Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-264/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Snježani Lukač-Keretić, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Benjak, u kaznenom predmetu protiv okrivljene Jasminke Grabar, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18 i 126/19, 84/21, 114/22, 114/2, 36/24, 136/25., u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu privatne tužbe, privatnog tužitelja MR od 5. prosinca 2018. djelomično izmijenjene u tijeku postupka, nakon održane i zaključene javne rasprave 25. studenog 2025., u prisutnosti privatnog tužitelja MR, okrivljenice Jasminke Grabar i branitelja odvjetnika Marka Božića, dana 27. studenog 2025., donio je i objavio, te

p r e s u d i o  j e

Okrivljena Jasminka Grabar, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M i BR, djevojački B, rođena **.**.1979. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimaju prvostupnica ekonomije i pristupnica informatike, zaposlena u komunalnom poduzeću Kemauček d.o.o. s mjesečnim prihodima od 7.400,00 kuna, udata, majka dvoje malodobne djece, vlasnica VW Golf godine proizvodnje 2009, neosuđivana,

k r i v a  j e

I.) što je ni na koji način izazvana od strane privatnog tužitelja na javnoj raspravi koja je održana pred Općinskim sudom u Varaždinu dana 22. studenog 2018. u predmetu Pn-105/16-18 na pitanje raspravnog suca raspravnog suca zašto ER nije radio poslove Voditelja financija nakon što je 2006. godine rješenjem Načelnika raspoređen na to radno mjesto, da li mu to nije omogućeno ili nije htio raditi bez ikakve zadrške izrijekom odgovorila „nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio raditi.

dakle, za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, na drugi način i to na javnoj sudskoj raspravi , zbog čega je ona postala pristupačna većem broju osoba,

II.) čime je okrivljenica počinila kazneno djelo – klevete – opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.,

III.) pa se na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11., okrivljenoj Jasminki Grabar,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA

OD 30 (TRIDESET) DNEVNIH IZNOSA

U VISINI OD 20,00 EURA (DVADESET EURA)

A ŠTO IZNOSI 600,00 EURA (ŠESTO EURA)

IV.) Na temelju članka 56. KZ/11., okrivljenoj Jasminki Grabar,

i z r i č e  s e

UVJETNA OSUDA

te se izrečena novčana kazna od 30 (trideset) dnevnih iznosa što iznosi 600,00 eura (šesto eura) neće izvršiti ukoliko okrivljena Jasminka Grabar u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

V.) Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optužena Jasminka Grabar dužna je novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.

VI.) Na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženice donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženica ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci. ne počini novo kazneno djelo.

VII.) Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08.) optužena Jasminka Grabar dužna je platiti troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točka. 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura kao paušal, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj ER podnio je ovom sudu privatnu tužbu dana 5. prosinca 2018. godine protiv okrivljenice, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., koju privatnu tužbu je djelomično izmijenio u tijeku kaznenog postupka, podneskom od 30. lipnja 2022.

2. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužbe, okrivljenica je na raspravi izjavila da se ne smatra krivom za inkriminirano kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao okrivljenicu, svjedoka MR, pročitano je rješenje Us-2402/2005-4 od 30. lipnja 2005. godine, izvršen je uvid u spis K-92/07 Općinskog suda u Varaždinu, pročitani je iskaz privatnog tužitelja kao svjedoka sa zapisnika od 27. kolovoza 2020. godine, izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-105/16, P-1148/12, P-3689/09, P-1551/13, P-52/06, Ovr- 962/06 i spis Općinskog suda u Ivancu K-92/07, pročitano je Rješenje o korištenju godišnjeg odmora Općine Bednja klasa: 113-03/07-01/8, urbroj: 2186/013-02-07-3 od 17. prosinca 2007. godine, povijest bolesti za MR od 25. studenog 2011. godine i odgovor Središnjeg državnog ureda za upravu, Sektora upravne inspekcije klasa: 121-01/05-01-886, urbroj: 515-12-01/2-06-9 od **.**.2006. MR na predstavku, iskaz svjedoka PR sa zapisnika od 18. prosinca 2020. godine, iskaz svjedokinje NR sa zapisnika od 13. travnja 2021. godine, rješenje o prestanku službe po sili zakona Općine Bednja, Jedinstveni upravni odjel od 01.06.2009., presuda Upravnog suda Republike Hrvatske Us-8350/2009-5 od 11.11.2009., izračun plaće za ER za mjesece studeni i prosinac 2006., siječanj 2007., dopis Jedinstvenog upravnog odjela Općine Bednja privatnom tužitelju od 19.01.2009., očitovanje ČR od 09.09.2008. općinskom načelniku Općine Bednja na poziv od 08.09.2008., rješenje o ocjeni za službenika ER [adresa] od 30.03.2006., ispis podataka iz sustava e-Predmet Ministarstva pravosuđa o predmetu K-515/13, zapisnik sa rasprave u predmetu Općinskog suda u Varaždinu 5 K-515/13 od 29.05.2014., presuda Općinskog suda u Varaždinu 5 K-515/13-79 od 16.12.2014., odluka Službeničkog suda u Zagrebu od 12.11.2007., rješenje o rasporedu na radno mjesto općinskog načelnika Općine Bednja od 02.03.2006. za službenika ER, rješenje o rasporedu na radno mjesto Općine Bednja od 30.03.2007. za službenicu ČR, rješenje Općine Bednja o privremenom obavljanju poslova službenice ČR od 10.04.2007., ispis iz sustava e-Predmet za predmet K-241/2017, zapisnik od 04.11.2019. s rasprave u predmetu 10 K-241/2017, presuda Županijskog suda u Varaždinu broj 5 Kž-638/12- 3 od 27.02.2013., rješenje o ovrsi Općinskog suda u Ivancu broj IV-Ovr.962/06-2 od 07.12.2006., rješenje Općinskog suda u Ivancu I-Ovr.962/06-26 od 12.09.2008., izreka presude 18 P-1148/12-57, sva dokumentacija dostavljena od strane privatnog tužitelja koja prileži u spisu, iskazi svjedoka FR, HR, GR, dokumentacija (listovi 197-200), iskaz svjedoka JR, liječnička dokumentacija, zapisnik s 38. sjednice Općinskog poglavarstva, dodatna dokumentacija dostavljana od strane privatnog tužitelja, liječnička dokumentacija i dokumentacija za privatnog tužitelja (list 369-371), presuda pod brojem K- 199/2009.,imovinski podaci za optuženu, izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije.

3.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08. odbijeni je dokazni prijedlog da se saslušaju kao svjedoci IR i OR na okolnosti na okolnost kvalitete rada privatnog tužitelja odnosno da zbog proteka vremena više nije znao raditi poslove voditelja računovodstva, obzirom se iste činjenice mogu utvrditi na temelju ostalih dokaza u spisu.

4. Okrivljena Jasminka Grabar u obrani je navela da je u sudskom procesu kod sutkinje Mavrek u predmetu Pn-105/16-18 izjavila da privatni tužitelj nije znao raditi i nije htio raditi te poslove voditelja računovodstva, a iste navode je rekla i u sudskom procesu kod sutkinje Mavriček u kaznenom postupku K-515/13 Općinskog suda u Varaždinu, a što privatnom tužitelju tada nije smetalo. Napominje da nije imala nikakvu namjeru klevetati ER nego je to bilo u smislu da su se poslovi informatizirali, zakonski propisi promijenili, izvješća, nalazi, revizije u razdoblju od 2001. do 2007. godine. Ona je u rujnu 2003. godine putem natječaja imenovana na mjesto tajnika Općine [adresa]. Nakon provedenog upravnog nadzora donijeta je uputa o uspostavi jedinstvenog upravnog odjela te je temeljem toga raspisan natječaj za radno mjesto pročelnika. Kada je imenovana pročelnikom jedinstvenog upravnog odjela, izdala je rješenja svim djelatnicima za obavljanje njihovih poslova, tako je i privatnom tužitelju izdano rješenje za obavljanje poslova voditelja računovodstva i financija. Prema propisima odgovorna osoba Jedinice lokalne samouprave, načelnik Općine je u pismenom obliku odredio da se odradi primopredaja poslova između ČR koja je do tada obavljala te poslove i gospodina ER, te je za tu primopredaju bila zadužena komisija za financije i proračun obzirom da se radilo o računovodstvenim poslovima. Bez obzira na njezino rješenje, načelnik Općine koji je odgovorna osoba Općine izdaje rješenje E da i dalje obavlja poslove referenta za komunalne poslova jer je ČR isto tako prijetila tužbama, ona je , koliko je mogla sugerirala načelniku da se obavi ta primopredaja i da ER preuzme mjesto voditelja financija jer je znala da će zbog velikog opsega poslova što zakonskih i rokova i propisa, gospodin ER sigurno otići na bolovanje, neće moći obavljati te poslove. Od 2001. godine uveo se programski sustav Libusov Cicom za programska rješenja i financijsko poslovanje jedinica lokalne samouprave. ČR je s njima pregovarala i ona ih je "pronašla", barem je tako rekla i savjetovala načelniku da sa njima potpiše ugovor. Okrivljena navodi kako je u arhivi pronašla da je gospodin ER računovodstvene poslove obavljao "na papiru", dok se u međuvremenu počelo dostavljati izvještaje, razne potrebne podatke na disketama, FINA i slično, Poreznoj upravi. Primopredaja nije napravljena, a ona je u siječnju 2008. otišla na čuvanje rizične trudnoće te je nije bilo na poslu do 9. mjeseca 2009. godine, kada je ER dobio otkaz, tako da u navedenom vremenu nije bila u nikakvom doticaju sa njim. Obzirom da je bio velik obujam poslova ona je uvela sustav da djelatnici podnose tjedne izvještaje u kojima bi napisali što su taj tjedan radili, a ER s njom nije imao nikakvu komunikaciju kada ga je pitala što radi, stalno ju je vrijeđao, govorio da je nitko i ništa, stalno ju je omalovažavao. Svi djelatnici su predali izvješća jedino ER nikad ništa. Također se uvijek žalio da ima za napraviti rješenja za komunalni očevid, na što je upravo ona navela da bi radi toga trebalo sastaviti izvješća, iz kojih bi se vidjelo koliko on tih očevida napravi, a iz arhive se to nije moglo vidjeti. Komunikacija od strane ER s ostalim zaposlenicima je bila loša, bacao joj je registratore, bojala se, te je morala zvati policiju. Ističe da isti 10 godina pokreče kaznene postupke protiv nje, gdje joj prijeti sa zatvorom, kaznama, treba to psihički izdržati, s time da napominje da nigdje nije osuđena. Isto tako davao je lažne iskaze na Državnom odvjetništvu, ali nije za to pokretala tužbe jer jednostavno želi od njega mir i da ju prestane proganjati. Također kod sutkinje Mavrek gdje je pokrenula postupak protiv njega potpisali su nagodbu da prestanu te tužbe da ne pokreće niti ona protiv njega ni on protiv nje nikakve postupke. Okrivljenik stalno prijeti tužbama, uostalom i svjedocima u ovome postupku, a nije joj jasno zbog čega se toliko koncentrira na nju, kada je predmetne odluke donio i za njih je odgovoran čelnik tijela, što nije ona. Ona je zakonske propise i rješenja koje je predala donijela kada je imenovana pročelnicom od 3. mjeseca 2007. do 1. mjeseca 2008. godine. Navela je da je iskazala da privatni tužitelj nije htio raditi zato jer je on to njoj sam rekao, konkretno da njega ne zanima posao, da ga interesira samo novac. ER je često bio na bolovanju, pa su te poslove svi zajedno zaposlenici odrađivali. Za tu rečenicu su znali i ostali zaposlenici, ona se spominjala i u kaznenom postupku kod sutkinje Mavriček tada privatni tužitelj nije prigovarao na tu rečenicu. ČR je po nekoliko puta prolazila godišnje edukacije, i to dva tri puta samo šte se tiče proračuna. Na te edukacije ER nije hodao. U vrijeme 2006. i 2007. godine ER nije znao raditi na kompjutorima, čak je i nju i IR pitao gdje se u kompjutor stavi disketa. U to vrijeme je taj posao išao prema informatizaciji. Pročelnik tijela je ovlašten ocjenjivati službenika tijela. Prije nego što je ona došla na mjesto pročelnika sjeća se da je ER bio ocjenjivan i da je dobio negativnu ocjenu. Misli da je i prije nego što je ona postala pročelnikom bilo vođenja službeničkih postupaka protiv ER. Na predočeno rješenje o rasporedu na radno mjesto od 30.3.2007. potvrđuje da je tada ona ER rasporedila na mjesto voditelja financija. Oko primopredaje, ona je nije radila, samo je slala pozive, dopise, napominje da je dokumentacija u registratorima koje je on bio dužan voditi bila prazna, grobni očevidnik je bio prazan, ČR nije željela takve nepotpune dokumentacije. U postupku vođenom kod sutkinje Mavrek gdje je spominjana ta problematična rečenica privatni tužitelj tome nije prigovarao, samo su sklopili nagodbu da jedan protiv drugog ne pokreću nikakve postupke. Misli da je ovdje privatni tužitelj protiv nje u zadnjih 10 godina vodio četiri kaznena postupka, u svima je oslobođena. Radi toga se nije mogla nigdje zaposliti drugdje, obzirom nije mogla izvaditi potvrdu da se protiv nje ne vodi kazneni postupak. Ističe da je privatni tužitelj trebao raditi poslove koji su u sistematizaciji bili određeni, a što nije obavljao, krivo je ukopan pokojnik, pos tojale su i pritužbe mještana na njega, bile su izdane krive uplatnice. Ističe da je prije 2003., prije nego je došla na Općinu, bilo primjedbi na rad ER, pa tako ima saznanja, da je bila i rasprava na sjednici Općinskog vijeća, a i ČR joj je rekla da kada je načelnik bio JR da je došla revizija, da su svi otišli na bolovanje, kao i ER, i da je ona ostala sama svakodnevno komunicirati sa revizorima. Nije joj poznato da bi ER dobio kakva priznanja za svoj rad, kao što joj nije poznato ni da bi dobio kakva priznanja prije nego što je ona počela raditi.

4.1. Okrivljenica je raspravi održanoj 5. ožujka 2024. dodala kako nije imala namjeru klevetati ovdje privatnog tužitelja. U ovosudskom postupku pod brojem Pn 105/16, a na zapisniku pod brojem Pn 105/16-18, rekla je da privatni tužitelj nije znao i nije htio raditi zbog promjene zakonskih propisa Zakona o proračunu, Uredbe o računovodstvenom proračunu, promjena informacijskog sustava, izvještaja prema Poreznoj upravi i financijskoj agenciji. Taj navod, za koji je privatni tužitelj tuži, isto je rekla u sudskom procesu kod sutkinje Mavriček u kaznenom postupku broj K -515/13 Općinskog suda u Varaždinu, i tamo dotični, misli na privatnog tužitelja, nije imao nikakve primjedbe. U sudskom postupku, kod sutkinje Mavrek, u kojem je ovo izrekla, dakle, ovu rečenicu, je sklopljena i sudska nagodba između nje i privatnog tužitelja, da niti ona, a niti privatni tužitelj, neće više pokretati nikakve privatne postupke, jedan protiv drugoga, zato je i odustala od tog postupka. Privatni tužitelj podnosi protiv nje kaznene prijave već preko 15 godina, u postupku kod ODO, je dao i lažne izjave protiv nje, i sve je oslobođena, nema niti jednu osuđujuću presudu. Svaki taj sudski postupak psihički joj stvara problem, on je i sam rekao da će je proganjati do smrti, nju i Općinu, da mu je ona uništila posao. Ona je izdala rješenje za njegovo radno mjesto voditelja financija i proračuna, međutim, čelnik tijela Jedinice lokalne samouprave, a to je odgovorna osoba Načelnik, on je inzistirao na primopredaji poslova, i izdao novo rješenje o rasporedu MR na referenta komunalnih poslova. Ne da joj mira, ne zna zašto ima protiv nje da podnosi toliko prijava, kada će to stati. Ona nije u doticaju s privatnim tužiteljem od siječnja 2008. godine, a što se tiče posla, rješenje o prestanku njegovog radnog odnosa po službenoj dužnosti dala mu je druga djelatnica, njezina zamjena, jer je ona tada bila na porodiljnom. Komunikacija s privatnim tužiteljem nije bila nikakva, i to u vrijeme kada su radili, a isto tako nije imao nikakvu komunikaciju niti s ostalim zaposlenicima, jer odmah bi prijetio s tužbama. Ovaj postupak psihički utječe na nju, s time da je prošle godine njezino dijete imalo dvije operacije u inozemstvu, a i danas je odgodila rehabilitaciju djeteta sve kako bi završi la ovaj postupak, a liste čekanja su velike.

4.2. Okrivljenica je željela odgovarati samo na pitanja branitelja i suda, pa je tako navela da ima osjećaj da ju privatni tužitelj prati cijelo vrijeme, a to zna po tome jer joj je djelatnik HZZO rekao da se privatni tužitelj raspitivao na HZZO, o dijagnozi njenog djeteta, a i u jednom sudskom postupku, je sam izjavio, da je gledao s kim je ona na plaži, na moru. Prošle ili pretprošle godine, bila je na edukaciji za održavanje certifikata o javnoj nabavi, pa ju je nazvala DR, predavač na edukac iji koju je organizirao Angela d.o.o. iz [adresa], i rekla joj je da se privatni tužitelj raspitivao o tome da li je ona bila na toj edukaciji ili ne. Još kad su radili, privatni tužitelj nije izvršavao radne zadatke koje mu je davala, rekao joj je da je nitko i ništa, da ne zna raditi. Inače, nitko nije znao što on radi, nikome nije htio reći što on radi, a dobivao je plaću. Dva puta je i policija intervenirala jer ju je napao u njenoj kancelariji, bacio je registratore. Kada je sutkinja diktirala u zapisnik, misli na onu raspravu gdje je rekla ono što je predmet ovog postupka, nije pratila njezin diktat, no ne ističe da ona to nije rekla. Osim toga i u ovom postupku su svjedoci PR, JR i HR rekli da privatni tužitelj nije htio raditi i imali su s njim vrlo lošu komunikaciju. Okrivljena ističe da joj je privatni tužitelj rekao da njega ne zanima posao samo novac. On je inače dobivao plaću kao voditelj računovodstva, imao je takav koeficijent, a takav koeficijent je i ona imala. Inače, privatni tužitelj je pokrenuo postupak protiv njezinog bivšeg Načelnika, protiv HR, te protiv njezinog odvjetnika.

4.3. Na raspravi održanoj 25. studenog 2025. okrivljenica je dodala da u sudskom postupku kod sutkinje Mavrek, kada je davala iskaz, nije htjela nikoga niti uvrijediti niti klevetati, samo je odgovorila na pitanje sutkinje Mavrek. Na njezino pitanje niti se nije mogla drugačije odgovoriti. Sutkinja Mavrek ju je pita la, "da li mu nije bilo omogućeno da se vrati na radno mjesto voditelja financija, ili nije htio raditi" i na takvo pitanje samo je mogla odgovoriti "da nije znao i nije htio raditi", jer joj je i sam on tako rekao. Sutkinja Mavrek je znala iz njezinog tadašnjeg iskaza na tom ročištu da je privatnom tužitelju bilo omogućeno da se vrati na radno mjesto, pa je jedino tako mogla odgovoriti jer je izbjegavao primopredaju, a to je rekla i u drugim postupcima. Da nije znao raditi, su u ovom postupku potvrdili i drugi svjedoci jer je došlo do promjene zakonskih propisa, informatizacije javne uprave, promjene obrazaca. Privatni tužitelj ju je pitao kako da stavi disketu u računalo, na temelju svega toga zaključila je da je privatni tužitelj bio informatički nepismen. Zadnji puta je privatni tužitelj neistinito izjavio da je došla 2003., na izmišljeno radno mjesto tajnika Općine, a što nije točno, došla je na radno mjesto tajnika, dakle, to nije bilo izmišl jeno radno mjesto, jer su i prije bili zaposleni tajnici RR, pa VR. U kontaktu s njima, oni su rekli da je bila problematična atmosfera zbog MR, bilo je čak i fizičkog obračuna između BR i MR, a što joj je rekao i BR i bivši Načelnik, i rekli su da je bilo teško raditi s MR. Isto tako je čula i od direktora stambene zadruge gdje je prije radio ER da je i tamo bilo problema u komunikaciji, da nije bila lijepa komunikacija. Načelnik PR je trebao vratiti MR na radno mjesto, ali on to nije učinio, naime, ona je izdala jedno rješenje, a načelnik PR je za njega izdao drugo rješenje, o tome je već i ranije iskazivala. Kao Pročelnica, izdala je rješenje o rasporedu MR na radno mjesto voditelja financija i to kada su je na temelju javnog natječaja imenovali za Općinsku pročelnicu jedinstvenog upravnog odjela i to 2007. Rekla je Načelniku PR da napravi primopredaju bez ikakvih papira, da MR samo počne obavljati posao, jer je znala da on neće moći obavljati posao na tom radnom mjestu i bila je uvjerena da će ići na bolovanje, i to zbog promjene zakonskih propisa, informatizacije, jer je ER zadnje obavljao te poslove 2000. godine. Osim toga, kad je sutkinji Mavrek rekla da ER nije znao raditi i nije htio raditi, to je rekla i na temelju svojeg iskustva i komunikacije s MR, koje je imala do tada kao Pročelnica. Nitko od zaposlenika joj nije rekao da ER nije znao i nije htio raditi, ona je sama došla do tog zaključka. ER joj je rekao da ne želi raditi, da njega interesira samo plaća i novac, dakle, rekao joj je "mene interesira samo novac, ništa drugo", to joj je rekao u vrijeme kada je trebala biti primopredaja, dakle, u tom vremenu. Nije se svađala s privatnim tužiteljem, izbjegavala je s njim komunikaciju, jer ju je u komunikaciji vrijeđao, bacao registratore, prijetio joj je. ČR je iz arhive izvukla jedan proračun rukom pisani na A4 papiru, i komentirala je kakav je to bio proračun, a to je bilo iz vremena kada je ER radio na tim poslovima, dakle poslovima financija. Kada sam ja bila na čuvanju trudnoće tada mi je NR rekla da je ER predložio da se poslovi voditelja financija podijele na dva dijela, a što nije bilo moguće jer je u Pravilniku o unutarnjem redu Općine, bilo određeno da to obavlja samo jedna osoba. Nije radila u vrijeme kada je ER dobio otkaz. Kao Pročelnica, tražila je od djelatnika da izrađuju tjedna izvješća, o tome što je tko radio toga tjedna, to je tražila i od MR, no, on to nije radio. Došla je na radno mjesto Pročelnice 2006. ili 2007., a radila je na tom radnom mjestu do misli 15. siječnja 2008. Prema Pravilniku o unutarnjem redu Općine i Zakona o državnim službenicima, bila je nadređena MR. Iz drugih postupaka koji su se vodili kod ovog suda protiv nje, PR i NR koje je pokrenuo ER čula je da su svjedoci govorili da je pred njima ER rekao da ga ne zanima posao voditelja financija, već samo novac. Od 2008. nije u nikakvom kontaktu s MR, a on unatrag 15 godina podnosi kaznene prijave protiv nje na sve institucije, a kod sutkinje Mavrek su sklopili nagodbu na neće pokretati postupke protiv nje. Predstavlja joj stres to što je stalno proganja, a ima dijete s težim smetnjama u razvoju, ne zna kako da se obrani od njega, a u sudskim postupcima je bila oslobođena, nikad kraja, ne zna kad će to prestati. Kad je bila Pročelnica, radila je na projektima, radila je preko 8 sati, imala je isti koeficijent kao i ER, dakle, istu plaću je imao on kao i ona. Fizički je nasrnuo na nju, tako da je dolazila i policija, bacao je registratore, prijetio, to je bilo strašno. U 90. godinama kada nije radila u Općini Bednja, a njezina mama je imala trgovinu, tada je ER došao u trgovinu i tražio od njezine majke novac, za komunalnu naknadu, a za što nije izdao račun, niti uplatnicu, a uzeo je novac i ona mu je još davala novac, jer se radilo o obiteljskoj trgovini i svi su pomagali. Kad je došla raditi, sa svim drugim zaposlenicima je ostvarila normalnu komunikaciju, pokušala je takvu komunikaciju ostvariti i s MR, ali nije uspjela. ER nije joj dostavljao tjedna izvješća, a što je radio, ne zna, a i bio je dosta na bolovanju. Kad je radio kao komunalni redar žalio se na previše posla, pa su iz tih tjednih izvješća htjeli vidjeti što radi, pa da mu eventualno pomognu, ali nije dostavio ta izvješća, iako su svi zaposlenici dostavljali takva izvješća. Tražila je ta izvješća od ER pa da Načelniku prezentira što radi. U svezi prestanka službe po slili zakona, za što je govorio ER, nije ju kontaktirala NR. Zna da je NR upozoravala MR da treba dolaziti na posao, inače će dobiti otkaz, a na što je on njoj rekao da neka mu da otkaz ako se usudi, to joj je sve rekla NR, no, ona to neposredno nije čula. Okrivljenica je izjavila da ne želi odgovarati na pitanja privatnog tužitelja, ali je privatni tužitelj traži da postavlja pitanja, međutim, isti je upozoren da je okrivljena izjavila da ne želi odgovarati na pitanja privatnog tužitelja, pa stoga privatni tužitelj niti ne treba postavljati pitanja.

5. Nesporno je, da je dana 22. studenog 2018. okrivljena Jasminka Grabar na raspravi koja je održana na Općinskome sudu u Varaždinu u predmetu Pn -105/16-18 u zapisnik suda na pitanje raspravnog suca zašto ER nije radio poslove Voditelja financija nakon što je 2006. godine rješenjem Načelnika raspoređen na to radno mjesto, da li mu to nije omogućeno ili nije htio raditi decidirano odgovorila da nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio raditi.

5.1. Sporno je da li je tim svojim navodima oklevetala privatnog tužitelja, a kako se to navodi u privatnoj tužbi.

6. Svjedok ER je iskazao da vjeruje da se iz sadržaja privatne tužbe jasno vidi da je njemu postupanjem okrivljenice narušen ugled i čast, o čemu u prilog govori i sadržaj presuda koje su predložene presude pod brojevima P -1148/12, P- 1551/13 i P-3689/09. Radi se o presudama kojima je njemu nesporno narušen ugled i čast. Smatra potrebnim istaknuti činjenice da od kada je on bio u radnom odnosu u Općini Bednja, i od kada je okrivljena bila u radnom odnosu u istoj općini, da ona nije ispunjavala svoje obaveze, a nije imala službene kvalifikacije, kao što nema niti danas, što je dokazano time što su ju istjerali iz Općine Bednja. Navodi da se on zaposlio u Općini Bednja javljajući se na javno raspisani natječaj 1994. godine, ispunjavajući sve propisane uvjete, i od tada je obavljao samostalno sve računovodstvene, financijske, pravne kao i opće poslove. Tako je sastavio i registar umrlih, registar obveznika za naknada za groblje, registar obveznika komunalne naknade koji je korišten i za potrebe slivne naknade nakon toga, samostalno knjižio i izdavao sve uplatnice i svu analitiku, knjižio ih samostalno bez ičije pomoći obzirom da je poslove obavljao samostalno, iz čega se vidi njegovo znanje i nekakva stručnost. Isto tako je samostalno odlučivao i o tužbama i opomenama o dužnicima, knjižio svu sintetiku u glavnoj knjizi knjigovodstvo, samostalno izrađivao godišnje proračune i sva izvješća. A uz sve to, neko vrijeme samostalno se morao baviti i poslovima komunalnog redarstva, što mu je bilo dopisano pod radno mjesto, voditelja odsjeka za proračun, financije i društvene djelatnosti Općine Bednja. Sve nabrojeno je obavljao punih 7 godina. Okrivljena je zaposlena u Općini Bednja 2003. ili 2005. godine, obzirom o tome postoje različiti zapisnici. Privatni tužitelj je naveo kako je 2001. godine smijenjen, premješten na drugo radno mjesto. Na svom radnom mjestu okrivljena je bila dužna sukladno svojim ovlastima kao pročelnik izrađivati potrebita rješenja, ugovore i druge akte za djelatnike upravnog odjela u svezi prava i obveza iz radnih odnosa. Dakle, kao čelnik tijela bila je dužna postupiti prema rješenjima nadležnih tijela i omogućiti mu pristup do radnog mjesta i da radi najnormalnije kao što je radio do 2001. godine. Ukoliko bi ona utvrdila da on ne zna i ne želi raditi, tada postoje druge mjere i postupci da se to utvrdi, a ne govorenjem kleveta da on ne zna i ne želi raditi. Privatni tužitelj navodi da u istome ustrajava sve do današnjeg dana. Obzirom je okrivljenica bila zaposlena na radnom mjestu pročelnice, bila se dužna pridržavati svih propisa koji njezino postupanje reguliraju. Kako po presudi Upravnog suda nije bio vraćen na posao, on je bio prisiljen podnositi razne tužbe i podneske. Stoga je i opisanim putem pokrenut postupak P - 52/06 koji je pravomoćno okončan 12. rujna 2006. godine, u kojem je naređeno da ga se u roku od 8 dana vrati na radno mjestu pročelnika. I nakon te presude, okrivljena je nastavila svoju šutnju u smislu nečinjenja, tj. ne postupanja po pravomoćnoj presudi. Stoga je on, u svrhu štićenja svog dostojanstva tražio povratak na radno mjesto putem ovršnog postupka Ovr-962/06 čije je rješenje pravomoćno 07.12.2006. godine, a izvršenje istog je izostalo sve do 25.05.2009. godine, dakle do tada mu nije omogućen pristup do tog radnog mjesta, tj. nije mu bilo omogućeno da faktično obavlja te poslove. Između njega i okrivljene vodilo se više postupaka, u kojima ga je ona slala na službeničke sudove, gdje je uglavnom oslobođen. Tako da te izjave, izgovarane pred javnošću, kojima iskazuje negativan sud o njegovoj vrijednosti, njegovog ljudskog radnog dostojanstva, te njene činjenične tvrdnje idu u smjeru umanjenja njegove vrijednosti pred očima javnosti, i predstavljaju mu dodatne poteškoće jer ga javnost smatra neradnikom, a bio je priznati stručnjak u svojoj struci radeći te poslove preko 30 godina. Privatni tužitelj navodi da na konkretno pitanje sutkinje u postupku Pn - 105/16 zbog čega ER tj. on nije vraćen na posao, okrivljena je, niti trepnuvši, izgovorila da mu to nije bilo omogućeno jer da nije htio raditi, nije želio raditi a nije ni znao raditi, a što smatra njenim izgovorom za ne postupanje po pravomoćnim sudskim presudama koje ne postupanje je trajalo više od 5 godina. Da mu nije to tada izrekla, u postupku pod brojem Pn-105/16, ne bi je više tužio, toliko je to potreslo njegove emocije, mislio je da je tada to gotovo, da je s time završeno, i zato je potpisao nagodbu o ne pokretanju sudskih postupaka, ali su ga te izrečene riječi na toj raspravi toliko pogodile da je ipak odlučio podnijeti privatnu tužbu. Dakle, unatoč dogovoru da više neće pokretati tužbe, riječi okrivljene izrečene u tom postupku su ga na to primorale. Na raspravi 22. studenog nije prigovorio iskazu ovdje okrivljene Jasminke Grabar, jer se tu radilo uglavnom o komunikaciji između uređujuće sutkinje i Jasminke Grabar, on nije smatrao da u tom trenutku ima pravo upadati. Ističe da nije predmet ovog postupka sklopljena nagodba 16.01.2019. godine između njega i ovdje okrivljene, a osim toga, ta sklopljena nagodba nije obvezujuća za sva buduća djela, kaznena, a o čemu se ovdje upravo radi. Budući da je sutkinja bila korektna, dolazili su na te rasprave, izlazili, on je isto želio da se to završi, te je i tako mislio da u smislu "što je bilo bilo je", i da se to tako završi. Ovršnom odlukom Ovr-962/06 kojom je on trebao biti vraćen na radnom mjesto, naređeno je bilo Općini Bednja da ga vrati na posao, jer je sukladno zakonu čelnik tijela dužan po tome postupati. Točno je da je tim rješenjem u slučaju ne postupanja po njemu zapriječena novčana kazna načelniku, ali to je po mišljenju privatnog tužitelja samo dokaz više da je on podržavao radnje okrivljene. Ističe da mu je prestao radni odnos u Općini Bednja 2009. godine, nakon 5 godina rada s uništenim zdravljem i dostojanstvom, jednom je morao i doći i kraj, nije imao više nikakve uvjete nakon što mu je priznata invalidnost radi maltretiranja na poslu. Pojašnjava da mu je radni odnos prestao silom zakona, i to zbog izostanka s posla, ali za što smatra da ima pravo po članku 30. Zakona o radu, budući da mu dostojanstvo na radu u tim trenucima nije bilo zaštićeno, dakle, 25.05.2009. više nije imao nikakvo rješenje za rad, prethodno se nalazio na bolovanju oko 8 mjeseci, a nije mu ponuđeno rješenje za rad s preostalom radnom sposobnosti. Navodi da je prilikom bolovanja trajao stegovni postupak u Zagrebu koji je okrivljena inicirala. No, to rješenje nije predmet ovog postupka, predmet postupka je kleveta i uvreda. Što se tiče vođenja i predaje tjedne evidenciju o učinjenom poslu na svom radnom mjestu, Jasminki Grabar, privatni tužitelj navodi da se radi o jednoj od mogućih povreda službenih dužnosti, a koje je i bilo predmetom službeničkog suda u Zagrebu, gdje je oslobođen optužbi, i radi se o izmišljenim stvarima s ciljem da se njega maltretira. Tu dokumentaciju nije predavao jer ga nitko nije to niti tražio, a i kome bi predavao, "majci P". Na pitanje branitelja, obzirom da je i NR također u nekim postupcima u kojima je sudjelovao privatni tužitelj izjavila da je njoj ER rekao da on ne želi raditi, da ga zanima samo novac, zbog čega nije tužio i NR, svjedok je izjavio da je ona došla raditi u 6. mjesecu 2008. godine, a obaveza vraćanja na rad teče od 2005. i 2006. godine, pa je došlo do primopredaje njegovih poslova, te dalje pojašnjava njihove međusobne odnose, a na inzistiranje da odgovori na pitanje zbog čega nju nije tužio navodi da on ni ne zna da bi ona to rekla u nekim postupcima, i postavlja pitanje u kojim postupcima bi ona to rekla, ne sjeća se da bi ona to rekla u postupcima K - 515/13 i P-1148/12, on to nije čuo, ali da dozvoljava da je ona to i izrekla, ali u tim trenucima nije smatrao da bi ju trebao tužiti. Nakon što je doneseno rješenje suda o obvezi vraćanja ER na radno mjesto voditelja računovodstva, do kraja 2006. godine nije primao plaću voditelja financija i za to je tužio u dva navrata, a nakon toga mu je odobrena plaća voditelja financija ali mu nije omogućen pristup do radnog mjesta. Rješenje iz 2007. godine o rasporedu na radno mjesto Općine Bednja je fiktivno rješenje temeljem kojeg su mu, doduše, priznali plaću za to radno mjesto, ali mu nisu omogućili rad, te mu taj papir ništa ne znači jer faktično nije raspoređen na to radno mjesto, obzirom mu nikada nije omogućen pristup na to radno mjesto. Jasminka Grabar postala je pročelnik 2007. godine. Što se tiče obrane okrivljene, njezina obrana 80 posto ne odgovara stvarnom stanju jer je ista sklona izmišljanju, klevetanju kao npr. da je on protiv nje vodio četiri postupka, on je protiv nje vodio samo postupak radi naknade štete i to u postupku P-813/09, nakon što je oslobođen od njezine tužbe i njezinih klevetničkih navoda da prijeti i sam ne zna kome, većem broju ljudi. Što se tiče spominjanja predmeta K-515/13, tamo nije bio predmet njegov rad da bi se u tom kontekstu izjavljivalo ono što je optužena izjavila za taj predmet, ako misli na neki drugi predmet, on će reći da se radi o predmetu P-1040/12, u tom smislu izgovara neistinu. On nikako ne može prihvatiti da on nju maltretira kao što ona izjavljuje jer ona svojim neznanjem i samu sebe maltretira. Što se tiče kompjuterizacije ona nije učinjena 2007., 2008. ili tko zna koje godine, ona je učinjena negdje 2002. godine nakon što je on osobno dolazio u Remetinečki Gaj, Libusov, i davao im na neki način instrukcije što oni u stvari trebaju raditi u Općini Bednja. On je na tom Libusovu radio cijelo vri jeme, od 2002,. do 2009. kao referent za komunalne poslove, premda od 2007. za te poslove nije imao rješenja. Osporava i tu konstataciju da se nije znalo što on radi, kako radi, a postavlja protupitanje što bi on trebao raditi, a koji mu pristup radnom mjestu za koje ima rješenje nije dozvoljen. Komisija za financije i proračun ima zakonski zadatak utvrđivati i raditi prijedloge izmjena i dopuna proračuna, same proračune, a nema nikakve zakonske ovlasti da propisuje način primopredaja. Osim toga, što se tiče primopredaje, to je bilo predmetom ovršnog postupka O-962/06, gdje u tamošnjoj drugostupanjskoj presudi piše da Općina Bednja nema nikakve ovlasti postavljati bilo kakve uvjete osim tužitelja ili ovrhovoditelja vratiti na rad. Tu se čitavo vrijeme provlači kako je on bio često na bolovanju, tu je bilo riječi da su svi slani na nekakva doškolovanja, njega nikada nitko nije pitao niti slao na nikakvo školovanje, pa su tako ugovorno vezali Jasminku Grabar i ČR da se doškoluju kako bi imali zakonske uvjete za nastavak rada, pa se nameće pitanje njihove stručne kompetencije i sposobnosti za rad. Zbog čega se optužena bojala kako je rekla da će je ČR tužiti ako joj se oduzme radno mjesto na koje je nezakonitom odlukom raspoređena. Kaže nezakonitom, zbog toga jer je istom odlukom samo premještena.

Upravni sud je poništio takvo premještanje.

6.1. Svjedok ER je na raspravi od 3. studenog 2025. iskazao da prema presudi Županijskog suda, nije tužio okrivljenu za uvredu nego za klevetu iz članka 149. stavak 2. KZ/11., a u presudi se spominje da bi joj se stavljalo na teret uvreda iz članka 147. stavka 2., za što je nije tužio, jer je ona iznesla neistinite činjenice da nije znao raditi i da nije htio raditi, a što se odnosi na neko pošlo vrijeme, a ne za budućnost, a za što ona nema nikakvog dokaza, osim mišljenja. Njezino mišljenje nije vrijednosni sud za nekoga za koga navodi da ne zna raditi, a odnosilo se na prošlo vrijeme, a za što nema niti jednog dokaza. To je rekla kako bi mu nanijela povredu časti i ugleda, zbog čega je ostao bez radnog odnosa, pretrpio je duševne boli, povrijeđena mu je čast i ugled. Smatra da se ovdje radi o kleveti, zato što je iznosila tvrdnje da nije znao i nije htio raditi, to su neistinite činjenične, tvrdnje koje se mogu dokazati, a ne radi se o mišljenju nego o njegovoj stručnosti, da li je to istina ili nije istina. Pretrpio je profesionalnu štetu jer ga se prikazalo kao nestručnog radnika, dakle, to je povrijedilo njegovu čast i ugled, nanijelo mu je štetu, a u konačnici i gubitak radnog mjesta zbog teškog psihičkog stanja, o čemu ima liječničku dokumentaciju, to može dokazati time što je dobio odluku da ga se treba vratiti na posao. Sporno je bilo, da li se može dopuniti činjenični opis, u dopuni nije mijenjao niti mjesto niti događaj, nego je dopunio ono što je prema sudu bilo potrebno dopuniti sukladno članku 355. ZKP -a, a time nije prekoračena optužba. Nije nikad pred okrivljenom rekao da ga ne zanima posao, da ga interesira samo novac. S njom nije uopće razgovarao, jedino mu je dala nalog da piše što je sve radio na radnom mjestu. Kad je okrivljena došla raditi u Općinu 2002. ili 2003., na radno mjesto tajnice općine, tada je bio voditelj odjela za financije i proračun i društvene djelatnosti, a te poslove je radio od 1994. pa do 2001. Naime, 5.07.2001. načelnik JR mu je oduzeo radno mjesto voditelja odjela za financije i proračun te ga premjestio u odjel gdje je radio kao komunalni redar. Kao komunalni redar, radio je 1 godinu i 3 mjeseca, a nakon toga je dobio odluku da bude referent za komunalne poslove, jer nitko unatrag godinu dana nije radio te poslove, pa je morao ažurirati prethodnu godinu i normalno raditi te poslove. I na tom radnom mjestu je radio do 25.05.2009., kada je prestao dolaziti na radno mjesto, iako je 2006. bilo aktualno rješenje 962/06 da ga se mora vratiti na radno mjesto voditelja odjela za financije i proračun. Na bolovanje je hodao od 2001. i to nekoliko puta i to povremeno, pa je završio jednom i u Vrapču, na psihijatrijskom odjelu, jednom je bio upućen i na stacionar na psihijatriju Varaždinske bolnice, a to sve zbog torture i pritiska koji su nadređeni vršili nad njim, a nadređena nad njim je bila okrivljena i Pročelnica, a odgovorni je bio Načelnik. Nikada i ni pred kim nije rekao da ga ne zanima posao, da ga interesira samo novac, pa tako niti pred NR, a s kojom je imao normalan odnos. Vidio je da je ona razborita osoba, i da će ga ona s vremenom ipak vratiti na radno mjesto kako to piše u presudi P-52/06, a kasnije Ovr-962/06. Jedino je pred ČR, koja je radila na njegovom radnom mjestu, jedino je s njom razgovarao, i rekao joj „ ČR vidiš kaj s mene delaju, meni je za plaću, a za posel, za ono kaj bum delal mi tolko nije, meni je svejedno kaj bum delal." Dakle, rekao joj je u tom smislu, da mu je za plaću, na koju ima zakonsku plaću, da mu nisu smjeli smanjiti plaću, a za to postoji i presuda kojom mu je i nadoknađena ta materijalna šteta. Dakle, nije rekao u nekom drugom smislu, koji se danas prepričava. Dakle, sve to što je radio kao voditelj knjigovodstvenih financija radila je i ČR, ona to još uvijek i radi, s time da to sada još rade četvorica ljudi. Do 5.07.2001., ustrojio je glavno računovodstvo, sintetičko računovodstvo, svu potrebnu analitiku, registar umrlih upisao sam obveznike komunalne naknade, grobne naknade, slivne vode, grobni očevidnik, o tome svemu sačinio upravna rješenja. Nitko živ mu u tome nije pomogao, to je sve sam radio, a onda je došla okrivljena i ona je počela govoriti da on ne zna to raditi. Samo je u sudskom postupku čuo okrivljenu da je rekla da nije znao i nije htio raditi, i to na upit sutkinje. Prije toga nije čuo da bi okrivljena o njemu govorila da nije znao i nije htio raditi. Tu i tamo, kad je još radio u Općini, u prolazu je čuo, da se govorilo da ne zna raditi, da će sve to izgubiti, međutim, ne sjeća se tko je to govorio, bilo je nezadovoljstvo ljudi stranaka, pa su se bunili zašto moraju plaćati komunalnu naknadu i tražili su osobu koja izdaje rješenje. A on je uložio veliki trud da pronađe sve te osobe, da napravi registar, to nije bilo lako, a onda mu se spotiče da nije htio i nije znao raditi. Smatra da je to čista kleveta. Ne bi se mogao sjetiti imenom i prezimenom osobe koja mu je rekla da nije znao raditi i da nije htio raditi, štoviše ljudi su mu prilazili i govorili da je sada daleko lošije stanje, da ovi gore ništa ne rade da ih je jako puno, a to su mu govorili nakon što je prestao raditi. Okrivljenica mu je bila nadređena, no, smatra da su izmislili to radno mjesto na kojem je ona bila od početka 2003. do 2008., do njezina odlaska na bolovanje, odnosno, početka ili polovice 2008., kada je otišla na porodiljni. Potom je u 6. mjesecu 2008., na mjesto okrivljene došla NR i ona je protiv njega pokrenula stegovni postupak zbog teže povrede službene dužnosti, no, u tom je postupku bio oslobođeni, ali nije bilo lako, tada je već bio u teškom depresivnom stanju, angažirao je i odvjetnika.

6.2. Svjedok ER dodaje da zbog ove izjave okrivljene u parničnom postupku Pn-105/16 trpi duševne boli, a o čemu je priložio u spis i liječniku dokumentaciju. Ova izjava od strane okrivljene ga je doslovno dotukla, kada je rekla da nemam pojma o ničemu, a nakon što je 40 godina radio. Zbog te izjave, cijelo vrijeme pije terapiju Helex i lijekove protiv hipertenzije, dijabetesa i noćne apneje, već 10 godina spava pod maskom. Ima kronični gastritis, sve se to nakupilo, a s ovom izjavom se to sve samo povećalo. I ne laže niti jednu riječ. Šteta mu je zbog ove izjave nastala, kada je bila prenesena u javnost jer je djelovala na kolege s kojima je radio i neke druge koji su to čuli. Smatra javnost sve ove osobe koje su sudjelovale u ovom kaznenom postupku, branitelj, sutkinja, zapisničarka, tako da su te osobe čule o tome, to je bilo na javnoj raspravi. Nije bitno tko je donio rješenje o prestanku službe po sili Zakona, to nema veze sa današnjim postupkom. Ističe da grobni očevidnik prilikom predaje nije bio prazni, sve živo je radio. Smatra da je okrivljena ispričala o njemu NR, pa je ona rekla da je to o njemu čula. To mislim na onaj dio iskaza NR u kojem ona govori da joj je rekao u smislu da ne želi raditi, da ga zanima samo novac. S njom je bio u dobrom odnosu i to joj nijem rekao, s njom nije imao loše kontakte, ona je bila razborita žena.

7. Svjedok PR je iskazao da je od 2005. bio načelnik Općine Bednja, od 2005. godine, a prije njega je načelnik bio JR. Bio je predsjednik Općinskog vijeća 2001. godine, te se sjeća da je tadašnji načelnik rekao da ima određenih problema u Općini, da u tom razdoblju bila revizija. Rekao mu je da je u vrijeme revizije službenik koji je bio zadužen za financije, ovdje privatni tužitelj, otišao na bolovanje. Kad je stupio na dužnost načelnika općine, u tijeku su bili postupci pokrenuti po ER radi povratka na radno mjesto voditelja računovodstva. Zatekao je izrazito lose, "zategnute" odnose i da bi izbjegao konfrontaciju s jedne strane ČR, a s druge strane i ER, s time da je ČR radila na mjestu na koje je trebao biti vraćen ER, formirao je Komisiju za primopredaju kao nezavisno tijelo koji su kadrovski sačinjavali članovi Odbora za financije. Nakon nekoliko dana, predsjednica tog odbora ga je obavijestila da nije izvršena primopredaja obzirom da ER nije predao dokumentaciju koju su oni tražili, te je n jegov dojam da do primopredaje nije došlo zbog ER. Do primopredaje nije došlo, jer to nije uradio ER, koji je vraćen na to radno mjesto, a obzirom na neizvršenu primopredaju, bio je problem u tome, da ukoliko se primopredaja ne napravi, neće se znati tko je za što odgovoran. U tom je razdoblju narastao proračun općine, mijenjali su se zakoni o financijama, no, nitko nije rekao da ER ne bi znao raditi, a da li netko zna raditi, može se utvrđivati na razne načine, a ne na taj način da se o tome samo govori. Zna da je od strane građana u jednom trenutku bilo prigovora na rad komunalnog redara, a to je tada bio ER i ti prigovori su dolazili direktno na Općinu, na okrivljenu. Obzirom su i dalje bile u tijeku te tužbe, u jednom trenutku je ovdje okrivljena kao pročelnica odjela rekla da bi bilo dobro da ovdje privatnog tužitelja vrate na posao tj. rasporede na posao jer je on radni odnos imao, primao plaću, dakle, da se vrati na mjesto ravnatelja financijskog odjela, te je rekla, da misli da će on nakon što bude imenovan, otići na bolovanje i opet tražiti neke svoje "pravde". Ona se tom prilikom nije izražavala u smislu da on neće ili ne bi radio, nego je tako rekla, da misli da će otići na bolovanje, poučena dosadašnjim iskustvom. ER je tada otišao na bolovanje, ne zna koliko dugo, a ČR je i dalje vršila poslove računovodstva, dok je on bio na bolovanju. I to je tako dalje trajalo, u tom dijelu se nije ispoštovala sudska presuda jer nije izvršena primopredaja dužnosti, to je trajalo nekoliko godina, kada je ovdje okrivljena otišla na bolovanje zbog porodiljnog, a na dužnost pročelnice je došla gospođa NR. Nakon nekog vremena donijeta je odluka da se i bez primopredaje ER postavi za šefa računovodstva, čak su bile postavljene i table na njegova vrata, odluku o vraćanju na posao donijela je pročelnica, odluku za povratak na radno mjesto, možda je i on potpisao, nije siguran. Poslije toga je gospodin ER opet otišao na bolovanje te je donijeta odluka o prestanku radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka s radnog mjesta. Dakle, međusobni odnosi u Općini bili su zategnuti, jako loši, tada je u općini bilo zaposleno petero ljudi, a jedini je problem bio u odnosu s ER. Osobno ga je jednom nazvala Jasminka Grabar, te mu rekla da se ER prema njoj ponio nekorektno, pa joj je savjetovao da zove policiju, te se o tome vodio postupak, ali o tom postupku ne zna puno jer u njega nije bio uključen. Okrivljenica mu nije nikad govorila da ER nije obavljao te poslove jer da nije znao radili ili nije htio raditi, navodila mu je da je moguće da se on možda boji toga, da je možda posao preobilan, jer je u međuvremenu došlo do kompjuterizacije, a njegov zaključak je bio da se ER boji, a možda su u pozadini i želje za pokretanjem nekakvih postupaka. Nakon što je došla odluka Općinskog suda o vraćanju ER na radno mjesto, isti je primao plaću na osnovu tog radnog mjesta na koje treba biti vraćen, odnosno on je primao od tada pa do kraja svog radnog odnosa, plaću šefa za financije. Jasminka Grabar je donijela odluku da zaposlenici tjedno predaju izvješća o poslovima koje su obavili u okviru svog radnog mjesta, no, privatni tužitelj to nije dostavljao. Jednom je bila primjedba na rad privatnog tužitelja prije 2001. godine, tj. prije nego što je načelnik Općine postao JR, nije mu poznato da bi ER dobivao kakva priznanja za svoj rad u struci. Svjedok ističe da nije nikad izdao ocjenu rada za pročelnicu jedinstvenog upravnog odbora, jer bi takva ocjena bila subjektivna. Ističe da nije bio zaposlenik Općine Bednja, a rješenja je donosio na temelju zakona, a s druge strana smatra da privatni tužitelj nije ovlaštenih preispitivati odluke općinskih načelnika. Što se tiče primopredaje posla šefa računovodstva, je li ista bila uvjetovana bilo kakvim sudskim postupkom, svjedok je naveo da se radi o diskrecionom pravu rukovoditelja tijela, te naglašava da je sama ta primopredaja bila izmišljena isključivo kako u korist ER tako i ČR, pri čemu prvenstveno u korist ER. Na pitanje privatnog tužitelja da li mu je poznato da je privatnom tužitelju rješenjem nadležnog povjerenstva HZMO-a priznata invalidnost od 50% naspram zdravom osiguraniku te da mu je tamo priznata invalidnost zbog maltretiranja na poslu, svjedok je odgovorio da se ne radi o pitanju koje bi bilo neposredno povezano sa predmetom ovog postupka, te na isto ne želi odgovarati, tim više što mu je ovo 76.-i puta da pristupa sudu povodom raznih postupaka koji su se vodili povodom tužbi privatnog tužitelja, da je bilo brojnih postupaka i da je prošlo već 19 ili 20 godina od predmetnih događaja pa se na iste ne može izjasniti. Svjedok ističe da ocjenu rada ne daje čelnik tijela, daju ga ljudi svojim prigovorima na njegov način rada, a jedino može reći da je jednom privatni tužitelj otišao na bolovanje, a ostavio je pun stol uplatnica o komunalnoj naknadi, ali nije o tome nikoga obavijestio, a na što je privatni tužitelj komentirao da je otišao na bolovanje na preporuku svojeg liječnika, o čemu je imao uputnicu, pa što bi on trebao, nositi te uplatnice na leđima kući, njegovo bolovanje je bilo službeno opravdano.

8. Svjedokinja NR je iskazala da je u lipnju 2008. došla raditi u Općinu Bednja na mjesto pročelnika, kao zamjena za Jasminku Grabar koja se nalazila na bolovanju, a na koje radno mjesto je upućena sa Zavoda za zapošljavanje i prije toga nikoga u Općini Bednja nije ni poznavala. Po dolasku, organizirala je intervju sa svim zaposlenicima i to ČR, OR i CR, kao službenicima, i sa tada zaposlenim grobarima. Od navedenih, uvidom u dokumentaciju i intervjuima utvrdila je koji od njih ima koji dio poslova, pa je tako ER bio na radnom mjestu komunalnog referenta, ali joj je na razgovoru rekao da je on u stvari rukovodioc računovodstva i financija, ali mu se ne dozvoljava da radi taj posao, iako za to ima rješenje. Okrivljenik je uredno obavljao poslove komunalnog redara. Sve to joj je bilo zbrkano, on je imao i rješenje za obavljanje komunalnih poslova, takvo je bilo stanje kada je došla. Nakon što se upoznala sa stanjem, i tko što radi, sjeća se da je dobila od suda neko rješenje da bi ER trebalo rasporediti na radno mjesto za koje ima rješenje tj. na radno mjesto rukovoditelja računovodstva. U suradnji s načelnikom Općine poduzela je sve radnje da se on vrati na to mjesto, sazvala Odbor za financije, napravljena je analiza stanja dobavljača sa fizičkim ispisima računa, tj. sve što je bilo važno za financije što je Odbor odlučio. ER je bio na poslu te je njemu i ostalima uputila poziv da dođe na obavljanje primopredaje dužnosti, da se potpišu papiri kakvo je gdje stanje i sve što je potrebno, ali ER nije došao te je dobila obavijest da je on na bolovanju. On je bio na bolovanju, s urednom dokumentacijom liječnika, ali zbog toga se nije mogla obaviti primopredaja, no, ne može reći da je stekla dojam da ER izbjegava primopredaju, jedino joj je bilo čudno što je on pokazivao toliku želju da preuzme to mjesto, a onda zbog tog bolovanja nije do toga došla. Sve zaposlenike je poslala na dodatna školovanja, i obuke, pa su tako i OR, IR, i ČR bili na obukama za svoje djelokruge rada, a ER to nije mogao jer je bio na bolovanju. ER je bio na poslu kada se pripremala primopredaja, ispraznila mu je i pripremila kancelariju, na njoj je bio i natpis s njegovim imenom, te su mu bile pripremljene ovlasti da može s tim ovlastima ući u kompjuterski sistem. Ne zna da li je on vidio tu kancelariju i natpis. Ne sjeća se koliko je vremena prošlo između pripremanja primopredaje i odlaska ER na bolovanje. ČR je i dalje odlazila na edukacije za to radno mjesto za to vrijeme kada je ona radila. Od 2001. pa do 2008. se u obavljanju poslova voditelja računovodstva dosta toga promijenilo jer je u to vrijeme nastupila i informatizacija. Nadalje, u vrijeme kada je tamo radila vodili su se postupci na službeničkom sudu, i protiv ER i protiv drugih. U svezi primopredaje između nje i ovdje okrivljene bio je napravljen nekakav zapisnik o zatečenom stanju, misli da je čak to bilo i pismeno, je okrivljenica nije mogla doći, zbog održavanja trudnoće. Ne zna što su razgovarali privatni tužitelj i okrivljenica, pa ne može potvrditi ili opovrgnuti tvrdnju Jasminke Grabar da nije vraćen na to radno mjesto jer nije znao raditi i nije htio raditi, jer prije dolaska na to radno mjesto nije poznavala ni jednog ni drugog. Ne zna kojim joj je riječima rekao ali joj je privatni tužitelj rekao u smislu da ne želi raditi i da ga zanima samo novac. Ne zna zbog čega privatni tužitelj nije vraćen na posao od 28. lipnja 2004. do 1. lipnja 2009. jer tada nije radila, a kada je radila, provela je sve radnje da se to provede, da se on sam vrati na to radno mjesto. Ističe da je pročitala pravilnik, te po pravilniku nije bilo moguće bilo imati dva izvršitelja za radno mjesto voditelja računovodstva. Privatni tužitelj je primao višu plaću, plaću voditelja računovodstva.

9. Svjedokinja FR je iskazala da je nakon provedenih izbora, u kritično vrijeme, bila predsjednica Odbora za financije Općine Bednja, u jednom mandatu. Ističe da je načelnik općine imenovao Odbor za primopredaju dužnosti između Sedlanić i ER negdje, u siječnju ili veljači 2007., s s time da je ČR bila voditeljica računovodstva, dok je ER bio komunalni redar. Pripremili su podatke za primopredaju ali su bili "neki nedostaci", dio koji je ČR popunila, bio je u redu, ali je na zadnjem sastanku ER od njih dobio nalog da se napravi još i grobni očevidnik, misli da se to tako zove, ali to nije bilo napravljeno. Naime, ER im je uručio nekoliko registratora, otvorila je jedan registrator i na njemu se nalazila tablica koja je bila uredno ispunjena te je smatrala da je isti uvjet ispunjen tj. da je sve u redu, ali ju je tada ČR zamolila da prolista dalje registrator, te je uočila da su ostale tablice prazne. Nakon toga su dali nalog da se to popuni, ali kasnije nije više bilo sastanaka i ne zna što se kasnije dešavalo. Jasminka Grabar je bila prisutna svim sastancima, ona je pisala zapisnike. Ne zna za koje radno mjesto je privatni tužitelj imao rješenje u trenutku primopredaje Ona ne zna da li je točno da privatni tužitelj nije htio i znao raditi. Ne zna zbog čega privatnom tužitelju nije omogućen rad u Općini Bednja. Misli da je primopredaja vođena na zakonit način. Nije upoznata s ovršnim postupkom u kojem je određeno vraćanje na rad i obrazloženjem Županijskog suda u Varaždinu. Ne zna da li se primopredajom može uvjetovati povrat na radno mjesto obzirom se rješenje o raspoređivanju ne može smatrati povratom na radno mjesto.

10. Svjedok HR je iskazao da je bio zamjenik načelnika u Općini Bednja bio od 2000. godine pa do kraja mandata, a kasnije je bio predsjednik Općinskog vijeća, a još kasnije županijski vijećnik. Dosta je zanemario svoj posao obrtnika i posvetio se Općini, pa mu je poznato događanje u predmetnom razdoblju. [adresa] je po svemu bila zadnja općina u županiji, te je smatrao da bi načelnik i zamjenik načelnika trebali raditi besplatno, volonterski, pa tako nije bio u radnom odnosu u općini, već je imao svoj obrt. Ističe da je 2006., 2007. godine, privatni tužitelj u Općini Bednja, koliko zna, radio na radnom mjestu administratora, a ČR je tada bila šefica računovodstva. Ističe da je napisao i potpisao jedan dopis od 2.3.2006., koji je poslao na Vijeće, jer se više nije dalo izdržati, a u kojem dopisu je naveo sve probleme koji su se dešavali u Općini, opisao je primjedbe na privatnog tužitelja, dakle, sve ono što se dešavalo, a radilo se o tome da je tu bio problematičan odnos privatnog tužitelja prema strankama, bezobrazan, itd., galama i na stranke i na tajnicu, koja mu je tada bila nadređena. Najgore mu je bilo što su dolazili ljudi i psovali mater jer su dobili uplatnice za komunalnu naknadu na kojoj je bio žiroračun Varaždinske banke, a koja je 2 godine prije toga prodana Zagrebačkoj banci, te je račun bio nevaljan. Radilo se o starijim ljudima koji nemaju prijevoz, a kad su došli na poštu nisu mogli uplatiti pa su dolazili gore na Općinu i galamili, s time da su te uplatnice išle van u četvrtak, petak, raznosili su ih grobari, a privatni tužitelj je u ponedjeljak otišao, da li na godišnji ili bolovanje, ne zna, ali ga nije bilo pa su to "trpjele" tajnica i šefica računovodstva, pa i on, iako oni nisu bili ništa krivi. Privatnom tužitelju su u to vrijeme bio nadređeni tajnica i načelnik. U to vrijeme nije bilo nikakvog odnosa između privatnog tužitelja i okrivljene, jer je privatni tužitelj radio "po svojem", nije slušao njezine upute. Privatni tužitelj za obavljanje poslova računovodstva nije dobivao priznanja, jer nije ni bilo prilika jer je odmah došlo do konflikta s načelnikom koji mu je rekao da nešto treba napraviti, ne sjeća se što, da bi mu privatni tužitelj rekao "tko si ti da ja tebe slušam, ja sam tu šef financija, vi ćete otići, a ja ću ostati". Prije premještaja, prije 2001. godine, privatni tužitelj je bio voditelj financija, a nakon toga, je pisao virmane, trebao je voditi ukope na groblju, izračunavati komunalnu naknadu. Ne zna koje je sve poslove obuhvaćalo radno mjesto voditelj financija, ali radi se radilo o kompletnom vođenju financija. Znao je da kao predsjednik Općinskog vijeća nije ovlašten zadirati u radne odnose službenika i ocjenjivati iste, pa tako nije ni zadirao u radne odnose, nije ih ocjenjivao. Ističe da je bilo u više navrata pokušaja vraćanja privatnog tužitelja na posao, na radno mjesto voditelja financija, ali privatni tužitelj nije donio ČR dokumentaciju koju je trebao donijeti, o svom poslu koji je vodio. Svjedok ističe, neka sud procjeni, da li je privatni tužitelj htio i znao obavljati posao, ističe da se u grobni očevidnik, kod ukopa, moralo svaki puta upisati grobno mjesto, a nije se ništa upisivalo, pa onda nisu znali gdje je tko od ljudi ukopan, koje je mjesto slobodno, a koje nije, stoga nisu mogli znati gdje bi se mogao ukopati novi pokojnik, trebalo se ići na teren i vidjeti da li je to mjesto slobodno ili netko ukopan, a što inače ne bi trebalo biti tako. Drugo, da li je slučajno ili nije slučajno da su stotine ljudi dobile uplatnice za komunalnu naknadu od Varaždinske banke koja nije postojala 2 godine prije toga. Sjeća se kako su mu ljudi radi toga psovali "bog mater". Prilikom iskazivanja svjedoka, u zapisnik je upisano da je privatni tužitelj upadao u riječ svjedoku i sucu kad je diktirao te su upozoravane stranke na pridržavanje reda, uz upozorenje ukoliko se nastavi ovakvo upadanje da će se odrediti snimanje rasprave, radi toga da ne bi nešto krivo ušlo ili bilo propušteno upisati u zapisnik. Svjedok ističe da prije 2001. godine ne zna da li je bilo kakvih primjedaba na rad privatnog tužitelja, jer je tada u potpunosti bio isključen iz rada i stanja u Općini, radio je svoj posao kao obrtnik i imao puno obveza.

11. Svjedok GR je iskazao da je bio načelnik Općine Bednja od kraja 1993. do početka 1996., koji posao je obavljao volonterski jer je tada bio i ravnatelj škole. U to vrijeme su imali dva zaposlena, jedan od njih je bio ovdje privatni tužitelj, na poslovima knjigovodstva, a drugi je bio RR, kao voditelj Jedinstvenog upravnog odjela. Ističe da je privatni tužitelj svoj posao radio marljivo, stručno, sa znanjem, poznavao je sve te zakonske propise na koje ih je redovito upozoravao, tražio je da sve promjene u proračunu budu na temelju odluka načelnika, poglavarstva i Općinskog vijeća, te je privatni tužitelj cijelo radno vrijeme, bio je i glavni "komunikator" sa stanovništvom Općine, obzirom na tadašnje velike potrebe uređenja cesta, grob lja, vodovoda, javne rasvjete o čemu je svemu on kontaktirao sa ljudima koji su dolazili. Aktivno je radio na izradi proračuna, rebalansu proračuna, završnog računa koji su bili redovito prihvaćani od Zavoda za platni promet. Držao se u odlasku i dolasku radnog vremena. Imali su sreću da su mogli dobiti takvog čovjeka koji ih je usmjeravao jer su dobili tu novu komunalnu zajednicu, pri čemu su se čak i bojali da ne bi Općina kao takva bila i ukinuta. Poslije svog mandata, dobio je posao ravnatelja V. osnovne škole u [adresa], gdje je također jako dugo bio ravnatelj, koncentrirao se na svoj posao i nije baš bio u kontaktu s ljudima iz Općine. Kasnije je čuo da su bili neki problemi, da je privatni tužitelj imao probleme s općinskim organima i da je dobio nekoliko sporova, da nije vraćen na radno mjesto, iako je postojala sudska odluka, što mu je neobjašnjivo i nelogično. Ako se to nije moglo provesti, to izaziva jedno veliko nepovjerenje prema sudu i sudskim odlukama. Svjedok ističe da bi kao načelnik 100% poštivao sudske odluke i proveo ono što je sud naložio. To sve je čuo u razgovoru sa ljudima slučajno, inače nije imao vremena, radi vlastitog posla. Svjedok je naveo da ga je nakon poz iva na sud, zvao privatni tužitelj i rekao mu da ga je predložio za svjedoka, no, pri tome mu nije rekao o čemu bi trebao svjedočiti, samo mu je rekao da je to kazneni postupak za klevetu u kojoj je rečeno da nije htio i nije želio raditi svoj posao.

12. Svjedok JR je iskazao da je bio načelnik Općine Bednja u periodu od 2000. do 2005. godine, a prije toga je bio vijećnik i član Poglavarstva iste Općine. U vrijeme kada još nije bio načelnik nego općinski vijećnik, i član Poglavarstva, u razgovoru s njegovim prethodnikom, tadašnjim načelnikom općine, N, a po pitanjima financija, on mu je u nekoliko navrata izrazio nezadovoljstvo radom ER koji je u to vrijeme vodio financije, ne zna koja mu je točno bila funkcija, rekao mu je da je on tu bespomoćan, da nikako kao bivši načelnik da dođe do konkretnih brojaka koje su bile bitne za funkcioniranje Općine, a i za razvoj projekata, zbog čega Općina i postoji. Svjedok ističe da u vrijeme kada je on preuzeo funkciju načelnika, kada se upoznavao sa stanjem u Općini, tražio je od ER dokumentaciju, jer je on tada još uvijek vodio financije, jer su mu bili potrebni elementi za stvaranje slike financijskog stanja Općine, da bi od privatnog tužitelja dobio vrlo zanimljiv odgovor "tko si ti da ja tebi dajem te podatke", i to pred zamjenikom načelnika i ostalim zaposlenicima Općine, a trebali su se upoznati i krenuti s radom. Kasnije, kada je preuzeo posao načelnika utvrdio je nesređeno stanje u evidenciji obveznika plaćanja komunalne naknade i grobne naknade, a to je ipak izvorni, ključan, prihod Općine. U cilju zacrtanih projekata, pri čemu želi naglasiti da je u njegovom mandatu izvorni prihod Općine iznosio 9.000.000,00 kuna, a u to vrijeme su uz podršku viših tijela uložili 70.000.000,00 kuna, sav taj posao je tražio jedan sasvim drugačiji pristup da bi se ti projekti realizirali, a temeljem ukupnog stanja u Općini, jednog nezadovoljstva između zaposlenih u njoj i njihove stručnosti, napravili su reorganizaciju i krenuli u informatizaciju Općine. Od svog zamjenika HR, a i od nekih drugih ljudi zaposlenih u Općini, a i vanjskih, dobio je informaciju da Hrupački kompjutor koristi za "tetris", a ne za poslove za koje je bio zadužen. Obzirom i na dolaženje brojnih građana u Općini koji su izražavali nezadovoljstvo s radom ER na onim poslovima na kojima je on radio, pokrenut je i postupak na službeničkom sudu. Negdje 2006., ili 2007. godine, ne sjeća se točno, kada je ER bio vraćen radno mjesto voditelja financija, bio je općinski vijećnik i predsjednik odbora za financije, tada se formirala komisija za primopredaju na kojoj je ČR trebala donijeti dokumentaciju s područja financija, a ER sa područja komunala na kojem jer radio, Jasminka Grabar je tu bila zapisničar i kada se trebao održati taj sastanak, ER nije pristupio. Dočekali su ih "s njegovog područja", područja koji je on radio do tada, komunala, prazni registri. Unutra u registrima su trebali biti materijali zbog kojih je upravo formirana komisija i rađena primopredaja. Privatnom tužitelju htjeli su pružiti šansu da radi posao sa zadovoljstvom, da ne stvara nered u poglavarstvu i da ljudski komunicira sa suradnicima, a ne vikom i bacanjem registratora po kancelariji. Svjedok ističe da je Jasminka bila pročelnica, to znači da je u okviru svog rada koordinirala rad svih službi u Općini, posebno imajući u vidu da su on kao načelnik i njegov zamjenik bili volonteri, i dimenziju projekata koje su radili, to je od Jasminke zahtijevalo da s više pozornosti iskoordinira rad zaposlenih u Općini. U konkretnom slučaju stalno je bilo problema kada govorimo o ER, i to na način da je ignorirao obaveze onog dijela posla koji je bitan za razvoj projekata i to upućivanjem Jasminki riječi koje ne želi iz pristojnosti navoditi, bacanjem registratora, demonstracijom sile i snage, jer kako je nastupao prema njemu da tko je on, tako je isto pristupio i prema Jasminki. Svjedok ističe da nije opisana primopredaja nije formalno izvršena. Prije 2000. godine, je u svojstvu općinskog vijećnika iz oporbe često postavljao pitanja tadašnjem načelniku Č, na što je Č govorio da je jednostavno bespomoćan. Odnosi su bili nekonstruktivni. Sva njegova pitanja su bila vezana uz područje financija, a tadašnji načelnik mu nije mogao odgovoriti na ta pitanja jer on nije mogao dobiti odgovore na njih od tadašnjeg voditelja financija, ovdje privatnog tužitelja. Poslovi voditelja financija su se od vremena 90. -ih, u odnosu na vrijeme 2005., 2006., promijenili i to na lošije, međutim, obzirom na informatički sustav koji su uveli za vrijeme njegovog mandata, nisu imali toliko negativan utjecaj kao što je to bilo prije, ali su usporavali rad na projektima. Ne zna zašto privatni tužitelj nije došao na opisanu primopredaju, ali, kada su radili "clean start" Općine i kada je pristupila Državna revizija, tada je ER "pobjegao" na bolovanje, sad da li opravdano ili ne, to ne zna. Općina je privatnom tužitelju isplaćivala plaću sukladno radnom mjestu na koje je vraćen. Poslovi voditelja financija su zahtjevniji od poslova komunala. Svjedok ističe da je do premještaja privatnog tužitelja došlo zbog pritužbe građana, zbog potpuno nesređenog stanja u financijama, a što je utvrdila i Državna revizija, i treći je razlog je odgovor privatnog tužitelja, kada ga je zatražio vrlo konkretne informacije koje su bitne za njegov nastavak vođenja Općine kao načelnika "tko si ti da ja to tebi dajem". Obzirom je ER već prije bio na službeničkom sudu ili disciplinskom postupku, da su pokrenuli stegovni postupak vjerojatno bi došlo do otkaza obzirom na težinu povreda ali s odmakom vremena, očito je da su pogriješili. Na pitanje da li je privatni tužitelj znao ili nije znao raditi, da li je htio ili nije htio raditi, što je ovdje i predmet postupka, svjedok je naveo da je na to već odgovorio, te zna da je privatni tužitelj radio oba posla, i komunalno gospodarstvo, i analitičko knjigovodstvo i glavno sintetičko knjigovodstvo, punih 7 godina, do premještaja, do 2001., a koliko kvalitetno to je rekao prijašnji načelnik Č. Ističe da privatni tužitelj nije vraćen na radno mjesto temeljem sudske odluke, zato što privatni tužitelj nije došao na primopredaju, odnosno nije predao dokumentaciju iako je primopredaja bila organizirana u 3 navrata. U trenutku primopredaje, privatni tužitelj je radio poslove komunala, a posebno u segmentu područja komunalne i grobne naknade, a 05.07.2007. privatni tužitelj je raspoređen na radno mjesto voditelja računovodstva, Svjedok ističe da se ne sjeća na kojem je radnom mjestu bila zaposlena ČR u trenutku kada je privatni tužitelj radio na poslovima komunalnog redara.

13. Svjedoci PR, NR, FR, HR, GR, JR i ER u iskazima daju detaljan i opširan prikaz radnih i međusobnih odnosa u Općini Bednja i tijek određenih postupaka, koji se dijelom odnose na činjenice i zaključke koji bi trebali ukazivati na istinitost ili neistinitost navoda okrivljenice. Iz istih proizlazi i narušenost međuljudskih i profesionalnih odnosa u Općini Bednja, gdje su svojedobno radili privatni tužitelj i okrivljenica, pa u svezi samih navoda iz činjeničnog opisa, da okrivljenik nije radio i nije znao raditi, vidljivo je da svaki od ispitanih svjedoka ima o tome svoje mišljenje, a kroz priloženu materijalnu dokumentaciju u svezi rada i obavljanja radnih zadataka od strane privatnog tužitelja u općini vidljivo je da su se u svezi toga vodili i sudski postupci, te o tome donosile sudske odluke, da su pojedini svjedoci iskazali da je okrivljenik radio i dobro obavljao radne zadatke (svjedok GR), dok su svjedoci PR, NR, FR, HR i JR uglavnom kritizirali rad okrivljenika u općini, te iskazivali o njegovom odnosu prema ostalim zaposlenicima, te ponašanju na radu, uglavnom u negativnom tonu . No, valja istači da je i privatni tužitelj za okrivljenicu iskazivao da niti ona nije znala raditi, no, ona nije protiv njega pokrenula kazneni postupak.

14. Okrivljenici se privatnom tužbom stavlja na teret počinjenje kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

14.1. Kazneno djelo klevete po članku 149. stavku 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekog iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11 čini onaj tko djelo iz stavka 1. počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

14.2. Dakle, kazneno djelo klevete čini onaj tko je iznio ili pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti ili ugledu znajući da je ista neistinita. Dakle, da bi se radilo o kaznenom djelu klevete moraju biti kumulativno ispunjena četiri uv jeta i to, sadržaj izjave mora biti činjenična tvrdnja, činjenična tvrdnja mora biti neistinita, da može škoditi časti ili ugledu i da davatelj izjave zna da je izjava neistinita.

14.3. Sud smatra da je utvrđeno da je okrivljenica postupala znajući da su tvrdnje koje je iznosila neistinite, a što je bitno obilježje predmetnog kaznenog djela, te imala svijest da se iznosi ili prenosi štogod neistinito što može škoditi časti i ugledu drugoga.

15. Naime, kada je okrivljenica za privatnog tužitelja navela da „nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio raditi“, znala je da se radi o činjenicama koje iznosi za drugoga, odnosno radi se o činjeničnim tvrdnjama koje iznosi za drugoga, čija se istinitost ili neistinitost može utvrđivati na uglavnom na suglasan način za sve ljude tj. riječ je o činjeničnim tvrdnjama čija je istinitost ili neistinitost provjerljiva. Naprijed navedene činjenične tvrdnje iznesene za privatnog tužitelja, po ocjeni ovog suda nedvojbeno nisu istinite činjenične tvrdnje, jer njihova istinitost nije potvrđena niti materijalnim dokazima u spisu, a niti iskazima ispitanih svjedoka.

16. Naime, odricanje nekome znanja o radu, ali osobito negiranje volje i želje za radom nedvojbeno predstavlja klevetnički sadržaj, to tim više što je privatni tužitelj naveo da mu je takvom rečenicom okrivljenica povrijedila njegovu čast, to tim više što je protiv Općine Bednja, u svezi svojeg rada na toj općini, pokrenuo više sudskih postupaka, a i ostali ispitani svjedoci su iznosili svoje subjektivno i negativno i pozitivno mišljenje o radu privatnog tužitelja na Općini i njegovom ponašanju i stavu prema radu na Općini, pa je i vođen radni spor između privatnog tužitelja i Općine Bednja, jer je u Općini Bednja dobio otkaz, te je od strane Općine Bednja protiv MR podnijeti prijedlog za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, Službeničkom sudu u Zagrebu (listovi 40-45) da bi po završetku tog postupka, pravomoćnom sudskom odlukom trebao biti vraćen na posao, dok je s druge strane privatni tužitelj svoj rad na Općini ocijenio vrlo pozitivno, dakle, da je radio i obavljao zadatke, ali je radna atmosfera bila loša, da je on bio psihički zlostavljan i ponižavan na radnom mjestu, a da je okrivljenica tome pridonijela jer je sustavno više godina o njemu iznosila laži, zbog čega je bio doveden u teško psihofizičko stanje i nanijeta mu je šteta. Okrivljenica ne spori da je za privatnog tužitelja rekla navedene riječi, te je taj svoj stav opravdavala kroz obranu, iznoseći svoje viđenje ponašanja privatnog tužitelja za vrijeme radnog odnosa u Općini, njegovog rada, bolovanja, njegovog ponašanja prema njoj i u poslovnoj i privatnoj sferi, kada je smatrala da je prati i privatno, a i vođen je kazneni postupak povodom prijedloga oštećenika kao tužitelja Jasminke Grabar i ĐR, podnijetog protiv okrivljenika MR zbog kaznenog djela iz članka 129. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/97, u kojem postupku je isti oslobođen optuže (listovi 2638), no, unatoč tome što je nastojala opravdati izrečene riječi, nedvojbeno je da ih je izrekla, te time iznijela negativan stav o osobi privatnog tužitelja i povrijedila njegovu čast.

17. O radu privatnog tužitelja na Općini, svjedok PR, je iskazao da nitko nije rekao za ER da bi znao raditi, a da li netko zna raditi, može se utvrditi na razne načine, a ne na taj način da se o tome samo govori. Niti okrivljenica mu nije nikad rekla da ER neće i ne bi radio, već je rekla da misli da će otići na bolovanje, s obzirom na dosadašnje iskustvo, zbog čega mu je i predložila da se ER vrati na posao i to na mjesto voditelja financija, no, sudska presuda o povratku MR na rad nije izvršena jer nije izvršena primopredaja posla jer je ER bio na bolovanju, pa je nakon nekoliko godina, a kada je okrivljenica otišla na bolovanje, odlučeno da se MR postavi na mjesto šefa računovodstva bez primopredaje. No, ER je i nadalje bio na bolovanju, pa je donijeta odluka o prestanku radnog odnosa zbog neopravdanog izostanka s radnog mjesta. Dakle, okrivljenica mu nikad nije rekla da ER nije obavljao te poslove jer da nije znao raditi ili nije htio raditi, navodila je da je moguće da se on možda boji toga da je možda posao preobilan, jer je u međuvremenu došlo do kompjuterizacije. Nakon toga je došla odluka suda o vraćanju ER na posao.

17.1. Svjedokinja NR je navela da je dolasku na radno mjesto rukovoditelja računovodstva u Općini, privatni tužitelj radio na radnom mjestu komunalnog referenta i taj je posao uredno obavljao. Isto tako je navela da je ER imao i rješenje od suda da ga se rasporedi na radno mjesto rukovoditelja računovodstva, na kojem je radnom mjestu ona bila tada zaposlena, trebala se obaviti primopredaja, ali je ER otišao na bolovanje i nije izvršena primopredaja, nije stekla dojam da on izbjegava primopredaju, jedino joj je bilo čudno što je on pokazao veliku želju da preuzme to mjesto, a onda je otišao na bolovanje. Prije svojeg dolaska na rad u općinu nije poznavala niti okrivljenicu niti privatnog tužitelja, pa ne može niti potvrditi niti opovrgnuti tvrdnju okrivljenice da privatni tužitelj nije znao raditi i nije htio raditi, no, privatni tužitelj joj je rekao u smislu da ne želi raditi da ga zanima samo novac, no, ne zna točno kojim je to riječima rekao. U ovom dijelu je privatni tužitelj naveo da je ČR, koja je radila na njegovom radnom mjestu i jedino je s njom razgovarao, rekao „ ČR vidiš kaj s mene delaju, meni je za plaću, a za posel, za ono kaj bum delal mi tolko nije, meni je svejedno kaj bum delal.", dakle, rekao joj je u smislu da mu je za plaću, da mu nisu smjeli smanjiti plaću, a za to postoji i presuda kojom mu je i nadoknađena ta materijalna šteta , dakle, nije rekao u nekom drugom smislu, koji se danas prepričava. Okrivljenica je u ovom dijelu iskazala da joj nitko od zaposlenika nije rekao da ER nije znao i nije htio raditi, ona je sama došla do tog zaključka, a i ER joj je u vrijeme kad je trebala biti primopredaja, rekao da ne želi raditi, da njega interesira samo plaća i novac i to riječima "mene interesira samo novac, ništa drugo". Iz drugih postupaka koji su se vodili kod ovog suda protiv nje, PR i NR, a koje je pokrenuo ER čula je da su svjedoci govorili da je pred njima ER rekao da ga ne zanima posao voditelja financija, već samo novac. Kao Pročelnica, tražila je od djelatnika da izrađu ju tjedna izvješća, o tome što je tko radio toga tjedna, to je tražila i od MR, no, on to nije radio.

17.2. Svjedokinja FR je iskazala da ne zna da li je točno da privatni tužitelj nije htio i znao raditi, no, jednom joj je MR uručio nekoliko registratora na kojem se nalazila tablica koja je bila uredno ispunjena, no, tada joj je ČR rekla da prolista registratore i tada je uočila da su tablice prazne , pa su dali nalog da se to popuni. Svjedok HR je iskazao da je bio problematičan odnos privatnog tužitelja prema strankama koje su se tužile na rad privatnog tuži telja koji je tada obavljao komunalne poslove. Nije zadirao i ocjenjivao rad drugih zaposlenika, zna da je bilo više pokušaja da se privatnog tužitelja vratio na posao na radno mjesto voditelja financija, da nije donio dokumentaciju koju je vodio, ali je u svezi obavljanja komunalnih poslova trebalo upisati nakon ukopa svako grobno mjesto u grobni očevidnik, ali se nije upisivalo pa se nije znalo gdje je tko od ljudi ukopan, koje je mjesto slobodno, pa se moralo ići na teren da se to utvrdi.

17.3. Svjedok GR, koji je bio načelnik Općine Bednja od kraja 1993. do početka 1996., izjavio je da je privatni tužitelj radio na poslovima knjigovodstva i isti je svoj posao radio marljivo, stručno sa znanjem, poznavao je zakonske propise, tražio je da sve promjene u računovodstvu budu na temelju odluka načelnika, poglavarstva i Općinskog vijeća, privatni tužitelj je cijelo vrijeme radio i bio glavni komunikator sa stanovništvom općine, držao se radnog vremena, no, kasnije je čuo da je privatni tužitelj imao probleme s općinskim organima, da nije vraćen na radno mjesto iako je o tome postojala sudska odluka. Svjedok JR je iskazao da je privatni tužitelj najprije obavljao poslove voditelja financija, ali je bilo pritužbi građana zbog nesređenih financija, privatni tužitelj je bio i na službeničkom sudu ili disciplinskom postupku, a potom je radio komunalne poslove, ali je i tu bilo nesređeno stanje u evidenciji obveznika, plaćanja komunalne i grobne naknade. Iako privatni tužitelj ni je vraćen na radno mjesto voditelja financija, jer nije došao na primopredaju, dobivao je plaću za to radno mjesto.

18. Dakle, analizirajući naprijed navedene iskaze valja utvrditi da svjedoci PR, NR, FR, HR, GR, nisu jasno i decidirano izjavili da okrivljenik nije znao i nije htio raditi, iako o njemu imaju negativno mišljenje jer je imao loš odnos s ostalim zaposlenicima, s time da su svjedoci GR, FR iskazivali o propustima na radu privatnog tužitelja, jer su se građani žalili na njegov rad, a zaposlenici o međusobnom lošem odnosu. Dakle, svjedoci PR, NR, FR, HR, GR su detaljno i opširno opisivali radni i međusobni odnos zaposlenih u Općini Bednja s privatnim tužiteljem, koji je bio međusobno narušen, pri čemu su ti svjedoci iznosili svoje mišljenje o tome, a kroz priloženu materijalnu dokumentaciju je vidljivo da su se vodili i sudski sporovi, te donosile sudske odluke. Okrivljenik je za okrivljenicu naveo da ona nije znala raditi, ali ona protiv njega nije pokrenula kazneni postupak.

19. Sud je prihvatio navode privatnog tužitelja koji se odnose na činjenični dio opisa, te njegov iskaz koji je suglasan priloženoj materijalnoj dokumentaciji, pa je isti u tom dijelu ocijenjen kao vjerodostojan i istinit. Iskaze svjedoka PR, NR, FR, HR, ĆR, JR, sud je prihvatio u dijelu u kojem su isti iskazivali suglasno materijalnoj dokumentaciji, jer su ti dijelovi iskaza nepristrani, uvjerljivi i objektivni, a ostali dio je njihovo subjektivno mišljenje o radu i ponašanju privatnog tužitelja, te ovisi o njihovom međusobnom odnosu koji je bio ili međusobno loš ili dobar, obzirom je svjedok GR pohvalno iskazivao o radu privatnog tužitelja, a svjedoci PR, NR, FR, HR, JR, negativno. Iskaz svjedoka MR suda je prihvatio kao vjerodostojan samo u dijelu u kojem je isti suglasan priloženoj materijalnoj dokumentaciji, a u preostalom dijelu nije prihvaćen, te je u tom dijelu njegov iskaz ocijenjen kao subjektivan, zainteresiran, nepristran. Obranu okrivljene sud prihvaća u nespornom dijelu, te priloženoj dokumentaciji, dok u preostalom dijelu, obranu u kojoj opravdava svoje izrečene riječi u pogledu namjere, sud je cijenio kao pokušaj otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, obzirom su i privatni tužitelj i ona iskazivali o narušenim međusobnim odnosima, a isto proizlazi i iz u postupku pročitane dokumentacije.

20. U odnosu na subjektivna obilježja djela za istaknuti je sljedeće. Ocjena je ovoga suda da je okrivljenica nedvojbeno ne samo mogla znati, već i znala da su predmetne činjenične tvrdnje neistinite, odnosno, za isto nije priložila niti jedan relevantan materijalni dokaz. Tako je mogla znati da je privatni tužitelj, a kako to sam navodi, radio u Općini Bednja od 1994. do 2001., na radnom mjestu voditelja odjela za financije i proračun, a od 5.7.2001. do 25.5.2009. je radio komunalne poslove. Okrivljenica je došla raditi u Općinu Bednja 2003. na radno mjesto tajnice općine, a potom na radno mjesto Pročelnice. Prema ovosudnoj odluci pod brojem K -199/2009- 29 od 12. lipnja 2008. okrivljeni PR proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela, povreda prava na rad i drugih prava iz rada, iz članka 114. KZ/11. jer ER nije od 1. srpnja 2005. do 29. prosinca 2006. vratio na rad, a što je bio dužan prema odluci Upravnog suda RH broj Us-2402/2005, od 30. lipnja 2005. Dakle, iako je privatni tužitelj bio ocijenjen nezadovoljavajućom ocjenom, te iako je rješenjem načelnika Općine Bednja od 30. ožujka 2006., upozoren na nepravilnosti, te kojim se rad privatnog tužitelja za 2005. ocjenjuje „ne zadovoljava“, o zahtjevu za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti od 24. ožujka 2006. nije odlučeno, pa se stoga ne može generalizirati da je rad privatnog tužitelja pogrešan, to tim više što je i odluka Općine Bednja kojom se privatni tužitelj premješta na radno mjesto komunalnog redara poništena od strane Upravnog suda.

21. Dakle, kad se ima sve u vidu, dakle, sudske odluke donijete u korist privatnog tužitelja, da je privatni tužitelj bio cijelo vrijeme zaposlen u Općini Bednja od 1994., te u tom razdoblju redovito obavljao posao, a i koristio i bolovanja, mišljenje je suda da je okrivljenica, na temelju takve dokumentacije, ne samo mogla znati, već i znala da ne stoji njezina činjenična tvrdnja da okrivljenik nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio raditi, jer je trebao biti vraćen na posao voditelja financija. Iako je nastupila informatizacija i zaposlenici općine su odlazili na seminare zbog informatizacije, a privatni tužitelj to nije činio, ne stoji odmah tvrdnja da privatni tužitelj nije znao raditi i nije htio raditi. Okrivljenica je navela da je privatni tužitelj u vrijeme kad je trebala biti primopredaja, rekao da ne želi raditi, da njega interesira samo plaća i novac i to riječima "mene interesira samo novac, ništa drugo“, ne upućuje odmah na zaključak da i okrivljenica za privatnog tužitelja, u sudskom postupku na raspravi 22.11.2018. iznese tvrdnju „nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio“, jer t i navodi nisu u stvarnosti i potvrđeni, jer je okrivljenik bio na bolovanju, a njezino je bilo mišljenje da ukoliko se privatni tužitelj rasporedi na radnom mjestu voditelja financija da će otići na bolovanje, jer neće znati raditi taj posao zbog informatizacije, a da se pri tome nije i stvarno uvjerila da li doista privatni tužitelj zna ili ne zna raditi taj posao, to tim više što je privatni tužitelj izjavio da je radio već ranije na računalu. Okrivljenica je navela da je spornu rečenicu izrekla, jer ju je sutkinja upitala da li je po sudskoj odluci ER postao voditelj financija, pa je izjavila da je dobivao plaću, ali nije radio kao voditelj i tada je na upit sutkinje „zašto nije radio, da li mu to nije bilo omogućeno ili nije htio to raditi“, okrivljenica na to odgovorila „on to nije znao i nije htio raditi, on je to meni sam rekao“. Okrivljenica je iskazala da joj nitko od zaposlenika nije rekao da ER nije znao i nije htio raditi, već je ona sama došla do tog zaključka, a i ER joj je u vrijeme kad je trebala biti primopredaja, rekao da ne želi raditi, da njega interesira samo plaća i novac i to riječima "mene interesira samo novac, ništa drugo", te je i iz drugih postupaka koji su se vodili kod ovog suda protiv nje, PR i NR, a koje je pokrenuo ER čula da su svjedoci govorili da je pred njima ER rekao da ga ne zanima posao voditelja financija, već samo novac. Međutim, te navode svjedok PR nije potvrdio dok je svjedokinja NR iskazala da ne zna kojim joj je riječima privatni tužitelj rekao, ali je rekao u smislu da ne želi raditi i da ga zanima samo novac, dakle, ovo je interpretacija onog što joj je rekao privatni tužitelj, a s druge strane navodi da nije stekla dojam da privatni tužitelj izbjegava primopredaju, pokazivao je toliku želju da preuzme taj posao, a onda je otišao na bolovanje. Privatni tužitelj je izjavio da je jedino sa ČR razgovarao i rekao joj je „ ČR vidiš kaj s mene delaju, meni je za plaću, a za posel, za ono kaj bum delal mi tolko nije, meni je svejedno kaj bum delal.", dakle, rekao joj je u smislu da mu je za plaću, da mu nisu smjeli smanjiti plaću, a za to postoji i presuda kojom mu je i nadoknađena ta materijalna šteta, dakle, nije rekao u nekom drugom smislu, koji se danas prepričava. Dakle, evidentno je da bio o tome razgovor, te su o tome svi različito iskazivali, međutim, da li netko želi i zna raditi ne utvrđuje se na temelju toga tko je što za nekoga rekao, već na temelju konkretnih radnih rezultata, a i o tome svatko može imati svoje mišljenje i zaključak. I sama okrivljenica je iskazala da je sama zaključila da okrivljenik nije znao i nije htio raditi, iako joj to nije nitko od drugih zaposlenika rekao. Sud joj nije povjerovao da joj je okrivljenik sam rekao da ne želi i ne zna raditi, s obzirom da je pokretao razne, naprijed opisane postupke, kako bi ostao u radnom odnosu u Općini Bednju, gdje je prema vlastitom mišljenju dobro obavljao svoje zadatke.

22. Dakle, okrivljena Jasminka Grabar je sa subjektivne strane postupala sa izravnom namjerom budući da je bila svjesna da su predmetne činjenične tvrdnje neistinite, da postaju pristupačne većem broju osoba , koje se nalaze u sudnicu (sutkinja, zapisničarka, punomoćnik tužiteljice) i da mogu naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a upravo je to i htjela. Povrh navedenog okrivljenica je tempore criminis bila ubrojiva, kao i svjesna da je njezino djelo zabranjeno, te na strani okrivljenice ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da su se u njezinom postupanju osim objektivnih, ostvarila i subjektivna obilježja terećenog djela, za koje je posljedično navedenom i proglašena krivom.

23. Stoga je utvrđeno da je okrivljenica, time što nije ni na koji način izazvana od strane privatnog tužitelja na javnoj raspravi koja je održana pred Općinskim sudom u Varaždinu dana 22. studenog 2018. u predmetu Pn-105/16-18 na pitanje raspravnog suca zašto ER nije radio poslove Voditelja financija nakon što je 2006. godine rješenjem Načelnika raspoređen na to radno mjesto, da li mu to nije omogućeno ili nije htio raditi bez ikakve zadrške izrijekom odgovorila „nije obavljao te poslove jer nije znao raditi i nije htio raditi, dakle, za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, na drugi način i to na javnoj sudskoj raspravi, zbog čega je ona postala pristupačna većem broju osoba, te time počinila kazneno djelo klevete, iz članka 149. stavak 2. KZ/11., jer je isto počinjeno pred većem brojem osoba (zapisničar, sudac i opunomoćenik-odvjetnik), a veći broj osoba predstavlja tri i više osoba.

24. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11. Olakotnim je okrivljenici cijenjena neosuđivanost, te činjenica da uzdržava dvoje djece od koje je jedno dijete bolesno, dok joj otegotnih okolnosti nije našao. Zbog toga je sud okrivljenoj Jasminki Grabar na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 izrekao novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa u visini od 20,00 eura, a što iznosi 600,00 eura, uvjetno na 1 godinu. Visina dnevnog iznosa utvrđena je primjenom članka 42. stavka 5. KZ/11, pa su počiniteljevi prihodi, imovina i ostali podaci potrebni za utvrđivanje visine dnevnog iznosa utvrđeni na temelju slobodne procjene, jer bi njihovo utvrđivanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, obzirom ista prima plaću, te je vlasnica pokretnine, pa bez provođenja dodatnog utvrđivanja vrijednosti imovine nije moguće utvrditi vrijednost njegove imovine. Stoga je, sud kao visinu dnevnog iznosa uzeo iznos od 20,00 eura, procjenjujući takav dnevni iznos na temelju naprijed opisanih primanja i imovine. Sud smatra da će se ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja kako u općem, tako i u posebnom smislu, odnosno da će samo takva kazna izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

25. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 3 mjeseci od pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude. Na temelju članka 43. stavak 1., stavak 2. i stavka 3. KZ/11, ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženici ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora na način da će sud jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

26. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. sud je naložio okrivljenoj Jasminki Grabar platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenice.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu 27. studenog 2025.

Sudac:

Snježana Lukač-Keretić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Privatni tužitelj ER,

2. Okrivljena Jasminka Grabar,

3. Branitelj okrivljenice Marko Božić, odvjetnik iz Varaždina.