Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2592/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tiziani Paris, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pn-39/2025-155 od 22. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pn-39/2025-155 od 22. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

„Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u ukupnom iznosu od 68.772,33 eura, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 66.420,33 eura od 4. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 336,00 eura od 15. rujna 2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotni poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, dakle u iznosu od 17.193,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula - Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužitelju UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 25.629,05 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 23. srpnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude, i to u dijelu pod točkama II. i IV. izreke, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i IV. i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da ju preinači u tom dijelu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženica je također podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da ju preinači na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

5. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženice nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koja je nastala na njegovoj kući u uzročno-posljedičnoj vezi sa eksplozijom plinske boce. Eksploziju da je izazvao pok. ŠT nakon što je pobjegao s Odjela psihijatrije Opće bolnice Pula zbog propusta u nadzoru.

7. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da je doprinio nastanku vlastite štete.

8. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da pok. ŠT nije bio duševno bolesna osoba da bi tuženica odgovarala za njegova djela, kao i da nema propusta u radu bolnice, ali ni uzročno-posljedične veze između radnji tuženice i nastale štete.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj izvanknjižni vlasnik za cijelo stambenog objekta u [adresa] u [adresa],

- da se navedeni stambeni objekt sastoji od više stambenih jedinica koje tužitelj kako vlasnik iznajmljuje,

- da je u tom stambenom objektu po osnovu Ugovora o najmu od 4. listopada 2014. podstanarka u stanu na prvom katu i u potkrovlju bila nevjenčana supruga pok. ŠT, KT, a pok. ŠT je u tom ugovoru naveden kao član obiteljskog domaćinstva najmoprimca,

- da su policijski službenici pristupili u stan u kojem je živio sada pok. ŠT (u zgradi tužitelja) 29. veljače 2016. povodom prijave KT za obiteljsko nasilje, ali ga u stanu nisu zatekli, jer je pobjegao,

- da su policijski službenici sljedeći dan, 1. ožujka 2016., povodom dojave o sumnji na suicid, pristupili u predmetni stan i zatekli pok. ŠT u nesvjesnom stanju, sediranog, pod utjecajem lijekova i alkohola koje su našli na licu mjesta i s bocom plina iz koje je izlazio plin,

- da policajci pok. ŠT nisu mogli uhititi u takvom, gotovo nesvjesnom, stanju, jer mu je trebalo pružiti medicinsku pomoć i stabilizirati zdravstveno stanje,

- da su policijski službenici, znajući da je riječ o opasnoj osobi s kriminalnim dosjeom, prijavljenoj za obiteljsko nasilje, sa zabranom boravka u Republici Hrvatskoj, osigurali prepratu ŠT u Opću bolnicu Pula,

- da je smještanjem ŠT na Odjel psihijatrije obveza njegovog "čuvanja" od strane policije prestala, jer nije uobičajeno ni potrebno nadziranje pacijenata smještenih na Odjelu psihijatrije od strane policije, i to zbog specifičnosti tog odjela koji je zatvorenog tipa, u smislu da pacijenti nisu slobodni ulaziti i izlaziti s odjela, već su pod nadzorom bolničkog osoblja,

- da je odjel psihijatrije Opće bolnice Pula akutni odjel, dakle odjel pod ključem i s rešetkama na prozorima,

- da su policijski službenici u trenutku premještaja pok. ŠT na Odjel psihijatrije odjelne liječnike upoznali s time da je riječ o opasnoj, agresivnoj osobi i počinitelju više kaznenih djela, te da je prije otpuštanja istog iz bolnice potrebno izvijestiti Policijsku postaju Poreč radi uhićenja navedene osobe,

- da je prilikom prijema na odjel psihijatrije pok. ŠT dežurna liječnica postavila dijagnozu poremećaja ličnosti te odredila pojačani nadzor,

- da je pok. ŠT na odjelu psihijatrije bio suradan, nije odbijao hospitalizaciju i da je svojevoljno dao pristanak na liječenje nakon čega nije bilo potrebe pojačanog nadzora, jer sam smještaj na akutni odjel dakle odjel pod ključem i s rešetkama na prozorima predstavlja dovoljan nadzor,

- da pacijenti psihijatrijskog odjela, kad je lijepo vrijeme, od 15.00 do 16.00 sati vrijeme provode u dvorištu odjela koje je ograđeno zidom,

- da nadzor nad pacijentima u dvorištu vrše 2 medicinska tehničara kako pacijenti ne bi pobjegli s obzirom da je ogradni zid dvorišta moguće preskočiti, čega je bolnica svjesna,

- da je predmetnog dana 1 medicinski tehničar bio u prijemnoj ambulanti, a drugog medicinskog tehničara da je pozvao doktor radi asistiranja na hitnom prijemu tako da u tom kratkom periodu dvorište nije bilo nadgledano od strane medicinskog osoblja što je pok. ŠT iskoristio i pobjegao preskakanjem ogradnog zida dvorišta bolnice,

- da se nakon bijega iz bolnice **.**.2016. pok. ŠT vratio u podstanarski stan u kojem je počinio suicid plinskom bocom koja je tom prilikom eksplodirala,

- da je zbog eksplozije plinske boce stan u kojem je pok. ŠT počinio suicid u cijelosti izgorio, a eksplozija je oštetila cijeli stambeni objekt na način da je krov u cijelosti oštećen, narušena je statika objekta sa zapadne strane, a oštećeni su i donji stanovi zbog puknuća zidova kroz koje pukotine se slijevala voda i pjena kojima su vatrogasci gasili požar tako da je nastradao i interijer donjih stanova,

- da je tužitelj odmah nakon eksplozije sam obnovio cijeli stambeni objekt,

- da je vještačenjem po vještaku građevinske struke utvrđeno da su opravdani troškovi sanacije predmetnog stambenog objekta 64.783,99 eura na ime građevinskih i obrtničkih radova, dok su opravdani troškovi obnove inventara 18.236,11 eura, da je izgubljena zarada tužitelja po osnovu iznajmljivanja stanova 2.940,00 eura, što ukupno iznosi 85.965,41 euro,

- da je doprinos tužitelja vlastitoj šteti 20% jer nije poduzeo potrebne mjere za pravilno zbrinjavanje ili uklanjanje plinske boce kao izvora opasnosti od kojeg je nastala predmetna šteta,

- da je ukupna naknada štete umanjena za 20% (doprinos tužitelja vlastitoj šteti) 68.772,33 eura (građevinski i obrtnički radovi 51.831,44 eura, troškovi inventara 14.588,89 eura i trošak izgubljene zarade 2.352,00 eura).

11. Slijedom ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da tuženica Opća bolnica Pula za štetu koju je pretrpio tužitelj odgovora na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosim ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 156/23. - dalje: ZOO), dakle po načelu presumirane krivnje. Ovo znači da je na tuženici kao zdravstvenoj ustanovi, teret dokazivanja da su njeni djelatnici postupili u cijelosti u skladu s pravilima struke, dok je na tužitelju teret dokazivanja uzročne veze između postupaka djelatnika tuženice (propusta u obavljanju nadzora što je rezultiralo bijegom iz bolnice) i nastale štetne posljedice. Jednak pravni stav zauzima i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. U-III-3002/2005 od 21. studenog 2007. Nadalje je prvostupanjski je sud zaključio da se propust tuženice Opće bolnice Pula sastoji u neadekvatnom nadzoru pacijenta ŠT, a ne zbog propusta u liječenju. Naime, bolničko osoblje vezano je pravilima medicinske struke, bilo da su ona pisana ili nepisana, i u obvezi su postupati prema tim pravilima. Postupanje prema pacijentu smještenom na odjelu psihijatrije, u predmetnom slučaju pacijentu koji je neposredno prije hospitalizacije pokušao suicid i za kojeg se suicidalne ideje nisu mogle isključiti, te koji je prije hospitalizacije prijavljen za počinjenje obiteljskog nasilja i koji krši zabranu boravka u Republici Hrvatskoj zbog čega ga je potrebno uhititi, ne obuhvaća samo propisivanje adekvatne terapije, već mu je bilo potrebno osigurati adekvatni nadzor u nezaštićenom prostoru dvorišta iz kojeg je, unatoč ogradnom zidu, moguće pobjeći, što se u okolnostima konkretnog slučaja i dogodilo, odnosno osigurati mu uvjete da s obzirom na njegovo stanje bude adekvatno zbrinut na način da (između ostalog) bude onemogućen u bijegu. Psihijatrijski odjel Opće bolnice Pula nema status zatvorenog psihijatrijskog odjela s obvezom pojačanog nadzora pacijenata, međutim, riječ je o akutnom odjelu zatvorenog tipa, dakle o odjelu „pod ključem“ s rešetkama na prozorima. Stoga pacijenti nisu slobodni po želji ulaziti i izlaziti s tog odjela. Tuženici je bilo poznato da postoji mogućnost bijega hospitaliziranih osoba preskakanjem ogradnog zida dvorišta pa su iz toga razloga dvorište nadzirala 2 medicinska tehničara. U situaciji poput predmetne, kada su djelatnici tuženice tehničari zbog prijema pacijenta i potrebe asistiranja pri hitnom pregledu u ambulanti morali napustiti dvorište, trebalo je dvorište ili zatvoriti ili na drugi način osigurati nadzor istog, a propust da se to učini rezultirao je bijegom pok. ŠT, njegovim suicidom i nastankom štete u vidu oštećenja tužiteljeve imovine. Stoga dakle bijeg pok. ŠT iz bolnice, koji je bio posljedica neadekvatnog nadzora dvorišta na odjelu psihijatrije, je uzrok koji je doveo do njegova suicida, zbog čega je tuženica odgovorna za nastalu štetu tužitelju, jer u okolnostima konkretnog slučaja nije dokazala da za štetu nije kriva, tj. da bi do štete došlo i u onoj situaciji da je nadzirala pok. ŠT dok je ovaj boravio u dvorištu bolnice odnosno na odjelu psihijatrije tuženice. Jednak pravni stav u pogledu adekvatne uzročne veze u slučaju bijega iz bolnice zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev x - 135/2015-2 od 15. srpnja 2018., kao i Županijski sud u Puli-Pola u odluci Gž-229/2023-2 od 7. ožujka 2023.

Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra da je tuženica, zbog propusta u nadzoru pacijenta (obveze nadzora sada pok. ŠT), odgovorna za imovinsku štetu nastalu tužitelju prilikom suicida sada pok. ŠT, a na temelju odredbe članka 1045. stavak 1. ZOO-a.

12. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za naglasiti kako navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporište u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što tužitelj i tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza ničim nisu doveli u pitanje.

13. Žalbenim razlozima tužitelja, koji se svode na osporavanje zaključka i razloga zbog kojih prvostupanjski sud smatra da tužitelj 20% doprinio vlastitoj šteti, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Naime, tužitelj je kao vlasnik stambenog objekta policiju pustio u stan i bio nazočan uviđaju, što znači da je vidio i morao vidjeti plinsku bocu s otvorenim ventilom iz koje je izlazio plin, a kojom je pok. ŠT pokušao suicid. Stoga je dakle, tužitelj bio svjestan i morao biti svjestan konkretne, realne opasnosti i rizika u slučaju nezbrinjavanja predmetne plinske boce. Posebno je to bitno u situaciji kad su policijski službenici upozorili na potrebu adekvatnog zbrinjavanja plinske boce, a sam tužitelj, kao vlasnik stambenog objekta, po završetku uviđaja preuzeo je na sebe brigu oko plinske boce i kuće. Međutim, tužitelj usprkos preuzetoj obvezi nije adekvatno zbrinuo plinsku bocu, što proizlazi iz iskaza samog tužitelja i njegovog zeta svjedoka FT. Ta plinska boca je eksplodirala uslijed radnji pok. ŠT i prouzročila predmetnu imovinsku štetu na stambenom objektu tužitelja.

15. Žalbeni navodi tuženice da bi doprinos tužitelja vlastitoj šteti nečinjenjem tj. nezbrinjvanjem plinske boce bio veći nisu osnovani. Naime, pok. ŠT je po policijskim službenicima odveden na odjel psihijatrije tuženice pa je tužitelj opravdano mogao smatrati da je intervencijom policije i djelatnika bolnice otklonjena neposredna opasnost.

16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je doprinos tužitelja vlastitoj šteti 20%, a sukladno odredbi članka 1092. stavak 2. ZOO-a. stoga žalba tužitelja nije osnovana.

17. Žalbeni navodi tuženice da pok. ŠT nije bio duševno bolesna osoba da bi tuženica odgovarala za njegova djela, kao i da nema propusta u radu bolnice, ali ni uzročno-posljedične veze između radnji tuženice i nastale štete nisu osnovani. O tome se detaljno izjasnio prvostupanjski sud pa kako bi se izbjeglo ponavljanje upućuje s na obrazloženje prvostupanjske presude te odlomake 11. i 12. ove drugostupanjske presude.

18. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženice u pogledu procijenjene visine imovinske štete obnavljanja predmetnog stambenog objekta. Naime, prvostupanjski je sud uviđajem na terenu i vještačenjem po vještaku građevinske struke utvrdio da je tužitelj u cijelosti obnovio predmetni stambeni objekt odmah nakon eksplozije plinske boce. Kako je tužitelj za dio radova imao račune, a za dio radova nije imao račune, po vještaku građevinske struke izvršena je procjena opravdanosti provedenih građevinskih prilikom obnove objekta. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak je koristio troškovnik sanacije trgovačkog društva I.P.P. Texo domus d.o.o. Poreč od 1. rujna 2016. i ostale dokumente priložene u spis te je utvrdio da su opravdani radovi na sanaciji stambenog objekta koštali 488.115,00 kn s PDV-om (sada 64.783,99 eura).[1] Nadalje, opravdani troškovi obnove inventara su 18.236,11 eura, a izgubljena zarada tužitelja po osnovu iznajmljivanja stanova je 2.940,00 eura. Stoga ukupna šteta iznosi 85.965,41 euro, što umanjeno za 20% doprinosa tužitelja vlastitoj šteti iznosi 68.772,33 eura (građevinski i obrtnički radovi 51.831,44 eura, troškovi inventara 14.588,89 eura i trošak izgubljene zarade 2.352,00 eura). Kako se radi o novčanoj imovinskoj šteti zatezne kamate teku od nastanka štete (članak 1086. ZOO- a), kako je to prvostupanjski sud i dosudio.

19. Sukladno svemu iznijetom u ovom obrazloženju jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo zbog čega žalba tuženice nije osnovana.

1 Fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kuna.

20. Odluka o parničnom trošku iz točki III., IV. i V. izreke pravilno je i zakonito donesena u suglasju s odredbama članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog trebalo je žalbe tužitelja i tuženice odbiti kao neosnovane te u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović