REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-108/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KR, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog KR po branitelju odvjetniku Krešimiru Škarici, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod brojem 14 K-433/18-51 od 18. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku ZR, te zamjenice branitelja optuženog, odvjetnice Branke Brkić Nakić,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj 14 K-433/18-51 od 18. siječnja 2021., na temelju članka 450. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 -dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog toga suda pod brojem K-433/18-2 od 11. siječnja 2019. je stavljen izvan snage te je optuženi ŽR proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, nakon čega je, na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 optuženom izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženi je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 i to trošak paušala u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura[1] te trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 2.216,80 kuna / 294,22 eura[1] , i to u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽR po branitelju, odvjetniku Krešimiru Škarici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih navoda preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženog oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje, a podredno da se kazna za kazneno djelo ublaži sukladno žalbenim razlozima. Ujedno je zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

4. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije te u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prethodno dodjeli u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku ZR te zamjenice branitelja optuženika, odvjetnice Branke Brkić Nakić, a u odsutnosti uredno izvještenog optuženika, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Iako u uvodnom dijelu svoje žalbe ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik istu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da iz dokazne građe ne proizlazi da je počinio terećeno kazneno djelo, te da tijekom dokaznog postupka nije utvrđen i dokazan krug činjenica i indicija koje bi sa nedvojbenom sigurnošću dovele do zaključka da je počinio djelo kako mu je stavljeno na teret, i pri tomu iznosi vlastitu analizu izvedenih dokaza.

9.1. Nasuprot iznesenim navodima u žalbi, po ocjeni ovoga suda činjenično stanje u pobijanoj presudi je potpuno i pravilno utvrđeno. Naime, prvostupanjski je sud iznio dostatne i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama a nakon detaljne i iscrpne analize svih izvedenih dokaza pa tako i obrane optuženika, te je ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu oštećenog FR.

9.2. Pravilno je i osnovano prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, nakon detaljne analize iskaza u postupku saslušanih svjedoka, zaključio da teške tjelesne ozljede utvrđene kod oštećenika, isti nije zadobio prethodno u kafiću u kojem je nesporno bio. Osnovano pri tomu prvostupanjski sud utvrđuje, a nakon što je analizirao iskaze djelatnice kafića TR i ČR, da oštećeni utvrđene ozljede nije zadobio u sukobu u kafiću sa nepoznatim mladićem, kako bi to u svom iskazu navodio svjedok DR, čiji iskaz žalitelj u žalbi apostrofira, smatrajući da se radi o jedinom nepristranom i objektivnom svjedoku koji bi ujedno bio i očevidac toga događaja. Po ocjeni ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka DR, osnovano nalazeći da iskaz toga svjedoka nitko nije potvrdio, a i samo ponašanje i radnje oštećenika nakon izlaska iz kafića, kada je poduzeo radnju upravljanja osobnim vozilom i pri tomu uzrokovao prometnu nesreću, nakon čega je samostalno izašao iz vozila te razgovarao sa optuženikom, koji, kako je istaknuo, nije uočio nikakve ozljede na istome, ničim ne upućuju na zaključak da bi oštećeni u prethodnom sukobu u kafiću, do kojega je nesporno došlo, zadobio teške tjelesne ozljede. Valjano u tom pravcu, prvostupanjski sud ističe iskaz svjedokinje TR, zaposlenice u kafiću, u kojem ta svjedokinja navodi da nikakve ozljede na oštećeniku nije vidjela.

9.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kada, doista iscrpnom i opsežnom analizom iskaza saslušanih svjedoka, a posebice ER koja je prolazila mjestom događaja i koja je okolnosno i detaljno opisala na koji način bi optuženik fizički nasrnuo na oštećenog, a koji iskaz je u skladu i sa rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda oštećenog, utvrđuje da bi upravo optuženik fizički nasrnuo na oštećenika i pri tomu mu nanio teške tjelesne ozljede. Svjedokinja ER je u tom pravcu jasno iskazala da bi optuženik oštećenog jako udarao po nosu, licu, sa zatvorenim šakama, a kada je oštećeni pao na tlo, da ga je optuženi počeo „ritati“ po glavi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud iskaz te svjedokinje doveo u vezu sa rezultatima sudsko-medicinskog vještačenja iz kojega proizlazi da utvrđene ozljede kod oštećenog čine jednu cjelinu a mogu nestati udarcem ili da je vjerojatnije, sa više udaraca jakog intenziteta, nekim tupotvrdim predmetom, što može biti i udarci šakama.

9.4. Neutemeljeno, stoga, žalitelj u žalbi navodi da je njegova obrana dana u pravcu da bi oštećenog samo gurnuo i blago ozlijedio trokutom, osnovana, obzirom da bi bila u skladu sa iskazom samog oštećenog. Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika smatrajući da je dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti, kao što je izložio i sasvim uvjerljive razloge zbog čega ne prihvaća iskaz oštećenog u dijelu u kojem tvrdi da ga je optuženik udario trokutom, nalazeći da tu okolnost nije nitko potvrdio, te nesjećanje na događaj u cijelosti prepisuje oštećenikovoj tadašnjoj alkoholiziranosti, što je sasvim i logično obzirom da bi iz podataka prekršajnog naloga proizlazilo da je oštećenom utvrđena koncentracija alkohola od 2,22 g/kg. Osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika u kojoj ističe, a sada u žalbi i ponavlja, da bi bio invalid sa znatnim oštećenjima ruke i apsolutno nepodoban da zada bilo kakve udarce oštećeniku. U tom pravcu se izjasnila sudsko-medicinska vještakinja dr. Andrina Kopjar koja je pregledom raspoložive liječničke dokumentacije za optuženika ocijenila da je ozljedu da je uobičajeno da osoba nakon osam godina od takvog ozljeđivanja, može drugoj osobi zadati udarac šakom jakog intenziteta.

9.5. Prema tomu, uzimajući u obzir sve prednje izloženo, suprotno istaknutim žalbenim navodima da u konkretnom slučaju ima mjesta za primjenu instituta „in dubio pro reo“ valja naglasiti da krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake razborite sumnje, odnosno dvojbe, a na temelju u postupku provedenih postupaka te njihovom pravilnom ocjenom i analizom od strane provostupanjskog suda, donijet je utemeljen i osnovan zaključak o krivnji optuženika za kazneno djelo teške tjelesne ozljede. Stoga žalba optuženika izjavljena iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio i materijalno pravo kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 a kako nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kaznen zakon, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, nije niti osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni iako tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, optuženiku od olakotnih okolnosti cijenio da je osoba starije životne dobi, da bi ove prigode bio izazvan ponašanjem oštećenika, da se radi o neosuđivanoj osobi dok posebno otegotnih okolnosti nije našao. Pravilno vrednujući utvrđene olakotne okolnosti, a uz izostanak otegotnih okolnosti, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, osnovano je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uvjetnu osudu, kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci na rok provjeravanja od jedne godine, obzirom da je ocjene, imajući u vidu njegovu ličnost, obiteljske prilike te prijašnji život, da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da je izrečena uvjetna osuda u svemu primjerena težini djela i krivnji optuženika te će se istom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Obzirom na iznijeto, kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka. 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci, a na temelju članka 482. ZKP/08.

U Šibeniku, 27. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac