Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-274/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice pokojnog ČK iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, broj P-17/2022-45 od 31. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, brojp-17/2022-45 od 31. siječnja 2023., potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, brojp-17/2022-45 od 31. siječnja 2023., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, broj P- 17/2022-45 od 31. siječnja 2023., točkom I., izreke utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 3. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] od **.**.2005., a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OU-1303/05 dana 21. rujna 2005., koji glasi: “Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje".

Točkom II., izreke nalaže se tuženiku OTP banka d.d., ,da tužiteljici JK, zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi na ime razlike preplaćenih iznosa kamate isplati iznos od 10.954,70 kuna /1.453,94 € sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje od godine dana koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na svaki pojedini mjesečini iznos od dana dospijeća od isplate a kako to i proizlazi iz navedene presude. Točkom III. izreke presude utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1. točka 1.3. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u [broj poduloška]., k. o. [katastarska općina] od **.**.2005., ovjeren kod Javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OU-1303/05 od **.**.2005. koja glasi: „Ugovorne strane suglasne su da se iznosi isplata isplate kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“

Točkom IV., izreke prvostupanjske presude utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1.točka 1.4. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u [broj poduloška]., k. o. [katastarska općina] od **.**.2005., ovjeren kod Javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OU-1303/05 od **.**.2005., koji glasi: “Svaki će se povrat, izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“ da tužiteljici JK, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 35.096,10 kuna /4.658,05 € sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni više uplaćeni iznos, koja kamata teče na svaki pojedini iznos od dana dospijeća pa do 31. srpnja 2015. pa do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje od godine dana koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na svaki pojedini mjesečini iznos od dana dospijeća od isplate a kako to i proizlazi iz navedene presude, sve u roku od 15 dana.

Točkom VI. izreke odbija se kao neosnovan prigovor tuženika radi prebijanja.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda sadržanim u presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, brojp-17/2022-45 od 31. siječnja 2023., točkom VII. izreke rješenje odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

Točkom VIII. nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.161,38 EUR / 16.284,92 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja 31. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova odbija kao neosnovan, a točkom IX., izreke rješenja odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Kao pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/13 i odredbe Direktive 93/13 EEZ). Tuženik navodi da je između tužitelja i tuženika provedena konverzija, a da je pobijanom presudom zanemaren učinak koji je provedba konverzija imala na odnos tužitelja i tuženika. Tuženik dalje navodi da je u korist tužitelja nesporno već isplatio iznos preplate po Ugovoru o kreditu utvrđene u postupku konverzije, te je usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja za tužitelja nastala pravna osnova za faktično dvostruko namirenje tužitelja za isti dug po istoj pravnoj osnovi, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje ZOO), kada je odbio prigovor radi prebijanja tuženika. Smatra dalje da zbog propuštanja utvrđenja učinka konverzije na ugovorni odnos tužitelja i tuženika kojom su promijenjene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i odredbe o valutnoj klauzuli činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik upućuje na odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobiju presudu i rješenje preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka tuženiku, odnosno, u protivnom, pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja povodom žalbe tužitelja, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. ZPP-a, kojom međutim, nije zahvaćen postupak pred prvostupanjskim sudom. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a, odlučio o tužbenim zahtjevu tužiteljice, pa nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka na koju u žalbi upućuje tuženik. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen konačno uređen tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak uz koju je vezana glavnica i kamata, te ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke, i zahtjeva povrat preplaćenih mjesečnih anuiteta, više plaćeni iznos po osnovu ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 13. rujna 2005. Tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, te tužiteljica tužbenim zahtjevom uređenim nakon provedenog vještačenja potražuje po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 1.453,94 EUR i više isplaćenog zbog promjene valutnog tečaja ukupan iznos od 4.658,05 EUR.

7. Obzirom da se tužiteljica pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala i tužena banka, o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, prvostupanjski sud je u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, odlučivao temeljem ove presude i izvedenih dokaza.

8. Naime, prema odredbama članka 502.c ZPP-a, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a u individualnim parnicama utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak.

9. Stoga žalbeni razlozi tuženika koji se odnose na pitanje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja iznos glavnice kredita i kamata veže za valutu CHF, nisu osnovani.

10. Što se tiče nesporne činjenice da su stranke ovog postupka 20. siječnja 2016. sklopile Dodatak br.1 Ugovora o kreditu broj 050914294021 od 13. rujna 2005, kojim je izvršena konverzija iz valute CHF u valutu EUR, tužiteljica i tuženik su suglasno izmijenili osnovni ugovor s važenjem ex tunc, pa su izmijenjene i sporne ugovorne odredba članka 3. i 1. točka 3. Ugovora o kreditu, za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne.

11. Konverzija, odnosno, potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodatkom ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke.

12. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka 1 osnovnog ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka 19.c točka 6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon.

13. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke.

13.1. Činjenica da je kredit s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit u EUR ne utječe na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

13.2. Svrha ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

13.3. Iz rješenja Vrhovnog suda Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. proizlazi da činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne Novine 102/15, 52/16 - dalje ZID ZOPK ) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe osnovnog ugovora o kreditu ništetne. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

14. Radi utvrđenja visine preplate po odredbi o valutnoj klauzuli, provedeno je financijsko vještačenje i nalazom i mišljenjem vještaka iz Društva Ručević d.o.o. iz Zagreba. Prema nalazu vještaka postoji razlika više uplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. studenoga 2005.) do dana konverzije (30. rujna 2015.). Prema mišljenju vještaka razlika koje proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.986,06 CHF odnosno 10.954,70 kn iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita, a razlika koja proizlazi iz promjene tečaja valute CHF, iznosi ukupno 35.096,10 kn. Prema nalazu vještaka razlika po obje navedene osnove, za razdoblje od dana izvršenog plaćanja pa do 30. rujna 2015., pa i nakon uračunavanja efekata konverzije koja je nesporno utvrđena u iznosu od 20.030,69 kn, preostaje manje priznati iznos preplate od 42.633,42 kn. Financijski vještak je uzeo u obzir i tzv. negativne razlike, a ne samo preplate i dostavio sudu korigirani nalaz i mišljenje.

15. Pravilno prvostupanjski sud zauzima stav da tuženik nije potrošač, i da plaćanjem anuiteta po nižem tečaju ili kamati nižoj od početno ugovorene tužiteljica i njezin prednik nisu ništa primili niti stekli bez osnove, obzirom je sve uplate primio tuženik, pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što tužiteljica nije primila.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja s osnove manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike CHF.

16.1. Naime, kad sud utvrdi da prigovor radi prebijanja nije osnovan, a da je tužbeni zahtjev osnovan, sud će presudom prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku ispunjenje činidbe, te će presudom utvrditi i nepostojanje tuženikova potraživanja. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio prigovor radi prebijanja pod točkom VI izreke, čime se postiže ista svrha, ne postojanja tuženikova potraživanja.

17. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnog pobijane presude kao i pobijanog rješenja, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. ZPP-a odlučeno kao u točci I izreke ove presude i točci I izreke rješenja.

18. Odluka o trošku žalbe tuženika koji zahtjeva, donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom154. ZPP-a.

U Karlovcu, 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Vinka Vrančić