- 1 -              Rev 678/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 678/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-789/2020-8 od 11. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-96/19-9 od 30. ožujka 2020., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-789/2020-8 od 11. listopada 2021. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-96/19-9 od 30. ožujka 2020. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati:

 

Tužiteljici K. A.,  OIB: ..., iznos od 44,870,00 Kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

 

1.050,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

   150,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

   300,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

   600,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

   750,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

   750,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

   450,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

   900,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

   450,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

   900,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

   750,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

1.500,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

   450,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

   900,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

   150,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

   900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

   300,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

   600,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

   900,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

1.050,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

   900,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

   750,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.050,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

   750,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

   450,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

   600,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

   150,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

   600,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

1.050,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

   450,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

   300,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

   750,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

1.050,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

1.050,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.050,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

   900,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

   900,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

   300,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate

   600,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

   900,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

1.050,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

1.020,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

   850,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

1.360,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

1.020,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

1.020,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

   680,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate

   170,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate

   340,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate

1.190,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate

   680,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate

1.190,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate

   850,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate.

 

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici troškove ovoga postupka u iznosu od 3.125,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate."

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 829,50 eura, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 44.870,00 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u toj presudi i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2344/2022-4 od 1. lipnja 2022. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

"1.) Da li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske vrše u "zonama" koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. KU/13 odnosno članka 50. KU/17?

 

2.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

 

3.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine" br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19)?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici, odnosno nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću ili sucu pojedincu. Tuženica je zatražila trošak revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizije i predlaže istu odbiti te potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova za isplatu dodataka za red na terenu, kao materijalnog prava iz radnog odnosa, zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na graničnom prijelazu O. i drugi koji se nalazi na području Republike Slovenije.

 

8. Nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim jer su zaključili da je tužiteljica radila izvan mjesta stalnog boravka te izvan stalnog mjesta rada, odnosno da je radila na mjestu rada koje se nalazi u Republici Sloveniji, pozivajući se pritom na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13 – dalje: KU/13) te čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17).

 

9. Prema ocjeni ovoga suda osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

 

10. Prije svega za ukazati je, da pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'', broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 – dalje u tekstu: ZNDG) propisano, da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

 

11. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u K. 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

12. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

13. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

 

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

15. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

16. Prema odredbi čl. 214. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi varaždinskoj osnivaju se Policijska postaja V., Policijska postaja I., Policijska postaja L., Policijska postaja N. M. i Postaja prometne policije V. i Postaja granične policije V. Prema odredbi čl. 220. navedene Uredbe Postaja granične policije V. je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Ivancu, nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 54,1 km.

 

17. Pod pojmom ''stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.

 

18. Iz navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom.

 

19. Tužiteljica je tužbu utemeljila na tvrdnji da joj predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njezino mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljala poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava varaždinska, Postaja granične policije V. sa sjedištem u I., smatrajući da ta činjenica znači da je ona upućena na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena. Pritom se tužiteljica pozvala na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

20. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ocijenio da tužiteljica u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije V., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP O., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji nije radila izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlena. To stoga što njezino stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlaštena obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njezine službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU varaždinskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužiteljica ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njezinog radnog mjesta zbog čega njezin rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.

 

Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl.77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

 

21. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužiteljica zbog činjenice da stalno mjesto njezina rada obuhvaća i područje druge države nije upućena na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređena na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

 

22. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

 

23. U predmetnoj situaciji kada je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen u bitnom na temelju ocjene da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, za naglasiti je, da osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

 

24. U okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređena na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaja granične policije V., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje između ostalih i graničnog prijelaza O. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju. U tom smislu i ovaj sud u Rev 47/2023-3 od 22. veljače 2023.

 

25. Slijedom navedenog, odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: Policijski službenici Republike Hrvatske koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na  terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 4/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19).

 

26. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

 

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju članka 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države (tako i ovaj sud u Rev 1206/2022 od 17. siječnja 2023.).

 

27. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tuženice prihvatiti te na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, presuditi kao u izreci (st. I. izreke).

 

28. O parničnim troškovima tuženice odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženici je trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to u ukupnom iznosu od 829,50 eura jer je u cijelosti uspjela u parnici (st. II. izreke).

 

29. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 11. listopada 2023.