REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-313/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, zastupan po Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika JP i zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Horvata odvjetnika u Karlovcu, po objavi 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148-50- 4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 19.362,93 eura uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

-146,25 eura od 31.8.2007. pa do isplate

-143,96 eura od 30.9.2007. pa do isplate

-143,67 eura od 7.11.2007. pa do isplate

-150,19 eura od 30.11.2007. pa do isplate

-2,38 eura od 18.12.2007. pa do isplate

-151,23 eura od 31.12.2007. pa do isplate

-154,27 eura od 31.1.2008. pa do isplate

-155,78 eura od 29.2.2008. pa do isplate

-14,97 eura od31.3.2008. pa do isplate

-47,88 eura od 15.4.2008. pa do isplate

-2,72 eura od 24.4.2008. pa do isplate

-58,86 eura od 26.4.2008. pa do isplate

-201,36 eura od 24.5.2008. pa do isplate

-13,40 eura od 21.6.2008.pa do isplate

-146,99 eura od 24.6.2008. pa do isplate

-159,35 eura od 30.6.2008. pa do isplate

-155,66 eura od 31.7.2008. pa do isplate

-155,80eura od 31.8.2008. pa do isplate

-157,49 eura od 30.9.2008. pa do isplate

-10,99 eura od 19.11.2008. pa do isplate

-136,82 eura od 4.12.2008. pa do isplate

-11,20 eura od 18.12.2008. pa do isplate

-23,69 eura od 24.12.2008. pa do isplate

-159,27 eura od 31.12.2008. pa do isplate

-190,56 eura od 20.1.2009. pa do isplate

-175,12 eura od 19.2.2009. pa do isplate

-5,90 eura od 28.2.2009. pa do isplate

-99,04 eura od 18.3.2009. pa do isplate

-161,11 eura od 8.4.2009. pa do isplate

-102,63 eura od 18.4.2009. pa do isplate

-1,14 eura od 30.4.2009. pa do isplate

-199,08 eura od 11.5.2009. pa do isplate

-133,56 eura od 31.5.2009. pa do isplate

-24,73eura od 18.6.2009. pa do isplate

-165,98 eura od 30.6.2009. pa do isplate

-8,63 eura od 4.7.2009. pa do isplate

-175,10 eura od 31.7.2009. pa do isplate

-143,44 eura od 31.8.2009. pa do isplate

-30,03 eura od 4.9.2009. pa do isplate

-2,91 eura od 18.9.2009. pa do isplate

-143,17 eura od 30.9.2009. pa do isplate

-33,16 eura od 17.10.2009. pa do isplate

-0,82 eura od 31.10.2009. pa do isplate

-174,40 eura od 16.11.2009. pa do isplate

-132,02 eura od 30.11.2009. pa do isplate

-45,99eura od 18.12.2009. pa do isplate

-179,69 eura od 19.1.2010. pa do isplate

-1,80 eura od 19.1.2010. pa do isplate

-10,82 eura od 18.2.2010. pa do isplate

-305,26 eura od 5.3.2010. pa do isplate

-59,75 eura od 18.3.2010. pa do isplate

-0,43 eura od 31.3.2010. pa do isplate

-6,57 eura od 17.4.2010. pa do isplate

-367,56 eura od 30.4.2010. pa do isplate

-0,25 eura od 31.5.2010. pa do isplate

-145,90 eura od 18.6.2010. pa do isplate

-241,69 eura od 8.7.2010. pa do isplate

-4,53 eura od 31.7.2010. pa do isplate

-1,55 eura od 18.8.2010. pa do isplate

-192,71 eura od 27.8.2010. pa do isplate

-204,53 eura od 10.9.2010. pa do isplate

-2,11 eura od 30.9.2010. pa do isplate

-201,61 eura od 15.10.2010. pa do isplate

-1,14 eura od 31.10.2010. pa do isplate

-0,56 eura od 18.11.2010. pa do isplate

-10,18 eura od 18.12.2010. pa do isplate

-3,31 eura od 18.1.2011. pa do isplate

-9,93 eura od 18.2.2011. pa do isplate

-54,76 eura od 17.3.2011. pa do isplate

-0,64 eura od 18.3.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 18.4.2011. pa do isplate

-6,12 eura od 19.4.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.5.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.6.2011. pa do isplate

-601,77 eura od 22.7.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.8.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 16.9.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.10.2011. pa do isplate

-5,90eura od 18.10.2011. pa do isplate

-12,516,65 eura od 9.11.2011. pa do isplate

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148- 50-4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora i to odredbe iz:

b) čl. 2. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovita kamata: 5,20% (slovima: pet zarez dvadeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata, koje u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima. c) čl. 3. Naknada, koji glasi: 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

d) čl. 7. Način otplate, koji glasi: „dio glavnice kredita u iznosu od CHF 15.795,72 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti, dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu i mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 31.11.2007. g. U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 5.166,77 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a) a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

III. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.942,07 eura uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

-2,05 eura od 31.08.2007. pa do isplate

-7,97 eura od 30.11.2007. pa do isplate

-0,13eura od 18.12.2007. pa do isplate

-7,30 eura od 31.12.2007. pa do isplate

-10,06 eura od 31.01.2008. pa do isplate

-11,57 eura od 29.02.2008. pa do isplate

-10,06 eura od 31.01.2008. pa do isplate

-11,57 eura od 29.02.2008. pa do isplate

-1,34 eura od 31.03.2008. pa do isplate

-4,28 eura od 15.04.2008. pa do isplate

-5,27 eura od 26.04.2008. pa do isplate

-3,28 eura od 24.05.2008. pa do isplate

-10,27 eura od 24.05.2008. pa do isplate

-0,75 eura od 21.06.2008. pa do isplate

-11,61 eura od 24.06.2008. pa do isplate

-14,30 eura od 30.06.2008. pa do isplate

-11,45 eura od 31.07.2008. pa do isplate

-11,59 eura od 31.08.2008. pa do isplate

-13,28 eura od 30.09.2008. pa do isplate

-1,68 eura od 19.11.2008. pa do isplate

-20,38 eura od 4.12.2008. pa do isplate

-0,29 eura od 18.12.2008. pa do isplate

-3,74 eura od 24.12.2008. pa do isplate

-15,58 eura od 31.12.2008. pa do isplate

-1,94 eura od 20.01.2009. pa do isplate

-28,43 eura od 20.01.2009. pa do isplate

-30,11eura od 19.02.2009. pa do isplate

-0,91 eura od 28.02.2009. pa do isplate

-17,46 eura od 18.03.2009. pa do isplate

-12,50 eura od 8.04.2009. pa do isplate

-17,11eura od 8.04.2009. pa do isplate

-18,47 eura od 18.04.2009. pa do isplate

-36,00 eura od 11.05.2009. pa do isplate

-28,11 eura od 31.05.2009. pa do isplate

-4,57 eura od 18.06.2009. pa do isplate

-28,74 eura od 30.06.2009. pa do isplate

-1,49 eura od 4.07.2009. pa do isplate

-30,88 eura od 31.07.2009. pa do isplate

-26,16 eura od 31.08.2009. pa do isplate

-5,48 eura od 4.09.2009. pa do isplate

-0,53 eura od 18.09.2009. pa do isplate

-26,03 eura od 30.09.2009. pa do isplate

-6,03 eura od 17.10.2009. pa do isplate

-30,76 eura od 16.11.2009. pa do isplate

-24,59 eura od 30.11.2009. pa do isplate

-8,61 eura od 18.12.2009. pa do isplate

-35,16 eura od 19.01.2010. pa do isplate

-2,46 eura od 18.02.2010. pa do isplate

-35,49 eura od 5.03.2010. pa do isplate

-26,94 eura od 5.03.2010. pa do isplate

-10,37 eura od 18.03.2010. pa do isplate

-1,40 eura od 17.04.2010. pa do isplate

-39,70 eura od 30.04.2010. pa do isplate

-40,38 eura od 30.04.2010. pa do isplate

-32,83 eura od 18.06.2010. pa do isplate

-8,95 eura od 8.07.2010. pa do isplate

-53,89 eura od 8.07.2010. pa do isplate

-1,08 eura od 31.07.2010. pa do isplate

-50,32eura od 27.08.2010. pa do isplate

-59,02 eura od 10.09.2010. pa do isplate

-56,38 eura od 15.10.2010. pa do isplate

-0,81 eura od 31.10.2010. pa do isplate

-8,56 eura od 17.03.2011. pa do isplate

-11,95 eura od 18.04.2011. pa do isplate

-1,63 eura od 19.04.2011. pa do isplate

-11,69 eura od 17.05.2011. pa do isplate

-11,34 eura od 17.06.2011. pa do isplate

-6,17 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-61,08 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-72,45 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-38,89 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-16,39eura od 17.08.2011. pa do isplate

-9,12 eura od 16.09.2011. pa do isplate

-7,49 eura od 16.09.2011. pa do isplate

-16,88 eura od 17.10.2011. pa do isplate

-1,88 eura od 18.10.2011. pa do isplate

-40,98 eura od 9.11.2011. pa do isplate

-63,63 eura od 9.11.2011. pa do isplate

-64,28 eura od 30.04.2011. pa do isplate

-79,51 eura od 10.11.2011. pa do isplate

-3.410,68 eura od 28.06.2011. pa do isplate

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 20.962,49 (slovima: dvadesetisućadevetstošezdesetdva švicarskih franaka i četdesetdevet centima), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.131,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. 11. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, s tuženikom kao kreditorom, dana 09.07.2007. godine, u [adresa] sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj ugovora 148-50-4245909 (dalje Ugovor). Ugovorom je određeno u čl. 1 da je isti sklopljen na iznos koji odgovara protuvrijednosti u kunama od 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Čl. 2 Ugovora kamatna stopa je određena na 5,20% time da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Čl. 3 određena je i naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita. Dakle navedenim Ugovorom otplata je vezana uz valutnu klauzulu, a kamatna stopa je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika, time da je zaračunata i naknada.

Dokaz: uvid u ugovor o kreditu

2. Citirani Ugovor je ništetan. Naime, odrednice ugovora koje normiraju valutnu klauzulu kao i odrednice ugovora kojima je propisana promjenjiva stopa kamate, te odredba o naknadi ništetne su. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi da su oba bitna elementa ugovora (essentialia negotii), ništetni, a koji su po svojoj pravnoj naravi sastojci bez kojih ugovor ne može pravno egzistirati i proizvoditi pravne učinke, jasno je da sam ugovor ne može egzistirati. Kao takvi, bitni elementi ugovora mogu biti određeni propisom, po prirodi stvari ili voljom ugovornih strana. U predmetnom slučaju, o predmetu i cijeni ugovora o kreditu kao bitnim sastojcima ugovora može se izvesti zaključak iz samog sadržaja odredbe čl. 1021. ZOO-a – to su određeni iznos novčanih sredstva kao predmet ugovora, te ugovorene kamate kao cijena korištenja odobrenih sredstva. Izostankom samo jednog od bitnih sastojaka ugovora, njegova daljnja pravna opstojnost više nije moguća. U konkretnom slučaju visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja budući je isti bio vezan tzv. valutnom klauzulom. Valutna klauzula je, u ponovljenom postupku, pravomoćno presuđena kao ništetna presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17, pri čemu je Sud ocjenjivao valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu kao predmet i cijenu ugovora. Kamata je stoga cijena ugovora, te je i taj dio ugovora odnosno cijena, utvrđen ništetnim. Dakle, ništeni su i predmet i cijena ugovora.

3. Nadalje, Vrhovni sud RH, odlučujući povodom izjavljenih revizija na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. P-7129/13, na str. 17. presude Revt-249/14 od 9.4.2015. naveo sljedeće:

„Kod nesporne činjenice da su odredbe kojima se glavnica kredita vezuje uz švicarski franak, bile odredbe o predmetu ugovora, pravilna je ocjena iz pobijane presude da u takvim okolnostima, a polazeći od prethodno citirane odredbe čl. 84. ZZP/03 odnosno odredbe čl. 99. ZZP, nema mjesta ocjenjivati poštenost ovih ugovornih odredbi primjenom testa poštenosti, propisanog tim zakonskim odredbama.“

Dakle, Vrhovni sud RH je valutnu klauzulu kao glavni predmet ugovora uzdignuo na razinu nesporne činjenice. Upravo odredbe Zakona o obveznim odnosima propisuju kako Ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje Ugovora. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud i u svim bitno ranijim odlukama GZZ 105/2002, VSRH Rev-907/2002 od 27. veljače 2003. godine u kojoj je navedeno da kada je ništetna ugovorna odredba o cijeni takav Ugovor ima za posljedicu ništetnost cijelog Ugovora. Tužitelj ukazuje i na odluka suda Europske unije C-188/17 u predmetu Dunai-RBA banka Hungary gdje je i sud Europske unije u tom predmetu jasno naveo da je odredba o tečajnom riziku, valuti švicarski franak glavni predmet ugovora i kako održanje takvog ugovora na snazi nije pravno moguće jer je to bitni sastojak Ugovora. Istovjetno je i u presudi Suda EU C-260/18 gdje je naveden stav da odredbe koje se odnose na rizik promjene tečaja definiraju glavni predmet ugovora o kreditu, slijedom čega objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora o kreditu iz glavnog postupka nije sigurna.

4. Nadalje, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uglavljene su u Ugovor bez da su utvrđeni pozitivni kriteriji za određivanje takve kamatne stope. Kamatna stopa je tijekom ugovornog odnosa mijenjana jednostrano bez suglasnosti ili odobrenja tužitelja, odlukom samog tuženika. Kamatna stopa je mijenjana na štetu tužitelja i kada je rastao tečaj CHF u usporedbi s kunom, te je rasla i rata kredita. Prema čl. 270 ZOO-a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodrediva ugovor je ništetan. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti. Jasno je da iz odredbe Ugovora nije moguće odrediti kriterije promjene stope kamate, odnosno ista se mijenja na način da je jednostranom odlukom po vlastitoj volji mijenja tuženik. Nadalje, tužitelj ističe da je uslijed promijenjenih odnosa kune i CHF, te eura i CHF došlo do enormnog povećanja rata kredita. Obzirom da je prema čl. 1022 Zakona o obveznim odnosima ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku te mora sadržati utvrđen iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, ukoliko neki od tih elemenata nije ispunjen ugovor je ništetan. Obzirom na ranije navedeno, odnosno da dio Ugovora kojim je određena kamata nije valjan, te obzirom da je prema ZOO to bitan sastojak ugovora, jasno je da je predmetni Ugovor ništetan. Nadalje, tužitelj ističe da smisao odredbe iz čl. 22 ZOO-a (valutne klauzule) nije ostvarivanje extra, odnosno enormnog profita, na strani kreditora, te samim time i nastanka štete na strani korisnika kredita, već je svrha tog instituta osiguranje od promjene vrijednosti novca u razdoblju nastanka novčane obveze i dospijeća iste. Tužitelju je prilikom sklapanja ugovora tuženik prezentirao da je baš takva vrsta ugovora o kreditu, odnosno ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji za njega, i pri tom ni na koji način tuženi nije upozorio ili objasnio na opasnosti koje postoje ukoliko dođe do promjene stope CHF u odnosu na kune. Slijedom toga je tužitelj prihvatio i osiguranje naplate kredita valutnom klauzulom kao zaštitnom klauzulom, jer joj je tako i objašnjeno od strane tuženika. Ovakva uglavljena valutna klauzula je sredstvo kojim je tuženik ostvarivao extra profit na štetu tužitelja. Nadalje, tuženik je odredio da mu tužitelj na ime neke naknade dužan platiti iznos od 3,30% vrijednosti kredita. Čemu služi ta naknada, koja je njena svrha, namjena ili visina tuženik nije objasnio. Naime, obzirom da je kredit bio vezan za stranu valutu i obzirom da je korištenje kredita odgođeno za više od tri mjeseca tuženik ni na koji način nije mogao znati koji će iznos u konačnici biti isplaćen i koliko će posljedično iznositi ta misteriozna naknada. Pobijani Ugovor je protivan čitavom nizu odredbi koje se odnose na ovu materiju. Tako je isti protivna čl. 3 ZOO-a Načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu. Naime, jednostrano mijenjanje uvjeta ugovora od strane tuženika narušava citirano načelo. Nadalje, protivan je i čl. 4 ZOO- a Načelu savjesnosti i poštenja, jer je tuženik kao strana koja je enormno snažnija u odnosu te koja ima u usporedbi s tužiteljem neusporedivo veće znanje i iskustvo o promjenjivosti tečaja te opasnostima koje od toga vrebaju, istu morala na valjan način upozoriti koji rizici sve postoje. Nadalje, Ugovor je protivan i čl. 6 ZOO-a Načelu zlouporabe prava. Tuženik je sam bez valjanog osnova mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja i na taj način ostvarivao dodatni profit. Nadalje, Ugovor je protivan i čl. 7 ZOO-a Načelu jednakih vrijednosti uzajamnih činidbi jer ovakvim ugovorom tuženik ostvaruje extra vrijednost znatno veću nego li je to uobičajeno u ovakvoj vrsti poslovnog odnosa. Nadalje, Ugovor je protivan i čl. 8 ZOO-a Načelu zabrane prouzročenja štete jer bez ikakve dvojbe tužitelju je ovakvim ugovorom od strane tuženika izazvana šteta. Nadalje, Ugovor je protivan i čl. 10 st. 3 ZOO-a gdje stoji da je sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Ugovor je protivan i čl. 322 ZOO-a jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, moralu. Prilikom sklapanja Ugovora stranke su u vidu imale samo one okolnosti koje su postojale u tom trenutku, te su u skladu s tim i određeni elementi Ugovora. Tužitelj nije mogao znati i predvidjeti da će tuženik odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli primjenjivati na način koji je suprotan svrsi radi kojih je i predviđena u ZOO-u, a kako bi ostvario dodatnu zaradu suprotno citiranim odredbama ZOO-a i Zakona o zaštiti potrošača. Bez valjane odredbe o kamati i valutnoj klauzuli nije moguće odrediti visinu obveze. Obzirom da Ugovor ne može opstati bez osporavanih odredaba, odnosno iste su bitni element Ugovora, Ugovor je ništetan. U skladu s tim stavom isti stav je zauzet u recentnoj sudskoj praksi pa je takav stav Naslovni sud već ranije zauzeo u predmetu P-2001/18, od dana 26.10.2020. godine. Takva je praksa zauzeta u presudama suda u II° i to u presudama Županijskog suda u Varaždinu od dana 17.09.2020. godine broj Gž-115/20, te Županijskog suda u Vukovaru od dana 02.03.2021. godine broj Gž-415/19. Praksa je izražena i u presudama VSRH i to u presudama GZZ 105/2002, VSRH Rev-907/2002

DOKAZ: financijsko vještačenje

5. Tužitelj smatra kako je ugovor o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148- 50-4245909 sklopljen između njega i tuženika ništetan obzirom na gore navedeno predlaže se da sud donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148-50- 4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos koji će isti konačno precizirati nakon što bude utvrđen po vještaku knjigovodstvene struke, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 9. 7. 2007. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

6. Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, tada isti predlaže da donese sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148- 50-4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora i to odredbe iz:

a) čl. 1 Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 20.962,49

(slovima: dvadesetisućadevetstošezdesetdva švicarskih franaka i četdesetdevet centima), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

b) čl. 2. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovita kamata: 5,20% (slovima: pet zarez dvadeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata, koje u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima. c) čl. 3. Naknada, koji glasi: 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

d) čl. 7 Način otplate, koji glasi: „dio glavnice kredita u iznosu od CHF 15.795,72 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti, dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu i mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 31.11.2007. g. U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 5.166,77 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a) a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos koji će isti konačno precizirati nakon što bude utvrđen po vještaku knjigovodstvene struke, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 9. 7. 2007. godine do 31. 12. 2007. godine, po stopi od 15% godišnje, a od 01. 01. 2008. godine do 30. 6. 2011 po stopi od 14% godišnje, a od 01.07. 2011. godine, po eskontnoj stopi u HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. 8. 2015. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 9. 5. 2025. sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 12. ožujka 2025. godine, te dopuni istog od 25. travnja 2025. godine tako da glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148-50- 4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 19.362,93 eura uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

-146,25 eura od 31.8.2007. pa do isplate

-143,96 eura od 30.9.2007. pa do isplate

-143,67 eura od 7.11.2007. pa do isplate

-150,19 eura od 30.11.2007. pa do isplate

-2,38 eura od 18.12.2007. pa do isplate

-151,23 eura od 31.12.2007. pa do isplate

-154,27 eura od 31.1.2008. pa do isplate

-155,78 eura od 29.2.2008. pa do isplate

-14,97 eura od31.3.2008. pa do isplate

-47,88 eura od 15.4.2008. pa do isplate

-2,72 eura od 24.4.2008. pa do isplate

-58,86 eura od 26.4.2008. pa do isplate

-201,36 eura od 24.5.2008. pa do isplate

-13,40 eura od 21.6.2008.pa do isplate

-146,99 eura od 24.6.2008. pa do isplate

-159,35 eura od 30.6.2008. pa do isplate

-155,66 eura od 31.7.2008. pa do isplate

-155,80eura od 31.8.2008. pa do isplate

-157,49 eura od 30.9.2008. pa do isplate

-10,99 eura od 19.11.2008. pa do isplate

-136,82 eura od 4.12.2008. pa do isplate

-11,20 eura od 18.12.2008. pa do isplate

-23,69 eura od 24.12.2008. pa do isplate

-159,27 eura od 31.12.2008. pa do isplate

-190,56 eura od 20.1.2009. pa do isplate

-175,12 eura od 19.2.2009. pa do isplate

-5,90 eura od 28.2.2009. pa do isplate

-99,04 eura od 18.3.2009. pa do isplate

-161,11 eura od 8.4.2009. pa do isplate

-102,63 eura od 18.4.2009. pa do isplate

-1,14 eura od 30.4.2009. pa do isplate

-199,08 eura od 11.5.2009. pa do isplate

-133,56 eura od 31.5.2009. pa do isplate

-24,73eura od 18.6.2009. pa do isplate

-165,98 eura od 30.6.2009. pa do isplate

-8,63 eura od 4.7.2009. pa do isplate

-175,10 eura od 31.7.2009. pa do isplate

-143,44 eura od 31.8.2009. pa do isplate

-30,03 eura od 4.9.2009. pa do isplate

-2,91 eura od 18.9.2009. pa do isplate

-143,17 eura od 30.9.2009. pa do isplate

-33,16 eura od 17.10.2009. pa do isplate

-0,82 eura od 31.10.2009. pa do isplate

-174,40 eura od 16.11.2009. pa do isplate

-132,02 eura od 30.11.2009. pa do isplate

-45,99eura od 18.12.2009. pa do isplate

-179,69 eura od 19.1.2010. pa do isplate

-1,80 eura od 19.1.2010. pa do isplate

-10,82 eura od 18.2.2010. pa do isplate

-305,26 eura od 5.3.2010. pa do isplate

-59,75 eura od 18.3.2010. pa do isplate

-0,43 eura od 31.3.2010. pa do isplate

-6,57 eura od 17.4.2010. pa do isplate

-367,56 eura od 30.4.2010. pa do isplate

-0,25 eura od 31.5.2010. pa do isplate

-145,90 eura od 18.6.2010. pa do isplate

-241,69 eura od 8.7.2010. pa do isplate

-4,53 eura od 31.7.2010. pa do isplate

-1,55 eura od 18.8.2010. pa do isplate

-192,71 eura od 27.8.2010. pa do isplate

-204,53 eura od 10.9.2010. pa do isplate

-2,11 eura od 30.9.2010. pa do isplate

-201,61 eura od 15.10.2010. pa do isplate

-1,14 eura od 31.10.2010. pa do isplate

-0,56 eura od 18.11.2010. pa do isplate

-10,18 eura od 18.12.2010. pa do isplate

-3,31 eura od 18.1.2011. pa do isplate

-9,93 eura od 18.2.2011. pa do isplate

-54,76 eura od 17.3.2011. pa do isplate

-0,64 eura od 18.3.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 18.4.2011. pa do isplate

-6,12 eura od 19.4.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.5.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.6.2011. pa do isplate

-601,77 eura od 22.7.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.8.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 16.9.2011. pa do isplate

-53,09 eura od 17.10.2011. pa do isplate

-5,90eura od 18.10.2011. pa do isplate

-12,516,65 eura od 9.11.2011. pa do isplate

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

Ukoliko pak Naslovni sud ne usvoji postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, tada isti predlaže da donese sljedeću:

p r e s u d u

"I. Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o kreditu od dana 09.07.2007. godine, broj 148- 50-4245909 na kunski iznos protuvrijednosti 20.962,49 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, sklopljen između RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535 kao kreditora i to odredbe iz:

a) čl. 1 Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF 20.962,49

(slovima: dvadesetisućadevetstošezdesetdva švicarskih franaka i četdesetdevet centima), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

b) čl. 2. Kamatna stopa, koji glasi: „Redovita kamata: 5,20% (slovima: pet zarez dvadeset posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću: u visini zakonskih zateznih kamata, koje u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima. c) čl. 3. Naknada, koji glasi: 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, kao i trošak upisa prijenosa prava vlasništva na vozilu kod nadležnog tijela.

d) čl. 7 Način otplate, koji glasi: „dio glavnice kredita u iznosu od CHF 15.795,72 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti, dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu i mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten ali ne kasnije od 31.11.2007. g. U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b) preostali dio glavnice kredita u iznosu CHF 5.166,77 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a) a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Petrinjska ulica 59, OIB: 53056966535, da tužitelju RP [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.942,07 eura uz iznos zakonskih zateznih kamata, od dospijeća pojedinačno određenih novčanih iznosa i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja seodređuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, i to kako slijedi:

-2,05 eura od 31.08.2007. pa do isplate

-7,97 eura od 30.11.2007. pa do isplate

-0,13eura od 18.12.2007. pa do isplate

-7,30 eura od 31.12.2007. pa do isplate

-10,06 eura od 31.01.2008. pa do isplate

-11,57 eura od 29.02.2008. pa do isplate

-10,06 eura od 31.01.2008. pa do isplate

-11,57 eura od 29.02.2008. pa do isplate

-1,34 eura od 31.03.2008. pa do isplate

-4,28 eura od 15.04.2008. pa do isplate

-5,27 eura od 26.04.2008. pa do isplate

-3,28 eura od 24.05.2008. pa do isplate

-10,27 eura od 24.05.2008. pa do isplate

-0,75 eura od 21.06.2008. pa do isplate

-11,61 eura od 24.06.2008. pa do isplate

-14,30 eura od 30.06.2008. pa do isplate

-11,45 eura od 31.07.2008. pa do isplate

-11,59 eura od 31.08.2008. pa do isplate

-13,28 eura od 30.09.2008. pa do isplate

-1,68 eura od 19.11.2008. pa do isplate

-20,38 eura od 4.12.2008. pa do isplate

-0,29 eura od 18.12.2008. pa do isplate

-3,74 eura od 24.12.2008. pa do isplate

-15,58 eura od 31.12.2008. pa do isplate

-1,94 eura od 20.01.2009. pa do isplate

-28,43 eura od 20.01.2009. pa do isplate

-30,11eura od 19.02.2009. pa do isplate

-0,91 eura od 28.02.2009. pa do isplate

-17,46 eura od 18.03.2009. pa do isplate

-12,50 eura od 8.04.2009. pa do isplate

-17,11eura od 8.04.2009. pa do isplate

-18,47 eura od 18.04.2009. pa do isplate

-36,00 eura od 11.05.2009. pa do isplate

-28,11 eura od 31.05.2009. pa do isplate

-4,57 eura od 18.06.2009. pa do isplate

-28,74 eura od 30.06.2009. pa do isplate

-1,49 eura od 4.07.2009. pa do isplate

-30,88 eura od 31.07.2009. pa do isplate

-26,16 eura od 31.08.2009. pa do isplate

-5,48 eura od 4.09.2009. pa do isplate

-0,53 eura od 18.09.2009. pa do isplate

-26,03 eura od 30.09.2009. pa do isplate

-6,03 eura od 17.10.2009. pa do isplate

-30,76 eura od 16.11.2009. pa do isplate

-24,59 eura od 30.11.2009. pa do isplate

-8,61 eura od 18.12.2009. pa do isplate

-35,16 eura od 19.01.2010. pa do isplate

-2,46 eura od 18.02.2010. pa do isplate

-35,49 eura od 5.03.2010. pa do isplate

-26,94 eura od 5.03.2010. pa do isplate

-10,37 eura od 18.03.2010. pa do isplate

-1,40 eura od 17.04.2010. pa do isplate

-39,70 eura od 30.04.2010. pa do isplate

-40,38 eura od 30.04.2010. pa do isplate

-32,83 eura od 18.06.2010. pa do isplate

-8,95 eura od 8.07.2010. pa do isplate

-53,89 eura od 8.07.2010. pa do isplate

-1,08 eura od 31.07.2010. pa do isplate

-50,32eura od 27.08.2010. pa do isplate

-59,02 eura od 10.09.2010. pa do isplate

-56,38 eura od 15.10.2010. pa do isplate

-0,81 eura od 31.10.2010. pa do isplate

-8,56 eura od 17.03.2011. pa do isplate

-11,95 eura od 18.04.2011. pa do isplate

-1,63 eura od 19.04.2011. pa do isplate

-11,69 eura od 17.05.2011. pa do isplate

-11,34 eura od 17.06.2011. pa do isplate

-6,17 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-61,08 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-72,45 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-38,89 eura od 22.07.2011. pa do isplate

-16,39eura od 17.08.2011. pa do isplate

-9,12 eura od 16.09.2011. pa do isplate

-7,49 eura od 16.09.2011. pa do isplate

-16,88 eura od 17.10.2011. pa do isplate

-1,88 eura od 18.10.2011. pa do isplate

-40,98 eura od 9.11.2011. pa do isplate

-63,63 eura od 9.11.2011. pa do isplate

-64,28 eura od 30.04.2011. pa do isplate

-79,51 eura od 10.11.2011. pa do isplate

-3.410,68 eura od 28.06.2011. pa do isplate

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa tekućim od dana donošenja ovog rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od petnaest dana."

8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 09.07.2007. g. zaključili Ugovor o kreditu broj 148-50-4245909 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 20.962,49 a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

9. U cijelosti se osporavaju navodi tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Naime, eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tuženik u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora. Odredbom čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Odredba čl. 324. Zakona o obveznim odnosima određuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen te da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

10. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene promjenjive kamatne stope. Nesporno je da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora te da se tužitelj svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Općim uvjetima, kojima se uređuju osnovna pravila poslovnih odnosa između klijenta i Banke, a koji su tužitelju uručeni prilikom sklapanja Ugovora, propisan je način određivanja visine kamatne stope, način obračuna i plaćanja kamate pa je iz istih vidljivo da se kamatna stopa utvrđuje ugovorom o kreditu, ugovara se u postotku u odnosu na glavnicu i izražava na godišnjoj razini, a može se ugovoriti kao fiksna ili promjenljiva. Tužitelj nije obrazložio koliko bi prema njegovom mišljenju trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa, a čak i da je takva promjenjiva kamatna stopa ništetna, utuženi iznos bi se mogao računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Pravnu osnovu za promjenu kamatne stope predstavljaju upravo odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena odredba Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva, razumljiva, a iz navoda tužitelja u tužbi proizlazi da bi kamatna stopa trebala biti fiksna jer mu fiksna kamatna stopa trenutno odgovara te ignorira činjenicu da prije zaključenja Ugovora nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu, već je pristao na odredbu Ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno i razumljivo, proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003.

Dokaz: Uvid u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž 2462/2003- Javno dostupna

11. Tuženik ističe i prigovor zastare. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Rev-2245/17 od 20.3.2018.g. povodom izvanredne revizije izrazio pravno shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka, tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014.g. postala pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu danom kada je donesena, a upravo ta presuda je potvrdila presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 na koju se tužitelj poziva. Time je zastarni rok za restitucijske zahtjeve s osnova promjenjive kamatne stope počeo teći dana 13.6.2014.g. i na konkretnu tražbinu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 19.05.2023.g., razvidno je da je od pravomoćnosti gore navedene sudske odluke proteklo više od 5 godina, odnosno da je protekao opći zastarni rok od 5 godina slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Dokaz: uvid u presudu VSRH Rev-2245/17 od 20.3.2018.g.

uvid u presudu VTSRH Pž-7129/13 od 13.6.2014.g.

uvid u presudu TS ZG P-1401/2012 od 4.7.2013.g.,

presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž 2408/2020 od 22.3.2021.g.

- sve presude dostupne na mrežnim stranicama sudova

12. Kako se svaki anuitet sastoji od kamate i glavnice pa je nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose različit, ovisno o tome odnosi li se po osnovi kamate ili po osnovu tečajne razlike pa se na tu okolnost dostavlja i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl.br. Gž 1252/2021 od 20.10.2021.g.

13. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule.

Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).

Dokaz: Zahtjev za kredit

14. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):

a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

15. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

16. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

17. U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita ništetna

U čl. 3. predmetnog Ugovora ugovoreno je:

„Čl. 3. NAKNADA

3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

Odredba čl. 3. predmetnog ugovora je jasna, lako uočljiva i razumljiva!

Pravnu osnovu za naplatu jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita predstavljaju upravo odredba čl. 3. Ugovora o kreditu i opći akti tuženika, a tužitelju ne samo da je pojašnjena sporna odredba Ugovora, već je isti njihovo razumijevanje i prihvat potvrdio javnom bilježniku kao povjereniku suda prilikom solemnizacije Ugovora. Tuženik ističe kako nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene odnosno naplaćene jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita.

Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena odredba nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika. Prije zaključenja ugovora, tuženik je objasnio svaku odredbu ugovora tužitelju, a obzirom tužitelj nije prigovorio spornoj odredbi, stranke su zaključile ugovor.

18. Tuženik ističe prigovor zastare. Sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima „Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.“

Obzirom da je tužitelj podnio tužbu 19.05.2023. g. razvidno je da je tražbina zastarjela.

19. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

20. U dokaznom postupku, sud je pročitao ugovor o kreditu, početni otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice kredita, zahtjev za kredit, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac. Odbijen je dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja na okolnost podizanja kredita predložen na ročištu za glavnu raspravu 23. 4. 2025. kojem se tuženik protivio s obzirom da nije predložen do zaključenja prethodnog postupka.

21. Predmet spora je prvo postavljeni zahtjev tužiteljw za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu od 9. 7. 2007. i to cijelog ugovora – deklaratorni zahtjev, i radi isplate iznosa od 19.362,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i od dospijeća kako je to navedeno u podnesku od 9. 5. 2025. – kondemnatorni zahtjev, te drugo postavljeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijela predmetnog ugovora o kreditu. iz članka 1., 2., 3. i 7. – deklaratorni zahtjev, i radi isplate iznosa od 4.942,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznose i od dospijeća kako je to navedeno u podnesku od 9. 5. 2025. – kondemnatorni zahtjev.

22. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 148-50-4245909 od 9.7.2007. godine kreditu za kupnju motornog vozila. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 20.962,49 CHF obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovara se promjenjiva redovna kamata u visini od 5,20 %. Rok otplate kredita je 84 mjeseca. Dio glavnice kredita u iznosu od 15.795,72 CHF otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Preostali dio glavnice kredita u iznosu od 5.166,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF, važećem na dan dospijeća, dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita. U čl. 3. navedeno je kako naknada iznosi 3,30% od iznosa kredita. Naknada je jednokratna i naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

23. Nadalje, nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.

24. Nesporno je među strankama i da je:

- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,

-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,

-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

25. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 - u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

26. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača.

29. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

30. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

31. U pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat sa posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.

32. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik i nije predlagao dokaze na okolnost informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora o kreditu te potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu. Tuženik nije dokazao da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelj tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i promjenjive kamatne stope za trajanja kreditnog odnosa.

33. Nema dvojbe da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne. Sporno je može li predmetni ugovor o kreditu ostati na snazi bez ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

34. Odredba čl. 1065. ZOO/91 propisuje da je ugovor o kreditu ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

35. U postupku je utvrđeno da je tužena banka prihvaćanjem zahtjeva tužitelja istom odobrila i isplatila namjenski kredit za kupnju automobila. Dakle, svrha predmetnog ugovora o kreditu bila je stjecanje novčanih sredstava za kupnju automobila za vlastite potrebe što tuženik ničim nije osporio, te je tužena banka tužitelju isplatila ugovoreni novčani iznos u kunama koji predstavlja protuvrijednost CHF umanjenu za naknade i troškove kredita, a tužitelj se obvezao vratiti primljeni iznos kredita u kunama uz ugovorenu valutu obveze u CHF uvećan za kamatu koja je promjenjiva, a u trenutku zaključenja ugovora je iznosila 5,20 % godišnje.

36. Za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora mjerodavne su odredba čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003, 46/2007 i 79/2007 - dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora kojim je propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe te odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 prema kojoj ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen time da će u smislu st. 2. istog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje. Odredba čl. 105. st. 1. ZOO/91 istovjetna je odredbi čl. 324. st. 1. ZOO/05 kojom je također propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe.

37. Prema Direktivi 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 15.travnja 1993., potrošač se dovodi u položaj koji je imao kod sklapanja ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. Dakle sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se ugovor održati na snazi, kod čega kriterij nije je li povoljnije za potrošača održati ugovor na snazi ili ne, već je kriterij može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora, da li se mijenja pravna priroda ugovora ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora. Dakle, utvrđenje ugovorene odredbe nepoštenom nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, te je preostali dio ugovora i dalje obvezujući za stranke. Jedino u slučaju ako ugovor ne može opstati bez nepoštene odredbe on će tada biti ništetan, a kod ocjene može li ugovor opstati bez nepoštene odredbe kriterij je da li je nastavak ugovora moguć, te je potrebno ispitati da li je zbog izuzimanja od primjene nepoštene odredbe došlo do promjene u samoj svrsi ugovora i da li bez nepoštene odredbe postoji ravnoteža između prava i obveza stranka.

38. Po stajalištu ovoga suda utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle, kao da je isti sklopio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

39. Dakle, predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez utvrđenih ništetnih odredbi jer je utvrđenjem njegove djelomične ništetnosti tužitelju omogućeno da od tužene banke po pravilima o stjecanju bez osnove potražuje preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi (u kojem pravcu je tužitelj i postavio drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi povišenih kamatnih stopa odnosno preplaćene kamate po ugovoru u kreditu, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne CHF tj. promjene tečaja).

40. Pravni stav da djelomična ništetnost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da će se redovna kamata mijenjati prema odluci banke i u dijelu kojim je valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i da se predmetni ugovor o kreditu može održati na snazi unatoč tome što su pojedine odredbe toga ugovora utvrđene ništetnim ne protivi se čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5.travnja 1993. čije su odredbe implementirane u naš pravni sustav Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/2012). Navedena Direktiva u stavku 1.propisuje da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba, a u stavku 2. propisuje da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice. Sud Europske unije u predmetima C-118/2017 i C-260/2018 zauzevši stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni čl.6. Direktive Vijeća EEZ/13 istina polazi od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi takvog ugovora upitna (predmet C- 260/2018), no da navedeni članak ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe te da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2018) a što u konkretnom slučaju proizlazi iz odredbe čl. 105. ZOO/91 propisana mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne odredbe.

41. Slijedom navedenog valjalo je odbiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i na povrat cjelokupnog iznosa kredita, kod čega sud nalazi da je neosnovano pozivanje tužitelja na ništetnost cijelog ugovora pozivanjem na odredbe čl. 4., 6. , 7.,. 8. , 10. st. 3. i čl. 322. ZOO-a na koje odredbe i razloge ništetnosti se tužitelj samo paušalno i općenito poziva.

42. Dakle, valjalo je odbiti prvopostavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu i za povrat cjelokupnog iznosa kredita (točka I. izreke presude), dok je valjalo djelomično udovoljiti drugom eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora i to čl. 2. 3. i 7. Ugovora o kreditu (točka II. izreke presude).

43. Odbijen je dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o kreditu "Iznos odobrenog kredita, koji glasi: „Kunska

protuvrijednost

CHF

20.962,49

(slovima: dvadesetisućadevetstošezdesetdva švicarskih franaka i četdesetdevet centima), prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."

44. Naime navedenom ugovornom odredbom određena je visina iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan korištenja kredita, a koji iznos je tužena banka isplatila tužitelju. Ova ugovorna odredba ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača obzirom da definira obvezu tužene, a ne tužitelja, a kako je iznos visine kredita bitan sastojak ugovora o kreditu to bez naznačene visine kredita pravni posao ne može postojati. Stoga je odlučeno kao u t. IV. izreke presude.

45. U odnosu na odredbe ugovora o kreditu čije utvrđenje ništetnosti tužitelj zahtijeva, svoj zahtjev na utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu tužitelj temelji na činjeničnom opisu da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

46. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/2003, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZZP/2003, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/2003, nepoštena ugovorna odredba je ništava. Cijeneći sadržaj predmetnih ugovornih odredbi sud nalazi da je ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o spornim ugovornim odredbama, zbog čega je tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

47. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao.

48. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

49. Dakle, takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, odredbom čl. 4. ZOO-a propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

50. O navedenim ugovornim odredbama ne samo da se nije pojedinačno pregovaralo već su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj. Konkretno radi se formularnom (tipskom) ugovoru jer sadržava opće uvjete ugovora odnosno radi se o takvim ugovornim odredbama koje su sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva pa opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ova. Stoga se radi o odredbama koje su nepoštene u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/2003 obzirom tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/2003. Navedeno se odnosi kako na ugovorenu kamatu tako i na naknadu za obradu kredita. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. II. izreke presude.

51. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac. Na osnovi opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:

- da je tužitelj zbog promjene kamatnih kredit platio 1.304,24 CHF više no što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala.

- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan isplate kredita iznosi 5.734,13 kn. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama,

- razlika zbog ugovorene valutne klauzule, nastala kao razlika između stvarnog tečaja pokojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi ukupno 31.501,86 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 31.507,80 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 5,94 kune. Pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici 1 koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19,

- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 37.235,99 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 37.241,93 kune, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 5,94 kune. Ukupna razlika prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice 1 u prilogu,

- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 4.942,07 eura u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 4.942,86 eura, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 0,79 eura i prikazana je u svakomjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu,

- tužitelj je izvršio uplate po kreditu u ukupnom iznosu od 145.889,90 kuna, odnosno 19.362,93 eura.

52. U pisanom očitovanju od 25. travnja 2025. vještak navodi:

Rješenjem Suda od 23. travnja 2025. godine nalaže se vještaku dopuniti nalaz i mišljenje sukladno prijedlogu tužitelja iz podneska od 22.4.2025. godine te se očitovati na prigovore tuženika iznesene na ročištu 23.4.2025. godine.

U odnosu na podnesak tužitelja od 23.4.2025. godine vještak ističe da prilikom predaje nalaza na e-komunikator omaškom u prilogu nije dostavljena tablica otplate.

Istu vještak dostavlja u prilogu očitovanja.

U odnosu na prigovor tuženika da je vještak prilikom izračuna koristio fiksni tečaj za cjelokupno razdoblje otplate kredita koji ugovorne strane nisu ugovorile već su ugovorile srednji tečaj kreditora za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta vještak ističe:

"Takozvani fiksni tečaj odnosno tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita koristili smo kod izračuna razlike anuiteta (zbog promjene kamatne stope) kako bi se kod razlike nastale zbog promjene kamatnih stopa isključile tečajne razlike koje nastaju zbog promjene tečaja u trenutku plaćanja u odnosu na tečaj kod isplate kredita. Kod izračuna tečajnih razlika (stupac 19 nalaza) koristili smo tečaj koji je vrijedio na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta te razliku utvrđivali između početnog tečaja kod isplate kredita i tog tečaja na dan dospijeća.

Nije na vještaku da tumači i ocjenjuje ugovornu volju stranaka, to je posao suda. Ukoliko to nije bila ugovorna volja stranaka, kako to tvrdi tužena, tada tečajne razlike nema."

53. Vještak je u cijelosti postupio po nalogu suda, nalaz je detaljan, jasan i određen, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti. Na ročištu za glavnu raspravu 8. 10. 2025. stranke su navele na nema potrebe pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza.

54. Slijedom svega navedenoga tužitelju s osnove preplaćene kamate, te preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule pripada iznos od 4.942,07 eura stoga je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

55. Ne bi stajao navod tuženika iz podneska od 3. 9. 2025. da tužitelj nema pravni interes za deklaratorni dio tužbenog zahtjeva koji nije ni u kakvoj vezi i sa kondemantornim dijelom, odnosno da ne postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje određenih odredbi ugovora ništetnima, kad nakon takvog utvrđenja ne proizlazi i nalaganje tuženiku isplate ili povrata predmeta ili sredstva koje j navodno stekao ništetnom odredbom. Naime, razvidno je da tužitelj postavlja deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi koji se odnose na kamatu i tečaj, dakle, u konačnici na mjesečne anuitete, u odnosu na koje je postavljen i kondemnatorni zahtjev. Što se pak tiče naknade za obradu kredita, tuženik ničim nije osporio da takva naknada od strane tužitelja nije plaćena odnosno naplaćena, pa postoji pravni interes tužitelja za utvrđenje ništetnom i te ugovorne odredbe. Ne stoji ni navod tuženika da bi tužitelj podneskom od 9. 5. 2025. proširio tužbeni zahtjev, jer je tužitelj već u tužbi postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji zadrži deklaratorni i kodnemnatorni zahtjev pri čemu je tužitelj ovlašten visinu potraživanja konačno precizirati nakon što bude utvrđen po vještaku financijske struke.

56. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, temeljem članka 1115. ZOO-a, odnosno od dana stjecanja tuženika jer je tuženik od tada postao nepošten stjecatelj, do 31. 12. 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a nakon toga po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

57. Predmetna tužba podnesena je 19. 5. 2023. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud navodi stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudama broj Rev- 2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Stoga je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. Tužiteljica je tužbu podnijela 11. 6. 2019., stoga proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina koji se primjenjuje na institut stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 225. ZOO-a. Nadalje, valja istaknuti da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske revidirao naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle, kod utvrđenja ništetnosti ugovora ili ugovornih odredaba zastara potraživanja ne teče prije nego što se ništetnost deklaratorno ne utvrdi. To znači da u tužbama iz CHF kredita za preplaćene kamate i preplaćeni tečaj, ali i u tužbama iz euro i kunskih kredita za preplaćene kamate, zastara potraživanja ne teče sve dok se deklaratorno ne utvrdi ništetnost ugovornih odredaba. Dakle, zastara potraživanja u tužbama kojima se traži utvrđenje ništetnosti počinje teći tek po utvrđenju ništetnosti.

58. Tužitelju koji je odbijen s prvo postavljenim tužbenim zahtjevom, a uspio je s eventualno kumuliranim zahtjevom pripada pravo na naknadu troška, jer tužitelj nije tražio da se prihvate oba zahtjeva, i kada je sud udovoljio drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, tužitelju pripada naknada troška jer u konkretnom slučaju radi odbijanja prvog postavljenog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa tužitelj ima pravo na cjelokupni trošak u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Pri tome valja uzeti u obzir da u svezi drugo postavljenog zahtjeva tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva u odnosu na ništetnost dijela ugovora o kreditu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je uzeo u obzir i odredbu čl. 155. ZPP-a.

59. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku odmjeren je temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 250 bodova, kako slijedi: za sastavljanje tužbe iznos od 625,00 (Tbr.7.t.1.), zastupanje na ročištu 14. 1. 2025. iznos od 625,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 22. 4. 2025. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 23. 4. 2025. iznos od 312,50 eura (Tbr.9.t.2.), sastavljanje podneska od 9. 5. 2025. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 625,00,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 8. 10. 2025. iznos 625,00 (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 125,00 eura (Tbr.9.t.3.), sve to uključujući i PDV, što zbrojeno iznosi 3.562,50 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 450,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu od 119,23 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 4.131,73 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 27. studenog 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Rožman & Oredić, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1

2. Odvjetničko društvo Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4