Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1211/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci,(OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JJ, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupana po punomoćniku Vladimiru Schmidtu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, (OIB:23057039320), Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave održane 9. listopada 2025., 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su dijelovi odredbe iz čl. 2., čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102721727, solemniziranog po javnom bilježniku Boži Marković, pod br. OU-324/2005, dana 22. studenog 2005. god., te Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006-10312622160/51400607-5102721727 od 04. rujna 2012. god., kao i Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006- 10312622160/51400607-5102721727 od 26. srpnja 2013. god., sklopljenih između tužiteljice JJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao Banke, kojima je tuženik odobrio tužiteljici namjenski kredit u iznosu od 46.590,00 CHF (švicarskih franaka), protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, te kojima je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima obračunatim po srednjem tečaju Banke (tuženika) za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke (tuženika), uz promjenjivu kamatnu stopu na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetni.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, na ime tečajne razlike valute CHF (švicarskog franka) u odnosu na valutu HRK (hrvatsku kunu), te na ime zakonske zatezne kamate na iznos tečajne razlike na dan 30.09.2015. god., umanjeno za iznos priznate preplate, isplatiti tužiteljici JJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 6.060,80 € s pripadajućom zateznom kamatom počam od 01. listopada 2015. god., do 31. prosinca 2022. god., po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, na ime razlike između početne nedospjele glavnice u CHF po početnom isplatnom tečaju i konvertirane nedospjele glavnice u EUR, isplatiti tužiteljici JJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 666,83 € s pripadajućom zateznom kamatom počam od 01. listopada 2015. god., do 31. prosinca 2022. god., pa do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak prouzročen ovom parnicom u iznosu od 2.376,55 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljici u iznosu od 288,43 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,04 EUR od 02.01.2006. pa do isplate,

- 0,28 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 3,79 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 5,05 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 4,58 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 5,32 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 4,12 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 5,14 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- 4,14 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 4,50 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 3,92 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 4,56 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 6,99 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 7,56 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 11,98 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 2,95 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- 9,77 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 13,88 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 13,13 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 11,11 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 10,21 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 6,01 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 6,35 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 11,45 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 9,83 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 7,20 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 8,68 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 12,25 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 14,69 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 12,45 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 12,62 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 12,50 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 14,62 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 12,25 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 14,54 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 12. lipnja 2023. podnijela protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetenosti dijelova odredbi čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400608-5102721727 sklopljenog među strankama 22. studenog 2005., Aneksa broj 2, Ugovora o kreditu broj 2402006-103126221160/51400607- 5102721727 sklopljenog među strankama 4. rujna 2012., i Aneksa broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006-10312622160/51400604-5102721727 sklopljenog među strankama 26. srpnja 2013., potom radi isplate iznosa preplaćenog na ime tečajne razlike valute CHF u odnosu na valutu HRK, isplate iznosa razlike između početne glavnice i konvertirane glavnice umanjeno za priznatu preplatu u konverziji, a sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tužiteljica je, za slučaj da sud ne prihvati tužbene zahtjeve navedene u st.1. obrazloženja, zatražila da sud utvrdi ništetnim i Aneks broj 3 Ugovora o kreditu sklopljen među strankama 19. siječnja 2016., te da naloži tuženoj isplatu na ime tečajne razlike valute CHF u odnosu na valutu HRK sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužiteljica je u tužbi navela da zadržava pravo specificirati iznose potraživanja nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

4. Iz navoda tužbe proizlazi da je Ugovorom o kreditu od 17. studenog 2005. tužena odobrila i stavila tužiteljici na raspolaganje namjenski kredit za kupnju nekretnine u iznosu od 46.590 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u otplatu, da je tada utvrđeni anuitet iznsio 312,38 CHF.

5. Dalje proizlazi da su među strankama 4. rujna 2012. i 24. srpnja 2013. sklopljeni Aneksi broj 2 kojima su umanjivani anuiteti otplate kredita, da je do toga došlo iz razloga što je tužiteljica 31. kolovoza 2012. na ime duga po kreditu jednokratno uplatila tuženoj iznos od 40.000,00 HRK , te da je jednokratnu uplatu izvršila i 24. srpnja 2013.

6. Nadalje je tužiteljica navela da je među strankama 19. siječnja 2016. sklopljen Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj 5102721727 kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te da je tužiteljica kredit u cijelosti otplatila 31. kolovoza 2016.

7. Tužiteljica navodi da su naprijed navedene odredbe Ugovora o kreditu i Aneksa ništetne iz razloga što o odredbama ugovora tužiteljica nije mogla sa tuženom pregovarati, da je prilikom sklapanja ugovora i aneksa korištena terminologija koja njoj kao potrošaču nije bila razumljiva, da kao potrošač nije imala nikakav utjecaj na sadržaj ugovora o kreditu niti aneksa, da nije razumjela stvarni utjecaj spornih odredbi ugovora na visinu njene konačne novčane obveze nastale sklapanjem ugovora o kreditu.

8. Tužiteljica smatra da su sporne ugovorne odredbe iz navedenih razloga uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, da je to suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje, jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja i načelu zabrane zlouporabe prava.

9. Tvrdi da su takove odredbe ugovora protivne odredbama čl.96. i 97. Zakona i o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 97/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 – dalje ZZP/07), te čl.49. i čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 10/15, - dalje ZZP/14), a koje odredbe da su bile na snazi u vrijeme izvršavanja ugovora, da su stoga sporne ugovorne odredbe nepoštene i kao takove ništetne u smislu odredbi čl.102. ZZP/07 i čl.55. ZZP/14.

10. Nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja po vještaku KJ, tužiteljica je podneskom od 3. rujna 2025. specificirala tužbene zahtjeve na način kako je to navedeno u toč.I. do toč.IV. izreke ove presude.

11. Tužena se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivila navodima tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevima, navela da je tužbeni zahtjev tužiteljice neodređen, progivorila aktivnoj legitimaciji tužiteljice navodeći da uplate s osnova Ugovora o kreditu i Aneksa nije vršila isključivo tužiteljica, da je uplate vršio i MJ, da stoga tužiteljici ne pripada pravo tražiti od tužene isplatu iznosa, osporila je tužiteljici status potrošača navodeći da je nekretnina kupljena sredstvima kredita, građena i adaptirana u svrhu turističkog iznajmljivanja, a što da nije bila namjena kredita stavljenog tužiteljici na raspolaganje.

12. Tužena je osporila tužiteljici pravo i pravni interes da nakon konverzije zahtjeva od tužene isplatu iznosa koje tužiteljica traži, tvrdi da na strani tužiteljice zaključenjem Ugovora i aneksa nije nastala nikakova šteta, da u pravima i obvezama ugovornih strana nije bilo neravnoteže, da je ugovorena valutna klauzula predstavljala nedopuštenu ugovornu odredbu, da je mogućnost ugovaranja valutne klauzule bila propisana čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ), da je i mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope također bila propisana ZOO, da iz spornih ugovornih odredbi za tuženu nije proizašao nikakav ekstra profit.

13. Tužena je osporila tužiteljici i navode o tijeku zakonskih zateznih kamata, te istakla prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

14. Također, tužena je istakla i prigovor radi prijeboja, navodeći da postoje tražbine tužene prema tužiteljici s osnova plaćanja anuiteta kredita po nižoj kamatnoj stopi i visini tečaja CHF, kao i da postoji potraživanje tužene u odnosu prema tužiteljici s osnova preplate koje je tužena priznala tužiteljici prilikom konverzije kredita.

15. Prigovor prijeboja je konačno specificirala nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja podneskom od 3. listopada 2025. na način kako je to navedeno u toč.V. izreke ove presude.

16. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 7), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102721727 sklopljen između tužiteljice i tuženika 4. rujna 2012. (list 9), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102721727 sklopljen između tužiteljice i tuženika 26. srpnja 2013. (list 10), Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj 5102721727 od 19. siječnja 2016. (list 11 do 17), Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102721727 od 17. studenog 2005. (list 18 do 25), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između ŽJ kao prodavatelja i JJG kao kupca **.**.2005. (list 26 do 30), otplatni plan (list 213 do 216), plan otplate za kredit koji se otplaćuje u anuitetima (list 217 do 220),pregled prometa po partiji kredita 51141511511 za razdoblje od 1.9.2015. do 7.9.2016. (list 221 do 24), otplatni plan za kredit (list 225 do 230), otplatni plan (list 230 do 248), obavijest i promjeni uvjeta po kreditu (list 249 do 250), obavijest o promjeni kamatne stope (list 251 do 258), potvrda o uvjetima otplate (list 259), obavijest o kreditu (list 260), obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 261), otplatni plan za kredit (list 262 do 268), pregled prometa po partiji kredita 5102721727 za razdoblje od 1.12.2005. do 29.9.2015. (list 269 do 282), odgovor na tužbu (list 288 do 319), podnesak tužiteljice od 4. veljače 2025. (list 556 do 563), podnesak tuženika zaprimljen 20. ožujka 2025. (list 575 do 589), podnesak tuženika od 25. ožujka 2025. (list 617 do 622), podnesak tužiteljica od 27. ožujka 2025. (list 623 do 624), saslušao tužiteljicu (list 626 do 627), podnesak tužiteljice od 16. travnja 2025. (list 630 do 633), proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku KJ, podnesak tuženika od 25. srpnja 2025. (list 649 do 672), izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka KJ od 1. kolovoza 2025. (list 673 do 692), račun vještaka broj 39-1-1 od 1. kolovoza 2025. (list 693), podnesak vještaka od 1. kolovoza 2025. (list 694 do 698), podnesak tužiteljice od 3. rujna 2025. (list 702 do 704), podnesak tuženika od 3. listopada 2025. (list 705 do 716), podnesak tuženika od 8. listopada 2025. (list 718), troškovnik tužiteljice (list 720).

17. Sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Među strankama nije sporno da su 17. studenog 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102721727, a niti da su 4. Rujna 2012., 26. srpnja 2013. sklopile Anekse broj 2 Ugovora o kreditu, kao što nije sporno ni da su 19. siječnja 2016. sklopile Aneks broj 3 Ugovora o kreditu kojim je regulirana konverzija kredita denominiranog u KN s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

19. Nije sporno ni da je tužiteljica kredit u cijelosti otplatila 31. kolovoza 2016.

20. Uvidom u ugovor o kreditu od 17. studenog 2005. utvrđeno je da je tužena tužiteljici na raspolaganje stavila iznos od 46.590,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj (čl.2.), da je namjena kredita bio stambeni kredit (čl.3.), da je ugovoren rok vraćanja 240 mjeseci od puštanja kredita u tečaj (čl.6.), da je ugovorena otplata kredita u 240 mjesečnih anuiteta u iznosu anuiteta od 312,38 CHF (čl.7).

21. Iz čl.7.st.3. Ugovora o kreditu (list 18) proizlazi da su ugovorne strane ugovorile valutnu klauzulu, da je tužiteljica potpisom ugovora potvrdila da ju je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, dok iz sadržaja čl.8. Ugovora o kreditu proizlazi utvrđenim da je među ugovornim stranama ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,19%, te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

22. Uvidom u Aneksa broj 2 od 4. rujna 2012. (list 9), utvrđeno je da je tim aneksom utvrđen novi anuitet kredita na iznos 258,13 CHF te da se taj Aneks odnosi na ugovor o kreditu iz 2005.

23. Uvidom u Aneks broj 2 Ugovora o kreditu sklopljen među strankama 26. srpnja 2013., (list 10), utvrđeno je također da je izvršena izmjena iznosa anuiteta na iznos od 199,28 CHF.

24. Iz sadržaja Aneksa broj 3 Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 19. siječnja 2016. (list 11), utvrđeno je da je tim ugovorom izvršena konverzije ugovora o kreditu zaključenog među strankama 17. studenog 2005. na način da je regulirana konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 102/15 - dalje ZID ZPK).

25. Također je utvrđeno (čl.5.) da je nedospjela glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. iznosila 11.077,88 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) na dan podmirenja, a koja će se podmirivati sukladno otplatnom planu iz čl.9. Aneksa broj 3.

26. Iz čl.5.3. Aneksa broj 3 utvrđeno je postojanje preplate tužiteljice s osnova osnovnog ugovora o kreditu u iznosu od 10.152,42 kn.

27. Iz čl.6.1. Aneksa broj 3 proizlazi da je ugovorena primjena visine kamatne stope na 3,23 % godišnje, a sukladno čl.11. st.5. ZID ZPK.

28. Neosnovani su navodi tužene da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl.186 b ZPP.

29. To ne proizlazi iz sadržaja tužbe tužiteljice.

30. Tužiteljica je u tužbi samo navela da predlaže da naslovljeni sud naloži tuženiku dostavu dokumentacije koju sama nije posjedovala, ali da nije postavljan tužbeni zahtjev u tom smislu.

31. Točni su navodi tužene da tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u tužbi nije bio dovoljno određen.

32. To ne osporava niti tužiteljica, ali je u tužbi navela da će tužbene zahtjeve koji se odnose na isplatu specificirati nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

33. Po mišljenju ovog suda, obzirom na nedostatak potpune dokumentacije u vrijeme podnošenja tužbe i obzirom da nije stručna osoba, tužiteljica zahtjeve upravljene na isplatu, a navedene u toč.II i toč.III. izreke ove presude, nije niti mogla točno postaviti – specificirati prije provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja.

34. Neosnovani su i navodi tužene o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice iz razloga što da uplate po kreditu nije vršila samo ona, da su iz vršile i druge osobe, odnosno MJ.

35. Iako ta činjenica proizlazi utvrđenom i iz nalaza vještaka KJ, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je MJ bio njen suprug, da je i nakon rastave braka 1995. nastavila čuvati njegovu majku, a koju činjenicu tužena nije dovela u pitanje nikakovim dokazima.

36. Stoga sud smatra, a prvenstveno cijeneći činjenicu da nema dokaza o tome da je MJ zatražio da mu tužena nešto plati s osnova predmetnog ugovora o kreditu, da je i navedenu uplatu u iznosu od 1.150,00 kn, odnosno 181,59 CHF MJ platio 15. listopada 2014. u ime tužiteljice, te da ta činjenica ne dovodi u pitanje postojanje aktivne legitimacije tužiteljice da zahtjeva isplatu iznosa od tužene.

37. Nije osnovan niti prigovor tužene da tužiteljica nema status potrošača jer da je iznos kredita uporabila za izgradnju i adaptaciju nekretnine s namjerom izdavanja u turističke svrhe.

38. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojeg je tužiteljica sklopila sa ŽJ **.**.2005., dakle neposredno prije ishođenja kredita od tužene, utvrđeno je da je tužiteljica kupila stan u prizemlju stambene kuće u [adresa], te da iz sadržaja tog ugovora ne proizlazi utvrđenim da je tužiteljica tu nekretninu kupila sa namjerom izdavanja u turističke svrhe.

39. Iz iskaza tužiteljice (list 626) također proizlazi utvrđenim da ona predmetnu nekretninu nikada nije iznajmljivala nego da ju je koristila za stanovanje nje i njenog sina.

40. Iz njenog iskaza također proizlazi da ona nikada nije imala obrt niti poduzeće.

41. Tužena nije nikakovim dokazima dovela u pitanje istinitost iskaza tužiteljice, nije njen iskaz niti osporila, te sud smatra da tužiteljica ima status potrošača u smislu odredbe čl.5. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP).

42. Sukladno navedenom članku, potrošač je fizička osoba, ali samo kada sklapa ugovor ili djeluje na tržištu izvan profesionalne ili obrtničke djelatnosti.

43. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o kreditu 17. studenog 2005. imala status potrošača, da je ugovor sklopila kao fizička osoba u svrhu kupnje stana, a radi zadovoljenja vlastite potrebe tužiteljice i njenog sina.

44. Da je tužiteljica imala status potrošača proizlazi utvrđenim i iz činjenice da je nakon osnovnog ugovora o kreditu, tužena s tužiteljicom sklopila Aneks broj 3 kojim je izvršena konverzija kredita, te da je taj Aneks sklopljen sukladno odredbama ZID ZPK.

45. Dakle, ukoliko je tužena smatrala da tužiteljica nema status potrošača, onda zasigurno s njom ne bi sklapala aneks broj 3 sukladno ZID ZPK.

46. Nije u pravu tužena kada tvrdi da nakon što je među strankama sklopljen Aneks broj 3 i izvršena konverzije kredita, tužiteljica više nema niti pravo niti pravnu osnovu, a niti pravni interes utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 17. studenog 2005., a niti da joj pripada pravo na obeštećenje.

47. Nije sporno, a to je utvrđeno i provedenim knjigovodstveno - financijskim vještačenjem, da je Aneks broj 3 sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZID ZPK).

48. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH), iz predmeta Gos 1/2019, Sporazum o konverziji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

49. Međutim, po mišljenju ovog suda, činjenica da je među strankama sklopljen sporazum o konverziji (Aneks broj 3), ne lišava tužiteljicu prava na potpuno obeštećenje ukoliko niti sklopljenim dodatkom ugovora nije uspostavljena pravična ravnoteža ugovornih strana.

50. Osim toga, iz Aneksa broj 3 ugovora o kreditu ne proizlazi da se tužitelj sklapanjem istoga odrekla svoje tražbine.

51. Po mišljenju ovog suda, treba imati u vidu razloge donošenja ZID ZPK/15, odnosno namjeru zakonodavca da zbog notornih socijalnih problema korisnika kredita u CHF, njihov položaj barem djelomično izjednači sa položajem korisnika kredita u drugim valutama.

52. Cijeneći praksu suda EU, zakonska intervencija u predmetne ugovorne odnose ne može imati nikakvih štetnih posljedica za potrošače u smislu njihove zaštite koju im jamči Direktiva 93/13/EEŽ, a što u ovom slučaju znači vračanje ugovorne pozicije tužitelja u položaj kao da ništetne odredbe nisu niti postojale.

53. Stoga tužiteljici, po mišljenju ovog suda i nakon sklapanja Aneksa broj 3, pripada pravo na potpuno obeštećenje s osnova ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i promjeni valutne klauzule, te neisplaćenih iznosa navedenih u toč.II. i toč.III. izreke ove presude.

54. Da tužiteljici pripada pravo na obeštećenje i nakon konverzije kredita, proizlazi i iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) zauzetog u odluci Rev-1096/2022, a kojim se daje pravo potrošačima sa konvertiranim kreditima na puno obeštećenje.

55. Tužiteljica potražuje preplaćene iznose na ime ništetnih ugovornih odredbi koje propisuju izmjenu tečaja valute CHF na temelju jednostrane odluke banke, a koje preplate su se dogodile do trenutka sklapanja ugovora o konverziji odnosno Aneksa broj 3.

56. Tužiteljica smatra da i nakon sklapanja Aneksa broj 3 ima pravo na isplatu razlike s osnova ništetnih odredbi osnovnog ugovora, jer da sklapanjem Aneksa broj 3 nije otklonjena ranija neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

57. Po mišljenju ovog suda, a i u smislu odluke VSRH Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., i u slučaju kada je kredit konvertiran, tužiteljica kao korisnica kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neosnovano o tome što je ugovorena konverzije kredita, a iz razloga što sklapanjem dodataka osnovnog ugovora, nije u cijelosti podmiren dug tužene prema tužiteljici.

58. Kako ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl. 326. st.2. ZOO).

59. Tužiteljica je na okolnost da na njegovoj strani i nakon konverzije kredita postoji preplata, odnosno da konvertiranjem tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, te da nije uklonjena neravnoteža među strankama nastala uslijed ništetnih odredbi osnovnog ugovora, predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

60. Provedenim financijskim vještačenjem, utvrđeno je da i nakon sklapanja Aneksa broj 3 - nakon konverzije, i nadalje postoji nenaplaćeno potraživanje tužiteljice, odnosno da u postupku konverzije tužiteljica nije u cijelosti obeštećena.

61. O visini potraživanja tužiteljice biti će obrazloženo dalje u ovoj presudi.

62. Sukladno navedenom, sud je utvrdio da tužiteljica i nakon sklapanja Aneksa broj 3 ima pravo zahtijevati da sud utvrdi ništetnim dijelove odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 17. studenog 2005.,a također odredbi Aneksa broj 2 sklopljenih 4. rujna 2012. i 26. srpnja 2013., obzirom da se ti aneksi odnose na visinu anuiteta kredita koji je prethodno utvrđen u osnovnom ugovoru o kreditu, te da je do sklapanja tih aneksa došlo na isti način na koji je sklopljen ugovor o kreditu iz 2005.

63. Tužiteljica je u tužbi navela, a potom i pred sudom iskazala da prilikom sklapanja ugovora o kreditu 2005. nije imala niti pravo pregovarati sa tuženom o uvjetima ugovora pa ni o visini kamatne stope i tečaju valute, da nije znala točno što znači promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula, da joj u banci nisu rekli da će se kamatna stopa mijenjati, da su izmjene anuiteta kredita, izmjene visine kamatne stope i tečaja CHF vršene jednostranim odlukama banke, da je ugovor bio unaprijed sastavljen, a koju činjenicu je sud utvrdio i uvidom u ugovor o kreditu od 17. studenog 2005. i u Anekse broj 2.

64. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF (čl.2., čl.7. i čl.8. Ugovora o kreditu) sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužiteljici kao potrošaču u smislu odredbe čl.84. ZZP/03 koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 17. studenog 2005.

65. Stoga sud smatra da je dopušteno ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

66. Po mišljenju ovog suda tužena, a na kojoj je u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu, pa ni odredbama Aneksa broj 2, među strankama pojedinačno pregovaralo.

67. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužiteljice, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužiteljici nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.

68. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužiteljici lako razumljive, iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogla u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.

69. Tužiteljica kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogla procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za nju proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije tužiteljica na razumljiv način informirana o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.

70. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužiteljice utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta, bez ikakovog davanja mogućnosti tužiteljici da o tim promjenama pregovara.

71. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužiteljicu, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužiteljice kao dužnika, mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužiteljica nije mogla predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imala egzaktne kriterije.

72. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl.4. ZOO protivno načelu savjesnosti poštenja.

73. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.

74. Po mišljenju ovog suda, kao mjerilo ponašanja na strani tužiteljice kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

75. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija, kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.

76. Kako je sud utvrdio da tužena, prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljicom, nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu navedne u toč.I. izreke presude ništetne, te je u tom smislu usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice naveden u toč.I. izreke ove presude.

77. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda VSRH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.

78. Odredbe čl.502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi i odredbama čl. 138a ZZP/07 te čl. 118 ZZP/14, da se obvezuju ostali sudovi na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

79. Osim toga odredbom čl.327 ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

80. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi, zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji, temeljem čl.502 c ZPP i čl.118. ZZP (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđena u kolektivnom sporu.

81. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, a ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

82. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.

83. Odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu visinu kamatne stope i tečaj valute nisu ništetne same po sebi i u pravu je tužena kada tvrdi da je dopuštenost ugovaranja takvih odredbi bila propisana odredbama ZOO (čl.26. i čl.22).

84. Međutim, sud je naprijed naveo iz kojih razloga je utvrdio da su takove odredbe ugovora o kreditu ništetne.

85. Tužiteljica nije postavila tužbeni zahtjev na isplatu pretplate nastale po osnovu promjene visine kamatne stope.

86. Stoga sud o istome neće posebno obrazlagati, a i sama tužiteljica je u podnesku od 3. rujna 2025. navela da ne potražuje preplatu po osnovi promjene kamatne stope, te i sama navodi da je u tom dijelu nastupila zastara potraživanja.

87. Nije osnovan prigovor zastare tužene koji se odnosi na tužbu u dijelu u kojem je tužiteljica postavila tužbene zahtjeve navedene u toč.II. i toč.III. izreke presude.

88. Tužba tužiteljica ponesena je sudu 12. lipnja 2023., a ne kako tvrdi tužena da je podnesena 4. kolovoza 2023.

89. Tužiteljica svoje pravo na naplatu potraživanja iz toč.II.i toč.III. izreke ove presude ostvaruje sukladno odredbi čl.1111. ZOO kojim je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili u zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

90. Prema Objedinjenom shvaćanju VSRH Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kada je ništetnost već ustanovljenja u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđene ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivanju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

91. Kako se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina propisan čl.225 ZOO.

92. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe,a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1. ZOO kao posljedice utvrđivanja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na koji drugi način ustanovljena ništenost ugovora.

93. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-14401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kada je taj spor pravomoćno okončan.

94. U odnosu na ništenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi spor je pravomoćno okončan 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13), a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli presuda je pravomoćna 14. lipnja 2018. (presuda VSRH Rev-2245/17 od 14. lipnja 2018.).

95. Obzirom da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 12. lipnja 2023., to su tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na isplatu iznosa preplaćenog s osnova promjene tečaja valute CHF te i isplata iznosa razlike između početne nedospjele glavnice u CHF po početnom isplatnom tečaju i konvertirane nedospjele glavnice u EUR, podneseni unutar roka od 5 godina i nisu u zastari.

96. Kako je sud već naprijed naveo i obrazložio, tužiteljica i nakon konverzije kredita iz CHF valute u valutu EUR, ima pravo zahtijevati preplaćene iznose, odnosno ima pravo na potpuno obeštećenje – naplatu iznosa koji joj nisu plaćeni niti priznati u trenutku konverzije 30. rujna 2015.

97. Na okolnost utvrđivanja visine iznosa koje tužiteljica potražuje, sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku KJ.

98. Sud je u cijelosti cijenio točnim, istinitim i stručnim nalaz i mišljenje navedenog vještaka, jer izračune vještaka stranke nisu dovele u pitanje nikakovim dokazima, a niti su osporile matematički izračun vještaka.

99. Osim toga, vještak KJ je detaljno navela i obrazložila na koji način je došla do izračuna utvrđenih u njenom mišljenju, odnosno na koji način je utvrdila visinu iznosa koje potražuje tužiteljica tužbenim zahtjevima postavljenim u toč.II. i toč.III. izreke ove presude.

100. Vještak KJ je nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica na ime tečajne razlike valute CHF u odnosu na valutu HRK te na ime zakonske zatezne kamate na iznos tečajne razlike na dan 30. rujna 2015. (dan konverzije), umanjen za iznos priznate preplate u konverziji, utvrdila na iznos 6.060,80 EUR, a koji iznos potražuje tužiteljica tužbenim zahtjevom iz toč.II. izreke presude.

101. Na ime razlike između početne nedospjele glavnice u CHF po početnom isplatnom tečaju, i nedospjele glavnice utvrđene u EUR prilikom konverzije, vještak je utvrdila na 666,83 EUR, a taj iznos tužiteljica potražuje u tužbenom zahtjevu iz toč.III. izreke presude.

102. Na dosuđene iznose iz toč.II. i toč. III. izreke ove presude, a u smislu odredbe čl. 1115. ZOO tužiteljici pripada i pravo da od tužene traži plaćanje zakonske zatezne kamate propisane čl.29. ZOO, a što tužiteljica i traži u postavljenim tužbenim zahtjevima.

103. Odredbom čl.1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.

104. U odnosu na iznose iz toč.II. i toč.III. izreke ove presude, a obzirom da se radi o iznosima preplate utvrđenim kao razlika do postupka konverzije 30. rujna 2015., to zakonske zatezne kamate na te iznose teku od 1. listopada 2015.

105. Visinu stope zakonske zatezne kamate propisuje čl.29. ZOO, a cijeneći da je tužiteljica visinu zakonske zatezne kamate postavila u skladu s tom odredbom zakona, sud je u cijelosti usvojio i zahtjeve tužiteljice koji se odnose na visinu stope zatezne kamate određene na preplaćene iznose.

106. Tužbenim zahtjevima navedenim u toč.II. i toč.III. izreke ove presude, a koje tužbene zahtjeve je tužiteljica specificirala podneskom od 3. rujna 2025. (list 702), tužiteljica nije izvršila preinaku tužbe kako to pogrešno tvrdi tužena.

107. Naime, tužiteljica je već u tužbi zatražila isplatu na ime preplate tečajne razlike valute CHF, razlike između početne glavnice i konvertirane glavnice sve sa pripadajućim zateznom kamatom, a kako je zatražila i u podnesku od 3. rujna 2025.

108. Razlika u iznosima koje je tužiteljica zatražila u tužbi od iznosa zatraženih u podnesku od 3. rujna 2025. po mišljenju ovog suda ne predstavlja preinaku obzirom da se radi o zahtjevima i iznosima koji potječu iz iste činjenične osnove, ugovora o kreditu od 17. studenog 2005., odnosno utvrđene ništetnosti odredbi iz toč.I. izreke ove presude i nastalih posljedica.

109. Takovo shvaćanje zauzeo je i VSRH na sjednici održanoj 27. svibnja 2024.

110. Također, niti u dijelu koji se odnosi na povećanje tužbenih zahtjeva nije nastupila zastara obzirom da je ista prekinuta već podnošenjem tužbe tužiteljice.

111. Mada je tužiteljica u tužbi zatražila da sud obveže tuženu na plaćanje pripadajućih zakonskih zateznih kamata sa tijekom od uplate svakog pojedinog iznosa pa do isplate, specificiranjem zahtjeva za tijek zakonskih zateznih kamata na utvrđene iznose preplate tek nakon dana konverzije, odnosno od 1. listopada 2015. također nije preinačena tužba, a obzirom da je utvrđeno da ni glavni zahtjevi tužiteljice u tom smislu nisu preinačeni.

112. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti utvrdio osnovanim tužbene zahtjeve tužiteljice, te presudio kao u toč.I., toč.II. i toč.III izreke ove presude.

113. Prigovor tužene radi prijeboja sud nije cijenio osnovanim, te je utvrdio da ne postoji potraživanje tužene prema tužiteljici navedeno u toč.V. izreke ove presude.

114. Po mišljenju ovog suda, tuženoj ne pripada pravo da od tužiteljice traži isplatu iznosa koje je tužiteljica platila po nižoj kamatnoj stopi i nižem anuitetu od početno ugovorenog.

115. Ovo iz razloga što ugovorne odredbe koje su ovom presudom utvrđene ništetnima, nisu utvrđene ništetnima zbog postupanja tužiteljice, odnosno tužiteljica nije odgovorna za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi.

116. Kako je već sud naveo, sve odredbe ugovora o kreditu definirane su isključivo od strane tužene, te stoga tužiteljica ne može snositi posljedice ništetnih odredbi koje je na svoju štetu odredila isključivo tužena svojom voljom.

117. Osim toga, tužiteljica na ime plaćanja anuiteta umanjenih uslijed smanjenja visine kamatne stope i tečaja valute CHF nije ništa stekla, obzirom da je stjecanje bilo jedino u korist tužene kao banke.

118. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., te čl.155. st.3. ZPP, te čl. 29. ZOO.

119. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR), troškovniku tužitelja, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.

120. Tužiteljica je troškovnikom od 9. listopada 2025. zatražila naknadu troškova postupka u iznosu od 2.376,55 eura.

121. Sud je zahtjev tužiteljice u cijelosti utvrdio osnovanim, te zatraženi trošak dosudio.

122. Utvrđeni i dosuđeni trošak tužiteljice, sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.1. Tarife), zastupanja na ročištima 21. siječnja 2025., 2. travnja 2025. i 9. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.9.1. Tarife), troškova sastava podneska tužiteljice od 4. veljače 2025., 27. ožujka 2025. 16. travnja 2025. i 3. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eur (tbr.8.1. Tarife), troškova PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 400,00 eura (tbr.46 Tarife), troška knjigovodstveno - financijskog vještačenja u iznosu do 350,00 eura, te sudske pristojbe na tužbu i presudu i zatraženom iznosu od 26,55 eura.

Mali Lošinj, 27. studeni 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Vladimir Schmidt, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Damir Metelko, odvjetnik