Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-677/2024-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1783/2020-45 od 07. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1783/2020-45 od 07. listopada 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke presude do iznosa od 2.717,42 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2023. do isplate,
b) preinačava pod točkom I. izreke u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.801,47 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2020. do isplate, kao i u dijelu koji prelazi iznos od 2.717,42 eur do iznosa od 27.935,69 eur sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.801,47 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2020. do isplate, kao i zahtjev za isplatom koji prelazi iznos od 2.717,42 eur do iznosa od 27.935,69 eur sa zateznim kamatama tj. za iznos od 25.218,27 eur.
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, parnični trošak u iznosu od 1.170,18 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1783/2020- 45 od 07. listopada 2024. odlučeno je:
" I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 14.801,47 eura /111.521,68 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe tj. od 16. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te iznos od 27.935,69 eura/210.481,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku petnaest dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev preko dosuđene zatezne kamate tekuće od 16. listopada 2020. do zatražene zatezne kamate tekuće od 27. kolovoza 2020.
r i j e š i o j e
Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu pod točkom I. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odnosno ukinuti te tužitelja obvezati na snašanje specificiranog parničnog troška žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, no prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku AP.
6. Predmet ovoga postupka je naknada štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku AP temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. ožujka 2023. u visini od 40.019,74 eur, kao i naknada štete zbog isplate naknade na ime tjelesnog oštećenja u visini od 2.717,42 eur.
7. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:
- da je rješenjem tužitelja od **.**.2013. AP priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 26. siječnja 2013., te je FP također priznato i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja kao posljedica ozljede za radu počevši od 01. rujna 2012.;
- da je ozljeda na radu nastala prilikom povratka sa radnog mjesta 01. ožujka 2012. u prometnoj nesreći kada je korisnik tužitelja FP zadobio teške tjelesne ozljede, a za koju prometnu nesreću je proglašen krivim osiguranik tuženika;
- da nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, kao i da je tuženik regresno isplatio tužitelju na ime predmetne invalidske mirovine iznos od 35.779,44 kn prije podnošenja tužbe koji iznos nije utužen i iznos naknade za tjelesno oštećenje od 15.038,80 kn za vremensko razdoblje od 01. siječnja 2018. do 31. svibnja 2020. koji iznos također nije utužen;
- da iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 20. srpnja 2020. i 20. travnja 2023. proizlazi kako je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 31. svibnja 2020. isplatio FP na ime invalidske mirovine ukupno 44.768,49 eur;
- da je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Leonu Bataljaku iz kojeg proizlazi kako je u konkretnom slučaju razmjerni dio jednak iznosu invalidske mirovine koja je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje priznata korisniku, kao i da tuženik nije u cijelosti podmirio niti razmjerni dio svoje obveze prema tužitelju.
8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 14.801,47 eur zajedno sa zateznim kamatama, kao i za iznos od 27.935,69 eura zajedno sa zateznim kamatama primjenom članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ( Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19).
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.717,42 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2023. do isplate na ime naknade štete nastale zbog isplate naknade za tjelesno oštećenje. Naime, tijekom postupka tužitelj je podneskom od 28. lipnja 2023. preinačio tužbu na način da je potraživao isplatu iznosa od 2.717,42 eur na ime naknade za tjelesno oštećenje koje je isplatio korisniku FP za razdoblje od 01. lipnja 2020. do 31. ožujka 2023., a koji iznos tuženik nije podmirio.
10. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina uvećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
11. Također, odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/15, u daljnjem tekstu ZOOP) propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istoga članka propisano je kako se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, člankom 27. stavak 3. ZOOP je propisano kako se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok je stavkom 4. istoga članka propisano kako se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, a osobito odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP društvo za osiguranje (tuženik) obvezno je zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja (ovdje tužitelju) naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti tužitelja.
13. Prema tome, svi izdaci koji su uzročno-posljedično vezani uz isplate koje Zavod za mirovinsko osiguranje isplaćuje svojem osiguraniku na temelju propisa o osiguranju koji regulira takva prava, zbog posljedice štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje pa tako i izdatak na osnovi priznatog prava na naknadu za tjelesno oštećenje, predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina tužitelja pa time i predstavlja stvarnu štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1496/2024 od 17. prosinca 2024.).
14. Slijedom navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju isplatu iznosa od 2.717,42 eura na ime naknade za tjelesno oštećenje, iako je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio navedenu isplatu primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo primijeniti odredbe članka 27. stavka 1. i 2. ZOOP te kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, temeljem članka 368. stavak 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I.a) izreke presude.
15. Nadalje, a kako je već navedeno, prema odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnovama invalidske mirovine obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika.
16. U konkretnom slučaju, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je kako je razmjerni iznos mirovine ( iz članka 27. stavak 3. ZOOP) jednak iznosu invalidske mirovine koja je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje priznata korisniku stoga ne postoji razmjerni iznos mirovine koji bi trebao naknaditi tuženik tužitelju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-12/2022-2 od 15. siječnja 2022). Dakle, obveza tuženika bi postojala samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
17. Isto tako, potrebno je naglasiti kako se, suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u vrijeme nastanka štetnog događaja (prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika) kako je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odluka pa tako i u odluci Rev-814/24 od 17. prosinca 2024.
18. S pravom ukazuje tuženik kako se u opisanoj situaciji, kad se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu primjenjuje taj Zakon. To stoga, što ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetu, općenito. Prema tome, valjalo je primijeniti ZOOP, kao posebniji zakon ( tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-1359/24 od 05. studenoga 2024.), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju stoga je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
19. Dakle, a kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine jer je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, temeljem članka 373. točka 3. odlučeno je kao pod točkom I. b) izreke.
20. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je odlučiti i o troškovima postupka sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP i članka 154. stavak 4. ZPP te tuženiku dosuditi trošak žalbenog postupka, a imajući u vidu kako je tuženik uspio u postupku gotovo u cijelosti. Treba naglasiti, kako tuženik nije odluku o troškovima postupka pobijao u žalbi, a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka ( članak 365. stavak 2. ZPP). Prema tome, tuženiku je na temelju odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. stavak 1. ZPP priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 eur ( Tbr.10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23), što uvećano za pripadajući PDV od 25 % i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 388,93 eur iznosi ukupno 1.170,18 eur kako je i odlučeno kao pod točkom II. Izreke presude.
21. Pobijana presuda pod točkom II. Izreke te rješenje prvostupanjskog suda ostaju neizmijenjeni jer nisu pobijani žalbom.
22. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. a) izreke, dok je temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. b) izreke.
Vukovar, 27. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan
