Poslovni broj: Us I-3226/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Pavlu Mrkonjiću, odvjetniku u Zagrebu, Ante Topića Mimare 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2022., nakon javne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja s opunomoćenikom Pavlom Mrkonjićem, odvjetnikom u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 27. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-14/23- 01/104, Urbroj: 513-04-23-2 od 8. kolovoza 2023. te se predmet vraća na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 4.344,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-14/23-01/104, Urbroj: 513- 04-23-2 od 8. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, Klasa: UP/I-410-23/2023-013/00012, Urbroj: 513-007-01-03-2023-0002 od 17. ožujka 2023., kojim je utvrđena porezna osnovnica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2022. u iznosu od 20.446,92 eur/154.057,32 kuna.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitnih povreda poreznog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom prigovara kako etalonska cijena građenja koja je propisana Podatkom o etalonskoj cijeni građenja ne korespondira s iznosom stvarnih troškova gradnje, odnosno izdacima koje je tužitelj stvarno imao, zbog čega je vještačenje stalnog sudskog vještaka dostavljeno poreznom tijelu. Tvrdi kako stalni sudski vještak u izračunu cijene gradnje nije koristio etalonsku cijenu građenja već se bazirao na "Standardnoj kalkulaciji radova u visokogradnji" koja se objavljuje za svaki kvartal na mrežnim stranicama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a izrađuje se s Institutom IGH, dakle, radi se o stručno utemeljenoj metodologiji izračuna cijene građenja po m2 nove građevine koja je prihvaćena i od strane državnog tijela Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ističe kako je etalonska cijena građenja po m2 utvrđena u visini od 796,34 eur/m2, Standardna kalkulacija radova iznosi 1.014,32 eur uvećano za PDV, slijedom čega smatra kako je tužitelju nezakonito uvećana porezna obveza. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Nevenu Matijeviću iz Splita.

5. U sporu su održane rasprave 22. studenoga 2024. i 30. listopada 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje obveze poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava.

8. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 151/22) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

9. Odredbom članka 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se dohotkom iz članka 56. Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohotkom koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci. Stavkom 2. istog članka propisano je da dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave.

10. Odredbom članka 60. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 58. stavka 1. ovoga Zakona primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

11. Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi kako je porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u dvije godine od dana stjecanja otuđio tri stana, i to: stan E-2 u prizmelju stambene zgrade ukupne korisne površine 44,95 m2, stan E-3 na I. katu stambene zgrade ukupne korisne površine 45,18 m2 i stan E-4 na I. katu stambene zgrade ukupne korisne površine 48,09 m2, što se prema Zakonu o porezu na dohodak smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava.

12. Porezno tijelo je prilikom utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnina u obzir uzelo primitak prema ispravama o stjecanju, odnosno kupoprodajnim ugovorima zaključenim s kupcima stanova KG u iznosu od 76.979,23 eur/580.000,00 kuna, BG u iznosu od 71.729,55 eur/540.446,32 kuna, ĐG u iznosu od 78.970,07 eur/595.000,00 kuna. Utvrđeno je kako ukupan primitak po osnovi otuđenja stanova navedenim kupcima iznosi 227.678,85 eura/1.715.446,32 kuna.

13. Porezno tijelo je ukupne izdatke utvrdilo u iznosu od 141.039,36 eur, a isti se odnose na cijenu kupljenog zemljišta, etalonsku cijenu građenja i priznate izdatke temeljem računa (komunalni doprinos, HEP za priključak struje, porez na promet nekretnina), kako je to opisano na stranici 2. prvostupanjskog rješenja.

14. Porezno tijelo je utvrdilo kako se elaborat o procjeni ukupnih troškova izgradnje koji je tužitelj dostavio uz prigovor na zapisnik, ne može smatrati vjerodostojnom dokumentacijom budući da ne sadrži vjerodostojne isprave koje potpuno i istinito održavaju poslovni događaj, odnosno ne sadržava račune koji bi potkrijepili obračunate troškove ulaganja u izgradnju, slijedom čega je porezno tijelo procjenom utvrdilo poreznu osnovicu, u skladu sa odredbom članka 92. stavka 2. Općeg poreznog zakona.

15. Slijedom navedenog, tužitelju je utvrđena osnovica dohotka od otuđenja nekretnine u 2022. u iznosu od 86.639,48 eura i porez na dohodak u iznosu od 20.446,92 eura/154.057,32 kuna.

16. Obzirom kako je tužitelj u konkretnom slučaju spornim isticao pravilnost nadzorom utvrđene porezne osnovice, odnosno visine troškova izgradnje predmetnih nekretnina, Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. Nevenu Matijeviću iz Splita, Vinogradska 56, na okolnost visine troškova izgradnje predmetnih nekretnina, radi utvrđenja visine izdataka u smislu Zakona o porezu na dohodak, s osvrtom na utvrđenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava u rješenju, Klasa: UP/I-410-23/2023-013/00012, Urbroj:513-007- 01-03-2023-0002 od 17. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 410-14/23-01/104, Urbroj: 513-04-23-2 od 8. kolovoza 2023.

17. Vještačenje po sudskom vještaku građevinske struke Sud je proveo radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja kao sastavnih elemenata prava na pošteno suđenje kako ta načela u svojoj praksi definiraju Ustavni sud Republike Hrvatske u primjeni članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/20., 28/01., 76/10. i 5/14.) i Europski sud za ljudska prava u primjeni članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, kako tužitelj u upravnom sporu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu pravilnosti utvrđene visine troškova izgradnje predmetnih nekretnina, prema stajalištu ovog Suda, jedino dokazno sredstvo kojim tužitelj može učinkovito dokazati svoje navode jest provođenje vještačenja u upravnom sporu od strane neovisnog sudskog vještaka građevinske struke.

18. Sudski vještak za područje za graditeljstva i procjene nekretnina dipl. ing. Neven Matijević u svom Nalazu i mišljenju od 24. srpnja 2025., temeljem podataka prema Standardnoj kalkulaciji radova u visokogradnji za promatrano razdoblje, utvrdio je kako ukupni troškovi građenja iznose 172.670,80 eura, te je ostvareni dohodak utvrdio u iznosu od 55.008,05 eura (227.678,85 eura - 172.670,80 eura), kako je tabelarno prikazano na str. 13. i 14. nalaza i mišljenja, uz napomenu kako su sve cijene materijala i radova neto cijene bez poreza na dodanu vrijednost.

19. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama na očitovanje te im je rješenjem od 11. kolovoza 2025. udijeljen rok od 20 dana radi dostavljanja očitovanja. Sud je istim rješenjem upozorio stranke da ukoliko svoje očitovanje ne dostave u udijeljenom roku, isto se neće razmatrati niti uvažiti, a sve u skladu sa načelom ekonomičnosti iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima.

20. Tužitelj je u svom očitovanju od 12. kolovoza 2025. naveo kako nema primjedbi te je suglasan sa vještačenjem, te je zatražio da se iznos PDV-a doda na procjenu troškova izgradnje.

21. Tuženik je u svom očitovanju od 9. rujna 2025. prigovorio nalazu i mišljenju, koje očitovanje je zaprimljeno nakon udijeljenog roka iz rješenja od 11. kolovoza 2025., pa sud isto nije razmatrao obzirom kako su stranke i upozorene navedenim rješenjem. Ukoliko je tuženiku udijeljeni rok bio kratak, mogao je od Suda tražiti produljenje istog.

22. Nastavno, Sud nije razmatrao niti naknadne prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje, slijedom čega nije prihvatio niti dokazni prijedlog tužitelja za dopunom nalaza i mišljenja jer isti nije podnesen pravodobno, odnosno u roku određenom rješenjem od 11. kolovoza 2025. Sud smatra kako stranke trebaju poštovati udijeljene rokove, u skladu sa načelom ekonomičnosti iz članka 8. ZUS-a, a ukoliko im je udijeljeni rok kratak mogu od Suda tražiti produljenje istog, posebno u situaciji upozorenja kako se očitovanja dostavljena izvan udijeljenog roka neće razmatrati niti uvažiti.

23. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, prema ocjeni ovog Suda, kako iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka za područje za graditeljstva i procjene nekretnina dipl. ing. Neven Matijević proizlazi kako visina troškova izgradnje predmetnih nekretnina iznosi 172.670,80 eura, dok porezno tijelo utvrđuje iznos od 141.039,36 eura, stoga ovaj Sud ocjenjuje kako činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije pravilno utvrđeno, što za posljedicu ima nepravilno utvrđenu obvezu poreza na dohodak od otuđenja nekretnina za 2022., zbog čega se osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti pravilnim i zakonitim. Ocijenjeno je kako nije svrhovito ni ekonomično sudskom odlukom poništiti i prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer je tuženik ovlašten u okviru ocjenjivanja žalbe tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja upotpuniti postupak (sam ili putem prvostupanjskog tijela prema članku 115. stavku 3. ZUP-a) te je ovlašten sam riješiti stvar (članak 117. stavak 1. ZUP-a). Ovdje treba napomenuti kako Sud nije meritorno odlučio, jer bez izvođenja vještačenja po vještaku financijske struke, koji dokaz stranke nisu niti predložile, Sud nije mogao nedvojbeno utvrditi visinu predmetne porezne obveze.

24. Prema ocjeni ovog Sud, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za područje za graditeljstva i procjene nekretnina dipl. ing. Nevena Matijevića stručno je i utemeljeno na pravilima struke, valjano je obrazloženo i sadržava sve činjenice koje su važne za donošenje pravilne odluke u pogledu pravilnosti utvrđenja porezne osnove po navedenoj osnovi.

25. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, osporenu odluku poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak.

26. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno utvrditi činjenično stanje, s tim da je dužno uvažiti nalaz i mišljenje sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjene nekretnina dipl. ing. Nevena Matijevića, te ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

27. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

29. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 22. studenoga 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, uvećano za iznos PDV u iznosu od 750,00 eura, što ukupno iznosi 3.750,00 eura, te uvećano za troškove nalaza i mišljenja u iznosu od 594,00 eura, dakle ukupno 4.344,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

30. Zatraženi trošak pristupa na ročište od 18. rujna 2024. sud nije priznao jer navedeno ročište nije održano, zatim trošak podneska od 5. studenoga 2025., od 30. rujna 2025. i od 22. listopada 2025. nije priznat jer je ocijenjeno kako nije opravdan, dok je podnesak od 7. kolovoza 2025. za koji je opunomoćenik tužitelja tražio trošak, podnijela stranka, a ne odvjetnik.

U Splitu, 27. studenoga 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelju Pavlu Mrkonjiću, odvjetniku u Zagrebu, Ante Topića Mimare 24,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana