REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P Ob-18/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Sanji Vrabec-Vrančić, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hana Lukić Hob odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika SV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta i roditelja i uzdržavanja djeteta maloljetne MV i djeteta maloljetnog NV, koju djecu zastupa poseban skrbnik CV, dipl. pravnica s položenim pravosudnim ispitom, stručna radnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, nakon zaključene nejavne glavne rasprave održane 4. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, te u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika i uredno pozvane djece zastupane po posebnom skrbniku, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji su 31. prosinca 2018. u Rokovcima sklopili tužiteljica ZV, tada ZVĐ, rođena **.**.1996. u [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženik SV, rođen **.**.1991. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], činjenica sklapanja kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Rokovci za godinu 2019. pod red. br. 00001.

II. Dijete maloljetna MV, rođena **.**.2019. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i dijete maloljetni NV, rođen **.**.2021. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zajednička djeca tužiteljice i tuženika, stanovat će s majkom, tužiteljicom ZV koja će djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na navedenu djecu i to vezano za sadržaje roditeljske skrbi koji obuhvaćaju upis djece u vrtić i u školu, obrazovanje djece i zaštitu zdravlja svakog pojedinog djeteta i sama će svako navedeno dijete zastupati u njegovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta odnosno boravišta uz istovremeno ograničavanje oca djece, tuženika SV, OIB [osobni identifikacijski broj] na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu.

U preostalom dijelu sadržaja tužiteljica i tuženik će roditeljsku skrb u odnosu na navedenu djecu ostvarivati zajednički, sporazumno i ravnopravno

III. Osobni odnos djeteta maloljetne MV, OIB [osobni identifikacijski broj] i djeteta maloljetnog NV, OIB [osobni identifikacijski broj] s njihovim ocem, tuženikom SV, OIB [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se svake drugi i četvrti vikend u mjesecu i to nedjeljom od 16,00-18,00 sati u kućanstvu tuženika koji će radi ostvarivanja tih osobnih odnosa preuzimati djecu u kućanstvu majke, tužiteljice ZV, u vrijeme određeno za početak i u to kućanstvo vraćati djecu u vrijeme određeno za završetak tih osobnih odnosa.

III.1. Ukoliko se osobni odnose ne ostvare neposredno na naprijed opisani način u kućanstvu oca, ostvarivat će prve i treće nedjelje u mjesecu putem video poziva u trajanju od četrdeset minuta i uspostavom poziva u vremenu od 16,00-17,00 sati, u nazočnosti majke djece, tužiteljice ZV, na početku uspostave poziva i kod završetka trajanja ovog video poziva.

IV. Nalaže se tuženiku SV, OIB [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje djeteta maloljetne MV, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i platiti, za razdoblje od 24. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. iznos od 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeurašezdesetsedamcenta), za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. mjesečno platiti uzdržavanje u iznosu od 195,16 eura (slovima: jednastotinadevedesetpeteurašesnaestcenta), te od 3. svibnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje za navedeno dijete u mjesečnom iznosu od 224,00 eura (slovima: dvijestotine dvadeetčetirieura) i za uzdržavanje djeteta maloljetnog NV, OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati uzdržavanje u novcu i platiti, za razdoblje od 24. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. iznos od 172,67 eura (slovima: jednastotinasedamdesetdvaeurašezdesetsedam centa), za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. mjesečno platiti uzdržavanje u iznosu od 195,16 eura (slovima: jednastotinadevedesetpeteura šesnaestcenta), te od 3. svibnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaćati uzdržavanje za navedeno dijete u mjesečnom iznosu od 224,00 eura (slovima: dvijestotinedvadeetčetirieura), koje mjesečne obveze ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako budu dospijevale ima ih platiti tužiteljici ZV, majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 24. siječnja 2024. do 4. studenog 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Nalaže se tuženiku SV, OIB [osobni identifikacijski broj] platiti tužiteljici ZV, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura (slovima: četiristotinaeura) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je kod ovoga suda 24. siječnja 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi razvoda braka u kojoj navodi da su oni brak sklopili 31. prosinca 2018. u [adresa], da je u njihovom braku rođeno dvoje zajedničke djece kći MV rođena **.**.2019. i sin NV rođen **.**.2021., da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, nesporazumi nesavladivi, tako da nema mogućnosti nastavka bračne zajednice, da je tuženik napustio bračnu zajednicu, da tužiteljica sama brine o zajedničkoj maloljetnoj djeci i da je o njima pretežito ona brinula i prije prestanka bračne zajednice, da tuženik od napuštanja bračne zajednice ni na koji način ne brine o djeci, da je po prijedlogu tužiteljice od 17. kolovoza 2023. Općinski sud u Vukovaru rješenjem R1 Ob-414/2023 od 16. siječnja 2024. odredio privremenu mjeru sukladno kojoj djeca stanuju s njom i ona o njima skrbi, da je proveden postupak obveznog savjetovanja prije razvod braka kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci i o tome sačinjeno izvješće 24. listopada 2023., kao i da je tuženik odbio sudjelovati u postupku obiteljske medijacije koji je obustavljen 11. siječnja 2024..

Stoga tužiteljica tužbom traži da sud razvede brak koji su sklopili ona i tuženik, da odluči da će njihova zajednička maloljetna djeca nakon razvoda braka stanovati s njom, da ona u odnosu na djecu ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, da djeca s ocem ostvaruju osobne odnose svaki drugi vikend nedjeljom od 16,00 -18,00 sati, da se tuženiku naloži za djecu plaćati uzdržavanje u novcu u mjesečnom iznosu zakonom određenog minimuma za svako dijete, te da joj tuženik naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Budući da tuženik na adresu navedenu u tužbi nije primao sudska pismena, što je i adresa njegovog prijavljenog aktivnog prebivališta, niti je sudska pismena zaprimao na adresi za koju je provjerom policijskih službenika utvrđeno da je adresa na kojoj boravi tijekom tjedna ([adresa]) sud je tužbu s prilozima dostavio tuženiku putem e-oglasne ploče sudova, dok je poziv za glavnu raspravu koje je održana 4. studenog 2025. i na kojoj je trebao biti saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik osobno zaprimio na adresi iz tužbe, no nije na to ročište pristupio, niti se na tužbu očitovao.

3. U smislu odredbe čl. 358. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23- Odluka Ustavnog suda i 156/23, u daljem tekstu ObZ) dijete je stranka u svim postupcima pred sudom u kojima se odlučuje o njegovim pravima i interesima, tako da je primjenom odredbe čl. 240. ObZ-a Zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci( u tekstu koji slijedi: Zavod) radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta u ovom bračnom sporu, zajedničkoj maloljetnoj djeci tužiteljice i tuženika MV i NV rješenjima od 22. veljače 2024., imenovao posebnog skrbnika u osobi CV dipl. pravnice s položenim pravosudnim ispitom, stručnoj radnici Centra za posebno skrbništvo Zagreb Podružnica Osijek (stranica spisa 18-19 i 20-21-16) koja je posebna skrbnica tijekom provedbe ovoga postupka štitila prava i interese navedene djece.

3.1.Posebna skrbnica je istaknula da je postizanje sporazuma roditelja u najboljem interesu njezinih štićenika, te je predložila, ukoliko do njega ne dođe, da sud od nadležnog područnog ureda zavod zatraži stručno mišljenje i podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama stranaka, te obavijestila sud da zbog niske kronološke dobi djece neće moći s njima obaviti razgovor.

4. Radi utvrđivanja bitnih činjenica u dokaznom dijelu postupka izvršen je uvid u i pregledan je vjenčani list, elektronički zapis iz matice rođenih na ime NV, elektronički zapis iz matice rođen na ime MV rodni list na ime MV i rodni list na ime NV (stranica spisa 5-9), Izvješće o provedbi postupak obveznog savjetovanja od 24. listopada 2023. i Izvješće o provedbi postupak obiteljske medijacije od 11. siječnja 2024. (stranica spisa 10-12), mišljenje socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni ad Područni ured Vinkovci od 8. srpnja 2024., mišljenje psihologa istog područnog ureda od 24. srpnja 2024. i timska sinteza stručnog tima toga područnog ureda od 19. kolovoza 2024. sve za tužiteljicu i maloljetnu djecu (stranica spisa 39-45), izvješće Ministarstva unutarnjih poslova Pu Vukovarsko-srijemska PP Vinkovci od 8. studenog 2024. o terenskoj provjeri radi utvrđivanja adrese tuženika (stranica spisa 56), obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 15. siječnja 2025. o nemogućnosti pribave podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika (stanica spisa 60,61 i 64-65), te je sud izveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke (stranica spisa 75-77).

4.1. iz vjenčanog lista, utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik brak sklopili 31. prosinca 2018. u [adresa], da je činjenica sklapanja njihovog braka upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2019. pod rednim brojem 00001, da je nakon sklapanja braka tužiteljica uzela prezime NV, a da je prezime tuženika ostalo nepromijenjeno, NV.

4.2. Iz elektroničkog zapisa iz matice rođenih na ime NV, elektroničkog zapisa iz matice rođen na ime MV, rodnog lista na ime MV i rodnog lista na ime NV, utvrđeno je da je NV rođen **.**.2021. u [adresa] i da je MV rođena **.**.2019. u [adresa], te da su njihovi roditelji SV i ZV r. ZVĐ, ovdje tuženik i tužiteljica, te da je oboje djece još uvijek maloljetno.

4.3. Iz Izvješća o provedbi postupak obveznog savjetovanja od 24. listopada 2023. i Izvješća o provedbi postupak obiteljske medijacije od 11. siječnja 2024., utvrđeno je da je po prijedlogu tužiteljice i tuženika proveden svaki od navedenih postupaka, no da niti u jednom postupku tužiteljica i tuženik kao rodilji maloljetne djece nisu sklopili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tako da su postupci obustavljeni.

4.4. Iz mišljenja socijalnog radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 8. srpnja 2024., mišljenja psihologa istog područnog ureda od 24. srpnja 2024. i timske sinteze stručnog tima toga područnog ureda od 19. kolovoza 2024. sve za tužiteljicu i maloljetnu djecu utvrđeno je da je tužiteljica odrasla u skladnoj obitelji uz još dvije sestre i brata, da je ostvarila pet godina radnog staža sa srednjoškolskom spremom, da iz prvog braka koji je sklopila s Z i koji je razveden nakon tro mjeseca zbog nasilja Vlade prema ZV, ima sina KV rođenog **.**.2014., koji stanuje s njom, s ocem ostvaruje osobne odnose i otac za njega a plaća redovito uzdržavanje, da je brak s tuženikom sklopila 31. prosinca 2018. i da su oni roditelji dvoje maloljetne zajedničke djece MV i NV koji su uredno psihomotornog razvoja i pohađaju dječji vrtić Bambi u Andrijaševcima.

Utvrđeno je i da tuženik ne zna kada su mu roditelji rođeni i koliko imaju godina, da se obitelj roditelja u kojoj je živio više puta selila kroz njegovo odrastanje, da ima stariju sestru, da je sa svima u dobrim odnosima, da nakon sklapanja braka s ZV njegovi roditelji mu ustupaju kuću u [adresa], a oni odlaze živjeti u [adresa] gdje i sada stanuju, da je završio srednju strukovnu školu za soboslikara/ ličioca, da je ostvario dvanaest godina radnog staža, da je prestao raditi početkom 2023. te od tada nezaposlen, da nema zdravstvenih poteškoća, da ne troši nikakve lijekove i da nije imao zdravstveno osiguranje u vrijeme prikupljanja ovih podataka u studenom 2023. za potrebe donošenja privremene mjere u postupak osiguranja koji se provodio kod suda, te da se tuženik po pozivu Zavoda nije odazvao radi prikupljanja novih podataka obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama za potrebe ovoga postupka, tako da je sud naprijed opisane podatke uzeo u obzirom prigodom donošenja odluka vezano za zaštitu dobrobiti navedene maloljetne zajedničke djece tužiteljice i tuženika, da su tužiteljica i tuženik u tom postupku imali različito viđenje razloga koji su doveli do faktičnog prekida njihova bračne zajednice 1. kolovoza 2023., te da tada tuženik nije želio da se njihovo brak razvede, da se tužiteljica odazvala pozivu Zavoda, te je u postupku iznijela da je nakon faktičnog prekida njihove brčne zajednice tuženik s djecom 28. siječnja 2024. ostvario osobne odnose te da ih je vratio u kućanstvo tužiteljice i rekao da više neće dolaziti po njih tako a se osobni odnosi više nisu ostvarivali, da tuženik ne plaća uzdržavanje za djecu nego je jednom platila tuženikova majka i jednom tuženikov otac, da djeca rijetko pitaju za oca, da ne ostvaruju s njim niti telefonske kontakte, da joj u brizi o djeci pomažu njezini roditelji, te da je iskazala kako smatra da se osobni odnosi djece i tuženika kao oca trebaju ostvarivati u njihovom kućanstvu svake druge nedjelje od 16,00- 18,00 sati, te je zatražila samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi s obzirom da tuženik ni na koji način ne sudjeluje u skrbi o djeci, kao što je utvrđeno i da djeca s majkom i starijim polubratom žive u kući u kojoj postoje svi potrebni priključci i oprema namještajem i uređajima koja zadovoljava njihove potrebe, da u skrbi tužiteljice o djeci tijekom rada s obitelji nisu utvrđene pogreške i propusti u ispunjavanju roditeljske uloge, da je tužiteljica kao majka motivirana za skrb o djeci i brine o njima na primjeren način uz pomoć svojih roditelja, tako da je mišljenje stručnog tima Zavoda izneseno u timskoj sintezi djeca i dalje trebaju stanovati s majkom, s ocem ostvarivati osobne odnose svake druge nedjelje od 16,00-18,00 sati u kućanstvu oca, a da je opravdano omogućiti majci samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u pogledu liječenja djece, upisa djece u vrtić te njihovog školovanja.

4.5. Iz izvješća Ministarstva unutarnjih poslova Pu Vukovarsko-srijemska PP Vinkovci od 8. studenog 2024. o terenskoj provjeri radi utvrđivanja adrese tuženika utvrđenje da tuženik preko tjedna živi kod svoga oca DV u mjestu [adresa], na adresi [adresa], a da je vikendom na prijavljenom adresi u [adresa].

4.6. Iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vinkovci od 15. siječnja 2025. o nemogućnosti pribave podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika utvrđen ej da je navedeni zavoda putem pravne pomoći zatražio od Područnog ureda Osijek da prikupi podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama tuženika i da učiniti njegovu psihologijsku obradu, no da je izvršenim terenskim očevidom 8. siječnja 2025. na adresi u [adresa] koja je dostavljen od MUP RH utvrđeno da je tamo zatečen otac tuženika DV koji je rekao da tuženik živi u [adresa] i da u njegovom kućanstvu nije živio tako da ova obrada nije učinjena niti su podaci prikupljeni, kao i da je Zavod 3. veljače 2025. ponovno pokušao izvršiti terenski očevid na adresi prebivališta tuženik kojom prigodom tuženik nije zatečen te je stečen dojam da u kući nitko ne boravi tako da nije mogao sudu dostaviti opisane podatke za tuženika.

4.7. Saslušana kod ovoga suda kao parnična stranka, tužiteljica je u svome iskazu ponovila navode iznesene u postupku obrade po službenim osobama Zavoda za potrebe ovoga postupka te dodala da je njezina i tuženikova bračna zajednica faktično prekinuta 1. kolovoza 2023. odlaskom tuženika, da je iz kuće u kojoj su zajedno živjeli s djecom iselila 7. rujna 2023., da s tuženikom nije u nikakvom kontaktu, da s njom žive njezinih troje maloljetne djece, da vezano za skrb o MV i NV čiji je otac tuženik ima privremenu mjeru kojom je određeno da će djeca s njom stanovati i određena tuženikova obveza plaćati za djecu uzdržavanje, no da on uzdržavanje ne plaća, da je tuženik djecu od prekida bračne zajednice samo jednom vidio i da ni na koji način ne ostvaruje osobne odnose, da ne plaća uzdržavanje ne p može prisilno od tuženika naplatiti jer tuženik u RH nema niti jedan račun otvoren u banci, da je u postupku osiguranja za uzdržavanje za djecu plaćaju iz agencije, da djeca idu u vrtić Bambi u Andrijaševcima i da za kći vrtić plaća 94,00 eura a za sina 64,00 eura, da kći sklopu vrtića ide u školu plesa za što se ništa dodatno ne plaća, da je ona zaposlena s plaćom od oko 900,00 eura mjesečno i da se od te plaće uzdržavaju ona, navedena djeca i njezin stariji sin KV koji s njima živi i također je maloljetan, te se uzdržavaju i od dječjeg doplatka koji za svih troje djece dobije u mjesečnom iznosu od 230,00 eura, da stanuju u kući koja je u najmu, ali najam ne plaća nego joj najmodavac uzima u obzirom održavanje kuće i okućnice i da imaju režijskih troškova oko 250,00 eura mjesečno, da je djeci osobne iskaznice s prebivalištem na adresi na kojoj stanuje izradila nakon što je dobila rješenje o privremenoj mjeri, da iskaznice vrijede do 2029., da djeca u vlasništvu nemaju nikakvu imovinu i da bi tuženik za njih trebao plaćati minimalni novčani iznos za svako dijete, te da je tražila samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi zato što s tuženikom nema nikakav kontakt i ne zna gdje je on zapravo, te da ne može pribaviti dokaze o njegovom financijskom stanju za dječji doplatak i ne zna hoće li biti problema s upisom djece u školu.

5. Člankom 12. ObZ-a određeno je da je brak uređena životna zajednica žene i muškarca, da se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku (čl. 13. st. 1. ObZa), dok je člankom 31. ObZa- određeni da su bračni drugovi u braku ravnopravni (st.1), da su bračni drugovi dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose (st. 2.) te da bračni drugovi sporazumno odlučuju o rađanju i podizanju djece te o obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici (st. 3). Člankom 51. ObZ-a, određeno je da će sud razvesti brak 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ili 3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, dok je člankom 50. ObZ-a određeno da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumnim razvodom braka, kao i da muž nema pravo na razvod braka za vrijeme trudnoće žene za sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.

5.1. Budući da je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da je u braku tužiteljice i tuženika došlo do teškog poremećaja bračnih odnosa i faktičnog prekida te zajednice 1. kolovoza 2023., od kada se njihov bračna zajednica nije obnavljala i nema izgleda da će se obnoviti budući da tužiteljica ustraje na zahtjevu za razvodom braka, a tuženik se o tome nije očitovao, valjalo je brak tužiteljice i tuženika razvesti, na temelju odredbe čl. 50. u sv. s odredbom čl. 51. ObZ-a, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

6. Člankom 5. ObZ-a određeno je da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno i neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štiti prava djeteta i njegovu dobrobiti (st. 1.), te da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (st. 2).

Člankom 6. ObZa- određeno je da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira smo u slučaju potrebe.

Člankom 56. ObZ-a određeno je da bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete mogu predložiti, povodom tužbe radi razvoda braka, s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta te da sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova.

Člankom 413. Obz-a određeno je da će sud po službenoj dužnosti odlučiti o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta i:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili se razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili;

2. odlukom o utvrđuju ili osporavanju majčinstva ili očinstva, kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno. U smislu čl. 91. ObZ-a roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima, roditelj se roditeljske skrbi ne može odreći, a roditelji su dužni o pojedinačnim sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobnom zrelošću, a u sadržaj roditeljske skrbi, kako je to određeno čl. 92. ObZ-a, ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, određivanje mjesta stanovanja, upravljanje djetetovom imovinom kao i prava i dužnost zastupanja djetetovih osobnim i imovinskih prava i interesa.

Člankom 104. ObZ-a određeno je da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, te da su roditelji, kada trajno ne žive zajedno, dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te da zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Člankom 105. ObZ-a određeno je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tome dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti (st.1.), ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. st. 2. i 3. ObZ-a (st.3.), te da je roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (st. 4.) te da će sud kada donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a (st. 5. ).

Člankom 9. st. 1., 2. i 3. Konvencije o pravima djeteta, čije je odredbe sud primijenio prilikom donošenja odluka vezano za dobrobit zajedničkog maloljetnog djeteta tužiteljice i tuženika, propisano je da je nužno poštivati pravo djeteta koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja da redovito održava osobne i neposredne odnose s oba roditelja ako se time ne ugrožava njegova dobrobit te da će se dijete protiv svoje volje odvojiti od svojih roditelja samo ako je to potrebno radi dobrobiti djeteta, kako je to i u čl. 119. ObZ-a.

Člankom 18. iste Konvencije određeno da se u najvećoj mogućoj mjeri ima primijeniti načelo zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta, jer roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga, naročito što roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, kako je to u čl. 104. ObZ-a, kao i da roditelji ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za razvoj djeteta, kako je to u čl. 27. iste Konvencije.

7. Stoga je sud, u smislu čl. 413. ObZ-a, ovom odlukom kojom razvodi brak tužiteljice i tuženika, odlučio i da će njihova zajednička maloljetna djeca, nakon razvoda njihovog braka, nastaviti stanovati s tužiteljicom kao majkom, što je sukladno dobrobiti djece i u zaštiti njihovog najboljeg interesa, s obzirom da majka na odgovarajući način skrbi sama o djeci od njihova rođenja, djeca su joj privržena, dok tuženik u odnosu na djecu ne ostvaruje niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, čak niti ne ostvaruje s njima osobne odnose i ne plaća uzdržavanje iako postoji odluka suda kojom mu je to naloženo, tako da je sud odlučio i da će tužiteljica kao majka navedene djece čiji je otac tuženik, djelomice samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na oboje djece, u smislu čl. 105. ObZ-a, u pogledu sadržaja roditeljske skrbi vezano za upis djece u vrtić i u školu, obrazovanje djece, te zaštitu zdravlja svakog toga djeteta, te da će samostalno zastupati djecu u njihovom bitnom osobnom pravu promjene prebivališta odnosno boravišta iz čl. 100. ObZ-a, uz istovremeno ograničavanje tuženika u ostvarivanju opisanih sadržaja te skrbi.

7.1. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovorni roditelji koji o djeci na odgovarajući način skrbi od rođenja svakog djeteta, pa tako i u uvjetima faktično prekinute bračne zajednice i potpunog odsustva tuženika kao oca te djece iz njihovih života i izostanka ikakvog oblika roditeljske skrbi tuženika o njima, da je topla i brižna majka osjetljiva na dječje potrebe koje na odgovarajući način i u potrebnom trenu zadovoljava stavljajući ih ispred vlastitih, da djecu pravilno odgaja, da podržava potrebu ostvarivanja osobnih odnose djece s ocem te izražava žaljenje nezainteresiranošću oca za sudjelovanje u životu njihove zajedničke djece, a s obzirom da ne može pravovremeno stupiti u kontakt s tuženikom u slučaju potrebe zaštite nekog djetetovog prava i stvoriti mogućnost za poduzimanju potrebnih postupaka u zaštiti najboljeg interesa njihove zajedničke djece jer ne zna na kojoj adresi stanuje tuženik s kojim nema nikakav kontakt od dana faktičnog prekida bračne zajednice, da traži samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, koji je zahtjev, sukladno utvrđenom u postupku kod Zavoda u kojemu je tužiteljica sudjelovala za potrebe ovoga postupka, ocjenjen osnovanim, ali ne u smislu potpuno samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi, nego djelomice samostalnog ostvarivanje te skrbi u odnosu na oboje djece i u sadržajima koji su naprijed opisani.

Ovakvu je odluku sud donio s obzirom da je tuženik otac koji ne plaća uzdržavanje za djecu, nije se odazvao pozivu nadležnog područnog ureda Zavoda kako bi se utvrdili novi podaci o njegovim obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, kao što nije pristupio niti u ovaj sud radi davanja iskaza u svrhu prikupljanja bitnih podataka, da je roditelj koji ne ostvaruje osobne odnose s djecom, ali u ranije opisanom provedenom postupku kod Zavoda nije utvrđeno da bi na strani tuženika kao oca postojale okolnosti koje bi njegovu dužnost i pravo na ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi u odnosu na djecu čiji je on otac i tužiteljica majka, činile neostvarivim, bilo stvarno bilo pravno, a njega roditeljem koji to nije u sposobnosti činiti.

Sud ukazuje tuženiku na potrebu normalizacije odnosa s tužiteljicom u smislu razgovora o djeci čiji su roditelji i dječjim potrebama, te pravovremenom zadovoljavanju tih potreba uz sudjelovanje tuženika kao oca u situacijama povećane potrebe za skrbi o djeci te osiguranju vlastite dostupnosti tužiteljici kako bi dječje potrebe bile na odgovarajući način i pravovremeno zadovoljene, što bi, danas, u vrijeme postojanja raznih oblika komunikacije trebalo biti moguće i osiguralo bi zaštitu dobrobiti njihove zajedničke maloljetne djece.

7.2. Budući da je sud utvrdio da je sukladno dobrobiti djece pokušati uspostaviti i dalje razvijati emocionalni odnos svakog djeteta s ocem, radi pravilnog i emocionalnog razvoja svakog djeteta nužno je potrebno da djeca ostvaruju osobne odnose s ocem, tako da je sud, cijeneći mišljenje stručnog tima Zavoda i utvrđeno iz iskaza tužiteljice, odredio da će se osobni odnosi zajedničke djece tužiteljice i tuženika, s tuženikom kao ocem ostvarivati druge i četvrte nedjelje u mjesecu od 16,00-18,00 sati u kućanstvu oca, koji će radi ostvarivanja tih osobnih odnosa preuzimati djecu u kućanstvu majke u vrijeme određeno za početak i u to kućanstvo vraćati u vrijeme određeno za završetak tih osobnih odnosa, ali i putem video poziva, prve i treće nedjelje u mjesecu u trajanju od četrdeset minuta, za slučaj da se ne ostvare neposredno na naprijed opisani način u kućanstvu oca, i uz nazočnost majke djece u vrijeme uspostave toga poziva u vremenu od 16,00-17,00 sati i u vrijeme kada ti osobni odnosi imaju završiti.

7.3. Sud ukazuje tužiteljici i tuženiku kao roditeljima navedene maloljetne djece da trebaju uspostaviti primjerenu komunikaciju kao roditelji te djece, pravovremeno izmjenjivati obavijesti vezane za djecu i zadovoljavanje dječjih svakovrsnih potreba, te da se ovi osobni odnosi, uz uvažavanje potreba i mogućnosti djece i okolnosti na strani roditelja, mogu ostvarivati u vrijeme koje će oni međusobno dogovoriti i u proširenijem trajanju, što je sve na dobrobit djece.

8. Odluka suda o uzdržavanju koje je dužan svakom navedenom maloljetnom djetetu plaćati tuženik, kao roditelj s kojim djeca neće stanovati, donesena je primjenom čl. 317. ObZ-a, kojim je određeno da sud odluku o uzdržavanju u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja, te je sud, u smislu čl. 307. ObZ-a, uzeo u obzir potrebe svakog maloljetnog djeteta i ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje svakog djeteta (čl. 311. ObZ-a), imovinsko stanje tuženika, mogućnost dodatne zarade i njegove vlastite potrebe (čl. 313. ObZ-a), te je sud cijenio da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a), da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje maloljetne djece, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoga maloljetnog djeteta (čl. 288. ObZ-a) u visini zakonom određenog minimalnog novčanog iznosa iz čl. 314. ObZ-a, kao i da, u smislu 426. ObZ-a, sud u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije vezan zahtjevima stranaka.

9. Sud je cijenio tijekom postupka utvrđene činjenice da su zajednička maloljetna djeca tužiteljice i tuženika djeca u dobi od šest i pet godina, da su zdrava djeca koja nemaju povećanih potreba vezano za zdravlje, da pohađaju dječji vrtić u mjestu u kojemu s majkom stanuju i koju uslugu majka plaća za kćer u mjesečnom iznosu od 94,00 eura i za sina u mjesečnom iznosu od 64,00 eura, da sve potrebe djece zadovoljava majka iz iznosa svoje plaće od 900,00 mjesečno i dječjeg doplatka koji prima u mjesečnom iznosu od 230,00 eura ukupno za navedenu djecu i njezino starije maloljetno dijete koje s njima stanuje u kućanstvu, da su mjesečni režijski troškovi toga kućanstva oko 250,00 eura, da se minimalne novčane potrebe svakog djeteta mogu zadovoljiti iznosom zakonom propisanog minimalnog novčanog iznosa koji je za uzdržavanje djeteta dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne stanuje te da otac uzdržavanje za djecu ne plaća od dana prekida bračne zajednice 1. kolovoza 2023..

Sud je cijenio da su obiteljske, imovinske i socijalne prilike tuženika bile utvrđene u studenom mjesecu 2023. za potrebe postupka određivanja privremene mjere, dok se za potrebe ovoga postupka tuženik nije odazvao pozivu nadležnog Zavoda radi prikupljanja novijih opisanih podataka, niti pozivu suda radi saslušanja, tako da je iz tih podataka koje je Zavod na traženje ovoga suda dostavio, sud utvrdio da je tuženik od početka 2023. bio nezaposlen, da je ostvario dvanaest godina radnog staža radeći kod više poslodavaca, više godina radom na terenu, da nije imao tada zdravstveno osiguranje, te da je zdrav i ne pije nikakve lijekove, da je s tužiteljicom i njihovom djecom stanovao u kuću u [adresa] koju su im ustupili njegovi roditelji, da uzdržavanje za djecu nije plaćao, tako da je sud utvrdio da je tuženik radno sposobna osoba, te se kao roditelj ne može osloboditi obveze plaćanja uzdržavanja za djecu koja su maloljetna, te da je tuženik obveznik plaćanja uzdržavanja za dvoje djece koji to uzdržavanje ne plaća.

9.1. Zakonom propisani minimum kao novčani iznos uzdržavanja koje ima platiti roditelj koji ne stanuje sa svojim maloljetnim djetetom u dobi zajedničke djece tužiteljice i tuženika, u skupini djece do šest godina starosti, (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) u vrijeme podnošenja tužbe sudu iznosio je 172,67 eura, od 27. travnja 2024. iznosi 195,16 eura, a od 3. svibnja 2025. ovaj iznos je određen sa 224,00 eura mjesečno i to je iznos koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

9.2. Sukladno tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine br. 48/2023, 49/2024 i 75/2025) koje su bile u primjeni u razdobljima nakon podnošenja tužbe sudu i kojima su određeni prosječni mjesečni iznosi uzdržavanja djeteta u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja, tuženik bio u obvezi plaćati naprijed navedeni minimalni novčani iznos uzdržavanja za roditelja s primitkom do 1.016,00, 1.148,00 odnosno sada do 1.318,00 eura.

10. Stoga je sud cijeneći naprijed utvrđene bitne činjenice, u toč. IV. izreke ove presude, naložio tuženiku plaćati uzdržavanje u novcu za maloljetnu kćer i za maloljetnog sina, i platiti od dana podnošenja tužbe sudu 24. siječnja 2024. do 26. travnja 2024. mjesečno iznos od 172,67 eura za svako dijete, za razdoblje od 27. travnja 2024. do 2. svibnja 2025. mjesečno platiti uzdržavanje u iznosu od 195,16 eura za svako dijete, a od 3. svibnja 2025. plaćati uzdržavanje za svako navedeno dijete u mjesečnom iznosu od 224,00 eura pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i koju svaku mjesečnu obvezu ima ispuniti do petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec i kako budu dospijevale ima ih platiti tužiteljici, kao majci i zakonskoj zastupnici navedene maloljetne djece koje će s tužiteljicom stanovati sukladno odluci suda iz točke II. izreke ove presude, s tim da iznose mjesečnih uzdržavanja koji su dospjeli od 24. siječnja 2024. do dana zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari 4. studenog 2025., s danom dospijeća petnaestog dana u mjesecu na koji se obveza odnosi, ima platiti odjednom u roku od petnaest dana.

10.1. Ukupne materijalne potrebe svakog navedenog djeteta koje će se zadovoljiti plaćanjem opisanog uzdržavanja određenog u novcu odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i određeni su, u smislu čl. 311. ObZ-a, prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja i koji je sukladno odredbi čl. 310. ObZ-a na ovaj način ispunio svoju obvezu uzdržavanja djeteta u zadovoljavanju djetetovih materijalnih potreba, nasuprot tužiteljici koja je roditelj s kojim dijete stanuje i koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o tome djetetu, te je sukladna odredbi čl. 314. ObZ-a i tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta.

11. Odluka suda o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na čl. 366. ObZ-a te je sud odluku donio slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka koji je pokrenula tužiteljica zastupana po punomoćniku – odvjetniku, dok se tuženik zastupao sam i nije se odazvao pozivu Zavoda radi prikupljanja podataka o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, niti pozivu suda radi saslušanja u svojstvu parnične stranke, tako da je roditelj koji nije nastojao postići sporazum s tužiteljicom o svim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u odnosu na njihovu zajedničku maloljetnu djecu, te je sud tužiteljici opravdanim troškovima potrebnim za vođenjem ovog parničnog postupak priznao trošak u visini jednokratne nagrade iz čl. 7. st. 2. važeće Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je iskazana iznosom od 200 bodova, te uz primjenu Tbr. 50. iste Tarife iznosi ukupno 400,00 eura, koje je troškove sud tuženiku naložio platiti tužiteljici u roku od petnaest dana.

U Vukovaru 27. studenog 2025.

Sudac:

Sanja Vrabec-Vrančić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu kao drugostupanjskom, putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP-a).

Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a).

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici putem punomoćnika.

2. Tuženiku.

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta.

- po pravomoćnosti:

4. Matični ured Vukovar.

5. Matični ured Vinkovci.

6. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Vinkovci.