Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-269/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare - Silvije Petrović, Zagreb, Dalmatinska 2, protiv I. tuženice CF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika LF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] oboje zastupani po punomoćniku Vladi Kartelu, odvjetniku iz Siska, Dr. A. Starčevića 16, radi utvrđenja ugovora o darovanju ništetnim i utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te I. tuženice, 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj SF suvlasnik za 18/100 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta 'GALDOVAČKA ZGRADE DVORIŠTE', površine 591 m2, te se isti ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude ishodi na svoje ime uknjižbu prava suvlasništva na 18/100 dijela ranije opisane nekretnine uz prethodno brisanje tog prava vlasništva sa imena II. tuženika LF za 18/100 dijela, a što su sve I. tuženica CF i II. tuženik LF, dužni priznati i trpjeti.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SF u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj SF suvlasnik za 3/100 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta ' [adresa] ZGRADE DVORIŠTE', površine 591 m2, te se isti ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude ishodi na svoje ime uknjižbu prava suvlasništva na 3/100 dijela ranije opisane nekretnine uz prethodno brisanje tog prava vlasništva sa imena II. tuženika LF za 21/100 dijela, a što su sve I. tuženica CF i II. tuženik LF, dužni priznati i trpjeti."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj SF je podnio ovom sudu tužbu protiv I. tuženice CF i II. tuženika LF, radi utvrđenja ugovora o darovanju ništetnim i utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi tužitelj navodi da su I. tuženica i tužitelj bili u braku od 1975. do 1987. kada je njihov brak razveden. Između tužitelja i I. tužene radi utvrđenja bračne stečevine vodio se parnični postupak pred ovim sudom, pod poslovnim brojem: P-28/88. U navedenom postupku donesena je pravomoćna presuda kojom je utvrđeno "da je nedovršena kuća "sagrađena" pod krov na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], zajednička imovina tužiteljice i tuženog na jednako, što je tuženi dužan priznati". Tužitelj je temeljem navedene pravomoćne presude pokrenuo postupak radi upisa prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Sisku, pod poslovnim brojem Ovr-2081/98. Slijedom navedenog rješenjem Općinskog suda u Sisku, broj Ovr-2081/98 od 7.1.1998., upisano je pravo vlasništva na nekretnini i to kuća pod krov na kčbr- 1804/2 u k. o. [katastarska općina], za korist SF i BF na jednako. Protiv navedenog rješenja žalbu je uložila BF, sada LF, a po kojoj žalbi je Županijski sud u Sisku preinačio citirano rješenje Općinskog suda u Sisku i naložio brisanje provedenog upisa uz obrazloženje da: "ovršno ispravom tj. presudom P-28/88 nije određena obveza upisa u zemljišne knjige pa ovršna isprava nije podobna za zemljišno-knjižni upis…". Dakle, tužitelj ima pravomoćnu sudsku odluku kojom je utvrđen kao zajednički vlasnik na jednake dijelove predmetne nekretnine "kuće pod krov" izgrađene na kčbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], međutim, utvrđeno je da navedena presuda ima formalne nedostatke zbog kojih ista prema stavu Županijskog suda u Sisku nije podobna da bi se temeljem iste mogao neposredno izvršiti zemljišno-knjižni upis. Tužitelj je radi navedenog pokrenuo postupak kod Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-795/15, u kojem postupku je tražio da se naloži ovdje I-tuženoj da tuženiku izda tabularnu ispravu temeljem koje bi mogao izvršiti upis prava vlasništva na spomenutoj nekretnini u [adresa]. Tužitelj je izgubio navedeni postupak koji je okončan odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:

Rev-x-621/2018, a iz obrazloženja koje odluke proizlazi da su nižestupanjski ispravno odlučili kada su odbili tužbeni zahtjev iz razloga što obveza tuženice na izdavanje tabularne isprave radi upisa prava vlasništva ne proizlazi iz nekog pravnog posla, već je tužitelj pravo vlasništva stekao temeljem sudske odluke pa je zahtjev za izdavanjem tabularne isprave neosnovan i tužitelj će provedbu morati tražiti drugim ravnim sredstvom. Tijekom tog postupka izveden je dokaz građevinskim vještačenjem radi procjene građevinske vrijednosti - nove, sadašnje i prometne vrijednosti predmetne nekretnine u odnosu na vrijednost nekretnine u vrijeme donošenja presude kojom je tužitelj utvrđen kao zajednički vlasnik. Iz nalaza i mišljenja vještaka tako proizlazi da bi suvlasnički omjer tužitelja i I. tužene u današnje vrijednosti predmetne nekretnine iznosio: SF udio 213/10000 i CF (LF) 787/10000 udio. Slijedom navedenog, nesporno je da tuženici cijelo vrijeme imaju saznanja da je tužitelj pravomoćnom presudom utvrđen kao zajednički vlasnik predmetne nekretnine, međutim, da isti zbog formalnih nedostataka ima problem sa upisom prava vlasništva u zemljišnim knjigama. I. tuženica je sa II. tuženikom 3. 3. 2018. sklopila ugovor o darovanju predmetne nekretnine za cijelo iako je znala da navedena nekretnina predstavlja zajedničku imovinu na jednake dijelove nje i tužitelja. Dakle, I. tuženica je darovanjem predmetne nekretnine LF za cijelo na istoga prenijela više prava nego što je sama imala. Takvo raspolaganje I. tužene predstavlja nedopuštenu činidbu protivnu Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, pa se u skladu sa čl. 270. i 322. Zakona o obveznim odnosima predmetni Ugovor o darovanju u dijelu kojim je I tužena raspolagala sa većim dijelom od svoga dijela zajedničke imovine ima smatrati ništetnim. II. tuženik je znao i morao znati da je tužitelj, njegov otac, u određenom dijelu utvrđen kao zajednički vlasnik predmetne nekretnine, međutim isti je u konkretnom slučaju postupao kao nepošteni stjecatelj. Sukladno navedenom, tužitelj u ovom postupku zahtjeva diobu zajedničkog vlasništva na nekretnini u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. uložak: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se isti utvrdi kao suvlasnik u 213/1000 dijela predmetne nekretnine.

3. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženici u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, tuženici ističu da je sporni ugovor u svim svojim odredbama u suglasju s Ustavom, prisilnim propisima i moralu društva, radi čega je pogrešno tumačenje tužitelja da bi takav ugovor bio ništetan. Pri tome se ističe da tužitelj nije konkretizirao povredu ustavne odredbe ili prisilnog propisa, a niti povredu morala društva, kojom opravdava svoje tvrdnje, već je navedene povrede samo apstraktno naveo, a što nije dovoljno da bi se moglo uopće raspravljati o pitanju ništetnosti bilo kojeg ugovora, pa tako i spornog ugovora. Netočna je tvrdnja tužitelja da bi I. tužena, kod zaključenja spornog ugovora, raspolagala većim dijelom od svoga dijela, jer je I. tužena u trenutku zaključenja ugovora bila upisana kao samovlasnik i kao takva je mogla slobodno i bez ikakvih ograničenja raspolagati imovinom koje je ona vlasnik. Osim toga, do raspolaganja imovine došlo je tek nakon pravomoćne presude br. P-795/2011, donesene u postupku koji se vodio kod ovog suda, kada je navedenom presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, iz čega proizlazi da je I. tužena čekala pravomoćnost rješavanja tužiteljeva zahtjeva, pa kada je ovaj pravomoćno odbijem sa svojim zahtjevom, slobodno je raspolagala svojom imovinom. Potpuno je netočna tvrdnja tužitelja da je II. tuženik nepošteni stjecatelj, jer da je znao i morao znati da je tužitelj utvrđen kao zajednički vlasnik sporne nekretnine, jer navedene odlučne činjenice tužitelj ne potkrepljuje niti jednim dokazom. II. tuženik je kod zaključivanja spornog pravnog posla postupao savjesno, budući da je iz javnih isprava, konkretno vlasničkog lista, nesporno proizlazila činjenica da je I. tužiteljica samovlasnik, a pri tome, u zemljišnim knjigama nije bila evidentirana bilo koja zabilježba kojom bi se ukazivalo da tužitelj polaže kakvo pravo na spornu nekretninu. U odnosu na tužbeni zahtjev kojom tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini u 213/1000 dijela te izdavanje tabularne izjave podobne za upis u zemljišne i druge javne knjige, tuženici ističi da je i navedeni tužbeni zahtjev neosnovan. Prije svega, stavlja se prigovor presuđene stvari. Budući da je o sadržajno istom tužbenom zahtjevu, općinski sud u Sisku svojom presudom br. P-795/11, pravomoćno odbio tužitelja sa takvim zahtjevom. U navedenom predmetu tužitelj je tražio od suda donošenje presude kojom će "naložiti CF da tužitelju ŠF izdati tabularnu izjavu" o kojem zahtjevu je sud odlučio na način da je isti pravomoćno odbijen. Isti takav zahtjev tužitelj sada ponovno postavlja, pa imajući u vidu navedeno, isti je neosnovan, radi čega ga treba odbiti. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Sisku, br. P-28/88 utvrđeno da je dovršena kuća sagrađena "pod krov" na kčbr. [katastarska čestica], zajednička imovina tužitelja i I. tužene. Međutim, tuženici osporavaju tužiteljev zahtjev da mu takva presuda bude temelj za utvrđivanjem prava vlasništva na cijeloj kčbr. [katastarska čestica], budući da mu takva presuda daje samo osnovu za postavljanje obveznopravnog zahtjeva, kojem se opreza radi, ističe prigovor zastare. Da tužitelj nema pravo postavljati zahtjev za utvrđenjem suvlasništva, kako to traži tužbom, proizlazi i iz činjenice što je "kuća pod krov" izgrađena na zemljištu koje nije stečeno kao bračna zajednica. U tom smislu je zemljište na kojem je kuća izgrađena, posebna imovina I. tužene, a kao to i potvrđuje Županijski sud u Sisku, tada Okružni sud u Sisku u svojoj presudi br. Gž-1179/91 (odjeljak 7, druga strana obrazloženja). U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, dioba bračne stečevine koja obuhvaća "kuću pod krov" jedino je moguća isplatom, temeljem postavljanja obveznopravnog zahtjeva, a koji zahtjev je zastario. Nije sporno da čl. 63. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je svaki zajedničar ovlašten tražiti da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi njegov suvlasnički dio u zajedničkom vlasništvu. Međutim, tužitelj propušta cijeniti odredbu čl. 63. st. 1. istog zakona koji propisuje da svaki zajedničar ima pravo na diobu stvari koja je moguća i dopuštena. U konkretnom slučaju dioba stvari, odnosno dioba utvrđenja veličine suvlasničkog dijela u zajedničkom vlasništvu, a koji bi pripadao tužitelju, nije moguća niti dopuštena iz razloga što je "kuća pod krov" kao zajednička imovina sagrađena na zemljištu I. tužene, koje je njena posebna imovina. Isto tako, tražena dioba nije moguća i dopuštena iz razloga što je od 1991.g pa do danas, dakle protekom 28 godina, sporna kuća u tolikoj mjeri promijenila svoje funkcionalno stanje zbog ulaganja u istu od strane I. tužene, da tražena dioba naprosto nije moguća. Predlažu u cijelosti odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u presudu P-28/88-23 (stranica 7-10 spisa), rješenje Ovr-2081/98 (stranica 11-13 spisa), rješenje Rev-x-621/2018-2 (stranica 14-17 spisa), procjenu građevinske vrijednosti (stranica 18-53 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (stranica 58-59 spisa), presudu Gž-1179/1991-3 (stranica 67-68 spisa), rješenje Z-3626/08 (stranica 70 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (stranica 72-73 spisa), otpremnicu (stranica 123 spisa), izvještaj (stranica 124 spisa), račun (stranica 125 spisa), rješenje o izvedenom stanu (stranica 126-128 spisa), proveden je uviđaj, geodetsko i građevinsko vještačenje po vještacima Saši Vraniću i Davorki Kovačević Končar, izvedeni su dokazi saslušanjem tužitelja, I. tužene i II. tuženika te je je izvršen uvid u predmete ovog suda P-28/88 i P-795/11.

5. Tužitelj SF u svom je iskazu naveo da je s I. tuženicom, prije donošenja presude broj Pr-28/88 od 10.10.1990. bio suvlasnik zemljišta na kojem je izgrađena kuća, a u odnosu na koju je tom presudom odlučeno da predstavlja njihovu zajedničku imovinu i to svakog u ½ dijela. Ističe da je on odbijen s provedbom navedene presude u zemljišnim knjigama te mu je poznato da je vodio još neke postupke s kojima nije uspio, a on je samo htio da se ta kuća fizički podijeli i to primjerice da jednom pripadne kat, a drugom prizemlje, a isto tako da se podijeli fizički i dvorište. On nije uspio niti u jednom tom postupku iako ne zna zašto. Ističe da se sve ovo ne bi događalo da II. tuženik koji je njegov sin nije promijenio prezime te ističe da mu je on to rekao još 2002. godine. Ističe da je II. tuženik u vrijeme donošenja navedene presude bio u dobi od oko 6 i pol godina tako da nije mogao znati za sadržaj iste niti je on s njim tijekom godina razgovarao o tom postupku, a niti o drugim postupcima koje je vodio. Ističe da je njegova komunikacija sa II. tuženikom bila dobra sve negdje do 2007. i još neko vrijeme nakon završetka njegovog studija, no poslije je komunikacija prestala te je tek 2015. pokušao sa njim razgovarati, no on nije bio zainteresiran i oni više ne komuniciraju. S II. tuženikom nije razgovarao o spornoj kući. Navodi i da je on svom odvjetniku dao da u spis preda ispravu iz koje bi proizlazilo da je on sa I. tuženicom bio suvlasnik na zemljištu na kojem je sagrađena sporna kuća "pod krovom". Kuća "pod krovom" izgrađena je temeljem kredita, a koji on nije mogao dobiti bez potvrde da je suvlasnik zemljišta na kojem je ista građena.

6. I. tuženica CF u svom je iskazu navela da nekretnina koja u naravi predstavlja kuću i dvorišnu zgradu površine 143 m[2] i dvorište od 448 m[2] i to sve na čestici 1804/2 k. o. [katastarska općina] predstavlja njeno nasljedstvo koje je naslijedila nakon ostavinske rasprave poslije smrti njenog oca. Ta kuća i dvorišna zgrada i dalje se vode upisane u zemljišnim knjigama. Nikada se nije odrekla te nekretnine u korist tužitelja niti mu je istu darovala. Tu kuću koju je naslijedila od oca tužitelj i ona su za vrijeme trajanja njihovog braka srušili i počeli graditi novu koju su podigli do "pod krov" i to imala je nosive zidove i krov i ta kuća je bila predmetom spora u presudi P-28/88 od 10.10.1990. Tužitelj nakon razvoda njihovog braka nije više ulagao u njenu nekretninu, a ona je u istu nastavila ulagati te je na istoj čestici podigla još jednu dvorišnu zgradu. Ističe da su II. tuženik i ona nakon što je primila odluku Vrhovnog suda u predmetu koji je vođen radi izdavanja tabularne isprave vezano za spornu nekretninu počeli razgovarati o toj nekretnini te je ona odlučila istu darovati II. tuženiku. Ona nije II. tuženika opterećivala niti mu govorila o svim tim postupcima koji su se vezano za spornu nekretninu vodili pri čemu ističe da je tužitelj u 2 navrata osuđen za fizički napad na nju. II. tuženik je znao da je tužitelj izgubio spor vezano za izdavanje tabularne isprave jer mu je ona to rekla i znao je da je ona u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao samovlasnica iste te da nema zapreka da ona njemu daruje tu nekretninu. U toj kući koja je u gore navedenoj presudi navedena kao kuća sagrađena "pod krov" još uvijek ona živi i ista nije upisana u zemljišnim knjigama te je proveden postupak legalizacije iste. II. tuženik je bio upoznat i ona mu je rekla da su tužitelj i ona zajednički vlasnici kuće sagrađene "pod krov" ali ne i nekretnine. Nadalje, ističe da je ona, s obzirom na sve odbijenice tužitelja, smatrala da je tužitelju zastarjelo pravo na financijsko obeštećenje vezano za navedenu kuću te je smatrala da nema nikakve zapreke za darovanjem.

7. II. tuženik LF u svom iskazu istaknuo je da on u kući koja je predmet ovog spora proveo cijelo svoje djetinjstvo te i sada u njoj živi te je sa majkom već ranije razgovarao o tome da tu kuću ona njemu daruje, no čekali su da se riješe svi sporovi, a nakon što je konačno riješeno da je ona vlasnica iste navedenu kuću mu je darovala. Zna da je bilo sudskih postupaka, no ne zna baš detalje istih, a i točno je što majka kaže da ga nije htjela sa istima baš zamarati. Pod tim sporovima što je naveo smatrao je konačno rješenje spora vezano za izdavanje tabularne isprave. Ističe da nije točno da tužitelj njemu nije iznosio nikakve prijedloge vezano za spornu kuću jer mu je znao govoriti da će mu prepisati svoj dio kuće ako ne promijeni prezime. Ističe da su nakon primitka zadnje presude smatrali da je I. tuženica jedina vlasnica darovane nekretnine te da nema nikakvih zapreka za darovanje. Kada mu je tužitelj govorio da će mu prepisati svoj dio nije bilo govora o tome o kojem dijelu se radi, a koliko se on sjeća tada su to bili goli zidovi i krov odnosno ističe da govori o kući prije preuređenja.

8. Presudom ovog suda br. P-127/2019-11 od 21. veljače 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja Ugovora o darovanju zaključenog 3.3.2018. ništetnim za 213/1000 dijela nekretnine u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u ZK uložak: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorišna zgrada 2,

površine 143 m[2] i dvorište [adresa] površine 448 m utvrđenja da je tužitelj suvlasnik u 213/1000 dijela navedene nekretnine i izdavanja tabularne isprave kao i zahtjeva za naknadom parničnih troškova te je naloženo se tužitelju da I. i II. tuženicima naknadi parnični trošak.

9. Nadalje, presudom i rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž- 404/2020-6 od 11. lipnja 2025. žalba tužitelja djelomično je prihvaćena kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda ovog suda poslovni broj P-127/2019-11 od 21. veljače 2020. potvrđena u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o darovanju zaključen dana 3.3.2018. ništetan za 213/1000 dijela nekretnine u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u ZK uložak: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorišna zgrada površine 143 m2 i dvorište [adresa] površine 448 m2. te ukinuta u preostalom dijelu točke I. izreke i točke II. izreke i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

10. Dakle, presuda ovog suda br. P-127/2019-11 od 21. veljače 2020., u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja Ugovora o darovanju zaključenog 3.3.2018. ništetnim za 213/1000 dijela nekretnine u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u ZK uložak: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorišna zgrada površine 143 m[2] i dvorište [adresa] površine 448 m[2] postala je pravomoćna 11. 6. 2025.

11. Podneskom od 22. 10. 2025. tužitelj je, u skladu s provedenim geodetskim i građevinskim vještačenjem, precizirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da se utvrdi da je suvlasnik za 21/100 dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat.ĉest. 1804/2, oznake zemljišta GALDOVAĈKA ZGRADE DVORIŠTE', površine 591 m2, te da se isti ovlašćuje da po pravomoćnosti presude ishodi na svoje ime uknjižbu prava suvlasništva na 21/100 dijela ranije opisane nekretnine uz prethodno brisanje tog prava vlasništva sa imena tuženika LF za 21/100 dijela, a što su sve tuženici dužni priznati i trpjeti.

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza te na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

13. Naime, toč. I. presude Općinskog suda u Sisku br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., koja je donesena u parničnom postupku koji se vodio po tužbi tužiteljice DF i mldb. LF i FF, protiv tuženika ŠF, radi utvrđenja suvlasništva, utvrđeno je da je nedovršena kuća sagrađena "pod krov" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], zajednička imovina tužiteljice i tuženog na jednako, a što je tuženik dužan priznati.

14. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je zaključak suda da je doprinos stranaka u izgradnji kuće izgrađene do pod krov jednak, pri čemu je sud uzeo u obzir da je tužiteljica gradilište dobila od roditelja, što je njezin poseban doprinos, kao posebna imovina unijeta u zajedničku, i sredstva ostvarena radom i štednjom na deviznim knjižicama. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da je doprinos tužiteljice i što za njezino gradilište nije trebalo tražiti posebnu građevinsku dozvolu i što je gradilište bilo navezeno odnosno pripremljeno za izgradnju, a doprinos je tuženika u činjenici što je najveći dio materijala kupljen, a i majstori su plaćeni novcem dobivenim od kredita kojeg je otplatio tuženik nakon razvoda braka pa je to njegov doprinos, a polovina tužiteljičinog kredita je otplaćena zajednički dok je poslovicu otplatila sama tužiteljica. Sud potom zaključuje da iz svega navedenog proizlazi da su tužitelja i tuženika kao bivši bračni drugovi suvlasnici na jednako na nedovršenoj kući, a s preostalim dijelom je tužiteljica odbijena.

15. Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž-1179/1991-3 od 30. 12. 1991. potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., a iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je doprinos stranaka u stjecanju zajedničke imovine podjednak i da svakoj od njih pripada ½ dijela, te između ostalog, i da je gradilište posebna imovina tužiteljice.

16. Nije sporno između stranaka da je prema zemljišnim knjigama ovog suda II. tuženik vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. kat. br. 1804/2 [adresa], zgrade površine 143 m2 i dvorište površine 448 m2 odnosno ukupne površine 591 m2, a nije sporno niti da je vlasništvo navedene nekretnine II. tuženika upisano i stečeno ugovorom o darovanju od 3. 3. 2018., zaključenim između I. tuženice kao darovateljice i II. tuženika kao daroprimatelja.

17. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Sisku br. Z-3626/98 od 1. veljače 1999. utvrđeno je da se dopuštaju na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao društveno vlasništvo i korištenje na imenu DF rođ. LF iz [adresa] koje se sastoje od cijele čest.kat. br. 1804/2 upisane kao z.k. tijelo u AI i II upisi: spajanja z.k. tijela AI i II. u z.k. tijelo AI, zatim, uknjižba prava vlasništva na čest.kat.br. 1804/2 kuća i dvorišna zgrada površine 143 m2, dvorište površine 448 m2 u AI za korist DF i SF te uknjižba brisanja svojstva društvenog vlasništva i prava korištenja.

18. Nadalje, uvidom u predmet ovog suda br. P-795/2011 utvrđeno je da je u istom priložen povijesni zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu na čest. kat. br. 1804/2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te iz istog proizlazi da se na osnovu rješenja Komisije za osnivanje novih zemljišnoknjižnih knjiga od 17. 12. 1984. br. Rz-10/84 tbr. 889 zemljište upisano u A I čest. kat. br. 1804/2 izgrađeno zemljište od 143 m2, dvorište ul. Bratstva jedinstva od 448 m2, uknjižuje kao društveno vlasništvo, zatim, da se uknjžuje pravo vlasništva na zgradi (kuća i dvorišna zgrada na čest. 1804/2) u A II za korist Jasić Slave. Potom, na temelju presude P-88/88 (ovr.2081/98) i odredbe čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) spojena su tijela A I i II u z.k. tijelo A I, uknjižuje se brisanje uknjižbe društvenog vlasništva, zabilježuje se uknjižba prava vlasništva na zgradi u A II za korist Jasić Slave odnosi na z.k. tijelo A I, te se uknjižuje pravo vlasništva na ½ dijela nekretnina u A I za korist ŠF. Nadalje, na temelju rješenja ovog suda od 18. 7. 2003. br. Ovr-2081/98 uspostavlja se zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Ovr- 2081/98 , zatim dijeli se z.k. tijelo u A I u novo z.k. tijelo A I i II, zatim nekretnine upisane u A I uknjižuju se ako društveno vlasništvo, zatim uknjižuje se pravo vlasništva na nekretnini u A II za korist Jasić Slave te se na temelju prijedloga na zapisnik od 22. 12. 2003., odredbe čl. 367. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i rodnog lista spajaju z.k. tijela A I i A II u novo z.k. tijelo A I, uknjižuje se brisanje društvenog vlasništva, zabilježuje se da se uknjižba prava vlasništva na nekretnini u A II odnosi na z.k. tijelo A I te se zabilježuje promjena imena i prezimena DF tako da glasi CF.

19. Dakle, u vrijeme stjecanja prava vlasništva tužitelja – ½ dijela nekretnine - nedovršena kuća sagrađena "pod krov" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] (temeljem presude Općinskog suda u Sisku br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990.) u zemljišnim knjigama ovog suda, prema priloženom povijesnom zemljšnoknjižnom izvatku, nekretnina na čest. kat. br. 1804/2 je bila podijeljena u z.k. tijelo A I - čest. kat. br. 1804/2 izgrađeno zemljište od 143 m2, dvorište ul. Bratstva jedinstva od 448 m2 koje je bilo društveno vlasništvo i A II - kuća i dvorišna zgrada na čest. 1804/2 koje je bilo vlasništvo I. tuženice, a koje društveno vlasništvo je potom (2003.) brisano, z.k. tijela A I i A II spojena su u novo z.k. tijelo A I (temeljem odredbe čl. 367. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) te je I. tuženica uknjižena kao vlasnica nekretnine u cijelosti.

20. Prema odredbi čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade, a prema odredbi st. 3. istog članka, u slučaju kad se zbog uspostave jedinstva nekretnine spaja više zemljišnoknjižnih tijela u jedno, ne dira se u prava koja su do tog spajanja postojala u korist ili na teret jednoga i drugoga zemljišnoknjižnoga tijela, nego će se po službenoj dužnosti upisati u korist, odnosno na teret odnosnoga suvlasničkoga dijela; a ako to nije moguće, upisat će se u korist, odnosno na teret spojenoga tijela, svako s onim prvenstvenim redom koje ima prema vremenu svoga nastanka, odnosno prema provedenom ustupu prvenstva.

21. Tužitelj je stoga, sukladno odredbama čl. 367. st. 1. i 3. ZV, a temeljem suvlasništva od ½ dijela nekretnine - nedovršenoj kući sagrađenoj "pod krov" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], utvrđenog presudom Općinskog suda u Sisku br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., stekao suvlasnički udio na nekretnini koja je predmet ovog spora - upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.kat.br. 1804/2, [adresa], zgrade, dvorište, površine 591 m2 te tužitelj temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZV kojom je propisano da je stvar u zajedničkom vlasništvu kad na nepodijeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela, ali veličina njihovih udjela nije određena, bez obzira na to što je odrediva i odredbe čl. 63. st. 2. ZV koja propisuje da je svaki zajedničar ovlašten u svako doba zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli tako da se odredi koliki mu suvlasnički dio pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu, ima pravo zahtijevati da se utvrdi veličina njegovog suvlasnički udjela na nekretnini koja je predmet ovog spora.

22. Radi utvrđenja veličine suvlasničkog udjela tužitelja na spornoj nekretnini (prema sadašnjem stanju nekretnine, a uzimajući u obzir da je nedovršena kuća sagrađena "pod krov" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], zajednička imovina tužitelja i I. tuženice na jednako, kako je to utvrđeno presudom ovog suda P-28/88-23 od 10.10.1990. ) održan je uviđaj na licu mjesta te su izvedeni dokazi geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Saši Vraniću i građevinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Davorki Kovačević Končar.

23. Vještak Saša Vranić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. 10. 2025. navodi da, sukladno zadatku (identificirati k.č. česticu broj 1804/2 te utvrditi da li nekretnina koja proizlazi iz presude ovog suda br. P-28/88-23 od 10.10.1990. odgovara nekretnini koja proizlazi iz točke I. tužbenog zahtjeva, u navedenoj presudi nisu navedene dimenzije građevine, već je ista opisana na način: „nedovršena kuća sagrađena 'pod krov' na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. Navodi da adresa i broj čestice odgovara današnjem stanju (Ulica Bratstva jedinstva je preimenovana u [adresa]) te da u spisu postoje i fotografije predmetne građevine iz 1990. Iz fotografija se ne može sa sigurnošću utvrditi radi li se u potpunosti istoj građevini budući da su sve tri fotografije snimljene sa sjevernog pročelja. Ono što je sigurno jest da je sjeverno pročelje (Slika 1) nepromijenjeno u odnosu na fotografije iz 1990. S južne strane se nalazi natkriveni ulaz i kotlovnica (Slika 2) za koji vještak ne može utvrditi da je postojao 1990. Riječ je o pravokutniku s južne strane kuće, dimenzija 2.37 m x 9.53 m (1.70 + 5.21 + 2.62), koji je konstruktivno mogao nastati i kasnije. Ostatak kuće je nepromijenjen: 9.55 m x 12.15 m (14.88 – 2.37), jer čini jednu konstruktivnu cjelinu i nije vjerojatno da se taj dio mijenjao. Također, pomoćna zgrada (Slika 3) se ne spominje u presudi tako da je zaključak da je ista nastala naknadno.

24. Prema navodima stranaka s ročišta za glavnu raspravu održanog 29. 10. 2025., stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju vještaka Saše Vranića te ga sud u cijelosti prihvaća kao stručan i obrazložen.

25. Nadalje, vještakinja Davorka Kovačević Končar u svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. listopada 2025. ističe da nakon provedenog pregleda nekretnine na adresi u [adresa], izmjere izgrađenih građevina na opisanoj lokaciji, uvidom u spis Općinskog suda u Sisku P- 269/2025 i njemu priklopljene spise, te primjenom propisanih metoda izračuna građevinske i tržišne vrijednosti nekretnina iskazuje da:

A) tržišna i građevinska vrijednost predmetne nekretnine na dan očevida u stanju u kojem se izgrađene građevine nalaze kod očevida

A.1. ) GRAĐEVINSKA VRIJEDNOST

- stambena zgrada - 220.800,00 €

- pomoćna zgrada - 38.200,00 € 259.000,00 €

A.2. ) TRŽIŠNA VRIJEDNOST

- stambena zgrada - 109.300,00 €

- pomoćna zgrada - 18.900,00 € 128.200,00 €

A.3.) TRŽIŠNA VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA 12.600,00 €

B ) tržišna i građevinska vrijednost predmetne nekretnine na dan očevida u stanju u kojem su izgrađene građevine bile 1985.

B.1. ) GRAĐEVINSKA VRIJEDNOST

- stambena zgrada - 105.600,00 €

- pomoćna zgrada - 0,00 € 105.600,00 €

B.2. ) TRŽIŠNA VRIJEDNOST

- stambena zgrada - 52.300,00 €

- pomoćna zgrada - 0,00 € 52.300,00 €

B.3.) TRŽIŠNA VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA 12.600,00 €

C ) izračun iznosa suvlasničkog udjela tužitelja u ukupnoj vrijednosti nekretnine u stanju kod očevida.

C.1. bez tržišne vrijednosti zemljišta

C.2. zemljište u suvlasništvu - CF ½ dijela, DF – ½ dijela

C.3. zemljište u vlasništvu CF – 1/1 dijela

26. Tužitelj nije imao prigovora nalazu i mišljenju vještakinje Davorke Kovačević Končar te je sukladno (izračunu suvlasničkog omjera prema varijanti C.2. nalaza mišljenja (prema kojoj su tužitelj i I. tuženica suvlasnici zemljišta, svaki u ½ dijela) precizirao tužbeni zahtjev dok su I. i II. tuženici prigovorili ističući da je izračun vještakinje pogrešan obzirom da je pri izračunu suvlasničkih omjera uzeta u obzir umanjena površina objekta, da pri izračunu nisu trebali biti uzeti u obzir ulaz, stubište i ostava, da je za razliku od stanja nekretnine u vrijeme donošenja presude ovog suda br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., zemljište potpuno uređeno, zatim, da pri izračunu održivog vijeka korištenja "kuće do pod krov" nije uzet u obzir postotak odbitka od održivog vijeka trajanja te da nisu vrednovani troškovi komunalne infrastrukture i građevinske dozvole.

27. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. listopada 2025. vještakinja Davorka Kovačević Končar je spisu priložila očitovanje na prigovore tuženika kao i ispravak pisanog nalaza i mišljenja pri čemu je istaknula da je u ispravci nalaza i mišljenja u odnosu na ranije navedeni pisani nalaz, crvenim tekstom označena korekcija, a koja se odnosila na prigovore tuženika (što znači da sve što je u toj ispravci navedeno crnim tekstom identično je u ranijem pisanom nalazu i mišljenju). Na stranici 11 svoga ispravka nalaza i mišljenja navela je da je vrijednost izvedenih radova na uređenju okućnice, pristupnih staza i platoa prema sadašnjim cijenama procijenjena na 50 eur po m2 izbetonirane površine te s obzirom na procijenjenu ukupnu površinu okućnice pristupnih staza i platoa utvrdila je novu građevinsku vrijednost za taj dio u iznosu od 6.000,00 eur te je ista zbog vijeka korištenja, odnosno starosti tih elemenata primjenom propisanog održivog vijeka korištenja istih iz priloga 15. Pravilnika o metodama procijene vrijednosti nekretnina (u ispravku nalaza i mišljenja pogrešno navedeno da se radi o Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima) koji iznosi za betonska opločenja maksimalno 30 godina, pa je amortizirana procijenjena nova građevinska vrijednost na današnju građevinsku vrijednost toga dijela koja iznosi 600,00 eura. Građevinska vrijednost od 600,00 eura nije niti pribrojena građevinskoj vrijednosti iz 1985., odnosno pribrojena je građevinskoj vrijednosti građevine na dan očevida. Ističe da je na temelju iskaza tuženika utvrdila vrijeme izvođenja tih građevinskih radova, radi se o uređenju okućnice, izgradnji pristupnih staza i platoa. Nadalje ističe da se točkom 4. navedenog očitovanja očitovala na prigovor također pod stavkom 4. podneska tuženika od 24.10.2025. i u tom dijelu nema izmjene nalaza i mišljenja. Na pitanje da li vrijednost radova na stambenoj kući u smislu izmjena kompletne vodovodne instalacije, pločica, sanitarija, rekonstrukcije centralnog grijanja, u smislu zamjena čeličnih cijevi za bakrenih cijevima ugrađenih pod žbuku, ugradnja novog radijatora u dnevnom boravku i kupaonici, novog laminata u kuhinji, hodnicima i dnevnom boravku, ima za posljedicu umanjenje primijenjenog postotka vijeka korištenja od 15 % kako je to vještak primijenio te da li je sve ovo opisano uzeto u obzir kod ocjene primijenjene ocjene postotka, navodi da je prema stanju iz 1985. građevina bila konstruktivno dovršena do pod krov, što znači da u istoj nisu bili izvedeni zanatski i instalaterski radovi, što znači da nisu bile postavljene vodovodne instalacije, pločice, sanitarije, centralno grijanje. Eventualna zamjena čeličnih cijevi sa bakrenim cijevima bi se smatrala redovitim održavanjem, što nije uzimala u obzirom prilikom bilo kakve procijene. 1985. radijatora nije niti bilo. Isto tako se zamjena laminata smatra redovitim održavanjem zbog čega niti to nije uzeto u obzir, a istih nije bilo niti 1985. Navodi da je na temelju stanja spisa, odnosno iskaza tuženika utvrdila da su zanatski radovi obavljeni u periodu od 1991. -1998. Na pitanje da li iz spisa P- 28/88 proizlazi da je u vrijeme od 1985. bilo što izvedeno od zanatskih radova, odgovara da iz toga spisa nije utvrdila da je na spornoj nekretnini bilo što izvedeno od tih radova. Vezano za primjenu postotka održivog vijeka korištenja, da pojasni zašto u odnosu na građevine iz 1985. takav postotak nije korišten kao što je korišten u odnosu na postojeću stambenu zgradu, odgovara da je isto objašnjeno u toč. 4 pisanog očitovanja na podnesak tuženika. Na pitanje što znači očitovanje vještaka u točki 5 označeno zelenom bojom, ističe da se radi o potrebi da se skrene pažnja na činjenicu da je trošak ishođenja građevinske dozvole pribrojen vrijednosti stambene građevine na dan očevida, a što je dovedeno u pitanje u prigovoru.

28.1. Nadalje, iz pisanog očitovanja vještaka Davorke Kovačević Končar od 29. 10. 2025. proizlazi da ista prihvaća primjedbu koja se odnosi na propust u podacima navedenim u tablici Iskaz neto korisne površine stambene zgrade u stanju na dan očevida budući je provjerom ustanovila da je omaškom ispustila podatak o površini jedne sobe u prizemlju neto korisne površine od 11,78 m2, te je ujedno ustanovila da je u istoj tablici pogreška nastala i kod upisa površine hodnika i površine lođe koji su upisani u manjoj površini od one prikazane u tlocrtu za površinu od 2,15 m2. Ovako korigirana neto korisna površina stambene zgrade u stanju na dan očevida iznosi 204,62 m2, dok je prethodno bila iskazana površina od 190,69 m2. U ispravku nalaza i mišljenja korištena je korigirana površina od 204,62 m2. Kako je u predmetnom nalazu navedeno tuženica je u zapisnik sa očevida izjavila da prostor kotlovnice nije bio izgrađen 1985. godine te je taj podatak uzet kao mjerodavan kod izračuna površine stambene zgrade prema stanju iz presude od P-28/88. Iz nalaza vještaka Saše Vranića ne proizlazi činjenica da sporne prostorije – kotlovnica, spremište i natkriveni ulaz sigurno nisu bili izgrađeni 1990.g. iako ta godina nije mjerodavna za utvrđenje stanja iz presude P-28/88, već isti navodi da ne može utvrditi jesu li ili nisu postojali, tako da navedeno nije mogla koristiti kao mjerodavan podatak. Zbog prigovora tuženika u ispravku nalaza umanjila je korisnu površinu stambene zgrade u stanju u kojem je bila 1985.g. za 5,36 m2. Kako se radi o razlici od samo cca 3 % površine isto u bitnome ne utječe na visinu suvlasničkog udjela. Nacrt koji je izradio arhitekt UF nije se koristio kod izrade ovog nalaza i mišljenja. Na prigovor tuženika vrijednosti stambene zgrade u stanju kod očevida u ispravku nalaza dodala je vrijednost izvedenih radova na uređenju okućnice (betonirane pristupne staze i dio dvorišta između kuće i pomoćne zgrade) čija je građevinska vrijednost na dan očevida procijenjena u visini od 600,00 €. Utjecaj na suvlasnički udio je zanemariv. Primijenjena metodologija propisana je Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15) – Prilog 10. Za provedbu izračuna umanjenja vrijednosti građevine zbog starosti neophodno je znati podatak o starosti zgrade. U slučaju procjene umanjenja stambene zgrade u stanju iz 1985. nesporno je da je zgrada na dan očevida bila starosti 40 godina i taj je podatak korišten za izračun umanjenja troškovne vrijednosti stambene zgrade sa osnova starosti. Za procjenu umanjenja sa osnova starosti građevine u stanju kod očevida bilo je potrebno izračunati njenu starost primjenom propisane metodologije budući se godina završetka radova ne može smatrati zamjenskom godinom izgradnje. Primjenom navedenog izračunata je zamjenska starost stambene zgrade u vrijeme očevida od 39,8 godina. Na prigovor o iznosima vrijednosti priključaka na komunalnu i NNM mrežu očituje se da ostaje u potpunosti kod iskazanih vrijednosti. Naknada za priključenje na NNM propisana je internim dokumentima HEP-a „Metodologija utvrđivanja naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu novih korisnika mreže i za povećanje priključne snage postojećih korisnika mreže“, a za jednostavno priključenje novog kupca naknada se određuje po jediničnoj cijeni i traženoj priključnoj snazi i ista iznosi 179,18 €/kW + PDV. Za stambenu zgradu korištena je prosječna angažirana snaga za slične građevine u odnosu na uobičajene potrošače koji se koriste u domaćinstvu. Primijenjeni trošak priključka na vodoopskrbnu mrežu odgovara prosječnim troškovima istovrsnih priključaka. Netočna je konstatacija tuženika da iznos troška ishođenja građevinske dozvole nije uračunat u vrijednost nekretnine u stanju kod očevida, a što je vidljivo na str. 11. nalaza gdje stoji: „Kako je prethodno navedeno za stambenu zgradu su tadašnji investitori (tužitelj i tuženica) ishodili građevinsku dozvolu Broj: [broj dozvole] od 18. 7. 1985. za građenje stambene prizemne zgrade, tijekom građenja odstupljeno je od odobrenog, zbog čega je za izgrađenu stambenu zgradu 3. travnja 2017. godine ishođeno Rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I350-04/13-01/4413 te će se trošak ozakonjenja pribrojiti procijenjenoj vrijednosti stambene zgrade. Naknada za doprinose obračunata je za više izgrađenog volumena u odnosu na građevinsku dozvolu, naknada za ozakonjenje je određena vrsta „kazne“ za protupravno građenje, a tehnička dokumentacija je bila zakonska obveza uz zahtjev za ozakonjenje.

- Trošak glavnog projekta i pristojbi građ.doz. 3.000,00 €

- Vodni doprinos ( V = 523,26 m³ x 0,75) 392,00 €

- Komunalni doprinos (V = 523,26 m³ x 5,30) 2.770,00 €

- Naknada za ozakonjenje 770,00 €

- Vodni doprinos ( V = 235,37 m³ x 0,75) 176,00 €

- Komunalni doprinos (V = 235,37 m³ x 5,30) 1.250,00 €

- Tehnička dokumentacija 500,00 € UKUPNO 8.858,00 €

Troškovna (građevinska) vrijednost stambene zgrade u zatečenom stanju na dan procjene Vtsp = 209.835,00 + 2.068,00 + 8.858,00 = 220.800,00“ . Za potrebe izrade ovog nalaza nije se koristila procjenom vještaka DOM-ING d.o.o. niti je taj nalaz bio predmetom bilo kakve analize s njezine strane, te ovaj prigovor smatram potpuno irelevantnim.

28.2. Nadalje, U ispravku nalaza i mišljenja od 29.10.2025. vještakinja Davorka Kovačević Končar ističe da nakon provedenog pregleda nekretnine na adresi u [adresa], izmjere izgrađenih građevina na opisanoj lokaciji, uvidom u spis Općinskog suda u Sisku P 269/2025 i njemu priklopljenih spisa, te primjenom propisanih metoda izračuna građevinske i tržišne vrijednosti nekretnina iskazujem:

A) tržišna i građevinska vrijednost predmetne nekretnine na dan očevida u stanju u kojem se izgrađene građevine nalaze kod očevida

A.1. ) GRAĐEVINSKA VRIJEDNOST - stambena zgrada - 236.700,00 € - pomoćna zgrada - 38.200,00 € 274.900,00 €

A.2. ) TRŽIŠNA VRIJEDNOST - stambena zgrada - 117.200,00 € - pomoćna zgrada - 18.900,00 € 136.100,00 €

A.3.) TRŽIŠNA VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA 12.600,00 €

B ) tržišna i građevinska vrijednost predmetne nekretnine na dan očevida u stanju u kojem su izgrađene građevine bile 1985. godine

B.1. ) GRAĐEVINSKA VRIJEDNOST - stambena zgrada - 103.000,00 € - pomoćna zgrada - 0,00 € 103.000,00 €

B.2. ) TRŽIŠNA VRIJEDNOST - stambena zgrada - 51.000,00 € - pomoćna zgrada - 0,00 € 51.000,00 €

B.3.) TRŽIŠNA VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA 12.600,00 €

C ) izračun iznosa suvlasničkog udjela tužitelja u ukupnoj vrijednosti nekretnine u stanju kod očevida

C.1. bez tržišne vrijednosti zemljišta

C.2. zemljište u suvlasništvu - CF ½ dijela, DF – ½ dijela

NAPOMENA: manja odstupanja u izračunu suvlasničkih udjela nastala su zbog primjene Upute MPGI o načinu zaokruživanja procijenjenih vrijednosti povodom uvođenja eura kao službena valute RH KLASA:361-04/21-01/2, URBROJ:531- 04-1-2-1/1-23-31 od 8.5.2023.)

C.3. zemljište u vlasništvu CF – 1/1 dijela

29. Tužitelj je u podnesku od 30. 10. 2025. prigovorio ispravku nalaza i mišljenja od 29. 10. 2025. u dijelu u kojem je suvlasnički udio tužitelja sa utvrđenih 21/100 dijela smanjen na 19/100 dijela ističući da je vještakinja nalaz i mišljenje izradila uz pretpostavku da na predmetnoj nekretninu u onom stanju kako je ista utvrđena presudom P-28/88 i u vrijeme prestanka bračne zajednice nisu bili izvedeni nikakvi građevinsko-zanatski radovi, koju pretpostavku zasniva isključivo na iskazivanju I. tuženice s uviđaja te prigovara neosnovanom umanjenju neto korisne površine za prostor kotlovnice.

30. Nadalje, vještakinja Davorka Kovačević Končar u svom očitovanju od 4. studenog 2025. navodi da je presudom suda posl. br. P-28/88 pod točkom 1. navedeno: I. Utvrđuje se da je nedovršena kuća sagrađena "pod krov" na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], zajednička imovina tužiteljice i tuženog na jednako, što je tuženi dužan priznati. Zadatak vještačenja je određen rješenjem Općinskog suda u Sisku od 12. rujna 2025. i 15. rujna 2025., a predmet vještačenja je utvrđenje suvlasničkog dijela tužitelja prema sadašnjem stanju nekretnine, a uzimajući u obzir tužiteljevo priznato pravo zajedništva nekretnine na način kako je to utvrđeno presudom ovog suda P28/88-23 od 10. 10. 1990., procjenom i tržišne i građevinske vrijednosti navedene nekretnine. Kako se u presudi navodi radi se o nedovršenoj kući „do pod krov“ što u građevinskoj struci znači da se radi o građevini na kojoj su izvedeni grubi građevinski radovi, odnosno osnovna nosiva konstrukcija (temelji, nosivi zidovi, stropne konstrukcije i krovište sa pokrovom) i isti ne podrazumijeva da su na takvoj građevini izvedeni bilo kakvi drugi radovi pa tako niti „građevinsko – zanatski“ radovi, niti radovi na uređenju okućnice, te je kod izrade nalaza i mišljenja polazila od navedene činjenice. Mišljenja je da nema osnova da bi bilo koji drugi radovi trebali biti uzeti u obzir kod procjene stambene građevine izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u stanju neposredno prije prestanka bračne zajednice. Tužitelj prigovara na umanjenje ukupne korisne površine stambene zgrade u stanju 1985.g. za korisnu površinu kotlovnice koja je iskazana u površini od 2,21 m². U nalazu i mišljenju – ispravak izračunata je građevinska vrijednost stambene građevine u stanju dovršenosti 1985.g. korisne površine od 204,08 m² u iznosu od 96.887,00 €, pa bi građevinska vrijednost za m² te stambene građevine iznosila 96.887,00 / 204,08 = 474,75 €/m². Kada bi se korisnoj površini iz 1985. g. pribrojila korisna površina kotlovnice od 2,21 m², ukupna površina bi iznosila 206,29 m², te bi preračunata građevinska vrijednost stambene zgrade iznosila 474,75 x 206,29 = 97.636,00 €, trošak građevinske dozvole 6.162,00 €, UKUPNO 103.800,00

(zaokruženo prema Uputi MPGI KLASA:361-04/21-01/2, URBROJ:531-04-1-2- 1/1-22-31 od 8.5.2023.). Tržišna vrijednost primjenom propisanog koeficijenta prilagodbe iznosila bi Vt = 103.800,00 x 0,495 = 51.400,00 € (zaokruženo prema Uputi MPGI KLASA:361-04/21-01/2, URBROJ:531-04-1-2-1/1-23-31 od 8.5.2023.). Prema naprijed korigiranoj građevinskoj i tržišnoj vrijednosti stambene zgrade na dan očevida u stanju izgrađenosti 1985. godine u koju je uračunata površina kotlovnice iskazuje izračun suvlasničkog udjela tužitelja u ukupnoj vrijednosti nekretnine u stanju kod očevida

C ) izračun iznosa suvlasničkog udjela tužitelja u ukupnoj vrijednosti nekretnine u stanju kod očevida

C.1. bez tržišne vrijednosti zemljišta

C.2. zemljište u suvlasništvu - CF ½ dijela, DF – ½ dijela

NAPOMENA: manja odstupanja u izračunu suvlasničkih udjela nastala su zbog primjene Upute MPGI o načinu zaokruživanja procijenjenih vrijednosti povodom uvođenja eura kao službena valute RH KLASA:361-04/21-01/2, URBROJ:531- 04-1-2-1/1-23-31 od 8.5.2023.)

C.3. zemljište u vlasništvu CF – 1/1 dijela

Iz prethodno provedenog izračuna suvlasničkih udjela može se zaključiti da povećanjem neto korisne površine stambene zgrade u stanju 1985.g. za površinu kotlovnice koja iznosi 2,21 m² ne utječe na prethodno izračunate vrijednosti suvlasničkih omjera. Posebno ističe da je umanjenje suvlasničkog omjera tužitelja iskazano u ispravku nalaza i mišljenja najvećim dijelom nastalo zbog omaške izračuna neto korisne površine stambene zgrade u stanju na dan očevida u nalazu i mišljenju u kojem je navedeno da iznosi 190,69 m², a trebalo je stajati 204,62 m² kako je to navedeno u ispravku nalaza i mišljenja, a o čemu se očitovala na prethodnom ročištu. Temeljem naprijed obrazloženog izjavljuje da u svemu ostaje kod prethodno izrađenog nalaza i mišljenja – ispravak od 29. listopada 2025.

31. Nadalje, vještakinja Davorka Kovačević Končar u svom podnesku od 4. studenog 2025. ističe da ostaje kod procijenjenog troška ishođenja građevinske dozvole i troška ishođenja rješenja o izvedenom stanju kako je to navedeno u nalazu i mišljenju i identično u ispravku nalaza i mišljenja. Netočna je tvrdnja da trošak ishođenja građevinske dozvole nije priznat tuženicima, a što je vidljivo na str. 11. nalaza i mišljenja kao i ispravljenog nalaza i mišljenja o čemu se izjasnila na raspravi dana 29.10. 2025. Ostaje kod procijenjene vrijednosti radova na uređenju okućnice budući su isti iskazani prema tržišnoj cijeni i primjenom koeficijenta umanjenja zbog starosti. Eventualni radovi na popravku izvedenih pristupnih staza i platoa su radovi održavanja i isti nemaju utjecaj na povećanje iznosa ulaganja, budući su izvedene staze i platoi procijenjeni u zatečenom stanju.

32. Konačno, na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenog 2025. vještakinja Davorka Kovačević Končar iskazala je da u cijelosti ostaje kod svoga pisanog nalaza i mišljenja, odnosno ispravka istoga te kod svojih očitovanja na primjedbe i prigovore stranaka izraženih u podnescima od 30.10.2025. i 3.11.2025. Ističe da je tehnička dokumentacija sukladno zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, snimak izvedenog stanja, a koji I. tuženica ima kao i geodetska snimka. Dakle, ne radi se o njezinoj procjeni što čini tehničku dokumentaciju već je ona normirana navedenim zakonom. Ističe da je kod izračuna korisne vrijednosti pomoćne građevine primijenila odredbe Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, i to upravo je primijenila onaj koeficijent koji se sukladno navedenom pravilniku primjenjuje na tu vrstu građevine, odnosno garažu koja se nalazi u pomoćnoj zgradi.

33. Prema navodima s ročišta za glavnu raspravu održanog 7. 11. 2025.

I. tuženica je navela da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje Davorke Kovačević Končar, dok prigovori tužitelja i II. tuženika nisu utemeljeni jer jasno iz ispravka nalaza i mišljenja od 29. 10. 2025. proizlazi da se izmjena suvlasničkih omjera temelji na činjenici što je omaškom u nalazu i mišljenju od 16. 10. 2025. ispušten podatak o površini jedne sobe u prizemlju (neto korisne površine od 11,78 m2) i kod upisa površine hodnika i površine lođe (koji su upisani u manjoj površini od one prikazane u tlocrtu za površinu od 2,15 m2), zatim, obzirom da je površina kotlovnice irelevantna u odnosu na izračun suvlasničkih omjera, nije od utjecaja niti podatak da li je kotlovnica izgrađena 1985. ili kasnije (iako vještak Saša Vranić u svom nalazu i mišljenju, kojem stranke nisu prigovarale, ističe da ne može utvrditi da je postojala 1990. kao i da se radi o dijelu koji je konstruktivnom mogao nastati i kasnije), zatim, neutemeljen je prigovor u odnosu na zaključak vještaka o vremenu izvođenja zanatsko-građevinskih radova jer takav zaključak nije izveden temeljem navoda I. tuženice već na temelju presude ovog suda br. br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., te konačno pri izračunu su uzeti u obzir radovi na uređenju okućnice, korišten je podatak za izračun umanjenja troškovne vrijednosti stambene zgrade sa osnova starosti za zgradu starosti na dan uviđaja od 40 godina (koji podatak nije sporan), uzeti su u obzir iznosi vrijednosti priključaka na komunalnu i NNM mrežu, trošak ishođenja građevinske dozvole, naknada za doprinose kao i tehnička dokumentacija koja je bila zakonska obveza uz zahtjev za ozakonjenje.

34. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještakinje Davorke Kovačević Končar proizlazi je vještakinja jasno obrazložila koje je sve parametre uzela u obzir pri izradi nalaza i mišljenja, kao i na čemu je utemeljila podatak o visini pojedinih vrijednosti odnosno u konačnici visini cijene građevinske i tržišne vrijednosti, a iz navoda i dokaza tužitelja kao i II. tuženika ne proizlazi da je nalaz i mišljenje navedene vještakinje izrađen suprotno pravilima struke, te u konačnici, nitko od stranaka nije predložio provođenje kakvog dopunskog građevinskog vještačenja odnosno novog građevinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka zbog čega sud nalaz i mišljenje vještakinje Davorke Kovačević Končar u cijelosti prihvaća kao stručno i obrazloženo.

35. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja provedenog geodetskog vještačenja po vještaku Saši Vraniću te građevinskog vještačenja po vještakinji Davorki Kovačević Končar, ovaj sud sukladno odredbama čl. 57. st. 1. ZV i čl. 63. st. 2. ZV, utvrđuje suvlasništvo tužitelja na nekretnini koja je predmet ovog spora - upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.kat.br. 1804/2, [adresa], zgrade, dvorište, površine 591 m2, u omjeru od 18/100, i to uzimajući u obzir varijantu izračuna suvlasničkih omjera tužitelja i I. tuženice prema kojoj je u vrijeme stjecanja suvlasništva tužitelja od ½ dijela na zgradi - nedovršenoj kući sagrađenoj "pod krov" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], utvrđenog presudom Općinskog suda u Sisku br. P-28/88-23 od 10. 10. 1990., vlasnica zemljišta na kojem je zgrada izgrađena u cijelosti bila I. tuženica, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

36. Prigovor tužitelja da se u obzir uzimaju svi materijalni dokazi priloženi spisu nakon zaključenja prethodnom postupka (čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), u dijelu u kojem su isti od utjecaja na provedeno građevinsko vještačenje, nije utemeljen, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, jer su i geodetsko i građevinsko vještačenje provedeno nakon donošenja presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-404/2020- 6 od 11. lipnja 2025.

37. Na odluku ovog suda nije od utjecaja procjena građevinske vrijednosti – nove, sadašnje i prometne DOM-ING d.o.o. graditeljstvo i usluge, koje je dostavljeno uz tužbu, jer se ne radi o građevinskom vještačenju određenom od strane ovog suda i provedenom za potrebe ovog sudskog postupka, a ujedno i iz razloga što se radi o procjeni izrađenoj 2014., dok je za odluku suda o veličini suvlasničkih udjela stranaka, između ostalog, relevantno utvrditi vrijednost sporne nekretnine u vrijeme donošenja odluke.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP odnosno uzimajući u obzir djelomičan uspjeh stranaka u sporu, temeljem presude ovog suda br. P-127/2019-11 od 21. veljače 2020., u dijelu u kojem je ista postala pravomoćna, kao i temeljem toč. I. i II. izreke, te vodeći računa da je tužitelj preciziranjem tužbenog zahtjeva smanjio tužbeni zahtjev, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

39. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sisku, 27. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženici po punomoćniku

3. II. tuženiku po punomoćniku