REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85A, Crikvenica
Poslovni broj: P-244/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, po sucu toga suda Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Buterin & Partneri odvjetničko društvo, Zagreb, protiv tuženika 1. JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi pobijanja dužnikove pravne radnje, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 20. studenoga 2025., 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženika JF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ČF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojim tuženik JF prenosi u vlasništvo tuženoj ČF nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-20) suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 691 čhv, 2485 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine označene kao etaža (E-20) stan na 2 katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone sa nužnikom i hodnika, ukupne površine 20, 31 m, stanu pripada i drvarnica u prizemlju, upisano kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, u pogledu 1/2 suvlasničkog dijela gubi učinak prema tužitelju B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 OIB: 57509775367, u dijelu u kojem je to potrebno za podmirenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku IF u iznosu od 12.361,28 EUR / 93.136,07 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.478,37 EUR / 71.414,76 kn od 12. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena.
II Tuženik ČF dužna je dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku IF u iznosu od 12.361,28 EUR / 93.136,07 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.478,37 EUR / 71.414,76 kn od 12. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, namiri sudskom prodajom 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( E-20) suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 691 čhv, 2485 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebna dijela nekretnine označene kao etaža (E-20) stan na 2 katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone sa nužnikom i hodnika, ukupne površine 20, 31 m, stanu pripada i drvarnica u prizemlju upisana kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točkama I i II izreke presude, u pogledu preostale 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine opisane u točkama I i II izreke presude.
IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi od 12. ožujka 2021., koju podnosi protiv tuženih JF i ČF, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, tužitelj B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb (u nastavku: tužitelj) navodi da ima potraživanje prema tuženiku IF s osnova ugovora o nenamjenskom kreditu br. 9012484904 (partija broj 7610925161) u iznosu od 71.414,76 kn, odnosno u sada važećoj valuti EUR u iznosu od 9.478,37 EUR, uvećano za pripadajuće zakonske kamate i troškove, koja tražbina je utvrđena pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi, javnog bilježnika Velibora Panjkovića, iz Rijeke, posl. br. Ovrv-4120/14 od 2. lipnja 2014. Tužitelj navodi da je predmetno dugovanje Privredna banka Zagreb d.d. prenijela na tužitelja kao cesionara temeljem ugovora o kupoprodaji plasmana, br. 20-76/2016, ovjerenog 10. lipnja 2016. od strane javnog bilježnika Zorke Čavajda, iz Zagreba, posl. br. Ov-8616/16. Nadalje, tužitelj navodi da su tuženi JF i ČF JF sklopili ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren 15. ožujka 2018. od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, pod posl. br. OV-2324/18 kojim je tuženi JF kao darovatelj tuženoj ČF darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] (E-209) k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da mu je pravnom radnjom tuženog JF kao dužnika, a u korist tužene ČF nanesena šteta jer tuženi JF osim navedene nema druge imovine iz koje bi mogao podmiriti tužiteljevo potraživanje.
Temeljem gornjih tužbenih navoda tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se odrediti da ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tuženika JF, i tuženika ČF, a kojim tuženik JF prenosi u vlasništvo tuženoj ČF nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (E-20) suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 691 čhv, 2485 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine označene kao etaža (E-20) stan na 2 katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone sa nužnikom i hodnika, ukupne površine 20, 31 m, stanu pripada i drvarnica u prizemlju, upisano kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za podmirenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku IF u iznosu od 93.136,07 kn, što u sada važećoj valuti EUR iznosi 12.361,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.478,37 EUR / 71.414,76 kn od 12. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena. Nadalje, da se odredi da je tužena ČF dužna dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku IF u iznosu od 12.361,28 EUR / 93.136,07 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 9.478,37 EUR / 71.414,76 kn od 12. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, namiri sudskom prodajom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( E-20) suvlasnički dio sa neodređenim omjerom, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 691 čhv, 2485 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom posebna dijela nekretnine označene kao etaža (E-20) stan na 2 katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone sa nužnikom i hodnika, ukupne površine 20, 31 m, stanu pripada i drvarnica u prizemlju upisana kod Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, sve u roku od 15 dana.
2. U odgovoru na tužbu od 20. rujna 2021. tuženici JF i ČF ne spore da su sklopili ugovor o darovanju nekretnine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se vodi kao dvosobni stan na drugom katu, ukupne površine 20,30 m2, sve u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističu kako je navedeni ugovor sklopljen 10. ožujka 2018. da bi 15. ožujka 2018. izvršili ovjeru potpisa, a sve stoga što je tužena ČF pristala da tuženi JF zadrži pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja, upotrebe i stanovanja. Ističu da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 66. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po kojoj se smatra da je darovni ugovor radnja koja je poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika jer tužitelj nije ničime dokazao da tuženi JF kao njegov dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnike tražbine, te slijedom navedenog predlaže da se tužba odbaci kao nepotpuni podnesak u smislu odredbe članka 109. Zakona o parničnom postupku. Nadalje navode da tužena ČF kao stjecatelj imovine nije imala saznanja o postojanju vjerovničkog-dužničkog odnosa između tužitelja i tuženog JF. Naime, iako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o ugovoru o darovanju da je nekretnina koja je predmet darovanja i pobijanja u ovom postupku ustvari zajednička imovina, koja je stečena po režimu Obiteljskog zakona, pa bi se kada bi tužitelj i ispunjavao procesno pravne pretpostavke za podnošenje ove tužbe o osnovanosti zahtjeva moglo raspravljati samo u polovini suvlasničkog djela nekretnine koja je predmet darovanja. Tuženici su istaknuli i prigovor prekluzije s obzirom na to je rok za podnošenje tužbe po njima protekao 9. ožujka 2021. dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. ožujka 2021. Slijedom navedenog, predlažu odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog, uz obvezu nadoknade prouzročenog parničnog troška tuženicima.
3. Tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, te ustrajao kod svih navoda tužbe. Ističe da nisu predočeni nikakvi dokazi da je nekretnina koja je predmetom darovanja zajednička imovina koja je stečena u pravnom režimu Obiteljskog zakona i koja predstavlja zajedničku imovinu tuženika, svakog u 1/2. Navodi kako je tužitelj postupao sukladno načelu istinitosti i povjerenja u zemljišne knjige iz članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama, te da je nesporno da je tuženik JF bio punopravni vlasnik predmetne nekretnine koja je tek ugovorom o darovanju prešla u vlasništvo tužene ČF.
4. U postupku su provedeni dokazi uvidom u ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-79/2016 (stranice 5 do 15 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (stranica 16 do 18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 23 do 25 spisa), prijedlog i rješenje o ovrsi (stranice 26 do 29 spisa), ugovor o nenamjenskom kreditu br. 9012484904 (stranice 30 do 32 spisa), dopis Privredne banke Zagreb Financijskog agenciji (stranica 51 spisa), prijedlog za ovrhu (stranice 52-53 spisa), dopis HZMO područna služba u Rijeci (stranica 54 spisa), uplatnice (stranice 60 do 61 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima za tuženog JF (stranice 62 i 63 spisa), obavijest o mirovinskim primanjima za tuženu ČF (stranica 64 spisa), dopis Grada Novog Vinodolskog, te ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (stranice 81 do 88 spisa), dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 27. prosinca 2021, zaprimljen u sudu 30. prosinca 2021. (stranica 91 spisa), dopis Ministarstva mora, prometa infrastrukture uprave sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Rijeka (stranica 92 spisa), obavijest i uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko - goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od dana 7. siječnja 2022. (stranica 93-94 spisa), podnesak Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Crikvenica od 11. siječnja 2022., zaprimljen u sudu 13. siječnja 2022. (stranica 95-96 spisa). Nadalje, sud je izveo i dokaz saslušanjem tuženika kao parničnih stranaka, koji su saslušani na ročištima glavne rasprave održanim 28. travnja 2022. (stranice 102-104 spisa) te 20. studenoga 2025. (stranice 170-173 spisa).
Tuženi su na ročištu glavne rasprave održanom 20. studenoga 2025. dostavili u spis izvadak iz zemljišne knjige (stranice 174 do 175 spisa) te vjenčani list (stranica 176 spisa), koji dokazi su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, radi čega sud iste primjenom odredbe članka 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) nije uzeo u obzir.
Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je na način kako to stoji u izreci iz razloga koji će biti pojašnjeni u nastavku obrazloženja ove odluke.
5. Uvidom u ugovor o kupoprodaji plasmana br. 02-79/2016 (stranice 5 do 15 spisa) utvrđeno je da su 10. lipnja 2016. Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, i tužitelj, zaključili ugovor o kupoprodaji plasmana 02-79/2016 koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba, posl. br. OV-8616/16.
Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina (stranice 16 do 18 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika JF kao darovatelja, te tužene ČF kao daroprimatelja, te se istim daruje nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], koja je u naravi stan na drugom katu, ukupne površine 20,31 m2, te drvarnica u prizemlju. Istim je tužena ČF dozvolila da se za korist tuženog JF na predmetnoj nekretnini upiše pravo doživotnog produživanja, uporabe i stanovanja. Predmetni ugovor ovjeren je po javnom bilježniku Ivanu Aždiji, iz Zaprešića 15. ožujka 2018. pod posl. br. Ov-2324/18.
Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (stranice 20 do 25 spisa) je utvrđeno da na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo sa neodređenim omjerima na etaži (E-20) u naravi stanu na drugom katu koji se sastoji sobe, kuhinje, kupaone sa nužnikom i hodnika ukupne površine 20,31 m2, stanu pripada i drvarnica u prizemlju, temeljem ugovora o darovanju nekretnina kao vlasnica dolazi upisana tužena ČF od 19. ožujka 2018.
Uvidom u prijedlog i rješenje o ovrsi (stranice 26 do 29 spisa) je utvrđeno da je na prijedlog ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, a protiv ovršenika JF, tuženog u ovome predmetu, a radi naplate dugovanja od 90.332,14 kn (glavnice 73.260,69 kn, redovne kamate 4.344,57 kn i zatezne kamate 12.726,88 kn) 2. lipnja 2014. javni bilježnik Velibor Panjković donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-420/14.
Uvidom u ugovor o nenamjenskom kreditu br. 9012484904 (stranice 30 do 32 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, te tuženog JF, kao korisnika kredita, za iznos od 95.000,00 kn koji ugovor je sklopljen 8. svibnja 2007. u [adresa].
Uvidom u dopis Privredne banke Zagreb Financijskoj agenciji (stranica 51 spisa) je utvrđeno da se istim traži od FINA-e postupanje po zadužnici OV-2201/07, a radi naplate dospjelih neplaćenih tražbina Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, u iznosu od 5.127,37 kn. S obzirom na to da je navedene tražbina naplaćena, a original zadužnice se nalazi kod FINA-e dostavljaju dodatni zahtjev za postupanje po istoj radi nove dospjele tražbine koja na dan 19. siječnja 2012. iznosi 80.967,61 kn.
Uvidom u dopis HZMO Područna služba u Rijeci od 14. veljače 2017. (stranica 54 spisa) je utvrđeno da se istim obavještava Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb da zbog prednosnog reda drugih ovrhovoditelja prestaju sa pljenidbom mirovine po suglasnosti o zapljeni po ugovoru o kreditu br. 9012484904 za JF. Navode da je mirovina dugoročno opterećena, te nisu u mogućnosti obavijestiti ih o datumu započinjanja s ustegom.
Uvidom u uplatnice (stranice 60 do 61 spisa) je utvrđeno da na ime tuženika JF dolaze uplatnice po ugovoru o prodaji stana za 10. mjesec 2021. u iznosu od 87,37 kn, te uplati 326. rate po ugovoru 94-47 o prodaji stana u iznosu od 87,08 kn.
Uvidom u obavijest o mirovinskim primanjima za tuženog JF (stranica 62 i 63 spisa) je utvrđeno da je tuženom IF na ime mirovine za svibanj 2021. isplaćena svota od 1.591,55 kn, a na ime mirovine za kolovoz 2021. iznos od 1.673,42 kn. Uvidom u obavijest o mirovinskim primanjima za tuženu ČF (stranica 64 spisa) je utvrđeno da je tuženoj ČF na ime mirovine za studeni 2021. isplaćen iznos od 1.652,46 kn.
Uvidom u dopis Grada Novog Vinodolskog, te ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (stranice 81 do 88 spisa) je utvrđeno da je kupoprodajni ugovor sklopljen između Grada Novi Vinodolski, kao prodavatelja, i tuženog JF, kao kupca, **.**.1994., a za stan u stambenoj zgradi u [adresa] na drugom katu koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaone s nužnikom i hodnika. Stanu pripada drvarnica u prizemlju zgrade. Ukupna površina stana iznosi 20,31 m2 a nalazi se izgrađena na čestici 3894/223 k. o. [katastarska općina]. Čl. 3 navedenoga ugovora utvrđena je obročna otplata cijene stana na rok od 32 godine koji istječe 2026. Iz računovodstvenih evidencija da je vidljivo da se tuženi JF po osnovi otkupa stana sa stanarskim pravom zadužuje u mjesečnim iznosima od 87,00 kn te da isti ne podmiruje redovito svoje obveze.
Uvidom u dopis Središnjeg klirinškog depozitarnog društva od 30. prosinca 2021. (stranica 91 spisa) je utvrđeno da se ne postoji račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira na ime tuženog JF.
Nadalje, uvidom u dopis Ministarstva mora, prometa infrastrukture uprave sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Rijeka (stranica 92 spisa) od 31. prosinca 2021. je utvrđeno da je uvidom u elektronske aplikacije Upisnik jahti, očevidnik brodica/čamaca, te Upisnik pomorskih objekata koji se vode na razini resornog ministarstva utvrđeno da tuženici nisu vlasnici plovila.
Uvidom u obavijest i uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske, sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od dana 07. siječnja 2022. (stranica 93-94 spisa) utvrđeno je da tuženi JF nije evidentiran kao vlasnik vozila.
Uvidom u podnesak Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnine Crikvenica od 13. siječnja 2022. (stranice 95-96 spisa) utvrđeno je da tuženi JF nije upisan u katastarskom operatu na području za koju evidenciju vodi odjel za katastar nekretnina Crikvenica.
6. U svom iskazu JF je naveo da je kroz period od 30 godina radio u tvrtci Viševica Perušić, kao brusač pila, zbog čega je teško obolio na pluća i završio u invalidskoj mirovini. Da je digao predmetni kredit kod PBZ i to mu odbijalo od plaće. Nakon što je otišao u mirovinu primao je mjesečno 1.800,00 kn od kojih mu se oduzimalo 600,00 kn zbog ovrhe koju je imao s obzirom na to da je ranije bio vlasnik trgovine koja je propala. Da je tek nakon 6 do 8 godina dobio papire od tužitelja o stanju duga i tada da je njegova supruga saznala za taj kredit. Da bi vraćao kredit međutim nema od čega s obzirom na to da sada ima 1.200,00 kn primanja. Da je još uvijek dužan i za stan u kojem živi i onda da je supruga koja povremeno nešto zaradi čisteći apartmane plaćala taj stan i rekla mu je da ako želi da nastavi sa plaćanjem neka prepiše stan na nju da ga Grad zbog neplaćanja ne bi oduzeo. Da je 2018. otišao u općinu i prepisao cijeli stan na ženu koji je po njemu njihova bračna stečevina jer je supruga rekla da neće plaćati stan ako će ga Grad uzeti i ako ga ne prepiše na nju. Da ne zna da li na istom postoji založno pravo, da su ga kupili na otplatu i jedno 4,5 godina nisu plaćali i bojali su se da će ga Grad uzeti nazad. Da ne zna koliko su danas dužni, a za ovrhu od banke isto nije znao jer je mislio da je kredit uglavnom isplaćen. Da je prilikom preuzimanja stana u vlasništvo tužena ČF bila upisana kao stanar jer su već bili u braku. Da nema u svome vlasništvu druge nekretnine, niti pokretnine veće vrijednosti.
U svome iskazu tužena ČF je navela da je saslušala iskaz svojeg supruga, tuženoga JF i u cijelosti da se pridružuje njegovom iskazu. Da ima 1.300,00 kn mirovine, te ponekad zaradi 100,00 do 200,00 kn da bi platila stan. Da ne zna da li na stanu postoji hipoteka odnosno založno pravo. Da kao što je suprug već rekao nije imao od kud plaćati stanarinu s obzirom na mirovinu i ovrhu od 600,00 kn i onda mu je rekla ako bude prepisao stan na nju da će ga plaćati koliko bude mogla. Da nije ranije zatražila pravo vlasništva u ½ dijela jer su se u tom trenutku sve nedaće srušile na njih, sad jedna ovrha sad druga, te se bojala da će doći ovrha na stan i zato je rekla neka stavi stan na nju i ona će plaćati.
Tuženik JF, je u svom iskazu na ročištu od 20. studenoga 2025. naveo da se za tuženu ČF oženio 29. prosinca 1973. i od tada da su njih dvoje u braku. Naveo je da žive u stanu na adresi [adresa], upravo u ovom stanu koji je bio predmetom ugovora o darovanju sklopljenog između njega i njegove supruge. Naveo je da je radio u DIP-u Novi, a i njegova supruga da je radila u DIP-u Novi te da su taj stan dobili 1980. od DIP-a Novi kao zajednički stan. U stvari da su te 1980. dobili stanarsko pravo na tom stanu, a u tom stanu da su živjeli on i njegova supruga i njihovo dvoje djece, kćer J koja je rođena 1974. i sin Č koji se rodio 1982., dakle nakon što su dobili taj stan. Kasnije da su taj stan i otkupili od Grada Novog Vinodolskog, otplaćivali ga i još ga i sada otplaćuju od Grada Novog. Grad Novi Vinodolski da im mjesečno šalje uplatnice, a radi se o otplati u ratama odnosno obrocima. Ovaj stan da otplaćuju od mirovine. U invalidsku mirovinu da je otišao 2010., a do odlaska u tu mirovinu stan da su otplaćivali od plaće. Kada se njegova firma raspala 1999. tada da je dobio otkaz u DIP-u i otišao raditi u Perušić Viševica Komp. Potom da je podigao kredit i taj kredit da je u ovom sporu. Radio je do odlaska u invalidsku mirovinu 2010., navodeći da je po struci brusač i da je obavljao te i bravarske poslove. Njegova supruga da je radila u DIP-u do 1995. kada je dala otkaz i otvorili su obrt na njegovo ime. Supruga da je radila u toj trgovini. Slabo da je ta trgovina išla jer su se počeli otvarati diskonti pa da je propala i zatvorena je. Nakon toga da je supruga radila u Hotelu Slaven u Selcu, ali samo po sezoni, a radila je tijekom ljetne sezone negdje 4-5 mjeseci godišnje tamo. Njegova supruga da je u mirovini, ne može se izjasniti od koje godine, a od kako je u mirovini povremeno da obavlja poslove čišćenja, čisti apartmane tako da joj to predstavlja zaradu. Što se tiče kućanstva supruga je najviše prala i čistila, a kuhali su svi pomalo. O djeci da su se brinuli oboje. Kad je radio u Perušiću to kada je podigao kredit imao je plaću oko 4.500,00 kuna. Kada je supruga imala trgovinu slabo je zarađivala, a ne zna koliko je iznosila njena plaća kada je radila u Slavenu. Smatra da je doprinos njegove supruge u stjecanju odnosno otkupu predmetnog stana veći nego njegov, jer i sada ga ona otplaćuje. On da je otplaćivao taj stan dok je radio, a kasnije kada je otišao u penziju nije više imao za platiti ni za ratu kredita. Uglavnom stan da su otplaćivali od njihovih plaća, a kasnije mirovina. Njegova mirovina da sada iznosi 430,00 EUIR, a kada je otišao u mirovinu mirovina je bila nešto manja od 1.800,00 kuna. Stan je prepisao na suprugu jer ga nije mogao otplaćivati, i to iz razloga supruga nije htjela plaćati stan ako će mu ga uzeti. Supruga da je zajedno s njim otplaćivala stan, ali da nisu znali da će tužitelj sjesti na stan i da će im ga uzeti.
Tužena ČF, je u svom iskazu na gore navedenom ročištu navela da je slušala iskaz svoga supruga te može potvrditi da je točno sve ono što je naveo. Kaže da je znala čuvati starije osobe kada bi prestala sezona odnosno kada nije radila u Slavenu,. U Slavenu da je radila kroz period od tri godine sezonski, a radila od 1. travnja do 30. rujna, a to je bilo od 2007. do 2010. Ovo što je čuvala starije osobe to da je radila na crno i za to je dobivala manje od 1.000,00 kuna možda 700-800 kuna. Čistila je i apartman u Kostreni jednoj doktorici. To da je bilo isto tih godina. U mirovini da je od 2010. ili 2011., mirovina da joj je iznosila oko 900,00 i nešto kuna i ona da se malo po malo penjala tako da je došla do 320,00 EUR koliko sada iznosi. Što se tiče kućanstva i kućanskih poslova, ona da je kuhala i prala, sve što je trebalo. Tuženik JF da nije obavljao ove poslove, ali bi se primjerice pobrinuo za drva, išli su zajedno u kupnju. Smatra da su ona i njezin suprug jednako doprinijeli kupnji toga stana, a kada on nije mogao ona da je malo više potegnula odnosno preuzela plaćanje tog stana. Njezin suprug da je obolio i nije više mogao plaćati otkup stana.
7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu opisanom u točkama I i II izreke presude.
Među strankama nije sporno da je tuženi JF s prednicom tužitelja Privrednom bankom Zagreb d.d. Zagreb sklopio nenamjenski ugovor o kreditu. Nije sporno ni to da je tuženi JF sa svojom suprugom tuženom ČF sklopio ugovor o darovanju stana na drugom katu na adresi u [adresa], a koju nekretninu je stekao Ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenim sa Gradom Novim Vinodolskim 25. srpnja 1994., koji ugovor prileži na stranicama 82-86 spisa.
Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, s obzirom na to da tuženici tvrde da tužena ČF uopće nije znala za postojanje duga spram tužitelja, da predmet pobijanja može biti samo polovica darovane nekretnine s obzirom na to da se radi o bračnoj stečevini tuženika, a istaknuli su i prigovor prekluzije s obzirom na to da je rok za podnošenje tužbe po njima protekao 9. ožujka 2021. dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. ožujka 2021.
Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost nijedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne.
Sud je cijenio vjerodostojnim iskaz tuženika JF i ČF u dijelu u kojem navode da je tuženi JF zbog teške bolesti otišao u invalidsku mirovinu i da nema druge imovine u svom vlasništvu. Međutim sudu nije životno logično i uvjerljivo da tuženi JF unatoč tome što svjesno zbog loše financijske situacije nije podmirivao svoje dugovanje po kreditu nije očekivao da će dugovanje spram prednika tužitelja, sada tužitelja, doći na naplatu i da je sklopio sa tuženom ČF, svojom suprugom, ugovor o darovanju predmetnoga stana samo zbog toga što ona podmiruje dugovanje spram Grada Novi Vinodolski za predmetni stan.
8. Odredbom članka 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) je određeno da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na naplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Nadalje odredbom stavka 2. istog članka propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Nadalje, odredbom članka 67. stavak 2 ZOO propisano je da ukoliko je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili po tazbini istog stupnja smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku osim ukoliko dokaže suprotno. Stavak 3. istog članka određuje da kod besplatnih raspolaganja i s njime izjednačenim pravnim radnjama se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato. Iz gore citiranih zakonskih odredbi proizlazi da za uspješno pobijanje pravnih radnji dužnika, a poduzetih na štetu vjerovnika mora doći do ispunjenja određenih pretpostavki i to sukladno članku 66. ZOO gdje se moraju kumulativno ispuniti 4 opće pretpostavke (dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, insolventnost dužnika, te oštećenje vjerovnika) te jedna od posebnih pretpostavki predviđenih odredbom članka 67. ZOO.
Tražbina tužitelja u ovoj pravnoj stvari je dospjela što proizlazi i iz dokumentacije priležeće spisu posebice Ugovora o kupoprodaji plasmana br. 02-79/2016 i to u visini koja se potražuje tužbom, s obzirom na to da visinu iste tuženici nisu osnovano doveli u pitanje. Nadalje, glede insolventnosti dužnika, tužitelj je u tužbi naveo kako tuženi JF nema druge imovine iz koje bi se mogao naplatiti, te je predložio da se pribave podaci o njegovoj imovini. Tuženici su pak tijekom postupka isticali kako tužitelj nije ničim dokazao da je tuženi JF insolventan. Po mišljenju ovoga suda teret dokaza da postoji druga imovina tuženog JF iz koje bi se tužitelj mogao namiriti bi bio na tuženima sukladno članku 219. stavak 1 ZPP. Kako tuženici nisu predlagali posebne dokaze sudu u tome pravcu, a sud je po prijedlogu tužitelja pribavio podatke od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, Ministarstva mora, prometa infrastrukture uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Rijeka, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-Goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, te Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za katastar nekretnina Crikvenica iz kojih je razvidno da tuženi JF nema druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti to je po mišljenju ovoga suda ispunjena i pretpostavka insolventnosti tuženog JF za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Nadalje, tuženik JF je 15. ožujka 2018. sklopio Ugovor o darovanju sa tuženom ČF, te je poduzetom pravnom radnjom doveden u imovno stanje koje potpuno onemogućuje realizaciju tužiteljeve tražbine s obzirom na to da se radi o jedinoj vrjednijoj imovini tuženog JF, iz čega proizlazi da je takva radnja poduzeta na štetu vjerovnika.
Tuženici su tijekom postupka isticali da tužena ČF nije znala za postojanje duga prema tužitelju, pa samim time da nije ni znala da se raspolaganjem tuženog JF nanosi šteta tužitelju, međutim kako su ona i tuženik JF supružnici ispunjene su pretpostavke iz članka 67. stavak 3. ZOO. Naime, ispunjene su pretpostavke iz cit. odredbi članka 66. i 67. ZOO, samo u onome dijelu tog raspolaganja, kojim je tuženik JF raspolagao svojim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine, koja nekretnina je bračna stečevina tuženih, što će biti naknadno objašnjeno.
U pogledu prigovora tuženih da je tužba podnesena po isteku trogodišnjeg roka, te da je nastupila prekluzija za podnošenje ove tužbe ističe se kako slijedi. Trogodišnji prekluzivni rok iz članka 71. stavak 2. ZOO u kojem se može podnijeti tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u slučaju besplatnog raspolaganja računa se od dana kada je dužnik poduzeo pravnu radnju koja se pobija. Međutim, ako se takva pravna radnja dužnika sastoji od više odvojivih radnji kao u ovom konkretnom slučaju od zaključenja ugovora o darovanju, njegove ovjere kod javnog bilježnika i predaje zemljišnoknjižnom odjelu na provedbu, tada je dužnikova pravna radnja poduzeta u trenutku kada je poduzet posljednji pravni akt kojim se ta radnja okončava. Kako ugovor o darovanju ima za cilj prijenos prava vlasništva do kojeg dolazi tek njegovom provedbom i uknjižbom u zemljišne knjige, to je posljednji akt kojim se ta pravna radnja okončava upravo trenutak kada je zahtijevan upis u zemljišne knjige, a to je u konkretnom slučaju 19. ožujka 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 12. ožujka 2021. to je razvidno da je ista pravovremena.
Vezano za prigovor tuženika da se gubitak pravnog učinka predmetnog ugovora o darovanju može odnositi samo na ½ dijela nekretnine koja je predmetom tog ugovora, a zbog činjenice da je ta nekretnina bračna stečevina tuženih svakog u ½ dijela ističe se kako slijedi.
U postupku je utvrđeno da je tuženi JF, kao kupac, sklopio s Gradom Novi Vinodolski, kao prodavateljem, 25. srpnja 1994. ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (a koji stan je predmetom ugovora o darovanju od 15. ožujka 2018.), pri čemu je tuženi JF u iskazu danom u ovom postupku naveo da je u to vrijeme s tuženom ČF bio u braku, s kojom je i dalje u braku, i da je ona bila upisana kao stanar tog stana.
Imajući u vidu navedene činjenice u kontekstu istaknutog prigovora, dakle da se radi o stanu na kojem su tuženici imali stanarsko pravo, valja poći od odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994 - dalje: ZBPO) i to odredbe članka 277. ZBPO kojom je propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Nadalje, odredbom članka 287. ZBPO propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
U konkretnom slučaju kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama je bio upisan samo tuženi JF temeljem ugovora o kupoprodaji od 25. srpnja 1994., a stan je kupljen na temelju stanarskog prava koje su na tom stanu imali tuženici i koje pravo su oni stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice.
Stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, pa ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koje je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-393/11-3 od 5. ožujka 2014.).
Predmetni stan je stečen za vrijeme trajanja braka kada su na snazi bile odredbe ZBPO, pa sukladno odredbi članka 277. ZBPO predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu tuženika.
Iz iskaza tuženih proizlazi da su cijenu navedenog stana otplaćivali obročno, plaćanjem Gradu Novi Vinodolski, da su otplaćivali taj stan od plaće, kasnije mirovine, te je navedeni stan bračna stečevina stranaka. Nadalje, u smislu odredbe članka 287. ZBPO, iz iskaza tuženih proizlazi da je njihov doprinos u stjecanju tog stana podjednak, jer su oboje radili, s time da je tužena ČF radila i na crno, pa su podjednako zarađivali, brinuli se o kućanstvu i djeci, a iz iskaza stranaka proizlazi da među njima nije ni sporno da je njihov doprinos u stjecanju te imovine podjednak. Stoga su u jednakim dijelovima doprinijeli stjecanju toga stana, dakle svaki u 1/2 dijela, koliko iznosi doprinos tuženih kao bračnih drugova u stjecanju te imovine.
Stoga je tuženi JF, sklapanjem ugovora o darovanju s tuženom ČF, svojom suprugom, raspolagao svojim udjelom na stanu sukladno odredbi članka 58. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), prema kojoj zajedničar može svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenijeti u cijelosti ili djelomično samo na drugoga zajedničara iste stvari.
Stoga udio tuženog JF kao zajedničara na predmetnom stanu, iznosi ½ suvlasničkog dijela, kojim suvlasničkim dijelom je tuženi ŠF raspolagao pobijanim ugovorom o darovanju, u korist tužene ČF, dok preostala ½ predstavlja bračnu stečevinu tužene ČF.
Dakle raspolaganje tuženog JF samo u pogledu 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine, u korist tužene ČF, predstavlja pravnu radnju tuženog JF kao dužnika, na štetu tužitelja kao vjerovnika, jer preostala 1/2 suvlasničkog dijela te nekretnine nije vlasništvo tuženog JF, već je to vlasništvo tužene ČF, pa se ne radi o raspolaganju imovinom tuženog JF kao dužnika.
Slijedom navedenoga, a primjenom ranije cit. odredbi ZOO, osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točkama I i II izreke presude, dakle, u dijelu koji se odnosi na ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, koji je bio vlasništvo tuženog JF, a kojim je u stvarnosti raspolagao tuženi JF.
Neosnovan je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, preko dosuđenog u točkama I i II, a za preostalu 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, koja je u stvarnosti u vrijeme darovanja bila vlasništvo tužene ČF, pa je isti odbijen kao neosnovan, kako je to opisano u točki III izreke presude.
9. S obzirom na to da su stranke uspjele u parnici u jednakim dijelovima, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV izreke presude).
U Crikvenici 27. studenoga 2025.
Sudac:
Sonja Alač
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv presude, donijete u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave im prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženima - osobno
