Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-197/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GD, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika GD, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-501/2021-62, od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025., u prisutnosti okrivljenikova branitelja Borisa Mazalina odvjetnika u Zagrebu,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika GD te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik GD, za počinjeno kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

II. U preostalom dijelu žalba okrivljenika GD odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika GD zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te mu je, na temelju te odredbe, izrekao (pravilno bi bilo da ga je osudio), kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka, koji su pali na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni GD osobno, ne navodeći žalbene osnove po kojima se pobija prvostupanjska presuda, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se ista pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bez posebnog prijedloga drugostupanjskom sudu.

4. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je okrivljenik GD i po svom branitelju Borisu Mazalinu odvjetniku u Zagrebu, iz svih žalbenih razloga, premda iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da se preinači pobijana presuda. U žalbi je zatraženo da se branitelj okrivljenika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

4.1. S obzirom na to da su se žalbe okrivljenika koju je podnio osobno i ona koju je podnio po svom branitelju odnosile na iste žalbene razloge te su se međusobno nadopunjavale, ovaj drugostupanjski sud ih je razmotrio kao jedinstvenu žalbu podnesenu u korist okrivljenika.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Na sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj okrivljenika Boris Mazalin odvjetnik u Zagrebu, koji je naveo da je suglasan da se sjednica održi u odsutnosti njegovog branjenika, za kojeg se poziv vratio ovom sudu neuručen, s naznakom da je nepoznat na adresi pa je stoga, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08, sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te okrivljenika GD. Na sjednici vijeća branitelj okrivljenika je ostao kod svih navoda i prijedloga iz žalbe te je dodatno naveo kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije utvrdio identitet svjedoka, konobara u Caffe baru "A", imena G, koji je bio očevidac ovog događaja i koji stoga nije u postupku ispitan, radi čega je prvenstveni prijedlog da se prvostupanjska presuda ukine.

8. Žalba okrivljenika GD je djelomično osnovana.

9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i samih tih isprava, i to stoga što je prvostupanjski sud naveo da je iz obavijesti policije na listu 80 spisa proizašlo kako je u kritično vrijeme vlasnica caffe bara u kojem se odigrao događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka, bila LD (kojoj nije poznat konobar po imenu G), dok iz potvrde MUP-a proizlazi da je LD bila vlasnica predmetnog caffe bara 2017., dakle godinu dana nakon ovog događaja koji se odigrao 22. siječnja 2016.

10. Međutim, na opisani način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju okrivljenik neutemeljeno ukazuje u svojoj žalbi. Naime, da bi se moglo raditi o navedenoj povredi, nužno je da je ostvareno proturječje u odnosu na odlučne činjenice, dok se proturječje na koje se ukazuje u žalbi odnosi na podatak kada je LD bila vlasnica caffe bara "A", no ta okolnost nije odlučna za donošenje presude u ovom predmetu, radi čega se ovaj žalbeni prigovor u stvari odnosi na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim u pravcu žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u suglasju s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

11. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi okrivljenika se najviše polemizira s ocjenom suda da nije bilo moguće utvrditi tko je konobar po imenu G, koji je, prema navodima okrivljenika i oštećenog, bio svjedok ovog događaja. Točno je da je drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju od 15. prosinca 2020., dao naputak prvostupanjskom sudu da "barem pokuša" utvrditi točan identitet osobe imena G, no prvostupanjski sud se nije oglušio na to te je poduzeo određene radnje u tom pravcu, međutim unatoč tome, nije uspio identificirati tu osobu i u postupku je ispitati kao svjedoka. S obzirom na navedeno, ne stoji žalbeni navod da prvostupanjski sud nije postupio po uputi višeg suda, radi čega da ni činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, tim više što je u postupku ispitana svjedokinja CD, čiji iskaz je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, dodatno razjasnio činjenično stanje, kako bi se mogla donijeti valjana i zakonita presuda.

11.1. Naime, imenovana svjedokinja je potvrdila da je okrivljenik donio jedan muški sat u njenu krojačku radnju, kojom prilikom joj je rekao da će po taj sat doći neki drugi muškarac, da se radi o njegovom prijatelju, da se nisu mogli dogovoriti oko vremena sastanka pa da ga je zato ostavio kod nje da ga ovaj preuzme. Nakon toga da je doista došao jedan drugi muškarac koji je taj sat predigao. Dakle, ova svjedokinja je potvrdila okolnosti oko načina preuzimanja sata, koje su doduše već do sada iznijeli i oštećeni u svom iskazu i okrivljeni u svojoj obrani, međutim na temelju njenog iskaza se ipak može pouzdanije ocijeniti je li vjerodostojnija obrana okrivljenika ili iskaz oštećenog ND. Naime, imenovana svjedokinja je iskazala kako ona oštećenika nije poznavala od ranije pa je sada potpuno jasno da je ovakav način preuzimanja sata osmislio i organizirao upravo okrivljenik.

11.2. Opravdanje okrivljenika zbog čega je odlučio na ovakav način vratiti sat oštećenom je bilo da kod svakog dogovora oko vraćanja sata oštećeniku ne bi odgovarao termin, dok je, suprotno tome, oštećeni naveo da su se više puta dogovorili, ali da okrivljeni nikada nije došao na mjestu dogovora te da je u konačnici okrivljeni predložio preuzimanje u krojačkoj radnji. Prema iskazu svjedokinje CD okrivljenik joj je kazao da će osoba koja treba preuzeti sat doći za pola sata, što se i dogodilo. U takvoj situaciji nije jasno zbog čega okrivljenik nije osobno vratio sat oštećeniku, nego za to angažira treću osobu jer je očito da se tog dana, da je to doista htio, mogao naći s oštećenikom ili ga čak sačekati u krojačkoj radnji, kada bi imao i svjedoka da je doista vratio sat. Jedini logičan zaključak je da se okrivljenik ni u kojem slučaju nije htio sresti osobno s oštećenikom, radi čega je odlučio posredstvom treće osobe okrivljeniku vratiti sat.

11.3. Osim toga, da se doista radilo o kupoprodaji sata kako je to okrivljenik želio prikazati u svojoj obrani, nejasno je zašto bi uopće naknadno pristao na vraćanje sata, a čak i u takvoj situaciji nejasno je zašto onda nije tražio da mu oštećeni vrati onih 500 eura, koliko je navodno platio sat, odnosno zbog čega nije prijavio policiji da mu oštećeni nije vratio novac, što sve obranu okrivljenika čini krajnje nelogičnom i neuvjerljivom. Ovakvo postupanje okrivljenika ozbiljno dovodi u sumnju vjerodostojnost njegove obrane, štoviše jasno ukazuje na to da je upravo oštećenik istinito kazivao u dijelu kada je naveo da su se on i okrivljenik više puta dogovarali za sastanke, ali kad god bi on došao, da se okrivljenik ne bi pojavio.

12. U takvoj situaciji, potpuno opravdano je prvostupanjski sud prihvatio kao istinit iskaz oštećenika ND te je potpuno pravilno utvrdio da je okrivljenik počinio ovo kazneno djelo, upravo na način i uz pravnu kvalifikaciju kako je to opisano u izreci pobijane presude. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne umanjuje okolnost što nije uspio utvrditi točan identitet konobara imena G, tim više što je prvostupanjski sud učinio potreban napor da sazna njegov identitet, u čemu međutim nije uspio. Istina, njegovim ispitivanjem bi se moguće do kraja rasvijetlilo činjenično stanje u ovom postupku, međutim i na ovaj način je činjenično stanje utvrđeno u dostatnoj mjeri za donošenje zakonite i osnovane presude, što svojim žalbenim navodima okrivljenik nije doveo u pitanje.

13. Stoga je prvostupanjski sud ispravno okrivljenika, kao ubrojivog počinitelja, koji je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom i koji je bio svjestan protupravnosti svog postupanja te kod ne postojanja niti jednog ispričavajućeg razloga, proglasio krivim pa se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U pogledu žalbene osnove odluke o kazni okrivljenik je naveo kako u konkretnom slučaju postoji čitav niz olakotnih okolnosti na njegovoj strani, prvenstveno u vidu njegovog ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela i truda da nadoknadi štetu, budući da je oštećeniku predmetni sat vraćen, tako da nije bilo štetnih posljedica, kao i osobnih i imovinskih prilika, radi čega drži kako nije bilo mjesta izricanju bezuvjetne kazne zatvora.

14.1. Što se tiče odluke o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je potpuno ispravno utvrdio sve okolnosti koje na to mogu utjecati pa je tako kao otegotne okolnosti cijenio što je okrivljenik od 1984. pa do 2018., u pravilnim vremenskim razmacima višestruko osuđivan za različita kaznena djela protiv imovine pa i ona najteža, a među ostalim i za kaznena djela teške tjelesne ozljede, nasilničkog ponašanja, prijetnje i razbojništva, ali i za kaznena djela prijevare te krivotvorenja novca. Uz to je prvostupanjski sud cijenio i činjenicu da je kazneno djelo počinjeno na prijetvoran način zlorabeći povjerenje oštećenika, dok posebnih olakotnih okolnosti sud nije našao. U takvoj situaciji je potpuno ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je kazna zatvora jedina primjerena sankcija.

14.2. Međutim, u postupku nije bilo sporno da je u konačnici oštećeniku njegov sat ipak vraćen i prije započinjanja ovog kaznenog postupka, tako da je štetna posljedica na koncu izostala, što je također trebalo uzeti u obzir prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, radi čega se, unatoč brojnoj ranijoj osuđivanosti okrivljenika, kazna zatvora u trajanju od 1 godine ukazuje prestrogom, što se ispravno ističe i u žalbi okrivljenika. U takvoj situaciji, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, za koju ocjenjuje da je adekvatno prilagođena stupnju krivnje okrivljenika i svrsi kažnjavanja, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, tako da je za očekivati da će se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te da će se u dostatnoj mjeri utjecati na okrivljenika da se ubuduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. S obzirom na raniju višestruku osuđivanost okrivljenika ipak nije bilo prostora za nikakvo blaže kažnjavanje okrivljenika po vrsti kaznenopravne sankcije, kako je to neutemeljeno predloženo u njegovoj žalbi.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Split, 27. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić