Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-45/2023-4

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv opt. RC, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2022. posl. br. K-921/2022-6, u sjednici vijeća održanoj dana 27. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2022. posl. br. K-921/2022-6 opt. MC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je opt. MC osuđen u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 40. st. 5. KZ/11 u svezi čl. 42. st. 1. i 2. KZ/11 opt. RC izrečena je sporedna novčana kazna u iznosu od 300 dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 30,00 kuna, što iznosi 9.000,00 HRK / 1 .194,51 EUR.

1.2. Na temelju čl. 42. st. 6. i 7. KZ/11 određeno je da je opt. MC dužan novčanu kaznu platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Ako optuženik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku određenom prvostupanjskom presudom zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do 24 mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku.

1.3. Na temelju čl. 43. st. 1. do 3. KZ/11 određeno je da ukoliko novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti za produljenje roka plaćanja niti za obročnu otplatu, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

1.4. Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. RC je oduzeta droga privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, Službe kriminaliteta druga, serijski broj: [serijski broj] od 3. studenog 2021., te će se ista po pravomoćnosti presude uništiti.

1.5. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od opt. RC je oduzeta jedna digitalna vaga za precizno mjerenje sa crnim poklopcem, nepoznate marke i proizvođača privremeno oduzeta od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU Zagrebačke, Službe kriminaliteta droga, serijski broj: [serijski broj] od 3. studenog 2021., te će se ista po pravomoćnosti presude uništiti.

1.6. Na temelju čl. 77. KZ/11 u vezi sa čl. 560. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) od opt. RC je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na način da se utvrđuje da novčani iznos od 1.800,00 HRK / 238,90 EUR predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom iz čl. 190. st. 2. KZ/11, te navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske.

1.7. Na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08 novčani iznos od 1.800,00 HRK koji je tijekom postupka oduzet od opt. RC potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zagrebačke, Službe kriminaliteta droga, serijski broj: [serijski broj] od 3. studenog 2021., a koji se nalazi na računu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, uplatit će se u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na ime oduzete imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

1.8. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 opt. MC obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 HRK / 66,36 EUR i troškove toksikološkog vještačenja u iznosu od 15.310,00 HRK / 2.031,99 EUR, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žali se Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. MC osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu podnio je osobno opt. MC, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, navodeći da je samo vođenje predmetnog kaznenog postupka utjecalo na njega da shvati kakvu je životnu pogrešku napravio i u kakvu se situaciju doveo svojom krivnjom te da je započeo s liječenjem od ovisnosti (uz pomoć svoje majke) jer da je upravo njegova ovisnost o drogama koja traje više od 20 godina bila uzrok počinjenja predmetnog kaznenog djela, uz napomenu da nikada do sada nije bio osuđivan.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi citira odredbu čl. 56. st. 2. KZ/11 i smatra da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za izricanje uvjetne osude optuženiku. Po mišljenju državnog odvjetnika prvostupanjski sud je precijenio olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, dok istovremeno nije u dovoljnoj mjeri cijenio način počinjenja kaznenog djela koje je optuženiku stavljeno na teret. Smatra da optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela prvostupanjski sud nije trebao cijeniti posebno olakotnom okolnošću jer da ostali izvedeni dokazi u postupku ukazuju da je počinitelj predmetnog kaznenog djela. Nadalje, da sve ostale utvrđene okolnosti po prvostupanjskom sudu, činjenicu da je optuženik neosuđivana osoba, izraženo kajanje, korektno držanje optuženika pred sudom i činjenica da je zaposlen, u usporedbi s društvenom opasnošću kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, a za koje kazneno djelo da je propisana kazna zatvora od jedne do 12 godina i kriminalna količina koja se optuženiku stavlja na teret, po mišljenju državnog odvjetnika olakotnim okolnostima utvrđenim na strani optuženika nije trebalo dati toliki značaj prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije.

6.1. Međutim, protivno tvrdnji državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu čl. 47. st. 1. KZ/11, od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Naime, prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere optuženiku, sud je s pravom istome cijenio kao olakotne okolnosti priznanje djela čime je doprinio bržem i efikasnijem okončanju postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivan, kako prije, tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, da je sada zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok je optuženiku kao otegotna okolnost cijenjeno neovlašteno posjedovanje radi prodaje dviju vrsta droga. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir postupanje optuženika, odnosno da je kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, uzeo je u obzir i količinu droge koju je optuženik posjedovao radi neovlaštene prodaje, pa cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, dakle one koje se odnose na osobu počinitelja, kao i na one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženika osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu s maksimalnim rokom kušnje od pet godina, osnovano zaključujući da se u konkretnom slučaju i uvjetnom osudom može ostvariti svrha i specijalne i generalne prevencije, dakle utjecati i na optuženika, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ne čine kaznena djela.

6.2. Glede navoda državnog odvjetnika u žalbi, da priznanje optuženika nije trebalo cijeniti posebno olakotnim, s obzirom na ostale izvedene dokaze u postupku koji nesporno ukazuju na optuženika kao počinitelja terećenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da prvostupanjski sud priznanje optuženika i nije istom cijenio kao posebnu (naročitu) olakotnu okolnost (koje se utvrđuju kod primjene odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. KZ/11), a u odnosu na tvrdnju žalitelja da i bez priznanja optuženika iz izvedenih dokaza u postupku "nesporno" proizlazi da je on počinitelj predmetnog kaznenog djela, o tome bi se dalo raspravljati, pogotovo u pravcu je li sva droga koja je zatečena u stanu optuženika bila namijenjena za neovlaštenu prodaju obzirom na dugogodišnju ovisnost optuženika o opojnim drogama (više od 20 godina).

7. S obzirom na izloženo, a budući da ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu sa čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 27. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac