K-501/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu dr.sc. Miji Galiotu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Martine Banovac kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika BĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 144/23 i 36/24 dalje u tekstu: Kazneni zakon), na raspravi održanoj u nazočnosti okrivljenika uz zamjenika branitelja Ivana Rađu odvjetnika u Splitu i privatnog tužitelja uz punomoćnika Rina Petričića odvjetnika u Splitu, te nakon objave odluke dana 27. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24)
OKRIVLJENIK: BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. B i E, djevojački L, rođen **.**.1971. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, strojarski tehničar, zaposlen kao direktor Actionis d.o.o. Split, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 750,00 eura, oženjen, otac dvoje djece od kojih je malodobno, srednjeg imovnog stanja, vlasnik jednog stana, kazneno neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi dana 02. kolovoza 2018. u Splitu u Sportskom centru Mačak prijetio privatnom tužitelju EĆ na način da mu je govorio "Ja nemam problema s tim, ja sam to ovom iz Žrnovnice zalio cijeli stan s naftom," "Ja ću tebe i tvoju obitelj progonit do kraja života, a ti nisi svjestan što sam ti ja u stanju napravit" i "sutra sam ti u stanu s svim radnicima i cijeli stan ćemo ti macom razvalit" ,
dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje: KZ/11).
II. Temeljem članka 149. stavka 3. ZKP/08, privatni tužitelj EĆ je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 6. tog Zakona u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) dok će o troškovima iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenika sud odlučiti posebnim rješenjem.
Obrazloženje:
1. Pred ovim sudom je podnesena privatna tužba dana 25. listopada 2018. privatnog tužitelja EĆ protiv okrivljenika BĆ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - djelo opisano i kažnjivo u članku 139. stavku 1. KZ/11.
2. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj: Kž-299/2024 od 17. travnja 2025., prihvaćena je žalba privatnog tužitelja te ukinuta prvostupanjska presuda p.broja: K-1016/2018 i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje i odluku drugom sucu pojedincu.
3. Temeljem odredbe čl. 407. st. 3. ZKP/08 glavna rasprava započela je iznova s obzirom na protek vremena od tri mjeseca te pred drugim sucem pojedincem.
4. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz privatne tužbe, okrivljeni je izjavio kako se ne smatra krivim, to je sukladno čl. 417.a ZKP/08 ispitan na završetku dokaznog postupka.
5. U dokazne svrhe pregledani su i pročitani službena zabilješka PU Splitsko- dalmatinske, II. Policijske postaje Split od 2. kolovoza 2018. (list 18 spisa), izvatci iz kaznene evidencije za okrivljenika od 29. studenog 2021. (list 11 spisa) i 12. listopada 2022. (list 21 spisa) i 28. studenog 2023. (list 54 spisa).
6. Rješenjem ovog suda poslovnog broja K-1016/2018 od 15. svibnja 2023. na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 iz spisa predmeta izdvojen je kao nezakonit dokaz USB uređaj sa pohranjenom audio snimkom razgovora okrivljenika BĆ i privatnog tužitelja EĆ od0 2. kolovoza 2018. koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-652/2023 od 7. studenoga 2023.
7. Ispitan i saslušan pred ovim sudom privatni tužitelj EĆ, naveo je kako BĆ poznaje, da se radi o osobi koji je obavljao radove po njegovoj narudžbi prilikom renoviranja stana, što je trebalo trajati nekoliko mjeseci, a odužilo na otprilike godinu dana. On da je LĆ platio negdje oko 90-95 % iznosa za izvršeni rad, premda ni onda nije bilo sve gotovo. Predmetne prilike da su se našli u Sportskom centru Mačak na Mertojaku u kafiću sa namjerom da dogovore isplatu ostatka iznosa za radove, a kako nije sve bilo izvršeno privatni tužitelj je preuzeo da će to sam dovršiti. Njih dvojica da su sjedili u donjem dijelu kafića i u tom prostoru je bilo oko 10-ak gostiju. U razgovoru je rekao okrivljeniku u smislu "Kako bi se ti osjećao da ti ja kažem da ću ti isplatit ovaj ostatak za jedno tri mjeseca?" a BĆ odgovorio da on s tim nema problema i rekao da je on jednom iz Žrnovnice zalio cijeli stan s naftom, benzinom. Dalje da je govorio da će on njega i obitelj progoniti do kraja života, da nije svjestan što on može napraviti, da su sutra ujutro kod njega u stanu, da će macom razvaliti vrata i stući sve u stanu što su napravili. Privatni tužitelj da je bio u šoku, rekao ovome da li je svjestan da je on njemu uputio prijetnju fizičkim nasiljem, na što je ovaj odgovorio nešto „Ma daj, molim te.” U daljnjem razgovoru okrivljeni da mu je rekao, da li je svjestan da mu oduzima od djece, a svjedok - privatni tužitelj mu odgovorio „kako misliš ući u moj stan, u stanu su mi mala djeca” na što je ovaj odgovorio "macom," a da je završilo tako da je rekao okrivljeniku „ovo više nema smisla, ovo je stvar policije i sudstva” i tada otišao u II. policijsku postaju. Istu večer da je izvršio uplatu cjelokupnog iznosa gospodinu LĆ kako su i dogovorili, preko internet bankarstva. Nakon 45 % iznosa koji je platio u početku, na njegovo traženje mu je nakon dva-tri mjeseca još 40% iznosa platio. Nakon tog događaja da nisu imali kontakta. Nikakvog fizičkog kontakta nije bilo. Nije bio kod liječnika, psihijatra. Također je naveo kako se nakon njihova razgovora nije dogodilo išta od onoga što bi okrivljeni govorio, ali da je on još mjesecima strepio zbog tih riječi.
8. U svojoj obrani okrivljeni BĆ je naveo kako je sve netočno što stoji u privatnoj tužbi i iznijeto tijekom postupka od privatnog tužitelja s kojim je imao korektan poslovni odnos. Navodi da su se, kada su već došli do kraja poslovnog odnosa, našli u sportskom centru Mačak i kada je istome iznio konačni obračun troška, koji je bio prepravljen s njegove strane, a misli da je to bilo oko PDV-a, da je prihvatio sve izmjene troškovnika, jer se radilo o sitnim prepravcima. U razgovoru da je došlo do jedne nesuglasnosti oko PDV-a koji okrivljeni ne može izbjeći, što od ovoga vjerojatno nije prihvaćeno, da bi potom privatni tužitelj zaprijetio njemu govoreći da mu je majka sutkinja, uznemirio se, počeo hodati gore dolje, izišao vani pa se vratio. Navodi da je bilo tamo dosta ljudi koji nisu s njima sjedili u kafiću inkriminiranog dana oko 18-19 sati ta da je bilo ikakvih prijetnji prema privatnom tužitelju da bi netko i čuo. Dalje navodi da je sve završilo na način da je privatni tužitelj izišao kroz vrata, okrivljeni otišao kući, da bi ga nakon otprilike pola sata nazvala policija, a da je ovaj prijavio okrivljenikovu navodnu prijetnju prema privatnom tužitelju. Nadalje je naveo kako nije kasnio s radovima, jer je bio jedan od izvođača, ugovor da je potpisan, ali ne zna što u istome piše, ali zna da nije bio naveden PDV u ugovoru, jer se to inače ne navodi, jer ovisi radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi, te nije bio označen rok izvođenja radova. Okrivljeni pojašnjava da je bio samo jedan od izvođača završnih radova te su drugi izvođači stolarije, klimatizacije, trebali završiti svoje poslove prije njega. U slučaju da je privatni tužitelj kasnio s plaćanjem, okrivljeni je naveo kako u takvim slučajevima pokreće sudski postupak, a da je i privatni tužitelj mogao pokrenuti postupak protiv njega ukoliko smatra da je kasnio.
U odnosu na osobne i obiteljske prilike, okrivljeni je naveo kako je oženjen i otac dvoje djece, vlasnik pravne osobe od 2014. s mjesečnim primanjima od oko 750,00 EUR-a, vlasnik stana u [adresa].
9. Na temelju ovako provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza, zasebno te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud smatra da nije dokazano da bi okrivljeni BĆ počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.
10. Odredbom čl. 139. st. 1. KZ/11 je propisano da će se, tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, kazniti kaznom zatvora do jedne godine.
11. U predmetnom slučaju obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 ostvarivala bi se na način da je okrivljenik uputio privatnom tužitelju verbalnu prijetnju izgovorenim riječima koje mu se stavljaju na teret, sve u izravnoj namjeri ustrašiti ili uznemiriti privatnog tužitelja te bi prijetnja trebala biti ozbiljna obzirom na postojeće okolnosti i takve naravi da je objektivno podobna izazvati osjećaj ugroženosti.
12. Sud raspolaže samo međusobno proturječnim iskazima privatnog tužitelja i okrivljenika u pogledu postojanja kaznenog djela. U tom smislu osim naprijed citiranih iskaza istih, sud ne raspolaže kakvim drugim izvedenim dokazom na temelju kojeg bi mogao utvrditi odlučno činjenično stanje.
13. Sud sadržaj opisane službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske II. Policijske postaje Split prihvaća samo kao dokaz prijave okrivljenika BĆ po privatnom tužitelju, dok u pogledu izjave privatnog tužitelja policijskom službeniku, ista sukladno čl. 14.2. Spisu prileži i službena zabilješka PU Splitsko-dalmatinske, II. Policijske postaje Split od 2. kolovoza 2018. (list 19 spisa) sastavljena u službenim prostorijama iste po policijskom službeniku TĆ o obavijesnom razgovoru sa LĆ, međutim, ista sukladno odredbi čl. 208. st. 1. ZKP/08 ne predstavlja dokaz koji se može koristiti u postupku, stoga nije niti izveden dokaz čitanjem iste.
14. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio kako su inkriminirane prigode u ugostiteljskom objektu u kojemu je tada prema njihovim kazivanjima bilo više gostiju, privatni tužitelj i okrivljeni razgovarali oko izvršenih radova, cijene radova koje je po narudžbi privatnog tužitelja izvršila okrivljenikova pravna osoba te isplate cijene izvršenih radova koju bi bio obvezan isplatiti tužitelj. S tim u vezi okrivljenik upućuje na jednu nesuglasnost oko PDV-a koji ne može izbjeći,
15. Iz iskaza stranaka proizlazi da bi se u ugostiteljskom objektu nalazilo više osoba, da su neki gledali dok su ovi razgovarali, međutim nitko od gostiju nije predložen kao mogući svjedok u ovom postupku. Stoga u nedostatku relevantnog dokaza sud nije mogao utvrditi da bi okrivljenik izgovorio baš one riječi koje mu se privatnom tužbom stavljaju na teret, te da bi izgovoreno moglo predstavljati ozbiljnu prijetnju podobnu da kod istoga izazove stvaran strah i osjećaj ugroženosti, te da da bi okrivljenik imao i namjeru izgovorenim izazvati kod privatnog tužitelja osjećaj straha i ugroženosti. Sama činjenica da bi privatni tužitelj neposredno nakon sastanka sa okrivljenikom prijavio istoga u II. Policijskoj postaji Split kao osobu koja mu je prijetila, po stajalištu suda nije dostatna da bi se sud bez kakve dvojbe mogao osloniti isključivo na iskaz privatnog tužitelja, pa da bi se nedvojbeno mogla utvrditi sva tražena zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret.
16. Nesporno je da se razgovor između privatnog tužitelja i okrivljenika odvijao uslijed poslovnog nesporazuma glede završetka radova i isplate preostalog dijela ugovorenog iznosa. Riječ je o tipičnom civilno-pravnom odnosu, u kojem su stranke imale različita stajališta oko obveza i kvalitete radova. Komunikacija koja se razvije u takvim situacijama može biti žustrija, emocionalno obojana i neprimjerena, ali sama činjenica povišenog tona ili neuljudne komunikacije ne znači automatski da je riječ o kaznenoj prijetnji. Kazneno pravo kažnjava samo one prijetnje koje su ozbiljne, realne i upućene s namjerom izazivanja straha, a ne afektivne izjave izrečene u situaciji frustracije, koje se redovito javljaju u poslovnim sporovima.
17. Za postojanje kaznenog djela nije dovoljno da privatni tužitelj subjektivno osjeća nelagodu ili strah. Prijetnja mora biti takva da bi prosječna osoba u istim okolnostima osjetila opravdan i realan strah. Iz izvedenih dokaza proizlazi kako se razgovor odvijao u javnom prostoru, pred više osoba, nitko od prisutnih nije držao izjavu okrivljenika ozbiljnom, što potvrđuje činjenica da nijedan svjedok nije predložen, okrivljenik nakon navodnog događaja do danas (dakle sedam godina) nije poduzeo niti jednu radnju koja bi upućivala na ostvarenje prijetnje, komunikacija je bila vezana isključivo uz neriješeni novčani odnos, ne uz stvarnu namjeru ugrožavanja tužitelja ili njegove imovine. Sve to ukazuje da navodna prijetnja nije imala karakter ozbiljne opasnosti, nego verbalne eskalacije u poslovnom sukobu.
18. Kazneno djelo prijetnje je namjerno kazneno djelo. Mora se dokazati da je okrivljenik svjesno i voljno želio izazvati strah i uznemirenost. U konkretnom slučaju okrivljenik je dosljedno negirao bilo kakvu namjeru, nije nastavio kontakt s tužiteljem niti poduzeo radnje radi realizacije navodne prijetnje, nakon susreta udaljio se i situacija je završila bez daljnjeg eskaliranja. Takvo ponašanje je nespojivo s postojanjem kaznenopravne namjere.
19. U kaznenom postupku teret dokazivanja je na privatnom tužitelju, koji mora nedvojbeno dokazati krivnju okrivljenika. Ako ostane razumna sumnja u način na koji se događaj odigrao, sud mora postupiti u korist okrivljenika. U ovom slučaju, sud zaključuje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je okrivljeni zaista počinio djelo koje mu se stavljaju na teret. Sukladno načelu in dubio pro reo, koje propisuje da se u slučaju dvojbe presuđuje u korist okrivljenika, sud je okrivljenika oslobodio od optužbe kako je to odlučeno u izreci.
20. Sud raspolaže samo proturječnim iskazima dviju suprotstavljenih strana. Nijedan materijalni dokaz, niti neutralni svjedok, niti objektivni pokazatelj ozbiljnosti prijetnje nije izveden. Sud ne može, niti smije, izricati osudu ako postoji mogućnost da je izjava okrivljenika bila tek izraz nezadovoljstva, a ne kaznena prijetnja.
21. Kazneno pravo je ultima ratio, a ne sredstvo za rješavanje privatnih poslovnih sporova. Dokazni prag za utvrđivanje kaznenog djela prijetnje nije dostignut. Prijetnja nije bila objektivno ozbiljna, nije postojala namjera okrivljenika da izazove strah, a događaj se odvijao u kontekstu poslovnog nesporazuma, bez ikakvih daljnjih radniji koje bi upućivale na kaznenopravno relevantnu opasnost.
22. Kako ne postoje drugi dokazi koji bi nedvojbeno upućivali na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela, sud je istog oslobodio temeljem točke 3. čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (ZKP/08). Iz gore navedenog razloga, sud se nije upuštao u utvrđivanje i obrazlaganje preostalih spornih činjenica.
23. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to je na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08, privatni tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. tog Zakona u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) koji iznos je određen obzirom na složenost i trajanje postupka, dok će o troškovima iz čl. 145. st. 2. t. 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljenika, sud odlučiti posebnim rješenjem, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod II.
U Splitu, 27. studenog 2025.
S U D A C
dr.sc. Mijo Galiot
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.
DNA:
- okrivljenoj
- branitelju
- privatnom tužitelju
- punomoćniku priv. tužitelja
- u spis
