Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-41/2023-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika NV, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika NV protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1670/19-41, od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćajući žalbu okrivljenika NV, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet upućuje tom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika NV zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci , nakon čega je, na temelju članka 56. stavka 2. 3. i 4. KZ/11, okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koji je osuđen neće izvršiti, ukoliko isti, u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ispuni posebnu obvezu iz članka 62. stavka 2. točke 1. KZ/11, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

2. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 1. KZ/11 okrivljenom NV OIB: [osobni identifikacijski broj] je uz uvjetnu osudu naloženo ispunjenje posebne obveze popravljanja štete pričinjene kaznenim djelom, na način da u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude oštećenom trgovačkom društvu Instar Informatika d.o.o. Zagreb, Heinzlova 15, OIB: 64308723629, na ime nastale štete vrati iznos od 12.081,45 kuna.

3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne okrivljeniku, ukoliko u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

4. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenom trgovačkom društvu Instar Informatika d.o.o. Zagreb, Heinzlova 15, OIB: 64308723629 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 24.162,90 kuna koji iznos su solidarno dužni uplatiti okrivljena IV, sada N, prema presudi broj K-340/2019, od 21. lipnja 2019., pravomoćnoj 23. srpnja 2019. i okrivljeni NV OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], svaki u jednoj polovini dugovanog iznosa, u iznosu od 12.081,45 kuna, u roku od 15 dana po isteku roka u kojemu je naloženo da popravi štetu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, okrivljeni NV je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

6. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08, kazneni nalog izdan presudom tog suda poslovnog broja K-340/2019, od 21. lipnja 2019., u odnosu na okrivljenog NV, stavljen je izvan snage.

7. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni NV osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja te odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se preinači presuda i okrivljenika oslobodi optužbe, odnosno izrekne blažu kaznu, a oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti ili djelomično uputi u parnični postupak te oslobodi okrivljenika od plaćanja troškova kaznenog postupka. U žalbi je također zatraženo da se okrivljenika izvijesti o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o njegovoj žalbi.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

10. Na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izvještenog Županijskog državnog odvjetništva u Splitu te okrivljenika NV za kojeg se poziv vratio neuručen s naznakom dostavljača da je obaviješten, ali da nije predigao pošiljku.

11. Žalba okrivljenika NV je osnovana.

12. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljeni je pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći, između ostaloga, kako mu je posebnom obvezom naloženo vraćanje iznosa u visini od 12.081,00 kuna (ispravno bi bilo 12.071,45 kuna), da bi mu u odluci o imovinskopravnom zahtjevu, na temelju odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08, bilo naloženo solidarno vraćanje cjelokupnog iznosa u visini od 24.162,60 kuna (ispravno bi bilo 24.162,90 kuna), zajedno s okrivljenom IV i to u jednoj polovini navedenog iznosa. Solidarno namirenje da znači vraćanje cjelokupnog iznosa od bilo kojeg okrivljenika pa da nije jasno na koji način je okrivljeniku naloženo vraćanje dužnog iznosa, solidarno ili u polovici dosuđenog dijela, s obzirom na to da se ta dva načina međusobno isključuju, čime je u ovom dijelu izreka presuda proturječna, a i nejasna.

13. Okrivljenik je u potpunosti u pravu kada ističe da bi na opisani način bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva u svojoj žalbi jer je člankom 43. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) jasno propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

13.1. Dakle, u situaciji kada je okrivljeniku NV u točki IV. izreke, na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, naloženo ispunjenje posebne obveze popravljanja štete počinjene kaznenim djelom, na način da u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, oštećenom trgovačkom društvu Instar Informatika d.o.o., na ime nastale štete vrati iznos od 12.081,45 kuna, odnosno polovicu dugovanog iznosa, tada je tom dijelu izreke u potpunosti proturječan dio pod točkom VI., gdje je okrivljeni, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, obvezan solidarno s okrivljenom IV, sada N, isplatiti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 24.162,90 kuna trgovačkom društvu Instar Informatika d.o.o.

13.2. Osim toga, odluka pod točkom VI. izreke je proturječna i samoj sebi jer u nastavku te točke sud ističe kako je navedeni iznos svaki od okrivljenika dužan isplatiti u jednoj polovini dugovanog iznosa u visini od 12.081,45 kuna. Potpuno je u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da se radi o dva načina ispunjenja tražbine koja su međusobno konkurirajuća i koja isključuju jedan drugog, što izreku presude, a time i čitavu presudu u pogledu odlučnih činjenica čini u znatnoj mjeri proturječnom, do mjere da se ne može ispitati.

14. Pored toga, ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i na drugi način, što okrivljenik nije u svojoj žalbi isticao. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude u pogledu odlučnih činjenica postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju pregledanih isprava u postupku i samih tih isprava. Tako u točki 9. presude prvostupanjski sud navodi da iz preslika korespondencije između trgovačkih društava Dekora doma d.o.o. i Instar Informatika d.o.o. proizlazi da je društvo Instar Informatika po ponudi 795/P01/1 uplatilo 50% avansa kako je zatraženo, u iznosu od 12.081,45 kuna, a da je drugih 50%, također u iznosu od 12.081,45 kuna, plaćeno 23. srpnja 2018. Međutim, ponuda broj 795/P01/01 društva Dekora doma d.o.o., koja se nalazi na listu 6 spisa, na koju se prvostupanjski sud poziva i koju je pregledao u dokazne svrhe, se uopće ne odnosi na trgovačko društvo Instar Informatika d.o.o., već na kupca ČV, kako je to i naznačeno u samoj ispravi te se uopće ne radi ni o iznosu od 24.162,90 kuna, kako je to sadržano u činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude, već o iznosu od 25.769,00 kuna. Dakle, prvostupanjski sud u točki 9. obrazloženja potpuno pogrešno reproducira sadržaj isprave ponude broj 795/P01/01, a uz to je očito da se ova ponuda uopće ne odnosi na oštećenika Instar informatika d.o.o. pa je i na taj način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, kako je to već ranije navedeno.

15. Isto tako, ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud na još jedan način počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se također ne ukazuje u žalbi okrivljenika, i to time što je prvostupanjski sud, nakon što je dao razloge o činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku, u točki 12. iznio razloge o izboru vrste i mjere kazneno pravne sankcije te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, troškovima kaznenog postupka i stavljanju izvan snage kaznenog naloga, poslovnog broja K-340/2019 od 21. lipnja 2019., dok je u potpunosti propustio dati razloge o krivnji okrivljenika.

16. Pitanje krivnje, kao subjektivnog odnosa počinitelja prema kaznenom djelu i posljedici, u kaznenom postupku je nesumnjivo odlučna činjenica pa je upravo stoga u članku 459. stavku 5. ZKP/08 izrijekom propisano da je o tom pitanju sud osobito dužan dati jasne razloge.

17. Sastojci krivnje su propisani člankom 23. KZ/11, kojim je određeno da je kriv za kazneno djelo onaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je nehaj kažnjiv, koji je bio svjestan ili je bio dužan ili je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Dakle, da bi se okrivljenika u kaznenom postupku moglo proglasiti krivim, nije dostatno da se u njegovom postupanju ostvare sva bitna obilježja nekog kaznenog djela koja su propisana u posebnom dijelu kaznenog zakona, već je potrebno da se na strani počinitelja kumulativno ostvare i određeni subjektivni elementi sadržani u članku 23. KZ/11.

18. Upravo stoga sud u presudi mora dati jasne razloge, ne samo u odnosu na činjenična utvrđenja koja se tiču postupanja počinitelja, kojim su ostvarena zakonom propisana obilježja određenog kaznenog djela, već i za svaku od tih odlučnih činjenica propisanih čankom 23. KZ/11, što je u konkretnom slučaju sud propustio učiniti, radi čega se prvostupanjska presuda ne može ispisati, na koji način je ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Stoga je prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08, valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, ako bi to bilo od koristi za kazneni postupak, nakon čega će svestrano analizirati svaki dokaz kako pojedinačno, tako i u povezanosti s ostalim dokazima, nakon čega će donijeti novu, pravilnu i zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. Kod ovoga se posebice skreće pozornost prvostupanjskom sudu kako se ponuda broj 795/P01/1, na listu 6 spisa, uopće ne odnosi na kupca TD Instar Informatika d.o.o., već na potpuno drugu osobu i drugi iznos kupoprodajne cijene od onoga koji je naveden u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik. Isto tako, iz preslike e-mail korespondencije, na listovima 9-14 spisa, proizlazi da se dobar dio te korespondencije odnosi na prepisku između ČV i trgovačkog društva Dekora doma d.o.o., a osim toga nejasno je i zašto mail kojeg je poslao oštećeni ĐV, kao direktor društva Instar Informatika d.o.o., kopiju šalje upravo ČV, radi čega se ukazuje nužnim utvrditi tko je ČV i kakve veze ona ima s konkretnim kaznenim djelom koje se okrivljeniku stavlja na teret.

19.1. Nadalje, iz preslike sms prepiske, na listovima 15-17 spisa, proizlazi da se radi o dopisivanju s telefona broja [broj telefona], međutim nije poznato tko je vlasnik tog priključka, a s druge strane, osoba koja poruke šalje, očito u ime društva Dekora doma d.o.o., se potpisuje kao I, što je također potrebno dodatno razjasniti i dovesti u vezu s počinjenjem ovog kaznenog djela, a povezano s tim, s obzirom na činjenicu da okrivljeni NV nije bio odgovorna osoba društva Dekora doma d.o.o., nužno je dati jasne i pouzdane razloge u pogledu tvrdnje iz činjeničnog opisa da je on u stvarnosti vodio poslovanje tog društva, a posebice da je upravo on u ovom konkretnom slučaju, vezano za oštećenika, društvo Instar informatika d.o.o., svojim postupcima doveo oštećenika u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini.

19.2. Kod ovoga se skreće pozornost sudu da odlučne činjenice u kaznenom postupku moraju biti dokazane potpuno izvjesno i izvan svake razumne sumnje jer je za nedvojbeno utvrđenje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je okrivljen potreban najveći stupanj izvjesnosti koji se može postići u kaznenom postupku, koji označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je okrivljen. U tom smislu se ukazuje i na odredbu članka 3. stavka 2. ZKP/08 da je teret dokazivanja u kaznenom postupku na tužitelju te na odredbu članka 3. stavka 3. ZKP/08 o tome da sud, u slučaju dvojbe oko postojanja činjenice koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona, rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. U svakom slučaju, kakva god da bude odluka prvostupanjskog suda, o svim odlučnim činjenicama, o eventualnoj krivnji okrivljenika te o svim razlozima kojima se vodio prilikom donošenja te odluke, dužan je u tom pravcu dati uvjerljive i valjano obrazložene razloge.

20. Konačno, u situaciji ako bi prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinitelj ovog kaznenog djela, prilikom odluke o imovinskopravnom zahtjevu posebice treba voditi računa o odredbama ZOO o solidarnoj odgovornosti te o činjenici da je IV već pravomoćno obvezana na plaćanje polovice dugovanog iznosa oštećeniku te u tom pravcu dati jasne razloge.

21. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno članku 483. stavku 1. i 484. stavku 1. ZKP/08.

Split, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić