- 1 -              Rev 425/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 425/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja D. V., iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika O. B. H. d.d. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva A.&A. d.o.o., odvjetnicima iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-486/2019-2 od 28. studenog 2019. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-502/2018-25 od 10. prosinca 2018., u sjednici održanoj 11. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-486/2019-2 od 28. studenog 2019. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-502/2018-25 od 10. prosinca 2018. u dijelu točke II. izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 51.559,82 kn/6.843,16 EUR s pripadajućom zateznom kamatom te u točki III. izreke kojom je preinačena odluka o troškovima postupka i naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.397,70 kn/981,84 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i sudi:

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-502/2018-25 od 10. prosinca 2018. i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 51.559,82 kn/6.843,16 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kako je to pobliže navedeno u tom dijelu izreke prvostupanjske presude i u točki III. izreke.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u povodu revizije u iznosu od 363,74 EUR u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 3. ugovora o kreditu broj ... od 20. svibnja 2008. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u točki 3.3. Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se promjena vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika, banke (točka I.) naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 76.193,80 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.485,31 kn tužbeni zahtjev odbijen. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 13.724,00 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Žalba tužitelja nije osnovana a žalba tuženika djelomično je osnovana a djelomično neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 83 P-502/2018-25 od 10. prosinca 2018.:

-potvrđuje:

 

a) u točki I izreke u cijelosti,

 

b) u točki II izreke za dosuđeni iznos od 24.633,98 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koja teče na iznos od 1.086,03 kuna od 01.04.2013. godine, na iznos od 1.077,54 kuna od 01.05.2013. godine, na iznos od 1.068,96 kuna od 01.06.2013. godine, na iznos od 1.060,28 kuna od 01.07.2013. godine, na iznos od 1.068,23 kuna od 01.08.2013. godine, na iznos od 1.073,66 kuna od 01.09.2013. godine, na iznos od 1.064,45 kuna od 01.10.2013. godine, na iznos od 1.055,12 kuna od 01.11.2013. godine, na iznos od 1.045,70 kuna od 01.12.2013. godine, na iznos od 1.036,17 kuna od 01.01.2014. godine, na iznos od 936,39 kuna od 01.02.2014. godine, na iznos od 849,68 kuna od 01.03.2014. godine, na iznos od 841,37 kuna od 01.04.2014. godine, na iznos od 832,97 kuna od 01.05.2014. godine, na iznos od 824,48 kuna od 01.06.2014. godine, na iznos od 815,91 kuna od 01.07.2014. godine, na iznos od 777,60 kuna od 01.08.2014. godine, na iznos od 622,85 kuna od 01.09.2014. godine, na iznos od 615,86 kuna od 01.10.2014. godine, na iznos od 608,80 kuna od 01.11.2014. godine, na iznos od 601,68 kuna od 01.12.2014. godine, na iznos od 594,48 kuna od 01.01.2015. godine, na iznos od 570,38 kuna od 01.02.2015. godine, na iznos od 480,29 kuna od 01.03.2015. godine, na iznos od 474,11 kuna od 01.04.2015. godine, na iznos od 467,85 kuna od 01.05.2015. godine, na iznos od 461,55 kuna od 01.06.2015. godine, na iznos od 455,19 kuna od 01.07.2015. godine, na iznos od 434,34 kuna od 01.08.2015. godine, na iznos od 357,18 kuna od 01.09.2015. godine, na iznos od 351,84 kuna od 01.10.2015. godine, na iznos od 346,46 kuna od 01.11.2015. godine, na iznos od 341,03 kuna od 01.12.2015. godine te na iznos od 335,55 kuna od 01.01.2016. godine,

 

c) u točki II izreke za odbijeni iznos od 2.485,31 kune,

 

 

 

-preinačuje u preostalom dijelu točke II izreke i u točki III izreke pa se sudi:

 

1.) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan a koji glasi:

 

„Nalaže se tuženiku O. B. H. d.d., Z., ..., da tužitelju D. V. iz Z., ..., isplati iznos od 51.559,82 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, koja teče na iznos od 470,15 kuna od 01.12.2008. godine, na iznos od 671,72 kune od 01.01.2009. godine, na iznos od 671,79 kune od 01.02.2009. godine, na iznos od 671,85 kune od 01.03.2009. godine, na iznos od 671,91 kune od 01.04.2009. godine, na iznos od 671,97 kune od 01.05.2009. godine, na iznos od 672,03 kune od 01.06.2009. godine, na iznos od 1.022,94 kune od 01.07.2009. godine, na iznos od 1.111,03 kuna od 01.08.2009. godine, na iznos od 1.111,18 kuna od 01.09.2009. godine, na iznos od 1.111,31 kuna od 01.10.2009. godine, na iznos od 1.111,43 kuna od 01.11.2009. godine, na iznos od 1.111,55 kuna od 01.12.2009. godine, na iznos od 1.013,50 kuna od 01.01.2010. godine, na iznos od 1.104,25 kuna od 01.02.2010. godine, na iznos od 1.104,32 kuna od 01.03.2010. godine, na iznos od 1.104,39 kuna od 01.04.2010. godine, na iznos od 1.104,46 kuna od 01.05.2010. godine, na iznos od 1.104,51 kuna od 01.06.2010. godine, na iznos od 1.104,56 kuna od 01.07.2010. godine, na iznos od 1.104,60 kuna od 01.08.2010. godine, na iznos od 1.104,64 kuna od 01.09.2010. godine, na iznos od 1.104,67 kuna od 01.10.2010. godine, na iznos od 1.104,70 kuna od 01.11.2010. godine, na iznos od 1.104,71 kuna od 01.12.2010. godine, na iznos od 1.104,73 kuna od 01.01.2011. godine, na iznos od 1.104,73 kuna od 01.02.2011. godine, na iznos od 1.104,73 kuna od 01.03.2011. godine, na iznos od 1.104,73 kuna od 01.04.2011. godine, na iznos od 1.104,71 kuna od 01.05.2011. godine, na iznos od 1.104,69 kuna od 01.06.2011. godine, na iznos od 1.104,66 kuna od 01.07.2011. godine, na iznos od 1.104,62 kuna od 01.08.2011. godine, na iznos od 1.104,59 kuna od 01.09.2011. godine, na iznos od 1.104,53 kuna od 01.10.2011. godine, na iznos od 1.104,57 kuna od 01.11.2011. godine, na iznos od 1.104,42 kuna od 01.12.2011. godine, na iznos od 1.104,34 kuna od 01.01.2012. godine, na iznos od 1.104,27 kuna od 01.02.2012. godine, na iznos od 1.104,18 kuna od 01.03.2012. godine, na iznos od 1.104,09 kuna od 01.04.2012. godine, na iznos od 1.103,99 kuna od 01.05.2012. godine, na iznos od 1.103,88 kuna od 01.06.2012. godine, na iznos od 1.103,76 kuna od 01.07.2012. godine, na iznos od 1.103,63 kuna od 01.08.2012. godine, na iznos od 1.103,51 kuna od 01.09.2012. godine, na iznos od 1.103,37 kuna od 01.10.2012. godine, na iznos od 1.103,22 kuna od 01.11.2012. godine, na iznos od 1.103,06 kuna od 01.12.2012. godine, na iznos od 1.102,90 kuna od 01.01.2013. godine, na iznos od 1.102,73 kuna od 01.02.2013. godine te na iznos od 1.094,42 kuna od 01.03.2013. godine, u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tuženiku O. B. H. d.d., Z., ..., da tužitelju D. V. iz Z., ..., isplati na ime naknade parničnog troška iznos od 7.397,70 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi obračunatoj uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu u roku od 15 dana.“.

 

3. Ovaj sud je rješenjem Revd 918/2021-3 od 31. ožujka 2021. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

„1. Koliko iznosi i od kada teče zastarni rok restitucijskog zahtjeva kod utvrđenja nepoštenim i ništetnim odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva odlukom banke u ugovorima o kreditima u kojima je obveza po kreditu ugovorena u kunama, odnosno valutama koje su različite od valute švicarski franak?“.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate ugovora o kreditu odlukom tuženika kao davatelja kredita i novčana tražbina tužitelja s osnove preplate ugovorne kamate temeljem navedene ugovorne odredbe. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje (pobliže opisano u točki I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 76.193,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u točki II. izreke pozivom na odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje ZZP/07), čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. i čl. 4., čl. 322., čl. 323 st. 1. i čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Pritom je prvostupanjski sud istaknuti prigovor o zastari ocijenio neosnovanim i pritom se pozvao na odluku ovog suda poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. U preostalom dijelu za iznos od 2.485,31 kn tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP.

 

8. Drugostupanjski sud je prihvatio pravno shvaćanje i zaključak suda prvog stupnja osim glede neosnovanosti prigovora zastare i to samo za one preplate izvršene do 15. ožujka 2013. tj. sve utužene preplate zaključno s onom od 01. ožujka 2013. (ukupno 51.559,82 kn.

 

9. U odnosu na taj dio drugostupanjski sud u obrazloženju presude navodi:

 

„Kod restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl.323.st.1. ZOO/05 rok zastare iznosi pet godina, i navedeni rok započinje teći od dana ništetnosti (sklapanja) ugovora - s tim da u konkretnom slučaju, a s obzirom na to da je riječ o povratu plaćenog tuženiku nakon sklapanja ugovora, tj. o povratu preplaćene ugovorne kamate počevši od anuiteta iz mjeseca travnja 2009. godine, rok zastare od pet godina teče za svaki mjesečni iznos preplate od dana plaćanja svakog tog anuiteta u kojem je došlo do preplate. Budući da nije sporno da je tužitelj predmetnu tužbu podnio dana 15. ožujka 2018. godine to onda, u skladu sa naprijed navedenim, znači da su u zastari sve one preplate izvršene do 15. ožujka 2013. godine – tj. sve utužene preplate zaključno sa onom od 01. ožujka 2013. godine u iznosu od 1.094,42 kune, ili u ukupnom iznosu od 51.559,82 kune. Preostali dio utuženih i dosuđenih tražbina u iznosu od 24.633,98 kuna – ili mjesečne preplate počevši od one od 01. travnja 2013. godine pa do one od 01. siječnja 2016. godine, nije u zastari, jer za taj dio tražbine, do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije istekao opći roka zastare od pet godine.“.

 

10. Stoga je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda (za iznos od 51.559,82 kn s pripadajućom zateznom kamatom) kao i odluka o troškovima.

 

11. Međutim, izneseno pravno shvaćanje, a time i drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu nije moguće prihvatiti jer je isto nepodudarno shvaćanju ovog suda u pogledu početka tijeka roka zastare jer je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-4-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. broj 1/20 koja glasi:

 

„Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora“.

 

12. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena tek pobijanom presudom donesenom u ovom sporu, u ovom slučaju nije moglo doći do zastare tražbine tužitelja za iznos od 51.559,82 kn/6.843,16 EUR.

 

13. Time je ujedno odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija uz dodatak da kod restitucijskog zahtjeva u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO/05 rok zastare iznosi pet godina.

 

14. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, riješeno je kao u stavku I. izreke.

 

15. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 11. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.