Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-105/2021-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Nadeždi Šepelj Mažuranić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Samante Nikolesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽJ zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-4675/2020 od 24. studenog 2020. i prijedloga oštećenika kao tužitelja KJ od 24. studenog 2025, nakon održane javne rasprave zaključene 24. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Rijeci Maje Božić Muškić, oštećenika kao tužitelja FJ, okrivljenika ŽJ i branitelja odvjetnika Antona Denone iz Rijeke, 27. studenog 2025. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08)

Okrivljenik ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan Ž, sin K i F djevojački B, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom osnovnom školom, automehaničar, zaposlen neprijavljeno kao vozač, s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, razveden, otac dvoje punoljetne djece, pismen, vlasnik kuće u [adresa], BIH površine od oko 120m2, služio vojsku 1992.-1997. godine, odlikovan medaljom za Vojno redarstvenu akciju Oluja i Bljesak, osuđivan, na slobodi,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

1.) u vremenu od rujna 2016. do 02. listopada 2019., u Rijeci, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, žrtvi KJ ponudio na prodaju osobno vozilo marke VW Golf serije VI, 2009. godište za novčani iznos od 3.600,00 Eura koji novčani iznos obuhvaća kupoprodajnu cijenu vozila, te troškove uvoza, carine i registracije, lažno pritom žrtvi prikazujući da će mu isporučiti navedeno vozilo po plaćanju cijene, a što stvarno nije kanio učiniti, pa kada mu je žrtva bez sumnje u istinitost njegove ponude, u tri navrata na ruke predao novčani iznos od ukupno 3.600,00 Eura, vozilo VW Golf serije VI, 2009. godište, žrtvi nije do danas isporučio to vozilo, navodeći razna lažna opravdanja da je došlo do komplikacija, da uvoz nije moguć, te potom žrtvi, u cilju održavanja ga u zabludi, lažno prikazivao da će mu na ime ranije predanog novca predati druga vozila, što stvarno nije kanio učiniti, pa kada je žrtva KJ i pristao na isporuku drugog vozila, govorio mu da su nastali neki nerješivi problemi i nije isporučio drugo vozilo, nakon čega je u listopadu 2017. godine prikazao žrtvi da mu prijatelj BJ uvozi vozilo Audi A4 2007. godište, broja šasije: [broj šasije], za koje je ponudio prodaju pod uvjetom da mu žrtva nastavno na ranije plaćenih 3.600,00 Eura doplati još 2.000,00 Eura, na što je KJ iz očaja pristao, pa u uvjerenju da će mu to vozilo biti isporučeno, u listopadu 2018. okrivljeniku platio na ruke još 2.000,00 Eura, nakon čega je žrtvi predao neispravno vozilo Audi A4, na kojem je odmah po preuzimanju došlo do velikog kvara, nakon čega je žrtvi lažno prikazao da će vozilo popraviti, pa kada mu je u tom lažnom uvjerenju KJ predao još novaca na ime popravka, vozilo nije popravio nego ga je lažno prikazujući da će ga popraviti, zadržao za sebe i prodao trećoj osobi, te do danas nije isporučio žrtvi drugo vozilo niti vratio novac, čime se na štetu KJ okoristio za ukupni novčani iznos od 62.548,42 kune,

dakle, s ciljem da sebi pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

2.) dana 07. srpnja 2019., u Rijeci, bez znanja i suglasnosti KJ, vlasnika osobnog vozila Audi A4, br. šasije: [broj šasije], na obrascu Ugovora o kupoprodaji motornog vozila sklopljenog posredovanjem poduzeća A.C. Delić j.d.o.o. Rijeka, s pečatom istog, a koje je iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci brisano dana 30. studenog 2018., upisao kao prodavatelja vozila KJ, a svoje podatke upisao na ime kupca, te na mjestu prodavatelja potpisao KJ prikazujući njegov potpis kao pravi, te time prepisao predmetno vozilo na sebe u cilju daljnje prodaje,

dakle, preinačio lažnu ispravu i uporabio je kao pravu,

pa da bi time kaznenim djelom pod točkom 1.) počinio kazneno djelo protiv imovine – Prijevarom opisano po čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl 236. st 2. KZ/11, te kaznenim djelom pod točkom 2. ) počinio kazneno djelo krivotvorenja – Krivotvorenje isprave opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik KJ se upućuje da imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.420,50 EUR (osamtisućačetiristodvadeset eura i pedeset centi) može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom teretilo je okrivljenika ŽJ zbog učina kaznenih djela činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Podneskom od 24. studenog 2025. ODO Rijeka je odustalo od optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a ustrajalo kod optužbe zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, a oštećenik KJ je na raspravi 24. studenog 2025. u smislu čl. 55. st. 3. ZKP/08 izjavio da preuzima kazneni progon u odnosu na kazneno djelo prijevare te da ostaje pri podignutoj optužnici.

2. Suglasnošću stranaka temeljem čl. 19.b. st. 3. ZKP/08 raspravu je proveo predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.

3. Pozvan da se očituje o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a svoju je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija i to ugovor o kupoprodaji motornog vozila između ŽJ i CJ (list 51 spisa, istovjetno na listu 58 spisa), ugovor o kupoprodaji motornih vozila između CJ i AJ (list 52 spisa, istovjetno listu 59 spisa), ugovor o darovanju motornog vozila između AJ i RJ (list 53 spisa, istovjetno na listu 60 spisa), račun Autokluba Našice (list 54 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila između RJ i ĆJ (list 55 spisa), prometna dozvola izdana na ime KJ (list 57 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 07. srpnja 2019. godine sklopljen između KJ i ŽJ (list 61 spisa), dokumentacija u vezi registracije za motorno vozilo marke Audi A4 (list 63-67 spisa), vjenčani list za RJ i ČJ (list 68 spisa), polica obveznog osiguranja (list 69 spisa), prometna dozvola (list 70 spisa), dokumentacija dosjea za vozilo broj šasije: [broj šasije] marke Audi A4 [registarska oznaka] (list 72-87 spisa), potvrda od 23. listopada 2018. (list 105 spisa), rješenje o plaćanju naknade pri registraciji vozila za okoliš za uporabu javnih cesta vezano uz registraciju vozila sa potvrdom, rješenjem o plaćanju naknade gospodarenjem otpadnim vozilima, potvrdama o plaćanju, zapisnikom, poreznim rješenjem i računima (list 106-123 spisa), elektronički zapisnik o vlasniku vozila (list 123-126 spisa), upis brisanja Trgovačkog društva AC Delić iz sudskog registra, podaci o poslovnom subjektu (list 125-126 spisa), tužba tužitelja KJ protiv tuženika ŽJ (list 128-131 spisa), potvrda o primitku elektroničkog podnesaka (list 132-134 spisa), pregledana je fotodokumentacija očevida (list 92-94 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka KJ (list 250-252 spisa i 256-258 spisa), BJ (list 266-269 spisa), CJ (list 279 spisa), RJ (list 283-284 spisa), IJ (list 284-285 spisa), MJ (list 285-286 spisa), ŽJH (list 291 spisa), ĐJ (list 291-293 spisa) i HJ (list 293-294 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 324-325 spisa), nakon čega je okrivljenik iznio svoju obranu te je reproducirana snimka ispitivanja osumnjičenika od 18. prosinaca 2019. (list 45 spisa) i s time u vezi pročitan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sastavljen kod I PP Rijeka 18. prosinaca 2019. (list 38-42 spisa) te je reproducirana snimka ispitivanja okrivljenika od 9. listopada 2020. (list 166 spisa) i s time u vezi pročitan zapisnik o ispitivanju okrivljenika sastavljen kod I PP Rijeka 9. listopada 2019. (list 162-165 spisa).

5. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da ostaje kod svega što je rekao prilikom prvog ispitivanja. Dodao je da je on pisao kupoprodajni ugovor na Drenovi, a oštećenik je stavio svoj potpis. Oštećenik je sam zahtijevao da ugovor bude ispunjen na obrascu od AC Delić, iako je on imao i obrasce od Narodnih novina međutim oštećenik nije htio da ugovor bude na tom obrascu. Nije želio odgovarati na pitanja.

6. Prilikom prvog ispitivanja kod I PP Rijeka 9. listopada 2020., kao i prilikom ispitivanja 18. prosinca 2019. okrivljenik je naveo da nije točno da bi prevario KJ. U kontakt sa KJ došao je nakon što mu se KJ obratio radi popravka svog vozila Mercedes., a kasnije je KJ tražio da od njega kupi neki auto. Nudio mu je Golfa 6, koji je bio udaren ili Audi u kojem je bio zupčasti remen skinut s auta, KJ se odlučio za Audi iako je znao u kakvom je stanju. Našli su se na Croduxu, BJ je dovezao auto sa svojom vučnom službom, KJ je preuzeo auto u takvom stanju, međutim, kako ga nije imao gdje ostaviti, vozilo je iskrcano kod njega, a kasnije je odvezeno u servis radi popravka. Točno je da mu je drugi dan KJ dao razliku od 2000 eura, uzeo je te novce i auto je predan u servis, vozilo je napravljeno nakon čega je obavijestio KJ da je auto gotov te su vozilo sa vučnom službom odvezli na carinjenje, koji postupak je trajao 3-5 dana koliko je trebalo da se napravi dokumentacija. Nakon 15-20 dana Suadov zet je išao na put sa tim vozilom i ostao u kvaru u [adresa], KJ ga je zvao te je on sa svojom vučnom službom otišao u Zagreb po noći po to vozilo, i vratio se sa KJ dok je KJ svoj auto dao zetu radi puta u Bosnu. Slijedeći dan sa KJ je otišao po turbinu u [adresa] koju je platio 2000 eura, ugradio tu turbinu u vozilo nakon čega ga je KJ preuzeo. Nakon jednog mjeseca KJ ga je zvao da je opet bilo nešto s tim autom, rekao mu je i poslao mu poruku da mu želi vratiti vozilo, rekao je KJ da ga ne želi, međutim, KJ je inzistirao i rekao da mu daje vozilo i halali i da mu ne duguje ništa, a vozilo je kod njega dovezao sa zetom i predao mu sve ključeve od auta. Tada je sa njim (okrivljenikom) bio prisutan i jedan njegov radnik i MJ. Auto je kod njega stajao 2 mjeseca. Nakon toga je pitao KJ da bi vozilo ponovno prodao BJ, KJ je rekao da nije problem, našli su se na Škurinjama te je on (okrivljenik) ispunio ugovor na obrascu od ŽJH, što mu je od prije ostalo, jer je znao je da više nije potrebna ovjera javnog bilježnika. On je ispunio ugovor, a KJ ga je potpisao. Nakon 2-3 mjeseca KJ ga je zvao i tražio od njega drugi auto, prijetio mu. Pitao je KJ zašto ga zove kada mu je dao taj auto i rekao da nije ništa dužan a ujedno mu je rekao da ako ga bude ponovno zvao da će ga prijaviti, nakon čega je KJ njega prijavio. Ne sjeća se točno koliko mu je KJ ukupno dao za auto oko 5 i pol ili 6 tisuća eura, sve piše na papiru kojeg je potpisao i koji je kod KJ, a tamo piše i da je KJ trebao platiti carinu i registraciju. Nije točno da mu je KJ 3.600,00 EUR dao za Golfa, već za Audija što sve piše na potvrdi. Nakon što mu je KJ vratio Audi između njih nije bilo dogovora da mu treba isporučiti drugi auto, već je KJ rekao da mu nije ništa dužan.

7. Oštećenik KJ ispitan u svojstvu svjedoka naveo je da je sve počelo u rujnu 2016. kada mu je ŽJ rekao da ima jednu priliku za kupnju Golfa 6 od izvjesnog C za 3.600 eura, a radilo se o vozilu 2007. godina proizvodnje. Znao je da je ŽJ dobro upućen u automobile te je pristao s obzirom da mu je auto trebao za kćer. Našli su se i u tri navrata u rujnu 2016. predao mu je ukupan iznos od 3.600 eura. Isporuka je trebala biti u listopadu 2016. međutim nastali su problemi, ŽJ je rekao da je taj A oštetio auto i da ga on zbog toga više ne želi. Daljnje 2 godine ga je lagao da ima aute raznih marki međutim od svega toga nije bilo ništa jer kada bi došao trenutak da se vozilo isporuči uvijek bi nastali neki problemi i do isporuke nije došlo. Tako je bilo do 22. listopada 2018. kada ga je ŽJ nazvao i rekao da BJ iz [adresa] ima za prodaju dva automobila i to Golf 6, koji je udaren, a drugo vozilo Audi A4 koji da je u dobrom stanju, ali da ima manji kvar, ali kojeg da on - ŽJ može riješiti za pola sata jer da ima dijelove. Za taj Audi A4 ŽJ je rekao da se radi o vozilu 2007. godišta i da BJ za njega traži 5.600 eura, stoga da bi mu još trebao platiti 2.000 eura, pored već plaćenih 3.600 eura. Tako su se dogovorili i našli su se u jednom kafiću na Podmurvicama gdje je ŽJ isplatio 2.000 eura te su o tome potpisali potvrdu i trebala je uslijediti isporuka. Međutim došlo je do problema jer se ispostavilo da taj kvar i nije tako bezazlen te je ŽJ rekao da će to popraviti njegov prijatelj R koji ima mehaničarsku radnju u Jušićima te je odvezao auto tamo na popravak. Vozilo je tamo stajalo u toj radnji do 4. mjeseca 2019., dakle 6 mjeseci. Tek početkom 4. mjeseca 2019. ŽJ ga je nazvao i rekao da je auto spreman za registraciju, osim EGR sistema kojeg da će on popraviti, ali da će neovisno o tome auto proći na tehničkom pregledu na Pećinama gdje ima prijatelja PJ zvanog Ć i da će to preko njega riješiti. Dana **.**.2019. ŽJ je sa svojom šlep službom dovezao A4, iskrcao ga pred tehničkim pregledom te se ispostavilo da on (oštećenik) treba platiti troškove uvoza i registracije, što mu je rekao ŽJ iako je bio dogovor da će to on platiti. Nije imao drugog izbora te je platio i trošak uvoza i registracije u iznosu od 1.820 eura ukupno. Međutim kako je trebalo čekati carinsko rješenje, ŽJ mu je rekao da ode kući i da će mu se javiti kada to bude riješeno, a navečer mu je rekao da je on preuzeo A4 i da će auto ostati kod njega u njegovoj radionici na Pehlinu radi otklanjanja kvara na EGR sistemu. Nije mu jasno kako je ŽJ preuzeo taj auto. Dakle auto je jedan mjesec bio kod ŽJ, a primopredaja je uslijedila tek u 5. mjesecu 2019. i tek tada je shvatio da je auto zapravo 2005. godine proizvodnje što je bila bitna razlika i radi cijene i radi kvalitete. Također tada je vidio da auto ima ogromna oštećenja i u kabini i vani, primjerice u kabini je bio polomljen naslonjač za ruku, zatim tapecirung na krovu, nije radila klima ni radio, a i na vanjskom dijelu je imao sitna oštećenja, a bio je polomljen i desni retrovizor. Međutim on (oštećenik) je vozilo kao takvo prihvatio i predao ga kćeri i zetu. Kada je zet išao na prvi duži put u Tešanj dogodio se kvar na zagrebačkoj zaobilaznici kada je zet vidio bijeli dim u retrovizoru, a kako se radi o profesionalnom vozaču zaključio je da se pokvarila Bosch pumpa. Morao je vozilo ukloniti zbog čega je angažirao vučnu službu do Lučkog za što je platio 200 eura. On (oštećenik) je o tome obavijestio ŽJ koji je rekao da će on to riješiti sa svojom vučnom službom, ali da natoči gorivo, što je i učinio za iznos od 100 eura. Otišli su po auto i odvezli ga u njegovu radionicu gdje je on potvrdio da se pokvarila Bosch pumpa te ga obavijestio da je nova preskupa, a da je našao polovnu kod nekog Č u [adresa] što da će koštati 250 eura plus 50 eura za troškove puta u [adresa] i promjene pumpe te je on (oštećenik) platio i navedeni iznos, ukupno 300 eura. Nakon toga auto mu je vratio krajem svibnja 2019. kada je on (oštećenik) auto ponovo dao zetu kojemu je rekao da pokuša kvarove otkloniti u Tešnju s obzirom da je bilo puno kvarova. Njegov zet HJ je otišao sa autom u Tešanj i otklonio kvarove za iznos od 700 eura, a radilo se o popravku protokomjera, 4 grijača, popravku klime, radija, poliranje, popravak tapecirunga na krovu u unutrašnjosti vozila te naslonjača za ruke i desnog retrovizora. Zet se sa autom vraćao 7. lipnja 2019. u Rijeku kada mu se auto kod Delnica ugasio i više se nije mogao upaliti. Tada je angažirao vučnu službu koja je dovezla auto u Rijeku i to je naplatila 250 eura. Dana 8. lipnja 2019. on i zet su nekako upalili auto i došli kod ŽJ na Pehlin kojemu je rekao da ovo više nema smisla s obzirom na stalne kvarove. ŽJ je rekao da će to riješiti te ga je tražio ključeve, prometnu i dokumentaciju od vozila koja bi mu bila potrebna ako ga prilikom probe vožnje auta zaustavi policija. Nakon mjesec dana ga je nazvao da ima u zamjenu dva Golfa, jednog benzinca i jednog dizelaša. Rekao je ŽJ da će mu sve "halaliti", odnosno oprostiti sve troškove ukoliko mu isporuči jedno od ta dva vozila međutim ni od toga nije bilo ništa. Dana **.**.2019. s ŽJ je razgovarao na telefon kada se ŽJ derao na njega i prijetio mu, tražio da se nađu da se potuku, rekao mu da neće nikada dobiti ni novac ni auto. Budući da su bile izrečene neke ozbiljne prijetnje, on (oštećenik) je razgovor prekinuo i otišao na policiju i sve prijavio. Tek 2.10.2019. saznao je da je auto A4 prodao još 7.7.2019., što on nije znao puna 3 mjeseca, stoga je i podnio kaznenu prijavu. Ukupno je oštećen za troškove uvoza i registracije u iznosu 1.820 eura, zatim za troškove popravka 1.000 eura te za iznos 5.600 eura kojeg mu je dao za auto, što sve ukupno iznosi 8.420,50 eura za koji iznos je ukupno oštećen ne uključujući iznos sudskog troška. Ugovor o kupoprodaji zaključen je 7.7.2019. u kojem se navodi da je zaključen između njega i ŽJ međutim na tom ugovoru nije njegov potpis te je isti falsificiran. Na tom ugovoru je bio pečat auto kuće AC Delić, RJ [adresa] te proizlazi da su ugovor sklopili u toj auto kući, međutim on je otišao na tu adresu i utvrdio da se tamo nalazi ugostiteljski objekt, a ujedno je utvrdio da je ta firma brisana iz sudskog registra još 20.11.2018. Dakle s obzirom da je brisana godinu dana prije sklapanja ugovora nisu u toj kući mogli zaključiti ugovor te proizlazi da je pečat i potpis ovlaštene osobe bio falsificiran. Postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu 8.420,50 eura.

8. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe oštećenik je naveo da je prije dogovora o kupnji vozila okrivljenika poznavao od 1993. godine, bili su poznanici. Audi A4 nije prethodno vidio niti je pitao okrivljenika u čijem je bio vlasništvu. Upitan zašto je platio vozilo koje prethodno nije vidio naveo je da je dogovor bio da će okrivljenik nabaviti vozilo od C kojeg on nije poznavao, ali je poznavao ŽJ. Upitan što znači da su dogovorili uvoz vozila, odnosno koje su u tom smislu bile obveze okrivljenika naveo je da je okrivljenik trebao snositi sve troškove oko uvoza i platiti sve naknade, a on (oštećenik) je trebao samo platiti registraciju vozila u Hrvatskoj. Pod uvozom vozila podrazumijeva kupnju vozila u Italiji i uvoz u Hrvatsku, a on je trebao samo preuzeti vozilo i platiti registraciju. Sve troškove trebao je snositi ŽJ i tako je napisano u potvrdi od 23. listopada 2018. (list 105 spisa). Auto je registriran u travnju 2019. Upitan da li je papirologija vezana za registraciju prošla uredno naveo je da ga je tek u 4. mjesecu okrivljenik obavijestio da je auto popravljen i tada ga okrivljenik sa vlastitom šlep službom iskrcava na tehničkom pregledu na Pećinama i tada je saznao od ŽJ da treba platiti trošak carine iako je očekivao da će to platiti okrivljenik, bio je tada doveden pred gotov čin. Okrivljenik je vozilo preuzeo 7. travnja 2019. navečer bez njegovog znanja jer mu je okrivljenik ranije tog dana rekao da ode kući jer se treba čekati carinsko rješenje. Vozilo je trebalo biti registrirano na njega (oštećenika) pa ne zna kako ga je on mogao preuzeti. Potvrda na listu 105 spisa sastavljena je kako bi se utvrdilo da je okrivljeniku isplatio iznos od 5.600 eura i kako bi utvrdili međusobne obaveze. Prilikom sastavljanja potvrde bila je prisutna i njegova supruga koja je također potpisala potvrdu. U vrijeme sastavljanja potvrde vozilo još nije bilo ocarinjeno, a nalazilo se u dvorištu automehaničarske radnje okrivljenika na Pehlinu. Potvrda je sastavljena na način da ju je okrivljenik pisao u prvom licu te započinje sa "Ja, ŽJ", stoga se navod u 3. odlomku potvrde "na mojoj strani" odnosio na ŽJ. Upitan da li tražio raskid njihovog usmenog dogovora o kupoprodaji vozila naveo je da jest i to prvi puta 8. lipnja 2019. kada je njegov zet nakon drugog kvara ostao kod Delnica te nakon kojeg su on i zet otišli kod okrivljenika u njegovu automehaničarsku radnju i tada mu je rekao da ili treba popraviti vozilo ili da mu vrati novce na što mu je on rekao "riješit ćemo to", a što je značilo da će on tražiti drugo rješenje. Okrivljenik mu je rekao da nikada neće dobiti novce, a to je bilo 3.10.2019. Auto je prvi puta preuzeo u 5. mjesecu 2019. Od preuzimanja vozila do nastanka prvog kvara prošlo je 7 dana kada se vozilo pokvarilo zetu na zagrebačkoj zaobilaznici. Nova Bosch pumpa tada je koštala 1.000 eura što mu je bilo preskupo, a pumpu koju bi nabavili od Č koštala je 250 eura plus 50 eura troškovi puta. U automobile se razumije kao prosječni građanin. Kada je preuzeo auto pregledao je unutrašnji i vanjski dio vozila, a motor nije mogao pregledati niti utvrditi skrivene kvarove, a u to je spadala i Bosch pumpa. Prije toga puta kada se dogodio prvi kvar taj auto se vozio možda 30 km gradske vožnje. Njegov zet je krenuo na veći put u Tešanj kako bi popravio gomilu kvarova na autu. Upitan zašto je krenuo na takav put unatoč kvarovima i da li je bio svjestan tih kvarova naveo je da je znao da ne radi klima, da ne radi radio, da je bio polomljen retrovizor i potrgan tapecirung i vozilo je kao takvo preuzeo, a te nedostatke je vidio tek ujutro s obzirom da je vozilo preuzeo preko noći te smatra da je to tako bilo i smišljeno kako ih ne bi po noći mogao vidjeti. Budući da okrivljenik to nije htio popraviti to je morao on sam to učiniti. Kada je njegov zet krenuo na put u Tešanj nije bila upaljena lampica za grijače već je mehaničar utvrdio da grijači ne rade. Naveo je da se prvi put prevarim, odnosno dovedenim u zabludu osjetio nakon priče o Golfu 6 odnosno od listopada 2016-. i tada kontinuirano traje njegova zabluda, a unatoč tome je i dalje s okrivljenikom dogovarao kupnju vozila jer nije imao drugog izbora jer mu okrivljenik nije htio vratiti novac. Konačna njegova zabluda je bila u listopadu 2019. (ispravak) kada je okrivljenik bez njegovog znanja prodao vozilo. Auto se prvi put pokvario na zagrebačkoj zaobilaznici kada je njegov zet išao u posjetu roditeljima u Tešanj, dakle na putu prema Tešnju. Drugi put se pokvario kada se zet vraćao iz Tešnja i to nakon popravka u Tešnju. Na ugovoru o kupoprodaji od AC Delić nije njegov potpis. BJ je prijatelj od okrivljenika, on mu nije prodao auto, u poslovnom odnosu bio je samo sa okrivljenikom, okrivljenik mu je prodao auto, Golf 6 je nabavio od C, a Audi A4 od BJ. Kada je on (oštećenik) preuzeo vozilo i kada je trebao platiti naknadu za carinu, tek tada je vidio fakturu na 2.200 eura u kojoj se navodi neki I, ne sjeća se na koga je faktura glasila.

9. Svjedok BJ, naveo je da je vozilo Audi A4 dovezao iz Italije da ga popravi jer je bilo u kvaru, međutim nisu ga mogli popraviti te ga je dalje prodao ŽJ koji je našao kupca za to vozilo gospodina KJ. To je bilo 2018. ili 2019. i nije se mogao sjetiti koliku cijenu je tražio za to vozilo. Naveo je da su se našli na pumpi na Vratima Jadrana, a bio je prisutan ŽJ i KJ, koji je tada pregledao auto. Tada mu je plaćena kapara za taj auto, misli u iznosu od 500 eura, ali nije siguran i ne sjeća se da li mu je kaparu dao ŽJ ili KJ. Vozilo je bilo u neispravnom stanju, motor je bio rastavljen i vozilo je dovezeno na kamionu jer nije bilo u voznom stanju. Ne sjeća se da li je bilo kakvih drugih oštećenja, samo da je motor bio rastavljen. Nakon što je primio kaparu, vozilu je odvezeno kod ŽJ na skladište. Drugi dan našao se sa ŽJ u [adresa] s obzirom da je on iz [adresa] pa su se našli na pola puta i tada mu je ŽJ predao ostatak novčanog iznosa za to vozilo, ali se ne sjeća u kojem iznosu. Vozilo nije bilo ocarinjeno, ne zna tko je trebao platiti carinu, pretpostavlja onaj na kojega je trebalo glasiti vozilo, a trebalo je glasiti na gospodina KJ. Nema saznanja što je dalje bilo s tim vozilom. U cijelosti je dobio novce za to vozilo. To vozilo nije nikada glasilo na njegovo ime, ne zna na koga je glasilo, ali zna da su bili talijanski papiri i da je bilo odjavljeno.

10. Odgovarajući na pojasnio je da je na tom vozilu glava motora bila skinuta, motor je bio otvoren. Motor je bio u vozilu, ali rastavljen. Kada je KJ bio prisutan na pumpi na Vratima Jadrana pričalo se o tome da je vozilo neispravno i da se ne može uvesti niti ocariniti bez prethodnog popravka, dakle znao je da vozilo nije u voznom stanju. Nisu dalje pričali što još ne valja na vozilu. Nije se pričalo o cijeni popravka vozila. Upitan koliko košta popravak tog vozila naveo je da se to vozilo moglo popraviti za 100 eura, a moglo se i za 10.000 eura, ne može reći kolika bi bila cijena toga popravka. Nije bilo negodovanja od strane gospodina KJ u vezi stanja toga vozila, popravka niti bilo kakvih prigovora, a siguran je da je gospodin KJ bio prisutan na pumpi na Vratima Jadrana. On (svjedok) nije potpisao nikakvu potvrdu o primitku kapare niti ostatka cijene vozila. Ne sjeća se da li je kasnije bilo kakvih prigovora u vezi toga vozila. Misli da nije bilo drugih oštećenja na vozilu, ne može reći sa sigurnošću. Upitan da pojasni što je prethodno rekao za mogućnost i cijenu popravka naveo je da se ne može precizno izjasniti o cijeni popravka jer nije isto da li se kupuje novi motor u ovlaštenom servisu ili već rabljeni, sve ovisi o tome gdje se nabavi i kakav motor. Ukoliko se kupi novi motor u ovlaštenom servisu koštao bi sigurno više nego pola auta. On i oštećenik su se sreli 2 ili 3 puta, prvi puta sreli su se tada na pumpi na Vratima Jadrana, a nakon toga ne zna kada, ali misli da nije bilo u vezi toga vozila. Taj dan na pumpi, sreli su se predvečer, nije siguran. Audi A4 je tada bio na njegovoj vučnoj službi. Ne sjeća se da li su razgovarali o prodaji još nekog vozila osim ovog Audija A4. Nije sklopio ugovor o kupoprodaji toga vozila Audi A4 sa okrivljenikom.

11. Svjedok CJ, ispitan pred PP Otočac 20. rujna 2020. naveo je da je tijekom 2019. godine, u svibnju ili ranije, od BJ kupio osobni automobil marke Audi A4, karavan srebrne boje, misli da je bilo 2005. godište proizvodnje, prilikom kupovine radilo se o prebijanju , odnosno trampi, on je njemu dao automobil Audi A8 koji je bio vrijednosti oko 10.000,00 eura, dok je automobil koji je kupio od njega bio vrijednosti između 4.000,00 i 5.000,00 eura, a ostatak vrijednosti naplatio je tako što mu je BJ uradio automehaničarske poslove u svojoj radionici koju posjeduje u [adresa]. Prilikom kupovine automobila BJ mu je rekao da je automobil uvezen iz Italije te da je on na automobilu mijenjao motor jer se prethodni motor pokvario. Automobil je kupio kao ispravan, a prema stanju automobila kada ga je kupio vidjelo se da ima puno prijeđenih kilometara , po njegovoj procjeni oko 400000 km. Prilikom kupovine automobila potpisao je kupoprodajni ugovor koji je već bio ispunjen i potpisan sa podacima, pretpostavlja ŽJ. Ne sjeća se više zbog proteka vremena ali misli da je postojao još jedan ugovor između stvarnog vlasnika čije ime ne zna i tog ŽJ i misli da ga je priložio prilikom prijepisa i registracije kako bi se vidio slijed kupnje i prodaje vozila. Automobil je prepisao na sebe budući da je već bio registriran, koristio se sa njim do mjeseca kolovoza 2019. kada ga je zamijenio za osobni automobil marke Volkswagen Passat sa izvjesnim JJ kojeg poznaje kao vlasnika ugostiteljskog objekta u mjestu Jošani, općina [adresa]. Naknadno je sklopio ugovor o kupoprodaji automobila sa jednom ženskom osobom po imenu ČJ u vezi čega su sklopili kupoprodajni ugovor, a koja je vjerojatno kupila automobil od tog JJ.

12. Ispitan na raspravi svjedok CJ je ostao kod iskaza kojeg je dao u PP Otočac osim u dijelu gdje se navodi da je auto imao prijeđenih 400000 kilometara, misli da to nije rekao. Odgovarajući na pitanja naveo je da nije uopće vidio ŽJ niti zna tko je to. Kada mu je predan Audi je bio u ispravnom stanju i dok ga je koristio na njemu nije imao kvarove. Koliko se sjeća unutrašnjost tog vozila bila je solidna. To vozilo je kratko koristio niti pola godine, misli da sam ga je kupio u svibnju, a prodao u kolovozu 2019. godine. Vozio ga je dok je bio u njegovom vlasništvu.

13. Svjedok RJ ispitan u PP Našice 11. rujna 2020. naveo je da je tijekom kolovoza 2019. tijekom godišnjeg odmora u Bibinju na društvenoj mreži Facebook pronašao oglas za prodaju vozila marke Audi A4 karavan 2005., srebrne boje registrirano na riječku oznaku [registarska oznaka]. Telefonom je kontaktirao osobu pod imenom JJ koji je prodavao to vozilo, a koji živi u [adresa], gdje se s istim i našao a tamo je došao svojim vozilom Mazda 6. Navedeni automobil kojeg je prodavao JJ je bio u dosta dobrom stanju s time da ga je JJ obavijestio da ima grešku na mjenjaču. Dogovorili su se da izvrše zamjenu navedenih vozila bez ikakvih daljnjih novčanih potraživanja. Nikola mu je rekao da nema kod sebe kupoprodajni ugovor za navedeno vozilo Audi te mu je dao broj mobilnog telefona vlasnika pozivnog broja [broj telefona]. Nazvao je navedeni broj, muška osoba koja se javila nije se predstavila ali je rekao da je vlasnik tog vozila Audi A4, da nije nikakav problem ako izvrše zamjenu navedenih vozila te da će mu na adresu stanovanja poslati kupoprodajne ugovore. Pred kraj mjeseca kolovoza na kućnu adresu u Zoljanu gdje živi stigli su kupoprodajni ugovori za navedeno vozilo marke Audi A4 sa datumom 20.08.2019., s time da je prethodno dao JJ osobne podatke od supruge AJ kako bi na nju bio izvršen prijepis. Navedeni ugovor je bio uredno ispunjen i potpisan. Nakon toga je 22.08.2019. njegova supruga AJ je darovnim ugovorom navedeno vozilo darovala njemu kako bi izbjegao plaćanje poreza. Navedeno vozilo prepisao je potom na sebe u Stanici za tehnički pregled vozila u Našicama, a vozio ga je možda oko mjesec dana. Zbog kvara na mjenjaču nije mu bilo isplativo da mjenjač navedenog vozila popravlja te ga je odlučio prodati zbog čega je prodaju oglasio u oglasnicima, a 22.9.2019. dogovorio se s osobom po imenu ĆJ da izvrše međusobnu zamjenu vozila bez ikakvih novčanih potraživanja. Naveo je da mu nisu poznate osobe po imenu ŽJ i KJ.

14. Ispitan na raspravi svjedok RJ je ostao kod navedenog iskaza. Odgovarajući na pitanja naveo je da u vrijeme kada su sklapali te ugovore o kupoprodaji vozila nije ih bilo potrebno ovjeriti kod javnog bilježnika. S tim autom Audi se odvezao iz [adresa] u [adresa] jer je tamo boravio narednih nekoliko dana. To je vozilo bilo u voznom stanju, ali je bilo nekih problema u smislu da se za vrijeme vožnje počne tresti, pa se auto ugasi zbog čega ga je ponovno morao upaliti, a zatim bi vozio. Točnih detalja se više ne sjeća. Po predočenju kupoprodajnog ugovora sa lista 52 spisa naveo je da prepoznaje potpis svoje supruge, a po predočenju ugovora o darovanju vozila sa lista 53 spisa da prepoznaje svoj potpis i potpis svoje supruge. Dobio je pripremljeni ugovor i trebao je samo dopisati podatke svoje supruge, koje je ona sama napisala.

15. Svjedok IJ ispitan u PP Krk 12. listopada 2020. naveo je da je zaposlen u Adriatic osiguranje d.d. u Rijeci sa mjestom rada na stanici za tehnički pregled vozila Pećine, [adresa] gdje radi kao pribavitelj osiguranja na stanici za tehnički pregled vozila, a tamo obavlja poslove prijepisa, registracije i carinjenja vozila. Vezano za registraciju vozila marke Audi A4 2007. godište broj šasije [broj šasije] od dana 11.4.2019. koji je naveden u prijavi naveo je da se ne sjeća samog događaja. Pojasnio je da je postupak prilikom registracije vozila u njihovom poduzeću takav da ako se vlasnik vozila odluči osigurati vozilo kod njih, odnosno uzeti policu kod toga osiguravajućeg društva, da prvo dođe u njihov ured na adresi [adresa] koji se nalazi u neposrednoj blizini stanice za tehnički pregled Pećine, [adresa] i sa referentom koji tamo radi sklapa ugovor o osiguranju vozila i tom prilikom potpisuje punomoć kojom opunomoćuje djelatnika njihovog pouzeća da u ime njega izvrši registraciju svojeg vozila, nakon čega referent koji radi u uredu na adresi [adresa] dostavlja njima referentima koji rade na toj stanici za tehnički pregled punomoć, a oni uzimaju vozilo i za ime njihovog klijenta koji je u to osiguravajućoj kući uzeo policu osiguranja za vozilo, na stanici za tehnički pregled obave sve poslove oko tehničkog pregleda vozila umjesto klijenta tako da on ne mora ići tamo. Stoga da je vjerojatno i on toga dana 11.4.2019. od svojih kolega iz ureda na adresi [adresa] dobio potpisanu punomoć za registraciju vozila od strane opunomoćitelja, a on se na punomoći potpisao kao opunomoćenik, uzeo ključeve od vozila i otišao ga registrirati na stanici za tehnički pregled Pećine, [adresa], koja se nalazi u blizini njihovog ureda. Naveo je da ne zna tko je sačinio obrazac od 11.4.2020. jer se više se sjeća tko je toga dana radio u uredu, a on je već dobio isunjeni obrazac na kojem se opunomoćitelj već potpisao, dok se on potpisao na mjesto opunomoćenika. Koliko se sjeća vozilo je bilo u ispravnom stanju jer inače ne bi prošlo tehnički pregled, a vozilo mu je predala jedna od kolegica koje su toga dana radile u uredu na adresi [adresa] te je od tamo uzeo vozilo i odvezao ga na registraciju tako da nije niti vidio tko je doveo vozilo u njihov ured, a što je čest slučaj u njegovom poslu jer kolege u uredu sve dogovaraju sa klijentom, a on od tamo odlazi sa vozilom na tehnički i kada obavi tehnički pregled vozilo ostavlja kod njihovog ureda tako da nekad niti ne vidi vlasnika vozila već uzima drugo vozilo koje je na redu. Okrivljenika ŽJ poznaje samo iz viđenja jer ga često vidi u kafiću koji se nalazi u sklopu stanice za tehnički pregled dok nema drugih kontakata sa njim. Oštećenika KJ uopće ne poznaje i nema drugih saznanja o nabavci i daljnjoj prodaji vozila marke Audi A4.

16. Ispitan na raspravi svjedok IJ naveo je da ostaje kod navedenog iskaza. Po predočenju punomoći na listu 83 spisa potvrdio je da je to punomoć o kojoj je iskazivao i da je to njegov potpis na mjestu opunomoćenika. Odgovarajući na pitanja naveo je da punomoć mora potpisati osoba koja je navedena u zaglavlju, odnosno vlasnik vozila. Njega inače kontaktiraju njegovi kolege. Ukoliko se radi o vozilu iz uvoza, vozilo se prvo treba ocariniti, a zatim ide na tehnički pregled. Ponekad postupak vezan za carinjenje vozila radi on, a ponekad netko od kolega. Carinsko rješenje u to vrijeme čekalo se 2-3 dana. Tijekom 2019. postupak carinjenja vozila odvijao se na način da je trebalo papire od vozila predati carini na Kukuljanovo, a kada se dobije carinsko rješenje s tim rješenjem se ide na tehnički pregled. Samo vozilo nije nužno trebalo ići na carinu, ali papiri da. Upitan za homologaciju naveo je da nije naveo da je prije predaje papira carini, na stanici za tehnički pregled potrebno izvršiti homologaciju vozila i zatim se taj papir i papiri o vlasništvu vozila dostavljaju carini. On i kolege to čine ako je klijent za to opunomoćio njihovo osiguravajuće društvo, ali sve to može stranka i sama obaviti. Upitan kome predaje vozilo i da li je moguće da umjesto vlasnika vozilo preuzme treća osoba naveo je da njegova punomoć prestaje kada je vozilo dobilo papire sa tehničkog pregleda i on parkira vozilo vani, ne predaje ga fizički vlasniku.

17. Svjedok MJ (na zapisniku na listu 285 spisa pogreškom u pisanju navedeno M umjesto MJ) ispitan na raspravi 21. svibnja 2025. naveo je da je bio prisutan kada je gospodin kojeg inače ne poznaje, a pokazujući pritom na oštećenika, dovezao auto. Naveo je da mu je okrivljenik popravljao auto i da se zatekao kada je oštećenik ostavio auto, a s njim je u društvu bio jedan mlađi gospodin krupnije građe. To je bilo možda pred 4-5 godina na Pehlinu, na mjestu gdje je neko dvorište ili parkiralište, ne zna koja je to adresa. Između njih nije tada bilo nikakve svađe, on je dobio dojam da su oni u dobrim odnosima. Nije čuo njihov razgovor, nije se puno razgovaralo. Misli da su auto dovezli jer nešto nije bilo u redu s tim autom pa da se to riješi, ali ne zna što nije bilo u redu sa autom. Misli da je tako nešto taj gospodin (oštećenik) rekao. Taj auto je bio sive ili bijele boje, Audi 4 ili 6. Nije izvana vidio nikakva oštećenja na tom autu. Kada su oni došli sa tim autom, on je bio udaljen 10 ili 15 metara te je prišao do njih iz radoznalosti da vidi taj auto. On se na tom mjestu zatekao jer mu je okrivljenik trebao popraviti nešto na autu, tamo je bio njegov auto i okrivljenik je radio na tom popravku i tada su u nekom trenutku došli ovaj gospodin i taj mlađi gospodin. Nije slušao njihov razgovor već je prišao iz radoznalosti jer ga je zanimao taj auto kojega su dovezli.

18. Svjedok ŽJH ispitan u II PP Rijeka 1. listopada 2020. naveo je da je bio vlasnik firme AC Delić j.d.o.o. Rijeka, Pod Ohrušvom 1 do 2018. kada je navedenu firmu zatvorio i ista je izbrisana iz sudskog registra nakon čega više ništa nije radio sa navedenom firmom. Pečat firme mu se nalazi kod kuće te istoga nakon zatvaranja firme više ne koristi. Poznaje ŽJ a sa njim je nekada davno surađivao oko prodaje vozila. Osobu KJ ne poznaje, odnosno nije za njega nikada čuo. Nema saznanja o kupoprodaji vozila Audi A4 između ŽJ i KJ i nije sudjelovao u bilo kakvim kupoprodajama između njih. Nije mu poznato na koji je način između njih izvršena kupoprodaja osobnog automobila marke Audi A4 koristeći se obrascem njegove firme sa pečatom firme i nije mu jasno na koji se način došlo u posjed istoga. U vrijeme poslovanja firme u jednom fasciklu je imao neispunjene obrasce ugovora o kupoprodaji koji su bili pečatirani ali iste nije nikome davao, odnosno koristio ih je isključivo za svoje potrebe. Na ugovoru koji mu je predočen od strane policijskog službenika ne nalazi se njegov potpis.

19. Ispitan na raspravi naveo je da ostaje kod navedenog iskaza. Po predočenju ugovora o kupoprodaji motornog vozila sa lista 61 spisa naveo je da je to obrazac kojeg je koristio u poslovanju svoje firme i da se na istome se nalazi pečat firme međutim uz pečat firme nije njegov potpis.

20. Svjedokinja ĐJ supruga oštećenika, navela je da je bila prisutna u kafiću kad su donijeli novce. Njezin muž je dogovorio sa okrivljenikom da se nađu u jednom kafiću u okviru Plodina kako bi mu predali novčani iznos od 2.000 eura. Okrivljeniku su već dali 3.600 eura, i to za Golfa kojega je okrivljenik trebao isporučiti, a što nije napravio. Od toga je prošlo 2 godine, možda i više i do isporuke nije došlo i onda je okrivljenik rekao da ima Audi A4 u dobrome stanju i da njega trebamo dati još 2.000 eura. Prije tog sastanka u kafiću njezin muž je kod kuće napisao potvrdu u 2 primjerka, a kako bi imali pisani trag da su mu predali novce. Prilikom tog sastanka u kafiću njezin suprug je okrivljeniku dao tu potvrdu da ju pročita i da li se slaže sa njom. Okrivljenik je malo zastao, međutim na kraju je ipak potpisao tu potvrdu. Ne sjeća se da li je što prigovarao vezano za sadržaj te potvrde, zna da je potpisao i da je uzeo novce. Ne sjeća se da li se tom prilikom između njezinog supruga i okrivljenika još šta razgovaralo u vezi toga auta, nije išla za tim. Po predočenju potvrde sa lista 105 spisa navela je da je to ta potvrda o kojoj je iskazivala, na istoj se nalazi i njezin potpis.

21. Odgovarajući na pitanja navela je da kada je taj Audi došao, vidjela ga je pred stanom, bio je u lošem stanju. Na desnoj strani bio je pokidani retrovizor-visio je, krovni tapecirung je u unutrašnjosti bio u potpunosti odvojen, plastika koja se nalazi između vozača i suvozača je bila pokidana i nije joj bilo jasno zašto je njezin suprug dao tolike novce za auto u takvome stanju. Poznato joj je da je auto bio kod majstora na popravku nekoliko mjeseci. Oni taj auto nisu vozili, zet je pokušao dva puta otići u Tešanj i prvi puta mu se auto pokvario prilikom polaska za Tešanj, a drugi puta u povratku iz Tešnja. Njezin suprug je okrivljeniku uputio toliko telefonskih poziva i prije isporuke Audija, i nevjerojatno je koliko je taj čovjek imao izgovora. Taj auto Audi vidjela je i po danu, ne samo navečer. Poznaju okrivljenika duže vremena, dvije godine su stanovali kod njegove majke 1993.-1995. i bili su u super odnosima. Nikada nije bilo zajmova između njezinog supruga i okrivljenika. Novac o kojemu je iskazivala dali su za auto. Nije bila prisutna na tehničkom pregledu prilikom registracije toga auta. Kada je vidjela taj auto prvi puta, ne zna da li je već bio izvršen tehnički pregled. Ne zna da li je njezin suprug bio prisutan na tehničkom pregledu tog vozila.

22. Svjedok HJ, zet oštećenika, naveo je da je njegov tast došao u kontakt sa okrivljenikom jer je htio svojoj kćerki(supruzi svjedoka) kupiti auto. Nisu mu poznati detalji tih dogovora, sjeća se samo kada je došao taj Audi A4, odnosno da kada je došao sa nekoga puta da je auto bio kod njih. Ne sjeća se da li je tada bio registriran. Auto je imao neke ogrebotine s vanjske strane koje su trebali polirati, prilikom paljenja auta upalila se lampica od grijača te nije imao desni retrovizor. Tapecirung u unutrašnjosti je bio odlijepljen i auto nije imao potrebnu dodatnu opremu-pomoćni kotač, ključ, dizalicu i prvu pomoć. Nakon 10 ili 15 dana otkada je došao auto, on (svjedok) je prvi puta s tim autom krenuo za Bosnu i auto mu je stao na zaobilaznici u Zagrebu te je morao zvati vučnu službu kako bi maknuo auto sa zaustavne trake na obližnju benzinsku pumpu Tifon. U međuvremenu je zvao tasta i on je došao sa vučnom službom te je otišao za Rijeku, dok je on (svjedok) sa njegovim autom otišao za Bosnu. Platio je 200 eura vučnu službu kako bi maknuo auto sa zaobilaznice do benzinske pumpe. Iz Bosne se vratio nakon 2 dana. Ne zna što se u međuvremenu događalo s tim autom. Nakon proteka 15-20 dana po povratku iz Bosne, ponovno je uzeo taj auto i otišao s njime u Bosnu kako bi popravio grijač, ispolirao oštećenja, popravio tapecirung na krovu, zatim oslonac za ruke koji se nalazi između sjedala vozača i suvozača te pretinac ispred sjedala suvozača. Kada se vraćao iz Bosne opet je stao s time autom kod Vrbovskog, to je bilo usred noći te je opet morao zvati vučnu službu koja je odvela auto do Permana, za što je platio 250 ili 280 eura. Nakon toga su on i tast odveli auto u radionu kod ŽJ, ali ne na vučnoj službi, već su auto uspjeli upaliti. Tast je ŽJ rekao da mu ili vrati novce ili isporuči drugi auto, a da sve što je on uložio u taj auto da mu halali. Okrivljenik je na to rekao: "riješit ćemo, nije problem". Auto je tada ostao kod ŽJ. Ne zna što se dalje događalo s tim autom.

23. Odgovarajući na pitanja naveo je da mu je poznato da se okrivljenik i oštećenik znaju od ranije i da su stanovali zajedno negdje 90. -ih godina.

24. Uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 7. srpnja 2019. razvidno je da je ispunjen na obrascu A.C. Delić j.d.o.o. Rijeka između oštećenika KJ kao prodavatelja i ŽJ kao kupca vozila Audi A4 broja šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2005. reg. oznake [registarska oznaka] za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 5.000,00 kuna pri čemu je ugovoreno da su stranke suglasne da registarske pločice ostaju kod kupca. Na kraju teksta na mjestu predviđenom za potpise obiju ugovornih strana nalaze se potpisi uz navođenje OIB [osobni identifikacijski broj]a.

25. Uvidom u priložene ugovore razvidan je slijed prodaje motornog vozila Audi A4 Avant broja šasije [broj šasije], god. proizvodnje 2005. reg. oznake [registarska oznaka] na način da je ugovorom od 12. srpnja 2019. okrivljenik ŽJ navedeno vozilo prodao CJ, da je potom ugovorom o kupoprodaji od **.**.2019. CJ navedeno vozilo prodao AJ, koja je ugovorom o darovanju od 22. kolovoza 2019. isto vozilo darovala RJ, odnosno svom suprugu što potvrđuje priloženi vjenčani list.

26. Iz priložene materijalne dokumentacije koja se odnosi na predmetno vozilo (dokumentacija dosjea predmetnog vozila), utvrđeno je da je predmetno vozilo Audi A4 na ime oštećenika registrirano dana 11. travnja 2019. (kada je donijeto odgovarajuće porezno rješenje te sklopljena polica osiguranja kod Adriatic Slovenica d.d.). Također iz priložene prometne dozvole utvrđeno je da je isto vozilo prethodno uvezeno iz Republike Italije (prethodni vlasnik ZJ) te da je u odnosu na isto vozilo potvrda o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila donijeta 4. travnja 2019. Također priložena je i punomoć od 11. travnja 2019. prema kojoj oštećenik opunomoćuje IJ da izvrši registraciju, odjavu motornog vozila i sve pravne radnje vezane za preuzimanje isprava kod nadležnog tijela za predmetno vozilo.

27. Iz potvrde sastavljene u Rijeci 23. listopada 2018. razvidno je da je pisana rukom sa slijedećim sadržajem: "Ja, ŽJ iz [adresa] potvrđujem da sam od SJ iz [adresa] dana 23.10.2018.god. preuzeo 2.000,00 EUR i prije 3.600,00 EUR, ukupno 5.600,00 EUR u svrhu kupovine automobila marke Audi A4 2007 godište uvezen iz Italije. Obvezujem se za navedeni iznos 5.600,00 EUR predati spomenuti automobil i pripremiti za homologaciju, registraciju i upis vlasništva na KJ najdalje u roku do kraja ovog mjeseca 10/2018. Svi troškovi pripreme automobila Audi A4 uključujući moguće popravke za uspješnu registraciju, upis vlasništva na KJ su na mojoj strani dok su svi troškovi koji budu nastali u stanici za tehnički pregled vezani za registraciju i upis vlasništva na strani KJ. U slučaju neispunjenja navedenih obveza ja se obvezujem bez odlaganja i bez bilo kakvog uvjetovanja KJ odmah po isteku roka vratiti cjelokupan iznos 5.600,00 EUR što potvrđujem vlastoručnim potpisom." Na kraju navedenog teksta naznačeno je da je novac predao KJ, novac preuzeo ŽJ te svjedok SJ uz njihove potpise.

28. Iz fotodokumentacije očevida vidljiva je poruka na mobilnom telefonu okrivljenika od 10. lipnja upućena od strane KJ u kojoj se obraća okrivljeniku (oslovljavajući ga sa Đ) a u kojoj navodi da se auto kod H zetu ugasio, da je platio vučnu službu 250 eura, zatim navodi troškove koje je zet imao u Bosni za auto (150 km za novi protokomjer, poliranje i lakiranje svih ogrebotina 100 km, grijači 80 km, 50 km mehaničaru, krov 100 km), da je on platio 250 eura za turbinu, 2000 eura carina i registracija. Potom je vidljiva poruka u kojoj navodi " Đ reci kad da se nadjemo kod tebe radiona, da ti dam to auto, ne trebas mi dati ni jedan euro, sve ti halalim, samo da se rijesim tog auta, dosta mi je, neces mi biti duzan nista, ja ti poklanjam to auto".

29. Nije sporno da je su okrivljenik i oštećenik dogovorili kupnju rabljenog vozila Audi A4, da je oštećenik okrivljeniku za to vozilo ukupno platio iznos od 5.600,00 EUR (3.600,00 EUR + 2.000,00 EUR) o čemu su sastavili potvrdu od 28. listopada 2018., da je okrivljenik isporučio navedeno vozilo te da je oštećenik upisan kao vlasnik u travnju 2019. te da je nakon toga došlo do kvara na vozilu.

30. Sporno je da li je okrivljenik oštećeniku lažno prikazao da će vozilo popraviti, odnosno isporučiti mu drugo vozilo, da li je vozilo popravio ili zadržao za sebe i prodao trećoj osobi, i da li se time na štetu KJ okoristio za ukupni novčani iznos od 62.548,42 kune. Također sporno je i da li su okrivljenik i oštećenik prethodno kupoprodaji vozila Audi A4, u rujnu 2016. dogovorili i kupoprodaju osobnog vozila marke VW Golf serije VI, 2009. godište za novčani iznos od 3.600,00 Eura i da li je okrivljenik oštećenika u inkriminiranom razdoblju održavao u zabludi, odnosno da li su u postupanju okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11. Također sporno je i da li je okrivljenik 7. srpnja 2019. bez znanja i suglasnosti oštećenika, kao vlasnika vozila Audi A4 na obrascu Ugovora o kupoprodaji motornog vozila upisao oštećenika kao prodavatelja vozila i sebe na mjestu prodavatelja te potpisao oštećenika prikazujući njegov potpis kao pravi, s time da nije sporno da je isti ugovor napisan na obrascu društva A.C. Delić j.d.o.o. Rijeka s pečatom istog, koje društvo je iz sudskog registra prethodno brisano.

31. Provedenim dokazima nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela na način kako se tereti pod točkom 1) i 2) optužnice.

32. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je oštećenik s okrivljenikom dogovorio isporuku rabljenog vozila A4 uvezenog iz Italije preko poznanika BJ i da ga je okrivljenik upoznao da se radi o vozilu koje ima kvar zbog kojeg nije u voznom stanju. To potvrđuje svjedok BJ koji navodi da vozilo nije bilo u voznom stanju (motor je bio rastavljen) zbog čega je dovezeno na vučnoj službi i da je oštećenik bio prisutan kada se našao sa okrivljenikom na Vratima Jadrana i da je tada pregledao auto. Nadalje je utvrđeno da se okrivljenik obvezao otkloniti navedeni kvar te da je prije isporuke navedenog vozila to i učinio te je vozilo registrirano na ime oštećenika 11. travnja 2019. i istome je potom i isporučeno u voznom stanju, te da je oštećenik isto vozilo dao kćeri i zetu na korištenje. Utvrđeno je da je nakon toga (15-20 dana) došlo do kvara na vozilu u okolici Zagreba kada je zet oštećenika HJ otišao na put u Tešanj i da je o tom kvaru oštećenik obavijestio okrivljenika istoga dana, koji je po navedenoj obavijesti oštećenika, sa vučnom službom istoga dana preuzeo navedeno vozilo, a potom u dogovoru sa oštećenikom pribavio rabljeni rezervni dio kod poznanika u [adresa] i istog ugradio u vozilo te potom vozilo u voznom stanju predao oštećeniku u svibnju 2019. Nadalje je utvrđeno da je zet oštećenika HJ sa istim vozilom otišao u Tešanj, gdje je na vozilu vršio određene popravke, te da se po povratku tijekom vožnje vozilo ugasilo i vučnom službom dovezeno u Rijeku, a potom da je oštećenik u pratnji zeta isto vozilo dovezao kod okrivljenika pri čemu je je vozilo tada bilo u voznom stanju. Međutim, daljnji dio iskaza oštećenika da se tada okrivljenik obvezao otkloniti kvar na vozilu, da mu je nudio u zamjenu jednog od dva Golfa (benzinca ili dizelaša) te da nije isporučio niti jednog od njih, protivna je provedenim dokazima i obrani okrivljenika. Naime, okrivljenik navodi da mu se oštećenik obratio i nudio mu vozilo natrag da ga ne baci na otpad te da je rekao da mu sve oprašta ("halali") i da mu nije dužan ništa, već da mu vozilo poklanja i da je potom isto vozilo dovezao u pratnji zeta, a čemu da je svjedočio i MJ. Takva obrana okrivljenika u skladu je sa fotodokumentacijom očevida temeljem koje je utvrđeno da je oštećenik okrivljeniku 10. lipnja 2019. poslao poruku da mu želi vratiti vozilo, da će ga donijeti kod okrivljenika u radionu i da mu sve halali (oprašta), da mu neće biti dužan ništa, da mu ne treba dati niti jedan euro, da mu poklanja taj auto. Stoga nije prihvaćen iskaz oštećenika da bi se okrivljenik tada obvezao isporučiti drugi auto ili vratiti novac jer nije logično da bi se okrivljenik na to obvezao ukoliko mu je prethodno oštećenik napisao da mu auto poklanja i da mu ne duguje ništa, a to nije moguće zaključiti niti na temelju iskaza svjedoka HJ da je okrivljenik tada rekao "riješit ćemo, nije problem".

33. Okrivljenik se pod točkom 1) optuženice tereti da je, nakon što je isporučio oštećeniku Audi A4 i nakon što je odmah po preuzimanju došlo do velikog kvara, žrtvi lažno prikazao da će vozilo popraviti, da mu je u tom lažnom uvjerenju oštećenik predao još novaca na ime popravka, da vozilo nije popravio nego lažno prikazujući da će ga popraviti, zadržao za sebe i prodao trećoj osobi, te da nije isporučio žrtvi drugo vozilo niti vratio novac, i da se time na štetu KJ okoristio za ukupni novčani iznos od 62.548,42 kune. Međutim, takve okolnosti nisu utvrđene već je utvrđeno da je okrivljenik vozilo popravio i isporučio u voznom stanju, da je zatim popravio i kvar do kojeg je došlo naknadno, dok nije utvrđeno da je oštećenika lažno uvjeravao da će vozilo popraviti odnosno isporučiti drugo vozilo, već proizlazi da je oštećenik okrivljeniku vozilo vratio navodeći da mu ga poklanja i da mu okrivljenik ne duguje ništa. U poruci koju je oštećenik poslao okrivljeniku nije navedeno da mu oprašta (halali) sve nastale troškove ako mu isporuči drugo vozilo, kako oštećenik navodi u svom iskazu (da ga je zvao ŽJ navodeći da ima u zamjenu dva Golfa - jednog benzinca i jednog dizelaša, a on da je ŽJ rekao da će mu sve "halaliti", odnosno oprostiti sve troškove ukoliko mu isporuči jedno od ta dva vozila), već je izričito navedeno da mu auto poklanja i da mu nije dužan niti jedan euro. U takvoj situaciji a s obzirom na opisanu kronologiju i postupanje okrivljenika ne može se zaključiti o postojanju prijevarne namjere na strani okrivljenika kako u trenutku sklapanja usmenog ugovora o kuporpdaji vozila Audi A4, a niti prije toga od rujna 2016.

34. Naime provedenim dokazima nisu utvrđene okolnosti kupoprodaje vozila Golf 6 iz rujna 2016. na način kako se okrivljenik tereti činjeničnim opisom. Oštećenik u svom iskazu navodi da mu je u rujnu 2016. ŽJ rekao da ima jednu priliku za kupnju Golfa 6 od izvjesnog C za 3.600 eura, pristao je s obzirom da mu je auto trebao za kćer, u tri navrata u rujnu 2016. okrivljeniku je predao ukupan iznos od 3.600 eura, isporuka je trebala biti u listopadu 2016. međutim nastali su problemi, ŽJ je rekao da je taj A oštetio auto i da ga on zbog toga više ne želi, a daljnje 2 godine ga je lagao da ima aute raznih marki međutim od svega toga nije bilo ništa jer kada bi došao trenutak da se vozilo isporuči uvijek bi nastali neki problemi i do isporuke nije došlo. Tako je bilo do 22. listopada 2018. kada su se dogovorili da će oštećenik kupiti Audi A4. Okrivljenik u svojoj obrani osporava postojanje dogovora o kupoprodaji vozila Golf 6 tijekom 2016. i da bi mu oštećenik po toj osnovi platio iznos od 3.600,00 EUR, već navodi da okrivljenik vozilo Golf nije htio kupiti te da je navedeni iznos platio za kupnju vozila Audi, što da proizlazi i iz potvrde. U potvrdi od 28. listopada 2018. potvrđuje se da je okrivljenik prije primio 3.600,00 EUR a toga dana još 2.000,00 EUR u svrhu kupovine auta Audi, dakle ne spominje se po kojoj osnovi i kada je okrivljenik primio iznos od 3.600,00 EUR, već proizlazi da se isti odnosi na vozilo Audi A4, što potvrđuje obranu okrivljenika. Osim toga, prema stajalištu ovog suda nije niti životno niti logično da bi oštećenik okrivljeniku za vozilo koje nije vidio (kako navodi Golf od izvjesnog C) unaprijed dao 3.600,00 EUR, očekujući isporuku u listopadu 2016. do koje nije došlo, da ga je kako oštećenik navodi, okrivljenik pune dvije godine lagao da će mu isporučiti drugi auto, što da nije učinio. Oštećenik ne navodi u svom iskazu da je u tom razdoblju (do listopada 2018.) tražio povrat novaca, odnosno raskid toga ugovora, već da je očekivao isporuku drugog vozila, do kojeg nije došlo, da bi nakon toga okrivljeniku u listopadu 2018. dao dodatan iznos od 2.000,00 EUR za drugo vozilo, što opet nije logično ukoliko ga je okrivljenik doista pune dvije godine prije toga lagao da će mu isporučiti drugi auto. Stoga takav iskaz oštećenika nije prihvaćen.

35. S obzirom na sve prethodno navedene činjenice nije prihvaćen niti iskaz oštećenika da je ugovor od 7. srpnja 2019. okrivljenik sačinio bez njegovog znanja i pristanka i da je krivotvorio njegov potpis kako se to tereti djelom pod točkom 2) optužnice. Prema stajalištu ovog suda okolnosti sklapanja ugovora od 7. srpnja 2019. potrebno je sagledati u kontekstu prethodno navedenih odnosa okrivljenika i oštećenika u pogledu navedenog vozila te u situaciji kada je prethodno sklapanju toga ugovora oštećenik pisanim putem okrivljeniku napisao da mu taj auto poklanja i da mu nije dužan ništa, a što je i u skladu s obranom okrivljenika, tada se ukazuje logičnim da je okrivljenik nakon toga auto odlučio prodati i da je to bilo poznato oštećeniku. Stoga je zaključeno da provedenim dokazima nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo pod točkom 2) na način kako mu se stavlja na teret.

36. Preostali saslušani svjedoci nisu imali relevantna saznanja u pogledu navedenih relevantnih okolnosti dogovora okrivljenika i oštećenika, a time i utvrđivanja postojanja prijevarne namjere kod okrivljenika obzirom da su svjedoci CJ i RJ iskazivali o okolnostima kupnje/prodaje predmetnog vozila nakon što je oštećenik vozilo vratio okrivljeniku navodeći da mu ga poklanja bez daljnjih potraživanja, dok je svjedok IJ iskazivao o postupku registracije vozila koje obavlja u svojstvu punomoćnika klijenta koji se odlučio osigurati vozilo u osiguravajućoj kući u kojoj je navedeni svjedok zaposlen. Svjedok ŽJH je iskazivao o obrascima kupoprodajnog ugovora svoje firme AC Delić koja je tijekom 2018. brisana iz sudskog registra, a što niti nije sporno kao niti to da je okrivljenik ugovor od 7. srpnja 2019. ispunio na obrascu navedene firme, međutim, sama okolnost da je to učinio na obrascu navedene firme ne upućuje na zaključak da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave na način kako se tereti pod točkom 2. optužnice.

37. Odbijeni su dokazni prijedlozi oštećenika za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka ŠJ i DJ kao nevažni dokazni prijedlozi jer je ocijenjeno da kao automehaničari koji su popravljali predmetno vozilo Audi A4, a na koje okolnosti su ti dokazni prijedlozi istaknuti, nemaju saznanja o prethodnim okolnostima vezanim uz međusobne dogovore okrivljenika i oštećenika u vezi kupoprodaje tog vozila.

38. Svi ostali prigovori oštećenika vezano za Audi A4 (oštećenja za koja navodi da mu prethodno nisu bila poznata, dodatni troškovi vezano za popravak vozila, rezervne dijelove, vučnu službu i dr.) ne ukazuju na postojanje kaznene odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo prijevare a s obzirom na prethodno opisanu kronologiju dogovora oštećenika i okrivljenika i poduzetih radnji od strane okrivljenika, već bi proizlazilo da istima oštećenik ukazuje na građanskopravnu odgovornost okrivljenika iz ugovora o kupoprodaji.

39. Stoga je zaključak ovog suda da provedenim dokazima nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti uvodno citiranom optužnicom, slijedom čega je okrivljenika primjenom odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 trebalo osloboditi od optužbe.

40. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08.

41. Budući da je okrivljenik oslobođen od optužbe, na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava. Naime, iako je ODO Rijeka podneskom od 24. studenog 2025. odustalo od optužbe za kazneno djelo iz točke 1) optužnice, a oštećenik kao tužitelj preuzeo kazneni progon izjavom na raspravi istoga dana, o troškovima postupka u tom dijelu nije odlučeno primjenom čl. 149. st. 3. ZKP/08 imajući u vidu da je kazneni postupak po optužnici ODO Rijeka nastavljen u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2), kao i da nakon preuzimanja progona od strane oštećenika u pogledu kaznenog djela pod točkom 1) nisu nastali posebni troškovi niti izvođeni posebni dokazi.

Rijeka, 27. studenog 2025.

Sutkinja

Nadežda Šepelj Mažuranić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- ODO u Rijeci

- okrivljenik,

- branitelj odvj. A. Denona iz Rijeke,

- oštećenik kao tužitelj KJ,

- opun. ošt. odvj. Sinela Štakić iz Rijeke