REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu tog suda Ljerki Barić, uz sudjelovanje Renate Đaković kao zapisničara, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠL, kojeg brani Marina Pezer, odvjetnik iz Zagreba, radi prekršaja iz članka 251 st. 8 točka 30 Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025) u povodu prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga PU Brodsko-posavska, PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje, Klasa: 211-07/25-2/58624 od 13.11.2025.godine., u ispitivanju optužnog akta u smislu čl. 161 Prekršajnog zakona ( NN broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022, dalje: PZ), dana 27.studenog 2025.godine

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao dopušten prigovor okrivljenika ŠL, oib: [osobni identifikacijski broj], po branitelju Marini Pezer, odvjetniku iz Zagreba, od 20.11.2025.godine

II Uslijed odluke iz točke I. ovoga rješenja, a temeljem čl. 161 st. 6 PZ-a

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: ŠL, oib: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1992.godine u mjestu [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], državljanin Uzbekistana, prekršajno nekažnjavan

oslobađa se od optužbe

III da bi dana 13.11.2025.godine u 13,42 sati u mjestu Slavonski Brod, Ulica Ivana Mažuranića kućni broj 7 bilo utvrđeno da u propisanom roku nije prijavio boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adresu stanovanja od ulaska u [adresa] odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja 04.06.2025. godine ([adresa]),

IV pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 178 st. 1 Zakona o strancima kažnjiv po čl. 251 st. 8 točki 30 istog Zakona.

V Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

Obrazloženje

1. PU Brodsko-posavska, PP Slavonski Brod s Ispostavom Vrpolje, klasa: 211-07/25-2/58624 od 13.11.2025.godine izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog djela prekršaja pobliže označenog u izreci ove presude.

2. Protiv spomenutog obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je po branitelju uložio prigovor u zakonskom roku od 8 dana po primitku obveznog prekršajnog naloga, dana 20.11.2025.godine, ali ujedno nakon plaćanja 2/3 novčane kazne izrečene nalogom i troška postupka.

3. U pobijanom obveznom prekršajnom nalogu okrivljenik je upozoren da plaćanjem novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor podnesen, smatra se okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već podnesenog prigovora protiv prekršajnog naloga.

4. U prigovoru u bitnome okrivljenik navodi da pobijani obvezni prekršajni nalog osporava u cijelosti , da je nejasno na koji način je utvrđen prekršaj, poriče u cijelosti činjenično stanje, poriče počinjenje prekršaja, te da činjeničnim opisom prekršaja nisu ispunjeni svi konstitutivni elementi bića prekršaja za koji se tereti, uslijed čega da navedeno djelo nije prekršaj. Također ističe da je okrivljenik platio kazne jer nije znao o čemu se radi jer ne razumije hrvatski jezik, niti poznaje propise RH. Nije mu uručen obvezni prekršajni nalog pomoću tumača, te isti ne razumije što mu se stavlja na teret, niti je shvatio navode glede plaćanja predmetnih kazni pa da su navodi o tome da se plaćanje kazne ima smatrati odricanjem od prigovora, bespredmetni.

5. Uvidom u spis utvrđeno je da je okrivljenik državljanin Uzbekistana, a u prigovoru tvrdi da ne razumije hrvatski jezik, te da je pobijani obvezni prekršajni nalog pisan na hrvatskom jeziku , osobno okrivljeniku uručen dana 13.11.2025.godine.

6. Iz spisa nije vidljivo da bi okrivljeniku bilo omogućeno usmeno prevođenje sukladno čl. 87 st. 2 PZ-a, niti da bi se okrivljenik u bilo kom trenutku izričito odrekao prava na tumača. Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (dalje: Direktiva) je u PZ implementirana Zakonom o izmjenama dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 110/15). Cilj Direktive je osigurati okrivljenicima pravo na tumačenje i prevođenje kako bi im se zajamčilo da učinkovito sudjeluju u kaznenim postupcima u svijetlu prava na pravično suđenje. Pravo na tumačenje i prevođenje za osobe koje ne govore ili ne razumiju jezik na kojem se vodi postupak smatra se pretpostavkom za djelotvornu obranu u kaznenim postupcima, a prekršajni postupak je u konvencijskom smislu kazneni postupak (tzv. Engel mjerila). To pravo proteže se i na prethodni postupak znači i prije nego li je prekršajni postupak formalno započeo jer se područje primjene Direktive računa od trenutka stjecanja svojstva okrivljenika u materijalnom smislu (od trenutka kada su ih nadležna tijela upozorila da su osumnjičeni ili optuženi za prekršaj). U skladu s pravnim standardima izraženim u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, kako ne bi došlo do povrede prava na pravično suđenje, okrivljeniku se mora osigurati predvođenje svega što je relevantno za njegovu obranu u konkretnom predmetu na jezik koji razumije, da se može učinkovito braniti, a suprotno postupanje ima za posljedicu da se postupak u cjelini smatra nepravičnim i povredom prava na pravično suđenje koje je zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine -Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i1/06.).

7. Slijedom navedenoga okrivljeniku je povrijeđeno pravo obrane i to povredom prava okrivljenika na prevođenje dokumentacije koja je relevantna za njegovu učinkovitu obranu, a prvenstveno prekršajnog naloga izdanog od strane tužitelja, u smislu čl. 87. st. 2. i st. 4. i st. 6. PZ-a zbog čega se ne može smatrati da se okrivljenik plaćanjem novčane kazne i troška postupka prije podnošenja prigovora odrekao prava na prigovor, pa je sud riješio prihvatiti prigovor okrivljenika dopuštenim.

8. Ispitujući optužni akt u smislu čl. 161 Prekršajnog zakona, sud je utvrdio da djelo koje se optuženima stavlja na teret nije prekršaj, a na način kako je isto činjenično opisano u optužnom aktu. Činjeničnom opisu djela nedostaju bitni elementi bića djela prekršaja za koji se tereti okrivljenik. Prije svega valja istači da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

9. Člankom 178 st. 1 Zakona o strancima propisano je:

„ (1) Državljanin treće zemlje na privremenom boravku dužan je prijaviti boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja.“.

10. Člankom 251. stavkom 8. točka 30. istog Zakona propisano je:

„ (8) Novčanom kaznom u iznosu od 50,00 do 700,00 eura kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje koji:

……

30. u propisanom roku ne prijavi boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adresu stanovanja od ulaska u [adresa] odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja (članak 178. stavak 1.)“.

11. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da opisani prekršaj koji se okrivljeniku stavljaju na teret može počiniti samo osoba koja je državljanin treće zemlje, radi čega ta činjenica mora biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja. Kada se pogleda činjenični opis optužnog akta tužitelja razvidno je da u istome nije navedena odlučna činjenica da je počinitelj osoba koja je državljanin treće zemlje, kao odlučna činjenica od koje ovisi ispunjenje bitnih obilježaja prekršaja koji se okrivljenici stavljaju na teret.

12. Sud nije ovlašten samostalno iz optužnog prijedloga, eventualnih priloga optužnom prijedlogu, obrazloženja ili dokaza zaključivati o namjeri tužitelja i sastavljati opis optužbe jer bi time činio apsolutnu bitnu povredu iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, odnosno povrijedio bi propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja. Jedino je tužitelj ovlašten i obvezan sastaviti konkretiziran opis optužbe s mjestom, vremenom, načinom, te konkretnim opisom prekršaja koji sadrži sva bitna obilježja i odlučne činjenice, a dokazi koje tužitelj dostavi i predloži, Sud je ovlašten provesti kako bi na temelju istih utvrdio da li je optužba osnovana.

13. Slijedom navedenoga, obzirom da je Sud, ispitujući optužni akt utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret na način kako je činjenično opisano, nije prekršaj, valjalo je okrivljenika, temeljem citirane zakonske odredbe osloboditi optužbe.

14. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

Temeljem članka 244. st. 1. PZ protiv ove presude nije dopuštena žalba.

U Slavonskom Brodu, dana 27.studenog 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Renata Đaković

Ljerka Barić

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelj okrivljenika

- ovlašteni tužitelj,

- pismohrana.