu (kao kopija u cc putem e-maila) istovremeno kada i NK Osijeku.

44. Po mišljenju suda, nije logično da se službena ponuda dostavlja tužitelju, koji po tvrdnjama tuženika nije bio posrednik, a da se ta ponuda istodobno ne dostavlja na znanje "pravim" posrednicima OG i AG, a što sud upućuje na to da je upravo DG posredovao u transferu LG u AC Monzu te mu je upravo zbog toga službena ponuda i dostavljena.

45. Pri tome se ističe kako je svjedok UG u svom iskazu naveo da je istina da je tužitelj putem svog direktora donio ponudu koja je odbijena te da to nitko ne negira, no da na temelju te ponude nije realiziran transfer LG već je transfer realiziran na temelju kasnijeg dogovora o transferu, a u kojem je posredovao OG. Po mišljenju suda nakon što je tužitelj doveo u vezu tuženika i AZ Monzu dostavljanjem ponude koju u svom iskazu spominje UG tužitelj je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o posredovanju, a obzirom je ugovor o transferu i sklopljen istome pripada na proviziju te eventualno sudjelovanje drugih osoba u pregovorima ne može utjecati na to njegovo pravo.

46. U pogledu iskaza EG valja reći da iz njegovog iskaza u bitnome proizlazi da je on sve relevantne informacije dobivao od UG (čemu sud vjeruje) te je sve o čemu je svjedočio iskazivao u skladu s informacijama koje mu je prenio UG (kojima sud ne vjeruje). Obzirom sud ne vjeruje iskazu UG to ne prihvaća ni iskaz svjedoka EG kao istinit.

47. U pogledu iskaza svjedoka VG valja reći da sud presudu nije temeljio na njegovom iskazu obzirom je svjedok bio predložen te je i saslušan samo na okolnost priznanja duga. Priznanje duga, da bi bilo valjano, mora biti jasno, određeno i bezuvjetno te mora na nedvojben način izražavati volju dužnika da priznaje dug i mora biti takvo da ne ostavlja sumnju u volju dužnika, odnosno da se njime na nedvojben način očituje njegova volja da dug zaista priznaje. Iz iskaza VG proizlazi da su predstavnici NK Osijeka generalno govorili o dugu po osnovi transfera, ali se potraživanje stavljalo na teret ranijoj upravi iz čega sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do valjanog priznanja duga.

48. Sud presudu nije temeljio niti na iskazu svjedoka BG obzirom isti nije imao neposrednih saznanja o transferu LG niti o posredovanju prije zaključenja ugovora o transferu.

49. Sud odluku nije temeljio na:

- Ugovoru o transferu (strana 70 do 83 spisa) obzirom tuženik u navedenom ugovoru nije ispunio svoju obvezu iz članka 13. Pravilnika o radu s posrednicima odnosno niti je osigurao da ugovor sadrži ime prezime i potpis posrednika niti je osigurao da se u ugovoru izričito navede činjenica da nije koristio usluge posrednika, pa sam ugovor o transferu ne može biti izvor saznanja o činjenici je li tuženik prilikom sklapanja ugovora o transferu LG imao posrednika i tko je to bio,

- Odluci Hrvatskog nogometnog saveza o objavi podataka o poslovima u kojima su registrirani posrednici u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. (strana 84 do 90 spisa) obzirom tuženik nije ispunio svoju obvezu iz članka 15. Pravilnika o radu s posrednicima pa sama Odluka HNS-a ne može biti izvor saznanja o činjenici je li tuženik prilikom sklapanja ugovora o transferu LG imao posrednika i tko je to bio,

- Ovlaštenju od 3. ožujka 2020. (strana 177 do 178 spisa) danom IG i FG obzirom samo ovlaštenje ne utječe činjenicu sklapanja usmenog ugovora o posredovanju 29. veljače 2020. između tužitelja i tuženika, kao niti na činjenicu da je jedina pisana službena ponuda dostavljena tuženiku posredovanjem tužitelja,

- intervjuu s BG (strana 48 do 51 spisa) jer iz istoga ne proizlazi da bi tadašnji tuženikov sportski direktor priznao dugovanje prema tužitelju već je općenito govorio kako je zatekao dosta otvorenih računa prema ljudima u klubu, prema radnoj zajednici, prema igračima, bivšim igračima, dobavljačima, prema menadžerima te da ne želi dozvoliti da se investiraju novci u transfere, a da se ljudima duguju novci,

- novinskom članku objavljenom u tjedniku Nacional (strana 548 do 554), (kao ni video zapisu objavljenom u tjedniku Nacional) obzirom sud ne može stvarati svoja uvjerenja o postojanju činjenica na temelju novinskih članaka jer sud nema saznanja otkud autoru teksta informacije o činjenicama objavljenim u članku niti ima saznanja na koji način su te informacije pribavljene.

50. Temeljem svega iznesenog, sud zaključuje da su stranke u ovom predmetu bile u poslovnom odnosu temeljem usmenog ugovora posredovanju te je tužitelj doveo u vezu s nalogodavcem – tuženikom osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora o transferu LG – AZ Monza, te je ugovor o transferu LG i sklopljen, pa u skladu s odredbom članka 835. ZOO tužitelju pripada pravo na proviziju u ugovorenom iznosu od 10% od vrijednosti transfera. Zbog navedenog valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Osijeku u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, te odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

51. Obzirom je među strankama sklopljen ugovor o posredovanju kojim je posrednička naknada ugovorena na način da posredniku osim 10% od fiksnog iznosa transfera koji pripada NK Osijeku, pripada i 10% od mogućih bonusa koji će pripasti NK Osijeku, a da je nastupio uvjet za isplatu bonusa iz Ugovora o transferu sklopljenog 6. kolovoza 2020. određen člankom 2. navedenog ugovora kojim je među NK Osijeka i AC Monze dogovoreno da se uz naknadu za transfer AC Monza obvezuje NK Osijeku platiti uvjetnu naknadu od 1.500.000,00 eura kada prva momčad AC Monze prvi put zaigra u talijanskom ligaškom nogometnom prvenstvu Campionato Italijano di Serie A, a što se i ostvarilo ulaskom AC Monza u Seriju A u svibnju 2022., te je tuženiku od strane AZ Monze i isplaćen bonus u iznosu od 1.500.000.00 eura od kojeg iznosa 10% naknade uvećano za porez na dodanu vrijednosti po stopi od 25% prema sklopljenom ugovoru pripada posredniku to je valjalo usvojiti i naknadno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 150.000,00 eura uvećano za PDV od 37.500,00 eura, odnosno ukupno 187.500,00 eura, te odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

52. U odnosu na prijedlog tužitelja da sud u skladu s čl. 12. ZPP-a Ugovor o naknadi za prodaju igrača od 6. kolovoza 2020. sklopljen između NK Osijek i OG i ovlaštenje izdano 3. ožujka 2020. ocjeni ništetnim jer su isti protivni Ustavu, prisilnim propisima, ZOO-u i Pravilniku o radu s posrednicima kao i moralu društva, odnosno iste podredno ocjeni pravnim poslovima bez pravnog učinka, odnosno pravno nepostojećim pravnim poslovima kao prethodno pitanje bez pokretanja posebnog sudskog postupka valja reći da nije sporno da je sud ovlašten u okviru postojeće parnice kao prethodno pitanje ocjenjivati valjanost ili ništetnost određenog pravnog posla, ali se to može odnositi samo na pravne poslove u kojima sudjeluju parnične stranke. Sud u okviru ovog postupka nije ovlašten i ne može utvrđivati ništetnost pravnih poslova trećih osoba koje nisu stranke u postupku, niti sud smije odlučivati o pravima i obvezama treće osobe koja nije stranka u postupku.

53. Osim toga, sud u ovom postupku ne smatra da bi postojanje ugovora o naknadi za prodaju igrača od 6. kolovoza 2020. sklopljen između NK Osijek i OG i ovlaštenje izdano 3. ožujka 2020. predstavljalo pravno pitanje u ovom postupku obzirom odluka suda u ovom predmetu ne ovisi o tome je li OG dano ovlaštenje izdan 3. ožujka 2020. i je li sklopljen ugovor o naknadi od 6. kolovoza 2020. obzirom pravni odnos između OG i tuženika ne utječe na pravni odnosi između tužitelja i tuženika jer je tuženik ovlaštenje za posredovanje mogao dati većem broju osoba pa je tako u ovom predmetu dokazano da je isti sklopio ugovor o posredovanju usmenim putem s tužiteljem 29. veljače 2020., a na što ne utječe ovlaštenje OG izdano 3. ožujka 2020.

54. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 353.211,47 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav tužbe od 15. veljače 2021. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 7.1.OT),

- sastav podneska od 8. lipnja 2021. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1.OT),

- sastav podneska od 22. studenog 2021. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1.OT),

- sastav podneska od 1. prosinca 2021. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1.OT),

- sastav podneska od 6. prosinca 2021. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1.OT),

- sastav podneska od 11. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1 OT

- zastupanje na ročištu 1. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5. OT) jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja

- sastav podneska od 11. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- sastav podneska od 14. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 8. ožujka 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 24. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT),

- zastupanje na ročištu 12. travnja 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- zastupanje na ročištu 2. lipnja 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 8. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- sastav podneska-zahtjev za izuzeće suca i predsjednika suda od 23. lipnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- sastav podneska od 23. rujna 2022. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT),

- sastav podneska-odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije od 12. listopada 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 10.6. OT),

- sastav podneska-preinaka tužbe od 4. rujna 2023. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT),

- zastupanje na ročištu 21. rujna 2023. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 18. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 28. veljače 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 19. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 26. ožujka 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- zastupanje na ročištu 18. travnja 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- zastupanje na ročištu 24. svibnja 2024. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT), obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima zastupanje na ročištu 10. lipnja 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 21. listopada 2024. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT), obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- sastav podneska – žalbe tužitelja od 21. listopada 2024. protiv rješenja od 18. listopada 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- sastav podneska od 20. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 3. ožujka 2025. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- zastupanje na ročištu 31. ožujka 2025. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 2. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT),

- zastupanje na ročištu 9. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5. OT) jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja

- zastupanje na ročištu 23. svibnja 2025. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT), obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu 6. lipnja 2025. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT),

- sastav podneska od 16. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3.OT) jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8.1. OT

- zastupanje na ročištu 26. rujna 2025. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT), obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu 17. listopada 2025. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 9.1.OT), sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 58.115,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura,

- trošak pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura,

- trošak pristojbe na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 165,91 eura,

- sastav podneska-prijedloga za donošenje prethodne mjere u iznosu od 9.464,00 eura

- sastav podneska-žalbe na rješenje o osiguranje prethodnom mjerom od 10. lipnja 2024. u iznosu od 9.464,00 eura,

- sastav podneska-zahtjeva za izuzeće suca Ane Cvitković od 29. prosinca 2024. u iznosu od 9.464,00 eura,

- sastav podneska-odgovor na žalbu od 15. travnja 2025. u iznosu od 9.464,00 eura,

- sastav podneska-odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije od 31. srpnja 2025. u iznosu od 9.464,00 eura,

sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 11.830,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te

- trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u iznosu od 331,81 eura,

- trošak pristojbe na rješenje za osiguranje prethodnom mjerom u iznosu od 331,81 eura,

- trošak pristojbe na žalbu na rješenje o osiguranju prethodnom mjerom u iznosu od 663,61 eura,

- trošak predujma FINA-i za provedbu prethodne mjere u iznosu od 663,61 eura,

- trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 165,91 eura,

- trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 165,91 eura.

55. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak zastupanja:

- na ročištu 1. veljače 2022. u iznosu od 4.623,00 eura obzirom se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja te odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8, ali ne više od 50 bodova, odnosno 100,00 eura koji je iznos sud tužitelju priznao

- sastav podneska od 25. travnja 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), jer nije bio potreban za vođenje ove parnice obzirom tužitelj daje svoju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka koja za donošenje odluke suda nije bitna, a sve ostalo vezano uz već iznesene dokazne prijedloge tužitelj je mogao navesti i na ročištu od 12. travnja 2022.

- sastav podneska od 24. svibnja 2022. u iznosu od 9.446,00 eura, (Tbr. 8.1. OT) – jer nije bio potreban za vođenje parnice obzirom tužitelj u bitnome ponavlja već iznesene navode, a sve izneseno u tom podnesku mogao je iznijeti i na ročištu 2. lipnja 2022.

- sastav podneska od 14. rujna 2023. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3. OT), jer nije bio potreban za vođenje parnice obzirom je sve izneseno u tom podnesku mogao iznijeti i na ročištu 21. rujna 2023.

- sastav podneska od 25. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3. OT), jer nije bio potreban obzirom tužitelj u bitnome ponavlja već iznesene navode

- sastav podneska od 5. prosinca 2023. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), jer nije bio potreban za vođenje parnice obzirom tužitelj u bitnome ponavlja već iznesene navode

- sastav podneska od 13. prosinca 2023. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), jer nije bio potreban za vođenje ove parnice jer tužitelj u bitnome ponavlja već iznesene navode

- sastav podneska od 3. siječnja 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), jer nije bio potreban za vođenje ove parnice obzirom tužitelj u bitnome ponavlja već iznesene navode

- sastav podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 8.3. OT), jer tim podneskom tužitelj dostavlja adresu prebivališta svjedoka LG čije saslušanje je već predložio u podnesku od 8. lipnja 2021. te je već u tom podnesku bio dužan dostaviti adresu njegova prebivališta, a isto je mogao učiniti i na pripremnom ročištu 8. ožujka 2022.

- sastav podneska od 28. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT), jer nije bio potreban za vođenje parnice

- sastav podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT), jer nije bio potreban za vođenje parnice

- zastupanje na ročištu 24. svibnja 2024. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT) obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- sastav podneska od 17. rujna 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), - jer nije bio potreban za vođenje ove parnice obzirom tužitelj tumači odluku VTS RH, sudu ukazuje što je VTS RH naveo u svom rješenju PŽ-2730/2024 te ponavlja već izneseno tijekom postupka

- sastav podneska od 4. listopada 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT), - jer nije bio potreban za vođenje ove parnice obzirom tužitelj u bitnome ponavlja navode iznesene tijekom postupka i u ranijim podnescima

- zastupanje na ročištu 21. listopada 2024. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT) obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- sastav podneska od 8. studenog 2024. u iznosu od 11.146,00 eura, (Tbr. 8.1. OT),- podnesak se ne priznaje obzirom u spis nije zaprimljen navedeni podnesak od 8. studenog 2024.

- sastav podneska od 5. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura, (Tbr. 8.4. OT), podnesak nije priznat jer nije bio potreban za vođenje parnice

- zastupanje na ročištu 9. svibnja 2025. u iznosu od 11.046,00 eura, obzirom se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja te odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8, ali ne više od 50 bodova

- zastupanje na ročištu 23. svibnja 2025. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT) obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu 26. rujna 2025. u iznosu od 5.573,00 eura, (Tbr. 9.2.OT) obzirom se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima

- sastav podneska za usklađenje prijedloga za donošenje prethodne mjere s prelaskom na valutu eura od 9. travnja 2024. u iznosu od 9.464,00 eura, jer nije bio potreban obzirom je prethodna mjera usklađena s preinačenim tužbenim zahtjevom i to za iznos koji nije sadržan u vjerodostojnoj ispravi te u odnosu na za taj povišeni iznos, tužitelj nije mogao niti podnijeti prijedlog za izdavanje prethodne mjere niti ga je sud mogao usvojiti

- sastav podneska od 6. kolovoza 2024. (očitovanje na podnesak tuženika u predmetu Pž-2730/2024) u iznosu od 9.464,00 eura, jer se navedeni podnesak ne nalazi u ovom spisu niti sud raspolaže dokumentacijom na temelju koje bi mogao utvrditi da je tužitelj taj podnesak dostavio bilo u ovaj predmet bilo u predmet PŽ-2730/2024

- drugi put zatražen trošak sastava podneska-žalbe na rješenje kojim se odbija prijedlog za donošenje rješenja o osiguranju prethodnom mjerom od 10. lipnja 2024. u iznosu od 9.464,00 eura, obzirom je sud trošak navedenog postupka već jednom priznao

- sastav podneska-zahtjeva za izuzeće suca Ivana Vučemila od 17. rujna 2025. u iznosu od 9.464,00 eura, jer u spisu ne postoji navedeni podnesak niti postoji bilo kakav dokaz da bi tužitelj tražio izuzeće suca Ivana Vučemila

- trošak sastava obrazloženih podnesaka izvan tarifnog broja 8.1. za sastav podnesaka od 11. siječnja 2022., 11. veljače 2022., 14. veljače 2022., 8. lipnja 2022., 23. lipnja 2022., 18. listopada 2023., 19. ožujka 2024., 28. kolovoza 2024., 19. veljače 2025., 20. veljače 2025. i 16. lipnja 2025. u iznosu većem od 200,00 eura po podnesku koji je tužitelju priznat u ranijoj točci, odnosno sud ukupno tužitelju nije priznao iznos od 111.906,00 eura obzirom je tužitelju za sastav svakog od tih podnesaka umjesto zatraženog iznosa odmjerio iznos od 200,00 eura u skladu s Tbr. 8.3 OT

- pripadajući PDV na navedene iznose od 68.560,25 eura

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,80 eura obzirom je tužitelj u ovom postupku u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama obveznik samo polovice propisanog iznosa pristojbe jer je pristojbu platio u trenutku podnošenja tužbe

- trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje prethodnom mjerom u iznosu od 331,80 eura, obzirom je tužitelj u ovom postupku u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama obveznik samo polovice propisanog iznosa pristojbe jer je pristojbu platio u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom

- trošak pristojbe na rješenje za osiguranje prethodnom mjerom u iznosu od 331,80 eura, obzirom je tužitelj u ovom postupku u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama obveznik samo polovice propisanog iznosa pristojbe jer je pristojbu platio u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje prethodnom mjerom u skladu s odredbom čl. 4. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama.

56. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 27. studenog 2025.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pisano, a koja se podnosi se putem ovog suda u roku od 15 dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

- tužitelj po punomoćniku Dariu Budimiru

- tuženik po punomoćniku CG