Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1261/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Saja Oulovski odvjetnica u Pakracu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupano po punomoćnici Ivi Markotić Bagarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-640/2019-46 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru poslovni broj: P-640/2019-46 od 20. ožujka 2023., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime preplate temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iznos od 221,23 eur / 666,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), te na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 2.879,48 eur / 21.695,58 kuna uvećan za zakonske zatezne kamatama na pojedine iznose, kao i tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.535,25 eur / 19.101,84 kn zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke), te je utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina prema tužiteljici u iznosu od 1.523,06 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke). Nadalje, rješenjem je dopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 2. ožujka 2023.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da pobijanu presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i istog obveže na naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer se presuda može ispitati i jer su navedeni određeni razlozi o odlučnim činjenicama. Međutim, utemeljeno tuženik ističe kako je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa se ovaj drugostupanjski sud još uvijek ne može složiti niti s navedenim zaključcima suda prvog stupanja, jer su takvi zaključci žalbenim navodima utemeljeno dovedeni u sumnju.

5. Predmet spora je, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 221,23 eur na ime preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i iznosa od 2.879,48 eur na ime preplaćenog iznosa s osnova valutne klauzule, temeljem Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5102476968 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) kojeg su stranke sklopile 17. lipnja 2005.

5.1. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim odredbe čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu s obzirom na vezanost na pravna utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, uzimajući u obzir stav Vrhovnog suda RH iz presude Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., te pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP-a, nije provodio dokaze predložene po tuženiku, a to je saslušanje tužiteljice i svjedoka CM i LM, djelatnika tuženika, na okolnost pregovaranja o ugovornim odredbama sa tužiteljicom, obzirom na navod suda da dokaze saslušanjem tih svjedoka i tužiteljice nije potrebno provoditi te da bi drukčije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, te u suprotnosti s odredbama parničnog postupka i Zakona o zaštiti potrošača. Iz navedenog može se zaključiti kako prvostupanjski sud svoju odluku o utemeljenosti predmetnoga tužbenog zahtjeva temelji na pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, što izrijekom i navodi, a pritom zauzima i pravno shvaćanje kako nije dužan izvoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, odnosno kako nije dužan ponovno utvrđivati povrede propisa zaštite potrošača nastalih kao posljedice nepoštenosti ugovornih odredaba koje su već utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

5.2. Međutim, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1279/22- 2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: "Može li se sud pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz kolektivnih postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku?" – zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 76/03 – dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako sud na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (djelatnice tuženika), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

6. Ovakvo shvaćanje je također podudarno i shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine, da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, budući da bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

7. U ovom je predmetu tuženik tijekom postupka predložio saslušanje ranije navedenih svjedoka, djelatnika tuženika, te tužiteljice, radi utvrđenja da se o odredbama ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, te da su tužitelju u predugovornoj fazi i u vezi sa sklapanjem konkretnog ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive.

8. Slijedom iznijetog ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističe tuženik tvrdnjom kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a da je prvostupanjski sud zanemario sve dokaze tuženika, koje nije bilo dopušteno dokazivati o okolnostima sklapanja konkretnog ugovora o kreditu, odnosno dokazivati odlučne činjenice za donošenje odluke o nepoštenosti konkretnih ugovornih odredbi, što je predmet pojedinačnih postupaka, a ovakvim postupanjem tuženik je doveden u poziciju grubog kršenja temeljenog prava na pravično suđenje.

9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano, te radi točnog utvrđenja činjenica pojedinačnog pregovaranja saslušati djelatnicu tuženika predloženu po tuženiku i samu tuženicu, te će nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Split, 27. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica