1              Poslovni broj: I Kž-uv-132/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-132/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Željka Horvatovića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. S., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 28. kolovoza 2023., broj Ik I-219/2023., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba zatvorenika M. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Mohamada Shafiqa.

1.1.Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na temelju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-14/2020. od 9. lipnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Mohamad Shafiq po opunomoćeniku Katarini Čopo, odvjetnici u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu, te preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje ZIKZ) u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.),spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je "odluka prvostupanjskog suda neobrazložena". Upravo suprotno, prvostupanjski sud je valjano cijenio sve okolnosti na strani zatvorenika, te utvrdio da zbir negativnih okolnosti na strani zatvorenika ukazuje da je odluka, s time da je samo jedna okolnost istaknuta pozitivnom (u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenik je procijenjen na razini "uspješan"), o odbijanju prijedloga za uvjetni otpust pravilna i na zakonu osnovana. Prema tome, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio dostatne i valjano obrazložene razloge.

6. Žalbeni navod kojim se ističe da nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda o nepostojanju postpenalnog prihvata na strani zatvorenika, te se navodi da mu je osiguran smještaj kod prijatelja Zlatka Stanečića u mjestu Strmec Samoborski na adresi Harambašićeva 54, nije od značaja u smislu da bi doveo u pitanje ispravnost odluke prvostupanjskog suda, s time da uzgred rečeno žalitelj navedeni žalbeni navod ničim ne dokumentira.

7. Daljnjim žalbenim navodima zatvorenik umanjuje značaj negativnih okolnosti na temelju kojih nije odobren prijedlog za uvjetni otpust, ističući da isti ne bi trebao biti u nepovoljnijem položaju u odnosu na ostale zatvorenike koji imaju obitelj u Republici Hrvatskoj. Žalitelju se napominje da prema ocjeni drugostupanjskog suda ni suprotna okolnost na strani zatvorenika ne bi dovela do drugačije odluke, jer nema presudan značaj kada se stavi u odnos s težinom djela zbog kojeg zatvorenik izdržava kaznu, te s rizikom od kriminalnog povrata na koji ukazuje odnos prema kaznenom djelu, nedostatak kajanja, te potpuni izostanak žaljenja i empatije u odnosu na žrtvu, čime zatvorenik ima ispunjene najznačajnije pretpostavke za ocjenu da kazna nije ispunila svoju svrhu. Prema tome, nije točno da je zatvorenik kako se to navodi u žalbi, stavljen u nepovoljniji položaj zbog toga što je stranac bez obitelji u Republici Hrvatskoj, već ga u položaj zatvorenika koji nema ostvarene pretpostavke za uvjetni otpust stavlja njegov odnos prema počinjenom kaznenom djelu, razina svijesti o nedopuštenosti protupravnog postupanja, odnosno do sada postignuti učinak izdržavanja kazne.

8. Drugostupanjski sud nalazi promašenim žalbeni navod da svrha kazne ne bi trebala biti usmjerena isključivo na stav osuđenika prema kaznenom djelu, već da je svrha iste izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, te smatra dostatnim da je zatvorenik kaznu prihvatio i uredno je izvršava. Iako je točno, da kazna ima svrhu i generalne i specijalne prevencije, ovdje žalitelj gubi iz vida da prilikom procijene da li su se stvorili uvjeti da se neki zatvorenik pusti na slobodu, specijalna prevencija ima veći značaj. Prema tome, skreće se pozornost žalitelju da je manjkav učinak izdržavanja kazne, ako se isti ogleda samo u tome da je zatvorenik kaznu prihvatio, naprotiv, tek kada se dogodi promjena percepcije o nedopuštenosti činjenja kaznenih djela i posljedicama kakve to činjenje donosi, tada je kazna ispunila svoju svrhu.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2023.