REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P–1485/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23 000 Zadar zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom uredu Luka Mrkić sa sjedištem ureda u Zadru, protiv tužene RU, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Angeli Kranjčević, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak u Zagrebu, Radnički dol 23, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Mrkića, odvjetnika u Zadru i punomoćnice tuženika, te nakon objave dana 27. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se provodi kod Financijske agencije temeljem Zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Jadranki Knego-Rogina iz Zagreba pod brojem ovjere OV-14519/12, a na prijedlog tuženika RU, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II.Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.382,00 Eur-a u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl.br.Ovr-542/25 od dana 28.svibnja 2025.godine, predlagatelj odnosno tužitelj upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sve u roku od 15 dana. Ovršenik ističe da je nastupila zastara tražbine sadržane u Zadužnici. Nakon proteka roka od 10 godina nastupila je zastara po opisanoj zadužnici, te je i od podnošenja zahtjeva na financijsku agenciju također protekao zastarni rok od 10 godina. Naime, zadužnica je predana na naplatu dana 15.srpnja 2013.godine. Stoga je ovrhovoditelj izgubio pravo zahtijevati tražbinu zbog proteka vremena određenog za zastaru. Slijedom navedenog ovršenik predlaže Općinskom sudu u Zadru da provede postupak i donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev.
2.Tužena je u odgovoru na tužbu navela da prije upuštanja u raspravljanje tužena se protivi naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj budući tužitelj tužbom traži proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojim radnjama se ovršava preostali iznos duga tužitelja, prema dostavljenom Očevidniku, u iznosu od 115.734,10 € slijedom čega iznos dugovanja treba predstavljati i vrijednost predmeta spora. Tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti se osporavaju, odnosno osporava se da bi nastupila zastara tražbine sadržane u Zadužnici. Tužena čini nespornim činjenicu da je dana 16. srpnja 2013.g. na provedbu predana Financijskoj agenciji Zadužnica solemnizirana od strane javnog bilježnika Jadranke Knego Rogina dana 2. listopada 2012.g., koja Zadužnica ima svojstvo ovršne isprave. Nesporno je da tražbina iz zadužnice koja je potvrđena kod javnog bilježnika zastaruje u roku od 10 godina što je potvrđeno i pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda izraženo na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane dana 19. studenog 2018.g.na koje se poziva i tužitelj u tužbi gdje je navedeno: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)." U ostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev se osporavaju u cijelosti. Odredbom čl.241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U konkretnom slučaju tužena je dana 16. srpnja 2013.g. podnošenjem zahtjeva za naplatu predmetne zadužnice prekinula zastaru koja ne teče i ne može teći dok je postupak u tijeku i dok se vrši naplata po zadužnici (čl. 245. st.3. ZOO-a), a u konkretnom slučaju postupak prisilne naplate je u tijeku i vrši se naplata po zadužnici te je zadnja uplata (prije donošenja zaključka suda kojim se nalaže zastoj u postupanju FINA-e) izvršena dana 16. travnja 2025.g. Stav tužene potvrdio je i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-534/24 od dana 15. svibnja 2024.g. gdje je decidirano naveo: „Dakle, odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji je da rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji, sukladno odredbama ZPONS“. Navedeno je potvrđeno i u sudskoj odluci na koju se poziva sam tužitelj posl. broj. Rev-946/08 u kojoj je navedeno: „Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 388. ZOO kada su utvrdili da u ovom predmetu nije nastupila zastara tuženikove novčane tražbine te da nije osnovan tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi nedopuštenom, jer je zastara prekinuta jednom od vjerovnikovih radnji poduzetom protiv dužnika, a u ovom konkretnom slučaju tu radnju predstavlja podnošenje na naplatu 13. rujna 2004. E. & S. B. d.d. (pravnoj osobi koja obavlja poslove pravnog prometa) bjanko zadužnice s naknadno upisanim podacima o vjerovniku i iznosom tražbine“. Identičan stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda posl. broj Rev-672/24 u kojoj je navedeno: „13.Odredbom čl. 241. ZOO određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. 13.1. U smislu odredbe čl. 242. ZOO, smatra se da prekid zastare nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, odnosno ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage“. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-1547/2021-2, a glasi: „Podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave nastupa prekid zastare, a zastara tražbine na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi po članku 233. st. 1. ZOO- a još nije ni počela teći jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja tražbine koji je nastupio podnošenjem ovršnog prijedloga. Mjerodavno pravo u konkretnom slučaju predstavljaju odredbe članka 242. st. 1. i 2. ZOO-a koje glase: (1) prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, (2) isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. U konkretnom slučaju rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na pokretninama i na plaći ovršenika postalo je pravomoćno i ovršno 30. lipnja 2003., tijekom tog postupka tuženik se nije uspio naplatiti na pokretninama ovršenika ni pljenidbom i prijenosom plaće ovršenika i taj postupak još uvijek traje. Podnošenjem ovršnog prijedloga (30. travnja 2003.) tuženik je prekinuo zastaru, a s obzirom da ovršni postupak od tada neprekinuto traje, odnosno određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama OZ-a, to desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. st. 1. ZOO-a nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći, zbog čega je neosnovan tužiteljev prigovor zastare tuženikove tražbine.“ Za utvrđenje je li nastupio prekid zastare sud će primijeniti istu odredbu ZOO-a neovisno o tome koja je ovršna isprava vjerovnikov izbor, je li riječ o zadužnici, sudskoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi, ili pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO-a). Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način (čl. 245. st. 3. ZOO-a). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja, a zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta (čl. 245. st. 5. i 6. ZOO-a). Te odredbe ZOO-a našle su u praksi ustanovljeno pravilo, a to je da sljedeći dan nakon podnošenja zadužnice na naplatu, zastara počinje teći iznova. Takvo pravno shvaćanje proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev1027/21 od 3. svibnja 2022., koja glasi: „Ovrha se smatra provedenom dostavom rješenja banci, a ta odredba odnosi se na situaciju kada na računu dužnika ima sredstava te se ovrha (određena rješenjem o ovrsi) dovršava zapljenom novčanih sredstava na računu i isplatom ovrhovoditelja. Nasuprot tome, ta se odredba ne može primijeniti u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika… Budući da prema utvrđenju sudova nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO-a), nije prestao, dakle, i dalje traje… Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da prekid postupka nastao podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao te da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 245. st. 3. ZOO-a za ponovni početak zastarijevanja.“ Slijedom naprijed navedenog tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj.
3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate Fina za ĆU zadužnica OV-14519/12 JAM (l.s.3-4), zaključak Općinskog suda u Zadru Ovr- 542/2025-5 od 28.svibnja 2025. (l.s.6-7), predmet naplata zadužnice broj OV- 14519/12 RU upućen Financijskoj agenciji Zagreb 16.07.2013.g. (l.s.9), bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna dužnika Sobočan d.o.o. i jamca platca UU od 2.10.2012. potvrđenu po javnoj bilježnici u Zagrebu mr.sc. Jadranki Knego-Rogina pod posl.brojem OV-14519/12 2. listopada 2012.g. (l.s.10- 12), dopis od 16.07.2013. (l.s.13), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV- 14519/12 JAM Fina od 20.10.2025.g. (l.s.37-39).
4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5.U konkretnom predmetu je riječ o tužbi s zahtjevom radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se provodi kod Financijske agencije temeljem Zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Jadranki Knego-Rogina iz Zagreba pod brojem ovjere OV-14519/12, a na prijedlog tužene RU, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na koju parnicu je tužitelj upućen zaključkom Općinskog suda u Zadru Ovr-542/2025-5 od 28.svibnja 2025. u kojem zaključku se navodi da je predlagatelj - ovršenik ĆU dana 05. svibnja 2025. Naslovnom sud podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem prijedlogu u bitnom naveo da je dana 15. srpnja 2013. ovrhovoditelj odnosno ovdje predloženik podnio Zahtjev za izravnu naplatu temeljem Zadužnice ovjerene od strane javnog bilježnika u Zagrebu, Jadranke Knego-Rogina, pod brojem ovjere: OV- 14519/2012, od dana 02. listopada 2012., te je istakao da je nastupila zastara tražbine sadržane u Zadužnici, nakon proteka roka od 10 godina nastupila je zastara po opisanoj zadužnici te je i od podnošenja zahtjeva na financijsku agenciju protekao zastarni rok od 10 godina, te da je stoga ovrhovoditelj izgubio pravo zahtijevati tražbinu zbog proteka roka određenog za zastaru, dakle okolnost upućivanja u parnicu zaključkom ovršnog suda ima značaj procesne pretpostavke za tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi. Predmetni slučaj valja razriješiti primjenom odredaba čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 u daljnjem tekstu OZ), kojima je propisano postupanje po žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi, i to: st. 1) ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, st. 2) ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu, st. 3) ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, st. 4) je određeno da iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, dakle rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da ovršenika upućuje na parnicu: između ostalog i kada (prema prethodno navedenim odredbama OZ-a, a relevantno je za ovaj slučaj) u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika. U slučaju da ovršni sud u prethodnoj situaciji ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten. Dakle, pravilnost postupanja ovršnog suda u ovršnom postupku može se ispitivati, a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona koje uređuju taj postupak (OZ-a), a povodom tužbe u parnici, i to tužbe podnesene samo ako su za to ispunjene procesne pretpostavke predviđene OZ-om.
6.U konkretnom slučaju riječ je o bjanko zadužnici na iznos od 500.000,00 kuna dužnika Sobočan d.o.o. i jamca platca UU od 2.10.2012. potvrđenoj po javnoj bilježnici u Zagrebu mr.sc. Jadranki Knego-Rogina pod posl.brojem OV- 14519/12 2. listopada 2012.g. u korist vjerovnika RU, a tražbina iz zadužnice koja je potvrđena kod javnog bilježnika zastaruje u roku od 10 godina što slijedi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda izraženog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanoj dana 19. studenog 2018.g. gdje je navedeno: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."
7.U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da je tužena pokrenula postupak izravne naplate podnošenjem bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 kuna dužnika Sobočan d.o.o. i jamca platca UU od 2.10.2012. potvrđenoj po javnoj bilježnici u Zagrebu mr.sc. Jadranki Knego-Rogina pod posl.brojem OV-14519/12 2. listopada 2012.g. u korist vjerovnika RU, Financijskoj agenciji 16. srpnja 2013.g. sukladno odredbi čl. 214. st. 3. Ovršnog zakona te odredbi čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS). Odredbe čl. 4. ZPONS - čl. 11. ZPONS uređuju postupanje Agencije u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika na način da se nalog za plaćanje evidentira i izvršava po priljevu sredstava, pri čemu ZPONS ne propisuje rok u kojem zadužnica mora biti naplaćena. Tako su odredbama čl. 9. st. 3. ZPONS, te čl. 4. ZPONS, čl. 5. ZPONS, čl. 6. ZPONS, čl. 7. ZPONS i čl. 8. ZPONS u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određene radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima. Slijedom navedenog, ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju zadužnice podnesene Agenciji radi izravne naplate ne smatra se provedenom dostavom zadužnice Agenciji, kod činjenice nedostatka sredstava na računu dužnika, dakle prekid zastare je nastupio podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 dalje ZOO), pa rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji, sukladno odredbama ZPONS.
8.Stoga osnovano tužena smatra da je zastara u konkretnom slučaju prekinuta u trenutku kad je tužena prvi put pokrenula izravnu naplatu predmetne zadužnice, sukladno čl. 241. ZOO-a, a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, zastara za vrijeme postupka izravne naplate nije niti tekla, s obzirom na to da u slučaju kad je prekid zastare nastao podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu, zastara počinje teći iznova tek od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, sukladno odredbi čl. 245. st. 3. ZOO-a, a postupak izravne naplate nije okončan kako je to vidljivo iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-14519/12 JAM Fina od 20.10.2025.g., pa je tužbeni zahtjev odbijen.
9.Tuženoj je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od 16. listopada 2025. godine u iznosu od 872 bod (Tbr.9.1.), za sastav obrazloženog podneska od 31.listopada 2025.g. u iznosu od 872 bod (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od 21. studenog 2025. godine u iznosu od 872 bodova (Tbr.9.1.), ukupno 2.691 bodova, uz vrijednost boda po ovoj Tarifi koja iznosi 2,00 Eur-a (Tbr.54.), 5.382,00 Eur-a.
10.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 27. studenog 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 Eur
2.Tuženoj po punomoćnici
