Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-294/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužiteljice–protutuženice DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja pod 1) OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Kolanoviću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice-protutuženice osobno i tuženika-protutužitelja pod 1) i 2) osobno i s punomoćnikom, te nakon objave presude dana 27. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice–protutuženice koji glasi:

„Nalaže se tuženicima HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i CB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], predati tužiteljici u posjed dio nekretnine označene kao č.z. 2371/1 k. o. [katastarska općina] pašnjak u površini od 1071 m2 u površini od cca 70 m2, a koji se neposredno naslanja na č.z. 2372/2 k. o. [katastarska općina], kao i prestati s uznemiravanjem tužiteljičina vlasništva prolaskom i postavljanjem naprava na navedenoj čestici te im se nalaže tužiteljici naknaditi parnični trošak sve u roku od 15 dana“.

II. Utvrđuje se da su tuženici–protutužitelji pod 1. OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i pod 2. CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u odnosu na tužiteljicu-protutuženicu DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici dijela nekretnine oznake 2371/22 k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, površine 205 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to dijela na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka Nino Barić, dipl. ing. geod. iz srpnja 2024. označen likom žute boje i točkama A-B-C-D-E-A površine 72 m2 i to za cijelo, odnosno svaki ponaosob za ½ dijela, a koja nekretnina je nastala provedbom elaborata od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je tužiteljica-protutuženica DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti, te da u odnosu na ovaj dio nekretnine prestati uznemiravati pravo vlasništva tuženika-protutužitelja pod 1. i pod 2., sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima pod 1) i 2) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.275,62 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbijaju tuženici sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica–protutuženica (u nastavku: tužiteljica) u tužbi navodi da Je vlasnica nekretnine upisane u katastarsku općinu [katastarska općina] označene kao čestica 2371/1 pašnjak u površini od 1071 m2. Opisana nekretnina proteže se između javnog puta označenog kao čestica 2357, s jedne strane i pomorskog dobra - obale označene kao čestica 2373 s druge strane. Tuženici drže u posjedu dio čestice u površini od 70 m2 koji se neposredno naslanja na česticu oznake 2372/2 k. o. [katastarska općina]. Taj dio većim je dijelom popločan i na njemu je montiran kameni stol, bojler s tušem i zidani roštilj premda nemaju pravnu osnovu po kojoj bi taj dio mogli držati posjedu i protive se da ga predaju tužiteljici. Osim samovlasnog posjeda dijela nekretnine iz tužbe tuženici neovlašteno koriste nekretninu na način da oni kao i njihove osobe preko iste prolaze do pomorskog dobra, iako i bez toga za pristup pomorskom dobru imaju dovoljnu vezu te na istoj drže razne naprave kao na primjer stolice, suncobran i slične predmete za koje korištenje nemaju privolu tužiteljice kao vlasnice te nekretnine. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu i u protutužbi tuženici–protutužitelji (u nastavku: tuženici) protive se tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Da tužiteljica ne polaže pravo na utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od cca 70 m2 jer su predmnjevani vlasnici spornog dijela nekretnine upravo tuženici i njihovo pravo je veće od prava tužiteljice čiji upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Pravni prednik tuženika – njihov otac BB kupio je nekretninu tadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] JB i DBC, obje iz Zagreba o čemu je sačinjen kupoprodajni ugovor 6. srpnja 1978. godine ovjeren u Gradu Zagrebu – Općinom Zagreb pod br. 6894 dana 21. kolovoza 1978. Iste godine 1987. je bila nova izmjera i revizija za k. o. [katastarska općina] te je iz povijesti posjeda razvidno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana tek u novoj izmjeri od matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je prijavni list sastavljen 20. studenog 1984. godine. Međutim, kako je po izvršenom mjerenju površina kupljene nekretnine bila veća nego li je prvotno uglavljeno u gore citiranom ugovoru to su stranke ugovora - pravni prednici tužitelja po punomoćniku i kupac, ujedno pravni prednik tuženika, sastavili na licu mjesta zapisnik o stupanju u posjed prodane nekretnine 6. rujna 1978. godine s posebnim naglaskom na utvrđenu površinu od 395 m2, da bi potom 15. studenog 1982. godine na inzistiranje PB razliku u površini regulirali Aneksom kako bi imali urednu dokumentaciju što im je bila pretpostavka za daljnje građenje. Posebno se ističe da se pravni prednik tuženika obratio nadležnom tijelu SRH, Zajednici Općine Split vezano za prilazni put kupljenoj nekretnini, a upravo je to sporni dio koji se naslanja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika pod 1) i 2) i tom prigodom mu je izdana pisana Suglasnost vezana uz ishođenje građevinske dozvole za gore opisanu kupljenu nekretninu, a u kojoj Suglasnosti od 18. kolovoza 1981. godine stoji da pravni prednik tuženika može izgraditi prilazni put i obalu ispred građevinske parcela broj 2372/2 k. o. [katastarska općina] te posebno naglašava da se predmetni objekt Sporazuma – (utuženi dio nekretnine koji potražuje tužitelj) u onom vremenu nije mogao privatizirati niti ograditi bilo kakvom ogradom. Dakle, pravni prednik tuženika je u cijelosti kupio predmetnu nekretninu od svojih pravnih prednika JB i DBC koji su bili suvlasnici nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je kasnije nastala čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čija se krajnja južna granica prema moru protezala do obalnog dijela i koji je još tad bio stvar izvan prometa, dakle - pomorsko dobro, jer bi u protivnom i to bilo kupljeno. Upravo stoga što između rubnog dijela južne međe prema moru nije postojala nekretnina na kojoj bi se u onom vremenu smjelo raspolagati u pravnom prometu pravnog prednika tuženika nadležno je tijelo ovlastilo kao korisnika predmetnog spornog dijela nekretnine. Kasnije su 2013. na inicijativu IB kao predstavnika svih suvlasnika katastarskih čestica na tom potezu u svrhu saniranja uređenog dijela obale na tadašnjoj čest. zem. [katastarska čestica] zatražili i dobili Suglasnost Općine Starigrad za izvršavanje popravaka urušenog dijela između ostalog i ispred čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se taj pojas smatrao pomorskim dobrom. Pravni prednik tuženika je postupio sukladno citiranom Sporazumu, priveo ga svrsi, popločao i uredio te isti i danas isključivo koriste njegovi pravni slijednici ovdje tuženici kao pošteni mirni posjednici i to preko 40 godina, a riječ je o dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedinstvenu cjelinu koja je djelomično ograđena niskim zidićem i na spornoj površini je pravni prednik tuženika BB postavio masivni kameni stol i kamene klupice još 80'ih godina prošlog stoljeća a koji su do podizanja ove tužbe koristili i na njemu blagovali isključivo tuženici sa svojim obiteljima. Međutim, zbog neravnog terena i daleko nepreciznog načina mjerenja (špagom i koracima) to se mijenjala kvadratura kupljene nekretnine tako da je prema Potvrdi Općinskog suda u Zadru Sp. izv. broj: 8917/86 ona iznosila 405 m2, međutim ni tad još nije postojala zemljišna knjiga za k. o. [katastarska općina]. Protekom vremena od 40 i više godina od kad su tuženici osobno i putem svojih pravnih prednika u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetnog dijela nekretnine koji prema aktualnim zakonima u tom dijelu ne predstavlja pomorsko dobro nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i odcijepljeni višak koji je dobio oznaku 2372/1 k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog u spornom dijelu odcijepljeni višak ranijeg res extra commerciuma nije mogao biti predmetom stjecanja vlasništva od strane DB jer su ga pravni prednici DB (Enrika) Mikulić i ŽB u cijelosti prodali predniku tužitelja još 1978. godine pa prodavatelj FB, upisan posjednikom tek 2017. godine nije mogao prenijeti na GB više prava nego li je sam imao, stoga raspolaganje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist DB nije pravno valjano. Ističe se da je Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. P-1007/19 od 14. svibnja 2021. godine potvrđeno Rješenjem Županijskog suda u Puli posl.br. Gž- 832/2021 od 12. srpnja 2021. utvrđeno da je tužiteljica prethodno smetala ovdje tuženike-protutužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što znači da nikad nije uvedena u posjed predmetnog dijela nekretnine.

3. U odgovoru na protutužbu tužiteljica navodi da je čest. 2371/1 kupila u dobroj vjeri od prodavatelja g. FB, vlasnika – nasljednika. Tuženici znaju i moraju znati prema načelu publiciteta kakvo je stanje u zemljišnim knjigama, kako svoga vlasništva, tako i susjednih čestica. Zapisnik o stupanju u posjed nije valjan jer nema priložene punomoći, što zakon jasno regulira. Također nije moguće da ih navodni punomoćnik uvodi u veći posjed, nego što je navedeno u kupoprodajnom ugovoru – 330 m2. Suglasnost Općinskog načelnika od 15. svibnja 2013. također nije valjan dokument, jer nema pečata i potpis i ne odnosi se na predmetnu česticu. Načelnik nema ovlasti davati bilo kakve suglasnosti koje se odnose na privatnu imovinu, kao ni Lučka kapetanija koja u suglasnosti bez službenog pečata govori o obali, a ne o privatnom vlasništvu što čest. 2371/1 jest. Tuženici da nisu zakoniti posjednici što potvrđuje njihova neispravna dokumentacija. Predlaže odbiti protutužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. izvadak sa stanjem na dan 12. siječnja 2022. (l.s. 3), izvod iz katastarskog plana (l.s. 4), fotografije (l.s. 16 i 110, 111), kupoprodajni ugovor (l.s. 18-20), zapisnik o stupanju u posjed (l.s. 22), Aneks (l.s. 24), Suglasnosti (l.s. 26-27), Rješenje o uvjetima uređenja prostora (l.s. 29-30), povijesti posjedovanja s prilozima (l.s. 32-37 i 74-74-86), zk. izvadak sa stanjem na dan 20. ožujka 2022. (l.s. 50), potvrdu (l.s. 51), rješenje od 17. prosinca 2019. (l.s. 59-62), skicu izmjere Aces d.o.o. i geodetska podloga (l.s. 93 i 123), izvadak iz provedbenog plana (l.s. 101), rješenje o cijepanju – dioba parcele 2371/1 – isprava Pol.48/84 (l.s. 118- 122), ugovor o kupoprodaji nekretnina (l.s. 124-126), održan je očevid na licu mjesta dana 20. lipnja 2024. (l.s. 167-168), geodetski situacijski nacrt s fotografijama (l.s. 180- 187), očitovanje vještaka (l.s. 201), saslušani su svjedoci VB i AB (l.s. 203-205), saslušana je tužiteljica i tuženica pod 1) (l.s. 208-210) i izvršen je uvid u spis ovoga suda broj: Psp-4/2025.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan dok je protutužbeni zahtjev tuženika pod 1) i 2) osnovan.

6. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženici predaju u posjed dio nekretnine oznake čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] u površini od cca 70 m2.

U naravi radi se o ograđenom dvorištu i to kameno betonskom ogradom, djelomično popločanom na kojemu se nalazi trajno za tlo pričvršćeni betonski stol, trava i raslinje.

7. Nije sporno između stranaka da su tuženici pod 1) i 2) u posjedu prijepornog dijela nekretnine. Nesporno je i da je tužiteljica upisana zk vlasnica čest. oznake 2371/1 k. o. [katastarska općina].

8. Sporno je da li tuženici imaju vlasnička prava na spornome dijelu nekretnine koja prava oslobađaju iste obveze da sukladno zahtjevu tužiteljice istoj dio čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] predaju u posjed.

9. Prema odredbi čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

10. Iz zk izvatka sa stanjem na dan 18. siječnja 2022. slijedi da je na čest. 2371/1 k.o.

D upisana tužiteljica za cijelo.

Odredba čl. 8. st.1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024) propisuje da zemljišne knjige i zemljišnoknjižni izvaci imaju jaku dokaznu snagu javne isprave.

Činjenica jest da je tužiteljica uknjižena zk. vlasnica čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] što znači da se radi o pravoj reivindikacijskoj tužbi iz odredbe čl. 161. st.1. ZV. Zk izvadak tužiteljicu oslobađa tereta dokazivanja stjecanja prava vlasništva predmeta tužbe iako je ona u tu svrhu priložila valjanu ispravu.

10.1. Pa tako iz ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 28. ožujka 2018. slijedi da je prodavatelj FB prodao DB pašnjak površine 1193 m2 oznake čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina].

11. Budući da je tužiteljica uknjižena zk. vlasnica njezinom se zahtjevu na predaju stvari tuženici mogu obraniti stavljanjem materijalnopravnih prigovora koji negiraju, ukidaju ili zaustavljaju vlasnički zahtjev. Isti stavljaju prigovor koji negira vlasnički zahtjev odnosno poriču da tužiteljica ima pravo vlasništva prijepornog dijela nekretnine i ističu da je utuženi dio u njihovom vlasništvu i posjedu odavno – od kupoprodaje 1978. godine, dakle putem prednika i osobno.

Shodno tome postavljaju i protutužbeni zahtjev – utvrđenje da su vlasnici prijepora što da je tužiteljica dužna priznati.

12. Na okolnost identifikacije predmeta spora sud je održao očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.

Uvidom u skicu lica mjesta i neposrednim opažanjem suda utvrđuje se da se u naravi radi se o pretežno betoniranom dijelu dvorišta s vegetacijom. Na granici pokazanog predmeta spora prema moru proteže se niski kameno-betonski zidić starije gradnje. U dvorištu se nalazi stariji betonski stol i stablo smrdelja. Opisani prostor proteže se uz granice katastarske međe.

13. Uvidom u kupoprodajni ugovor od dana 6. srpnja 1978. godine (dalje: kupoprodajni ugovor/78) slijedi da je SB iz [adresa] kupio od JB i OBC dio čest. 890/22 k. o. [katastarska općina] u površini od 330 m2. Ta površina je iskolčena i ucrtana u priležeći položajni nacrt Zavoda za katastar Zadar (koji nije priložen u spis).

13.1. Zapisnik o stupanju u posjed sačinjen je dana 6. rujna 1978. u Selinama s time da je iskolčeni dio čest. 890/22 pokazao kupcu SB punomoćnik prodavatelja EB i uveo ga u posjed 395 m2 površine omeđene kolcima.

13.2. Aneksom kupoprodajnog ugovora/78 od dana 15. studenog 1982. , a koji je suštinski tabularna izjava prodavatelja iz kupoprodajnog ugovora/78, iste prodavateljice ovlašćuju SB da površinsku razliku od 75 m2 na parceli broj: 2372/2 u Selinama uknjiži na svoje ime.

13.3. Dakle, prednik tuženika je prema citiranim ispravama kupio ukupno 405 m2. Uvidom u zk. izvadak za čest. 2372/2 (nastala dijela čest. 890/22) vidljivo je da ista ima 411 m2. Uz ovo malo odstupanje to je površina koja se poklapa s kupljenom.

13.4. Iz suglasnosti Lučke kapetanije Zadar iz 1981. godine slijedi da je isto tijelo dalo suglasnost PB da može izraditi prilazni put i obalu ispred građevinske parcele 2372/2. Prije početka građenja da je dužan ishoditi dozvolu za građenje od nadležnog organa – građevinsku dozvolu.

13.5. Prema rješenju o uvjetima uredjenja prostora komiteta Općine Zadar predniku tuženika odobrena je izgradnja individualnog stambenog objekta na čest. 2372/2 k.o.

D dana 26. rujna 1983. godine.

13.6. Iz Suglasnosti od dana 15. svibnja 2013. godine Općine Starigrad slijedi da je grupi građana odobrena sanacija postojećeg uređenog dijela obale na čest. 2371i 2373, a ispred niza čestica, između kojih je i čest. 2372/2 i to u postojećim dimenzijama odnosno 150 m dužine i cca. metara širine.

14. Uvidom u povijest posjedovanja za čest. 2371/1 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je nastala od dijela čest. 890/22 stare izmjere. Od 1961. evidentirani su posjednici UB pa FB te ŠB, a dalje za istu česticu od 2017. evidentira se samo FB te potom 2018. DB.

15. Uvidom u povijest posjedovanja za čest. 2372/2 k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je nastala od matične 2372 evidentiran posjed od 1978. godine NB te ŠB u jednakim udjelima. Godine 1981. dolazi do promjene oblika i površine čestice i 1983. posjednikom čest. 2372/2 (405 m2) evidentira se SB koji potom daruje nekretninu AB (1990.), a ova 2016. tuženicima u jednakim udjelima.

16. Na okolnost utvrđivanja prava vlasništva predmetne nekretnine sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.

16.1. Svjedokinja VB u bitnome navodi da je prvi put bila na terenu obitelji AB koje dobro poznaje 1979.. Sjeća se da je došla tamo s bivšim momkom i da se on parkirao točno kod ceste i kroz vrata su ušli na taj teren koji je bio ograđen prema cesti te također i s lijeve i s desne strane, bio je niski zidić 40 do 50 cm, koji se bočno s obje strane protezao sve do stijena tik do mora s obzirom da tada nije postojala šetnica uz more. Prema moru je također postojao zid koji nije bio kompletan jer je postojao otvor i kada bi ušli kroz taj otvor s desne strane je bio betonski stol i jedno stablo poviše toga stola koje je činilo hlad. Nakon toga nije bila tu jedno par godina, tada nije bila još sagrađena kuća. Sjeća se potom da je u 9. mjesecu 1983. godine, taman je trebala početi raditi, otišla tamo na kupanje i moglo se iz dvora podestom direktno ući u more. Te godine kuća je bila završena samo prizemno, a ograde odnosno zidovi kao i dvor bili su identični kao i 1979. godine. Dolazila je opet 1985., 1986., ništa se u izgledu nije mijenjalo, a kasnije iz priče zna da je obitelj negdje '90. - ih godina završila kuću. Dolazila je konstantno negdje do 2004. godine i ništa se nije mijenjalo u obliku čestice ni položaju zidova kako je opisala. To je bilo zadnji put da je bila tamo. U to vrijeme obitelj nije imala sudskih sporova niti da bi itko ometao posjed.

16.2. Svjedokinja je na sud ostavila dojam iskrene osobe. Iskazivala je sigurno i uvjerljivo, a radi se o nesrodnoj i nezainteresiranoj svjedokinji koja svoja saznanja, kao dugogodišnji posjetitelj i prijatelj obitelji, crpi neposredno. Sud otklanja mogućnost pristranosti u korist tuženika jer iako se radi o prijateljskim odnosima svjedokinja je zadnji put bila tamo prije gotovo dvadeset godina pa odnosi nisu toliko bliski da bi opterećivali vjerodostojnost iskaza. Sud joj vjeruje i cijeni iskaz kao uvjerljiv i objektivan te u skladu s drugim materijalnim dokazima u spisu o čemu će u daljnjem tijeku obrazloženja biti više riječi.

17. Svjedokinja AB majka je tuženika te kao takva subjektivna i pristrana. Navodila je u skladu s navodima tuženika iz odgovora na tužbu i protutužbe. S obzirom da se radi o svjedoku koji nije i ne može biti objektivna, a osobno je zainteresirana za uspjeh tuženika u sporu, sud njezin iskaz nije posebno cijenio.

18. U daljnjem tijeku postupka saslušane su stranke.

Pa tako tužiteljica DB tvrdi u iskazu da je s pokojnim suprugom 1988. godine kupila teren poviše magistralne ceste i započeli su s gradnjom kuće. Gradnja je dugo trajala međutim tu su često boravili i dolazili iz Zagreba. Najsporniji dio je put koji je tada bio slobodan i postojan zbog čega su se i pokupovali tereni poviše ceste, ali i ovi ispod. Put je vodio do mora i bio je prohodan, svi su ga koristili, tuda prolazili, dolje su kupali neometano kako je tko htio. Sve je to tako bilo otvoreno do Domovinskog rata, bili su borići, tuda je dolazila do mora. Ta je površina uz more u nekom momentu i poravnata radi lakšeg pristupa. Do 2009. je sve ovako funkcioniralo, kada su tuženi napravili vrata i tako zatvorili neometan prolaz. 2018. godine od NB da je kupila teren uz more, sklopljen je kupoprodajni ugovor i knjižila se. Ističe da je prije kupoprodaje provjerila zemljišnoknjižno stanje, katastarsko stanje i obratila se međašima. Sve je bilo onako kako je NB rekao te su zaključili ugovor. Obzirom da je on star zaključili su ugovor bez odlaska na teren. Navodi dalje da ne poznaje obitelj AB, nikada ih nije upoznala, ona je na terenu od 1988. godine kao vikendaš i ne vodi računa gdje je tko, ne gleda, nije vidjela nikakve kuće ni zgrade, a prema moru su bili borići, ona je išla ravno i ništa nije vidjela.

19. Tužena pod 1) OB navodi da je njezin otac po kupoprodaji iz 1977. stavio ogradni zid s lijeve i s desne strane te na njemu žičanu ogradu i također je sagradio ogradni zid uz more koji je danas na istom mjestu. Istovremeno je sagradio betonski stol u dvoru jer je i njemu i njoj osobno zbog teških ozljeda iz prometne trebalo da kad izađu iz mora da se mogu odmah osloniti na zid te sjesti na taj betonski stol. S gornje strane prema magistrali bio je već postojeći suhozid kojega je isti popravio te stavio vrata radi sigurnosti. Sjeća se dobro svega jer je to tata radio sam s prijateljima. Kuća je sagrađena negdje 1983. godine. 2015. godine sa susjedima učvrstili su zid, popločali i uredili plažu sve o svom trošku i uz dozvolu nadležnih s tim da su rekli da nikome ne smiju braniti pristup plaži i moru, da se tu svi mogu kupati te je to tako i danas, a gđa. DB se kupa na mjestu 10 metara udaljenom od njezine (od svjedoka) nekretnine. Njezina obitelj nije imala kontakta s NB nakon kupoprodaje terena jer je to išlo preko posrednika, koliko zna – on nikada nije bio na tom terenu, a zna da je rekao da je prodao sve što je imao u Selinama, a naslijedio od majke i tetke. Dodaje da je taj posrednik preko kojega su kupili gospodin EB dolazio često tamo na teren jer je to bila velika parcela koja se postepeno prodavala i morao je vidjeti ogradne zidiće i sve drugo te nikada ništa nije rekao.

20. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

Sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZV samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed bar pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnoga, samostalnog posjedovanja.

21. Iskazom svjedokinje VB, a dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima posebno kupoprodajnim ugovorom/78, pripadajućim Aneksom te Suglasnosti Lučke kapetanije i Općine Starigrad za sanaciju postojećeg uređenog dijela obale sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je pok. SB kupio nekretninu oznake čest. 2372/2 u površini cca. 405 - 411 m2 1978. godine te odmah stupio u posjed i ogradio nekretninu u gabaritima kako je ograđeno danas. Ubrzo je započeo s izgradnjom kuće koja je dovršena negdje sredinom 80-tih godina 20. st.. Sud prihvaća dio iskaza tuženice pod 1) u dijelu kada navodi da je posrednik EB preko kojega su kupili teren dolazio često tamo jer je to bila velika parcela koja se postepeno prodavala i da je morao vidjeti ogradne zidiće te nikada ništa nije rekao. Nesporno je da se teren prodao preko posrednika s obzirom da su prodavatelji živjeli u [adresa], a ukoliko je posrednik smatrao da su „zapasali“ (ogradili) više nego što su kupili logično bi bilo za očekivati da bi prigovorio, što je sve na strani prodavatelja izostalo.

Prigovor tužiteljice da isti nije imao valjanu punomoć za prodaju zemlje sud odbacuje kao promašen i irelevantan s obzirom da su na kupoprodajnom ugovoru/78 ovjereni potpisi prodavatelja, a ne posrednika kojemu je očito bila uloga tehnički realizirati prodaje na terenu jer je živio tamo.

22. Činjenica jest da tuženici sada drže u posjedu 70-tak metara kvadratnih za koju kvadraturu nemaju pisanu ispravu, međutim sama okolnost da su se isti ogradili prije više od 40 godina te da nitko nije prigovorio ili osporio takovo ograđivanje upućuje na zaključak da su bez prijevarnog razmišljanja smatrali svojom čitavu tu površinu. Osim toga u ono vrijeme krajem 70-tih godina 20. st. uobičajena i česta bila su odstupanja u podacima o površini zemljišta u katastru, na terenu te u sklapanim kupoprodajnim ugovorima tako da je moguće da se greškom u ugovor stavila manja kvadratura od one koja je uistinu kupljena.

23. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica godinama prije 2018. godine kada je kupila česticu od NB ljetovala u Selinama gdje ima kuću odmah poviše magistrale u blizini tuženika. Kao takva morala je znati (u svojoj nekretnini koja je odmah preko puta ljetuje unazad 40 godina i tuda je prolazila do mora neometano sve do 2009., kako to sama navodi) da tuženici drže u neometanom posjedu spornih 72 m2 nekretnine još od kraja 70-tih ili početkom 80-tih godina 20. stoljeća.

23.1. Neuvjerljiv je navod tužiteljice da nije vidjela nikakve kuće ni zgrade na putu do mora kada se zna da se tu u blizini kupala čitav niz godina, a prijepor je ograđen unazad preko četrdeset godina s betonskim stolom u dvorištu, više prema moru, koji je vidljiv i na starim fotografijama iz obiteljskog albuma obitelji tuženika. S obzirom da tužiteljica obitava na tom području od kraja 80-tih godina, a kupila je od NB prijepornu česticu 2018. neuvjerljiva je izjava iste da ona ništa nije vidjela prije kupoprodaje. Svatko razuman ponašajući se s pažnjom dobrog domaćina koja se u pravnom prometu zahtjeva od svih sudionika pravnih poslova otišao bi se makar prošetati do parcele koju namjerava kupiti da vidi kakvo je stvarno stanje, a tužiteljici to i nije bilo potrebno jer godinama zna točno tko od susjeda drži što u posjedu budući se tuda kreće.

Isto znači da nije bila savjesna u trenutku kupoprodaje i uknjižbe 2018. godine u zemljišnoj knjizi pa je načelo povjerenja u istinitost i potpunost stanja u zemljišnoj knjizi ne štiti.

24. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

Odredba čl. 124. st. 1. istog Zakona propisuje da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

24.1. Kako je nesporno da je udaljenost od sporne utužene površine do nekretnine tužiteljice cca 200 - 300 m te da se svi sudionici ove parnice kupaju na istome mjestu nema nikakve sumnje da je tužiteljica znala, a s obzirom na razdoblje i stupanj ograđenosti nekretnina tuženika, tako i utuženog dijela, da je spornih 72 m2 posjed i vlasništvo tuženika koji neometano koriste najmanje četrdesetak godina po prednicima i osobno.

Slijedom iznijetoga tužiteljica se ne može s uspjehom pozivati na načelo istinitosti i potpunosti podataka u zemljišnoj knjizi jer su tuženici dokazali da je u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora/2018 i uknjižbe bila nesavjesna te kao takva nije mogla steći pravo vlasništvo prijepora, a prodavatelj u istim momentima više nije bio vlasnik predmetne nekretnine pa s obzirom da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima trebalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. S druge strane tuženici su uspjeli su dokazati da su kao pošteni i neometani posjednici stekli pravo vlasništva dosjelošću dio čest. 2371/22 k. o. [katastarska općina] protekom roka od 20 godina putem prednika i osobno pa je prihvaćen protutužbeni zahtjev kao osnovan.

26. Podredno se napominje da tužiteljica nije uredila tužbeni zahtjev nakon identifikacije predmeta spora. Naime, identifikacijom je utvrđeno da je utužena površina sada oznake dio čest. 2371/22 koja je nastala od 2371/1 k. o. [katastarska općina]. Propust tužiteljice da ispravno označi predmet spora za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva na predaju u posjed jer tužiteljica traži nekretninu (dio) koji nije u posjedu tuženika, već je to čest. 2371/22 k. o. [katastarska općina]. Naime, sud je vezan postavljenim tužbenim zahtjevom i u pogledu tog zahtjeva sud donosi odluku, te nije ni pod kojim uvjetima ovlašten samovoljno i bez uređenja tužbenog zahtjeva intervenirati u isti, bez obzira što bi iz utvrđenog činjeničnog stanja bilo evidentno da je nužno ispraviti ili dopuniti postavljeni tužbeni zahtjev, te ukoliko to tužitelj ne učini, sud je dužan donijeti odluku o tužbenom zahtjevu kakav jest, bez ikakvih zadiranja u isti (tako Županijski sud u Rijeci u odluci Gž 251/2020-2). Ovaj sud drži da izreka sudske odluke mora biti određena do mjere da u postupku ovrhe ne bude dovedena u pitanje njezina ovršivost.

27. Konačno, nebitni su navodi tužiteljice da nije dobila slike u boji od vještaka geodeta jer boja slika nije od značaja za pravilno rješenje ovoga spora, a navod iste u stranačkom iskazu nije dobila podneske tuženih za vrijeme drugog suca nisu točni jer je uvidom u naredbu u spisu od dana 24. studenog 2023. vidljivo da su tužiteljici otpremljeni podnesci tuženika od dana 18. i 20. studenog 2023. godine.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a trošak priznat tuženicima sastoji se od zastupanja istih po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištima od 20.10.2023., 20.6.2024. i 4.11.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 4.1.2024. 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), za sastav podneska od 25.10.2024. 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR-a što iznosi 1.050,00 EUR čemu se pridodaje trošak sudskih pristojbi na protutužbu i presudu od po 112,81 EUR

– ukupno 1.275,62 EUR.

Tuženicima nije priznat preostali zatraženi trošak s obzirom da ročište od 1.2.2023. nije održano, a podneska od 24.5.2024. nema u spisu. Također nije priznat trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja jer ne traje duže od tri sata te stoga punomoćnik tuženika s obzirom na odredbu čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja.

U Zadru, 27. studenog 2025.

S U D A C

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka odluke u 3 (tri) primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici osobno

2. Tuženicima po punomoćniku