Poslovni broj: I Kž-269/2023-5

Poslovni broj: I Kž-269/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog R. C., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2023. broj K-4/2023., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog R. C. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) utvrđeno je da je optuženi R. C. u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju, opisano u članku 110. u vezi s člankom 34. i 24. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude.

1.1. Temeljem članka 554. stavak 1. ZKP/08. određen je prisilni smještaj optuženog u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 5. (ispravno stavak 6.) ZKP/08. optuženi R. C. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi R. C. po branitelju odvjetniku M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi navodi da u obrazloženju pobijane presude stoji da je optuženik zapravo priznao počinjenje protupravnog dijela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života tijela – ubojstvom u pokušaju, a što nije točno jer nikada nije izrijekom priznao djelo za koje ga se tereti, niti prilikom očitovanja o krivnji na raspravi od 21. ožujka 2023., a niti kasnije u tijeku postupka. Smatra da se sadržaj njegove obrane ne može tumačiti kao priznanje kaznenog djela. S takvim žalbenim navodima optuženik ustvari upire na bitnu povredu postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i to zato jer postoji proturječje između onog što se navodi o sadržaju iskaza i samog iskaza.

6.1. Međutim, prvostupanjski sud (točka 4.) je jasno i precizno naveo da se je optuženik očitovao kako nije počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela pod živote tijela – ubojstva u pokušaju na način kako se to stavlja na teret optužnicom, a što je vidljivo iz sadržaja zapisnika s rasprave od 21. ožujka 2023. kao i činjenice da je ispitan, sukladno članku 417.a točka 5. ZKP/08. na kraju dokaznog postupka. Prvostupanjski sud, također, dajući ocjenu vjerodostojnosti dokaza, ispravno navodi (točka 4.) da je optuženik, iako ne formalno, dakle u smislu članka 417.a ZKP/08., suštinski priznao počinjenje terećenog protupravnog djela pritom (za razliku od žalbenog navoda kojim se selektivno citira optuženikova obrana) ukazuje i na dio obrane kada optuženik navodi da je inkriminiranog dana reagirao na način da je uzeo nož i ozlijedio svoju skrbnicu jer ga je povukla neka velika sila pa je tako reagirao te da ga skrbnica nije ničime uzrujala, a niti se on uzrujao zbog nečeg drugog prije toga.

6.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju ukazuje optuženik u žalbi.

7. Nadalje, optuženik ukazuje da je prvostupanjski sud sadržaj iskaza ispitanih svjedoka (S. G. i S. A.) i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. sc. I. M. i sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. P. B. trebao dovesti u međusobnu vezu, a ne ih samo individualno ocjenjivati, te sadržaj tih iskaza povezati s ličnošću optuženika i njegovom prošlošću jer iskazi tih svjedoka, a posebno iskaz oštećeni S. G. imaju određenu težinu i djeluju olakotno.

7.1. Međutim, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri analizirao obranu optuženika (točka 4.) te iskaze saslušanih svjedoka i to oštećene S. G., S. A., Z. A. (točka 11. i 20. - 21.), nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. sc. P. B. (točka 14. – 19.) i vještaka psihijatra dr. sc. I. M. (točka 12.-13.), doveo ih u međusobno vezu u pogledu  relevantnih činjenica te iznio zaključak (točka 20.) da je optuženik u neubrojivom stanju poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva i taj zaključak u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.  Pitanje prošlosti optuženika, sadržaja i kvalitete života s oštećenom S. G. u smislu olakotnih okolnosti u konkretno slučaju nisu od relevantnog značaja za pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Nadalje, optuženik problematizira zaključke suda na relaciji primjena sile – primijenjeno sredstvo i smatra da optuženik nije nanio ubod nožem silom većeg intenziteta, iako je to bilo moguće, te da je sud upravo tu činjenicu trebao detaljnije utvrditi u postupku, očito smatrajući da njegova namjera nije bila usmrtiti oštećenicu.

8.1. Prvostupanjski sud je detaljno analizirao sredstvo počinjenja, nož oštrice dužine oko 14 cm (točka 22.), redoslijed radnji optuženika vezano uz primjenu sile, lokaciju ozljeđivanja (točka 16.) i mehanizam nastanka ozljeda (točka 17.), sve doveo u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine (točka 18.) te iznio jasne, precizne i cjelovite razloge koje u potpunosti prihvaća ovaj i drugostupanjski sud i koje nema potrebe ponavljati.

9. Stoga je prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o odlučnim činjenicama i to pravilno obrazložio u presudi, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smislenom primjenom članka 478. ZKP/08., između ostalog, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prisilnom smještaju, treba ukazati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, pozivajući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr.sc. I. M. po kojem se kod optuženika radi o osobi kod kojeg postoji, zbog težih duševnih smetnji,  vjerojatnost da bi mogao počiniti teže kazneno djelo i postoji indikacije za njegov smještaj u psihijatrijsku ustanovu (točka 12. i 26.).

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. listopada 2023.