Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-374/2024-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IF, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-346/2024-1 od 28. kolovoza 2024., izmijenjene na raspravi 10. studenog 2025., nakon rasprave održane 30. rujna te 10. i 24. studenog 2025., potonjeg dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu Anje Martinčić, braniteljice okrivljenika Stelle Mudri, odvjetnice u Varaždinu, i opunomoćenika oštećenika Domagoj Štefana, odvjetnika u Čakovcu, 27. studenog 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: K-374/2024-2 od 9. rujna 2024.

II. Okrivljeni CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvan " I", sin C i ČF rođ. Č, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, varioc, sa završenom srednjom školom, zaposlen u MDM-Industry Service d.o.o. u Čalincu, s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 eura, neoženjen, otac jednog djeteta u dobi od 10 godina, ne posjeduje pokretnu niti nepokretnu imovinu, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan

k r i v  j e

što je

u noći 4. veljače 2024., između 00,00 i 00,30 sati, u [adresa], u cilju da ŽF teško tjelesno ozlijedi, ispred ugostiteljskog objekta "Petica", odgurnuo ga rukama i srušio na tlo te ga jednom nogom udario u tijelo, a kad se ŽF podigao i vratio u unutrašnjost ugostiteljskog objekta, krenuo je za njim i kod šanka ga ponovno rukama srušio na pod te ga na podu dva puta nogom udario u tijelo u predjelu lijeve strane prsnog koša, uslijed čega je ŽF zadobio prijelom četvrtog do osmog i dvanaestog lijevog rebra, ozljedu teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

III. Na temelju čl. 118. st. 1. okrivljeni CF se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI

IV. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenom IF se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena kazna zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni CF dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 600,00 (šesto) eura, koji se odnosi na paušalnu svotu, trošak svjedoka i trošak sudsko-medicinskog vještačenja, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podiglo je protiv okrivljenika pred ovim sudom u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, opisanog i kažnjivog po čl. 118. st. 1. KZ/11

1.1. Na raspravi 10. studenog 2025. zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis optužnice na način da je u sedmom redu tekst "višestruke prijelome rebara" zamijenila tekstom "prijelom četvrtog do osmog i dvanaestog lijevog rebra", dok je u preostalom dijelu činjenični opis optužnice ostao neizmijenjen.

2. Očitujući se na optužbu okrivljenik je prvotno izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje ga se tereti optužbom, dok je nakon izmjene činjeničnog opisa naveo da tu izmjenu razumije te da mijenja očitovanje o optužbi na način da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, ali ne točno u cijelosti onako kako mu je stavljeno na teret izmijenjenim činjeničnim opisom.

2.1. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitani su odnosno pregledani, uz suglasnost stranaka, obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu za ŽF od 4. veljače 2024., povijest bolesti Opće bolnice Varaždin, Hitne medicine za ŽF od 4. veljače 2024., prijava ozljede Opće bolnice Varaždin za ŽF od 4. veljače 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za ŽF, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za IF, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PP Varaždin od 4. veljače 2024. uz DVD medij sa snimkama video nadzora, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Varaždin broj 00195351, službena bilješka o postupanju PP Varaždin broj KU-64/2024 od 5. veljače 2024., uz suglasnost stranaka reproducirane su snimke videonadzora (s DVD medija u kuverti s poleđine stranice 42 spisa), i to označene brojevima: 1707048521, 1707049646 i 1707050174, pročitano otpusno pismo Opće bolnice Varaždin, Službe za kirurške bolesti, od 8. veljače 2024., pročitan nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Andrine Kopjar od 20. siječnja 2025., uz suglasnost stranka pročitani su iskazi svjedoka UF sa zapisnika od 7. travnja 2025. i od 3. srpnja 2024., svjedokinje NF sa zapisnika od 7. travnja 2025. i od 3. srpnja 2024., svjedokinje ŠF sa zapisnika od 7. travnja 2025. i od 3. srpnja 2024., svjedoka LF sa zapisnika od 7. travn ja 2025., na raspravi 30. rujna 2025. ispitan je oštećeni ŽF kao svjedok te je uz suglasnost stranaka pročitan njegov iskaz od 26. travnja 2024., na istoj raspravi ispitan je i svjedok VF. Prije kraja dokaznog postupka pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana DVD snimka njegova ispitivanja po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku od 5. veljače 2024. i pročitan zapisnik o njegovu ispitivanju od istog dana.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju ništa za primijetiti u odnosu na provedene dokaze, da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da je inkriminiranog dana došao u kafić "Petica" u [adresa] sa svojom bivšom djevojkom, prijateljem i njegovom djevojkom. Sjedili su za šankom, da bi u jednom trenutku do njih došao oštećeni ŽF koji okrivljenika nije pozdravio, već je odmah "uhvatio za sisu" njegovu bivšu djevojku. Okrivljenik ga je upozorio na njegovo ponašanje, nakon čega je ŽF otišao, no vratio se nakon par sekundi i opsovao mu majku. S obzirom da se nekoliko puta vraćao do njih, okrivljenik ga je pogurnuo te je on pao pokraj šanka, kada mu je rekao da izađe van. Potom su otišli izvan kafića gdje je bilo više ljudi i gdje je bilo naguravanja. Okrivljenik je mahao rukama, no nije ga vani udario, a ostale prisutne osobe pokušavale su ih razdvojiti. Vani je on gurnuo oštećenika, ostali su ih razdvajali. Potom su se vratili u kafić u kojem ga je ŽF opsovao, nakon čega je okrivljenik njega primio za ramena, bacio na pod i na podu ga udario jednom ili dvaput, koliko se sjeća, nije točno siguran. Potom je otišao kući gdje je oko 15 h idućeg dana došla policija. Žao mu je zbog cijelog događaja i zbog istog se kaje. Na pitanje što je mislio kada je rekao da ga je oštećenik nakon prvog sukoba kraj šanka pozvao da izađu van, odgovorio je da je vjerojatno mislio da se unutra ne razbija, dakle da se ne tuku unutra, već da to riješe vani. Svaki put kada se oštećenik vraćao do mjesta gdje su unutra boravili, psovao ga je i vrijeđao riječima kao što su "balavac, idi u pičku materinu" i slično, dakle provocirao ga. Kada je okrivljeniku reproducirana snimka njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u kojoj je iskazao da je oštećenika na parkingu odgurnuo i udario nogom, upitan da pojasnimrazliku u odnosu na današnji iskaz, odgovorio je da ne zna zbog čega je ranije tako iskazivao, dok je današnji iskaz dan s obzirom da je iz snimki ispitivanja reproduciranih na ranijoj raspravi utvrdio da nije bio u kontaktu s oštećenikom na način da bi ga udario nogom. Nakon što mu je potom na raspravi ponovno reproduciran video zapis događaja koji se dogodio ispred kafića, naveo je da se uopće ne sjeća tog dijela. Kada mu se dalje predočeno da je prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika rekao da se sve što je osoba koja je provodila ispitivanje rekla i dogodilo, odgovorio je da kod toga ostaje, a kada mu je predočeno da je prilikom istog ispitivanja rekao da srećom da su njegovi bratići bili tamo, koji su ga zadržali i da je svjestan što je napravio, odgovorio je da je pod time mislio da je sreća da su bili tamo i da su ga zaustavili, odnosno rastavili ih. Događaj koji je uslijedio nakon povratka u kafić s parkinga također se dogodio kod šanka, ali kod velikog šanka. Tom prilikom udario je oštećenika u tijelo, negdje u predio prsa odnosno rebara, time da su udarci bili ili u trenutku kad je padao ili moguće kad se već oštećenik nalazio na podu, nije siguran.

4.1. Ispitan u svojstvu osumnjičenika sukladno čl. 208.a ZKP/08, ovdje okrivljeni CF naveo je, u bitnome, da je inkriminirane zgode ŽF ispred ugostiteljskog objekta odgurnuo i udario nogom, a zatim je za njim otišao u kafić te kod šanka bacio i udario nogom. Svjestan je što je učinio te mu je žao zbog navedenog .

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenik i oštećenik predmetne zgode bili u ugostiteljskom objektu "Petica" u mjestu [adresa], da se okrivljenik sa svojim društvom nalazio kraj šanka kada je do njih došao oštećenik, nakon čijeg je dodirivanja djevojaka iz okrivljenikova društva okrivljenik reagirao prema oštećeniku naguravanjem. Nije sporno niti da je potom došlo do sukoba izvan ugostiteljskog objekta kamo su obojica izašli, kao i da su potom ponovno ušli u unutrašnjost objekta gdje je okrivljenik nogama udarao oštećenika. Nije sporno niti da je oštećenik u predmetnom događaju zadobio opisane tjelesne ozljede niti njihova kvalifikacija kao teških tjelesnih ozljeda. Sporno je, s druge strane, je li oštećenik svojim ponašanjem prema okrivljeniku i njegovoj bivšoj djevojci isprovocirao okrivljenika tako da je isti reagirao pod utjecajem kratkotrajnog emocionalnog pritiska, odnosno je li okrivljenik postupao s izravnom namjerom u cilju teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika. Sporno je i je li okrivljenik izvan kafića udario oštećenika ili ga je tek gurnuo.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

7. Ispitan u svojstvu svjedoka, oštećeni ŽF iskazao je na raspravi 30. rujna 2025., da su dan prije inkriminiranog dana, **.**.2024., CF Kralj i on najprije bili na maskenbalu u [adresa] u domu, istog je vidio kao drugog sudionika fašničke povorke. Tamo su se i pozdravili, znaju se otprije, a na kraju cijelog dana po povratku s maskenbala vidjeli su se u kafiću "Petica", u koji su oboje došli navečer. Na šanku je u jednom trenutku došao između cure okrivljenika i cure drugog prijatelja te ih zagrlio, želeći ih počastiti pićem, da bi mu okrivljenik u jednom trenutku povukao ruku. On mu je objašnjavao da nema loše namjere, time da demantira da bi ga na bilo koji način provocirao, no ovaj ga je odgurnuo i tukao po kafiću. Okrivljenik ga je također uhvatio od iza i odgurao na parking, bacio ga kroz vrata, jer ga je tada udarao nogom u predjelu prsa. Oštećenik je bio sklupčan, nije pružao nikakav otpor, samo je branio svoju glavu. Sjeća se da su svi tada prisutni vikali da neka prestane jer da će ga ubiti, no on je potom napao i drugog prijatelja. Netko od prisutnih pozvao je hitnu pomoć, time da je prije hitne najprije došla policija, čiji službenik mu je rekao da mora na pregled na hitnu medicinsku pomoć. Tamo su ga poslikali, pozlilo mu je te je povraćao i utvrđeno je da ima teške povrede, konkretno da ima potrgana rebra, uz mogućnost da mu rebro probuši pluća. Zbog svega je u konačnici bio i hospitaliziran, sedam ili osam dana proveo je u bolnici. Na pitanje zna li čime ga je okrivljenik udarao po trbuhu, odgovorio je da nogom, i to unutra dva do četiri puta, a vani sigurno šest ili sedam puta. U svakom slučaju radilo se o višekratnom udaranju, time da su ti udarci bili upućeni u predjelu rebara, a okrivljenik ga je cipelario u predjelu rebara. Što se tiče samog nastanka događaja, pojasnio je da ga je okrivljeni prvo odgurnuo i bacio pod šank, a zatim ga je bacio van. Zbog svega je od bolova bio u šoku, uslijed toga je izvršio i veliku nuždu, a zbog svega mu nedostaje i dio sjećanja. Bol je bila nesnosna, sjeća se i osjećaja kao da mu je nešto preskočilo u trbuhu. Negira da bi provocirao okrivljenika, a kamoli fizički napadao, time da se on nije mogao niti podignuti, budući da ga je okrivljenik napadao kao stršljen. Na pitanje braniteljice odgovorio je da su u određenom trenutku okrivljenik i on razgovarali u kafiću, a ne sjeća se je li on dolazio do okrivljenika nakon prvog napada, a istog sigurno nije provocirao. Ne sjeća se niti što je tada govorio, dok je okrivljenik njemu rekao, odnosno optužio ga, da je njegovu djevojku uhvatio za grudi. On okrivljenikovoj bivšoj djevojci nije slao nikakve poruke, time da su određeni očevici događaja njega sami kontaktirali s upitima kako je. Svemu je dodao da bi, kada bi on i napravio nekakvu glupost u kafiću, kako ga okrivljenik optužuje, bilo pristojno da se pozove primjerice vlasnik kafića koji bi ga tada mogao izbaciti iz istog, a ne kako je to bilo u konkretnoj situaciji da ga se fizički napadne. Na intervenciju braniteljice da je svjedok rekao "ako sam i napravio neku glupost", svjedok je naveo da je rekao "… i da sam napravio neku glupost", odnosno "ako bih slučajno napravio neku glupost". Nadalje, odgovorio je da je toga dana bio pod utjecajem alkohola, u koncentraciji otprilike 1,60 g/kg, a kada su mu predočene snimke video nadzora na kojima su vidljivi napadi okrivljenika na njega ispred i unutar kafića, s obzirom da proizlazi iz tih snimki da je napad najprije bio izvan kafića, a da bi potom ušli u unutrašnjost kafića gdje je uslijedio novi napad okrivljenika na njega, rekao je da se zbog cjelokupne situacije događaja u ovom trenutku potpuno jasno ne sjeća da bi mogao točno vremenski odrediti je li do napada najprije došlo izvan pa potom unutar kafića, ili obrnuto. Bio je u šoku, sve mu je bilo kao u magli, te ne može decidirano navesti vremenski redoslijed, no može ponoviti da se iz navedenih snimaka vidi da se ni na koji način nije branio od napada okrivljenika. Zaključno je dodao da mu je život nakon predmetnog događaja katastrofa, osim tjelesnih ozljeda potražio je i pomoć u Vrapču u tri navrata, a posebno smatra da je žalosno što je tako nešto doživio, bez ikakvog povoda, od osobe koju je poznavao, dodajući da se tako ponaša ni prema psu, a kamoli prema čovjeku.

7.1. Iz iskaza oštećenog ŽF od 26. travnja 2024., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je dana 4. veljače 2024. oko 23,00 -23,30 sati s prijateljima došao u kafić „Petica“ u [adresa], u koji je potom došao i CF kojeg poznaje od ranije, a koji je bio u društvu u kojem su bile i dvije djevojke, također mu poznate od ranije. Komunicirali su blizu šanka, on je u jednom trenutku bio između IF i ŠF da bi ga okrivljenik odjednom uhvatio od iza i bacio pod suprotni stol na pod, a nije mu jasno zbog čega je to učinio. Potom ga je ponovno uhvatio od iza i odvukao van iz kafića gdje ga je bacio na pod u nekoliko ga puta udario nogom u predio prsnog koša i sa strane tijela, time da se ne može svega detaljno sjetiti. Ljud i sa strane su okrivljeniku vikali da ga pusti, a oštećenik je uspio ustati te je nazvao policiju, da bi došla i hitna pomoć. Pretrpio je ozljedu u vidu slomljenih rebara, bilo mu je natečeno i koljeno, a boli ga i ruka.

8. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje Andrine Kopjar, dr.med. proizlazi da je oštećeni ŽF zadobio natučenje prsnog koša, prijelom IV-VIII i XII lijevog rebra, što čini cjelinu i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a koja je nastala s više udaraca (najmanje dva) jakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta u lijevu stranu prsnog koša, što može biti i noga obuvena u cipelu, time da se, u slučaju da se radilo o udarcu nogom, u času zadobivanja ozljede oštećenik nalazio u ležećem ili nekom prignutom položaju. Također, da je utvrđeno i natučenje, oguljotina kože desnog koljena i manji krvni podljev donjeg dijela desne natkoljenice, što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu, a nastala je udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i noga obuvena u cipelu, a isto tako da je utvrđeno i natučenje V prsta lijeve šake, što predstavlja tjelesnu ozljedu koja je nastala udarcem lakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta, što može biti i noga obuvena u cipelu. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji opisane su ozljede oštećenika i vidljivo da je oštećenik izjavio da ga je iscipelario poznanik.

9. Na reproduciranim snimkama videonadzora (s DVD medija u kuverti s poleđine stranice 42 spisa), označenih brojevima: 1707048521, 1707049646 i 1707050174, vidljiva su događanja u ugostiteljskom objektu "Petica" i izvan njega, pri čemu je: • na snimci označenoj brojem 1707048521 vidljivo, između ostalog, da se s početkom u 00:04:00 sati okrivljenik nalazi na šanku u unutrašnjosti ugostiteljskog objekta zajedno s dvije djevojke s kojima komunicira; u 00:04:45 sati do njih dolazi oštećeni ŽF te je razvidno da on stavlja ruke na ramena spomenutih djevojaka, na što reagira okrivljeni CF koji se nalazi s lijeve stane jedne od djevojaka, prima oštećenika za njegovu lijevu ruku i odguruje ju, nakon čega se odvija kraći razgovor između njih dvojice te oštećenik odlazi; okrivljenik potom ustaje s barske stolice, skida naočale i pokretima glave pokazuje nešto prema oštećeniku koji mu potom prilazi te mu se okrivljenik, vidno ljutit, unosi u lice i u 00:05:19 sati ponovno ga kreće odgurivati, pri čemu se može razabrati da nakon jednog odgurivanja oštećenik pada (oko 00:05:24 sati); u 00:07:35 sati oštećenik ponovno prilazi okrivljeniku za šankom, dolazi do ponovnog konflikta te se vidi ponovno blago odgurivanje oštećenika od strane okrivljenika, time da su prisutne i druge osobe iz čijih se pokreta vidi da nastoje umiriti okrivljenika;

• na snimci označenoj brojem 1707050174 vidljivo zbivanje na parkiralištu ugostiteljskog objekta "Petica" s početkom u 00:18:00 sati; između ostalog, razvidan je izlazak nekolicine osoba iz unutrašnjosti objekta, prilikom čega jedna osoba izlazi u 00:18:53 sati, dok dvije osobe, jedan od kojih je okrivljenik, izlaze u 00:18:59 sati te je odmah u 00:19:04 sati razvidno da isti odguruje osobu koja je prva izašla, ta osoba pada na pod, a okrivljenik je potom udaruje nogom u gornji dio tijela, prethodno se otresavši treće osobe koja ga je očigledno nastojala smiriti, da bi potom, rukama i nogama, napadao osobe koje su ga, kako se razabire iz snimke, pokušavale smiriti; oko 00:19:40 sati sudionici tog događaja ponovno se vraćaju u ugostiteljski objekt, nakon čega nakratko ponovno izlaze te je vidljivo komešanje i ponovno odgurivanje i pad jedne osobe te nasrtaji okrivljenika koji se u unutrašnjost objekta vraća oko 00:22:12 sati; okrivljenik se zatim ponovno vraća na parkiralište te se vidi da se i fizički sukobljava s drugim osobama (odguruje ih, baca na pod…), da bi se oko 00:26:53 sati konačno vratio u objekt;

• na snimci označenoj brojem 1707049646, koja prikazuje situaciju u ugostiteljskom objektu počevši od 00:19:39 sati, vidljivo da se u objekt, kraj šanka, vraćaju najprije oštećeni ŽF (u crnoj jakni), a potom i okrivljenik (u kariranoj košulji kratkih rukava) te da oko 00:19:45 sati okrivljenik svojom lijevom rukom prima oštećenika oko vrata te ga snažno povlačeći baca na pod, dvojica muškaraca pritom pokušavaju smiriti okrivljenika, no on se otresa njihovih ruku iz njihova i oštećenika koji je sklupčan na podu nogom udara u dva navrata u predio tijela; nekolicina osoba nastoji umiriti okrivljenika koji na posustaje, oštećenik se pridiže i odlazi prema izlazu, a okrivljenik kreće za njim te oko 00:20:07 sati ponovno odlazi prema izlazu.

10. Iz iskaza svjedoka UF proizlazi da je 4. veljače 2024. u ugostiteljskom objektu „Petica“ u [adresa] svjedočio tučnjavi između okrivljenog IF i oštećenog ŽF. Naveo je da nije vidio početak sukoba jer je sjedio uz šank, ali je u jednom trenutku vidio ŽF ležati na podu. Nakon što su smirili IF te se on vratio za šank, isti je ponovno prišao ŽF, oborio ga na tlo i jednom nogom udario u tijelo, a ne može isključiti mogućnost da je to ponovio i više puta. Potvrdio je da je u ranijem iskazu spomenuo i više udaraca nogom, te i dalje dopušta takvu mogućnost.

11. Svjedokinja NF u svojem je iskazu ispričala da se tog dana u „Petici“ nalazila kraj šanka s IF, LF i ŠF. ŠF i ona razgovarale su za šankom te je ona u jednom trenutku osjetila nekakav dodir po leđima. U tom je trenutku njoj nepoznata osoba pristupila IF, na što je IF reagirao rekavši mu "kaj maltretiraš cure" ili nešto slično, optuživši ga da je primio ŠF "za sisu". Svjedokinja se u tom trenutku ukipila, a nije primijetila da bi navedena muška osoba ranije nešto posebno napravila, već joj se više činilo da se radilo o slučajnom dodiru. Čula je verbalni sukob i naguravanje unutar kafića, a ŽF je više puta prilazio šanku.

12. Svjedokinja ŠF u svojem iskazu je potvrdila da je ŽF prišao njoj i NF, zagrlio ih, a potom neprimjereno spustio ruke na njezine grudi. Rekla je da je IF u tom trenutku maknuo Jamnikovu ruku i rekao mu da se vrati na svoje mjesto. Nakon što su obojica nakratko izišla van, vratili su se u kafić, a ona je tada vidjela kako je IF gurnuo ŽF, uslijed čega je ovaj pao na pod. Ne sjeća se da bi okrivljenik ŽF udario nogom kada je ovaj bio na podu, a kada joj je predočeno da je u ranijem iskazu navela da ga je na podu udario nogom, ponovila je da se sada toga ne sjeća. CF je ŽF bacio na pod tako što ga je odgurnuo.

13. Svjedok LF iskazao je da je vidio kako je ŽF prišao skupini kraj šanka te da ga je IF upozorio i blago odgurnuo u obrani prijateljica. Potvrdio je da je unutra došlo do verbalne prepirke i da su potom obojica otišli van, a kad su se vratili, on samo zna da je IF odgurnuo ŽF – daljnje detalje nije zapazio zbog stupnja buke i vlastite ometenosti.

14. Iz iskaza svjedoka VF proizlazi da je te noći, s 3. na 4. veljače 2024., boravio u kafiću „Petica“ u [adresa] zajedno s IF, NF i ŠF. Vidio je kada je ŽF prišao društvu kraj šanka i stavljao ruke prema prijateljicama okrivljenika, na što mu je IF rekao da se makne jer ne želi njegovu blizinu, a svjedok je vidio kada je okrivljenik pogurnuo oštećenika koji je pri tome pao na pod kraj svjedoka. ŽF se potom podigao i opet približio IF, nakon čega su se naguravali te su pali na pod. VF je skočio kako bi pridržao IF da ne bi došlo do incidenta. Nije vidio što se dogodilo izvan objekta.

15. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za ŽF proizlazi da je isti alkotestiran 4. veljače 2024. u 01,50 sati te mu je izmjerena koncentracija alkohola od 1,78 g/kg, dok iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za IF proizlazi da je isti alkotestiran 4. veljače 2024. u 16,18 sati te mu je izmjerena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg.

16. Okrivljenom IF stavljeno je u ovom postupku na teret da je na štetu ŽF počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Okrivljenik se na kraju dokaznog postupka izjasnio da se smatra krivim za ovo kazneno djelo, ali ne točno onako kako mu je stavljeno na teret, da bi u obrani danoj nakon toga priznao da je oštećenika pogurnuo, da je ispred kafića bilo naguravanja, a potom u kafiću da ga je primio za ramena, bacio na pod i tamo ga udario, time da kao razloge kojima nastoji opravdati svoje ponašanje navodi postupanje oštećenika koji da je okrivljenikovu bivšu djevojku "uhvatio za sisu", a potom ga i pozivao da izađu van.

16.1. Nije sporno da su se obojica aktera predmetnog događaja – okrivljenik CF i oštećeni ŽF – sporne prigode zatekli u ugostiteljskom objektu "Petica" u [adresa] te je oko ponoći, kada je okrivljenik zajedno sa svojim društvom sjedio kraj šanka, do njih došao oštećeni ŽF. Ranije je navedeno da je okrivljenika razljutilo, prema njegovim navodima, to da bi oštećenik njegovu tadašnju djevojku uhvatio za grudi, što oštećenik osporava navodeći da je on cure koje su se nalazile za šankom zagrlio. Svjedokinja NF navedeni događaj opisuje na način da je osjetila nekakav dodir po leđima, time da joj se više činilo da se radilo o slučajnom dodiru, dok svjedokinja ŠF navodi da je oštećenik nju i NF zagrlio te da je pritom došlo i do neprimjerenog kontakta prema njoj na način da bi mu se ruke spustile prema njezinim grudima. Iz naprijed navedene snimke videonadzora razvidno je da oštećeni ŽF stavlja ruke na ramena djevojaka, dok se jasno ne vidi je li pritom došlo i do dodira prema njihovim grudima. U svakom slučaju, navedeni dolazak oštećenika i njegov nesporan kontakt s djevojkama iz okrivljenikova društva očigledno je iziritirao okrivljenika te predstavlja povod za okrivljenikovo daljnje uporno nervozno i agresivno ponašanje spram oštećenika.

16.2. Tako je okrivljenik najprije, po oštećenikovu dolasku do njegova društva, oštećenog ŽF primio za ruku i istu odgurnuo, unio mu se u lice i ponovno ga odgurivao, nakon čega su obojica izašli van na parkiralište kafića gdje je okrivljenik oštećenika odgurnuo, a kada je isti pao na pod okrivljenik ga je nogom udario u gornji dio tijela (ujedno rukama i nogama napadajući osobe koje su njega nastojale smiriti), da bi nakon toga, sada opet u samom kafiću, okrivljenik lijevom rukom oštećenika primio oko vrata i snažno ga povlačeći bacio na pod te, potom, otresavši se dvojice muškaraca koji su ga pokušali smiriti, oštećenika sklupčanog na podu nogama u dva navrata udario u predio tijela.

16.3. Okrivljenik je, iznoseći svoju obranu, priznao naguravanje, kao i da je nakon povratka izvana oštećenika u kafiću udario u predio prsiju odnosno rebara, negirajući da bi ŽF i vani udarao. Nakon što mu je reproducirana snimka njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika u kojoj je iskazao da je oštećenika na parkingu odgurnuo i udario nogom, upitan da pojasni razliku u odnosu na sada dani iskaz odgovorio je da ne zna zbog čega je ranije tako iskazivao, dok je sadašnji iskaz dan s obzirom da je iz snimki ispitivanja reproduciranih na ranijoj raspravi utvrdio da nije bio u kontaktu s oštećenikom na način da bi ga udario nogom. Nakon što mu je potom na raspravi ponovno reproduciran video zapis događaja koji se dogodio ispred kafića, iz kojeg je vidljivo da je oštećenika i tamo napadao nogom, naveo je da se uopće ne sjeća tog dijela. Kada mu se dalje predočeno da je prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika rekao da se sve što je osoba koja je provodila ispitivanje rekla i dogodilo, odgovorio je da kod toga ostaje, a kada mu je predočeno da je prilikom istog ispitivanja rekao da srećom da su njegovi bratići bili tamo, koji su ga zadržali i da je svjestan što je napravio, odgovorio je da je pod time mislio da je sreća da su bili tamo i da su ga zaustavili, odnosno rastavili ih.

16.4. Iz navedenog slijedi zaključak da okrivljenik djelomično priznaje razvoj događaja kako mu je stavljen na teret, a djelomično ga osporava, međutim, nakon što su mu reproducirane snimke njegova ranijeg ispitivanja i snimka videonadzora događaja koji se odvio izvan ugostiteljskog objekta, naveo je da se uopće ne sjeća tog dijela. Osporavanje u tom dijelu sud stoga cijeni usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe te ga sud kao takvog ne prihvaća, a sve s obzirom da suprotno proizlazi iz preostalih dokaza, time da je i sam okrivljenik prilikom ranijeg ispitivanja, što mu je na raspravi predočeno te je upitan da pojasni razliku u iskazivanju, naveo da da je oštećenika ispred ugostiteljskog objekta udario nogom . Tako je, prvenstveno, iz ranije obrazloženih snimki videonadzora ugostiteljskog objekta vidljiv razvoj događaja, koji potvrđuje navode oštećenog ŽF koji je , također, sukladno sjećaju, opisao događaje predmetne zgode. Na temelju navedenog zasniva se utvrđenje da je okrivljenik nakon prvotnog sukoba odnosno napada na oštećenika u samom objektu (gdje ga je gurnuo tako da je ovaj pao na pod), na parkiralištu oštećenika rukama odgurnuo i srušio na tlo te ga nogom udario u tijelo, da bi ga nakon toga, vrativši se u kafić, primio oko vrata te ga snažno povlačeći bacio na pod gdje ga je, kada je ovaj bio na podu sklupčan, nogama u dva navrata udario u predio tijela. U tom smislu sud prihvaća iskaz oštećenog ŽF kojeg smatra vjerodostojnim, iznijetim sukladno njegovu sjećanju, u kojem kontekstu je isti i okolnostan, time da sud ne nalazi konkretnih razloga odnosno motivacije za njegovo lažno iskazivanje. Radi se o oštećeniku koji je sporne prigode nesporno (i to teško) tjelesno ozlijeđen, radi čega se ovaj kazneni postupak i vodi, te je u takvim okolnostima ŽF u svojstvu svjedoka opisao događaj sukladno svojem sjećanju, a taj je iskaz glede odlučnih okolnosti neproturječan, dovoljno jasan i potvrđen sadržajem snimki videonadzora, pa je kao takav prihvatljiv i vjerodostojan. Tome valja dodati da je i svjedok UF ispričao da mu je netko rekao da je CF vani istukao ŽF, dok u odnosu na snimke videonadzora sud ističe da ni na koji način nije osporeno da se na snimkama , kao osobe između kojih je došlo do fizičkog sukoba, nalaze upravo okrivljenik i oštećenik, što se odnosi i na snimku koja prikazuje događaj koji se odvijao izvan objekta, stoga nije sporno da ista prikazuje okrivljenikovo udaranje oštećenika.

17. Okrivljenik, kako je ranije spomenuto, unatoč tome što djelomično priznaje sporno postupanje i izražava žaljenje zbog istog, iznosi opravdanja za svoje ponašanje ukazujući da je oštećenik njegovu bivšu djevojku "uhvatio za sisu", a potom ga i pozivao da izađu van, kao i da se nekoliko puta vraćao do njegova društva i opsovao mu majku. Ranije je navedeno na koji su način svjedokinje NF i ŠF opisale dodirivanje od strane okrivljenika te je nedvojbeno da je približavanje oštećenika djevojkama koje su bile u njegovu društvu bilo okidač za njegovu nervozu (vidljivo je da je reagirao bez oklijevanja kada je oštećenik došao za šank i stavio ruke na ramena djevojaka), tim više što je i okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, kako to potvrđuje svjedok VF (okrivljenik je alkotestiran tek popodne istog dana), a iz iskaza svjedoka proizlazi da se oštećenik više puta vraćao do društva okrivljenika. Proizlazi stoga nedvojbenim da se okrivljenik osjetio isprovociranim od strane oštećenika, pri čemu je opetovano dolaženje oštećenika (koji je te zgode nesporno bio u alkoholiziranom stanju) u blizinu okrivljenika životno moglo dovesti do daljnje frustracije potonjeg. Sve to, međutim, pa tako niti iskazi ispitanih svjedoka UF, NF, ŠF, LF i VF, ne dovod i u pitanje odgovornost okrivljenika za počinjeno kazneno djelo jer njihovi iskazi, a promatrajući ih u povezanosti s preostalim dokazima, pa tako i snimkama videonadzora, ne pružaju temelj za opravdanje postupanja okrivljenika u vidu eventualne nužne obrane ili čega drugoga. Navedeni svjedoci iskazivali su u skladu s vlastitim saznanjima, o događaju imaju određena saznanja, no iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi oštećenik bio taj koji bi fizički napadao okrivljenika odnosno da bi okrivljenik postupao u stanju nužne obrane. U tom smislu ti iskazi u suštini nisu suprotni sadržajima snimki videonadzora te su kao takvi prihvatljivi, dok u odnosu na pitanje samog napada okrivljenika na oštećenika svjedoci LF i VF negiraju da bi vidjeli udaranje u kafiću, no budući da je isto jasno vidljivo iz reproducirane snimke videonadzora te ga ni sam okrivljenik ne osporava, njihovi iskazi u tom dijelu nisu od odlučnog značaja. Svjedok UF potvrdio je da je okrivljenik oštećenika udario u kafiću, što je u skladu s prethodno navedenim dokazima u vidu snimke videonadzora i obrane okrivljenika, dok je svjedokinja ŠF u ranijem iskazu navela da je okrivljenik udario oštećenika kada je ovaj bio na podu, a prilikom iskaza na raspravi toga se više nije sjećala, no kao što je navedeno, navedena činjenica proizlazi iz navedenih dokaza te nije ni sporno da je okrivljenik udario oštećenika kada se ovaj nalazio na podu.

18. Iz navedenih iskaza, kao niti iz drugih izvedenih dokaza, ne proizlazi opravdanje okrivljenikova postupanja spram oštećenika. Okrivljenik je, naime, kritične zgode pokazao upornost u agresivnom ponašanju koja se ne može opravdati okolnostima na koje on upućuje. Prije svega, iz snimki videonadzora niti iz drugih dokaza ne proizlazi da bi oštećenik napao okrivljenika, već je ranije opisano na se koji način i u kojim momentima odvijao napad okrivljenika prema oštećeniku, kojeg je, kako je to također vidljivo, direktno napadao udarajući ga nogom. Kada bi se okrivljenik i postavio zaštitnički spram djevojaka iz njegova društva zbog toga što bi oštećenik jednu od njih primio za grudi, navedeno mu ne daje pravo za fizički napad na oštećenika (pritom valja navesti da jedna od djevojaka, svjedokinja NF, opisujući događaj navodi da joj se činilo da se radi o slučajnom dodiru, kao i da ih oštećenik nije obgrlio da bi ih napastovao), daljnja njegova upornost i ustrajnost u nasilnim obrascima ponašanja demantiraju tezu obrane o izostanku namjere i djelovanju pod kratkotrajnim emocionalnim pritiskom, koju tezu ističe obrana u završnom govoru. Okrivljenik je, valja ponoviti, unutar kafića najprije odgurivao okrivljenika te je isti pao, zatim je došlo do napada na oštećenika na parkiralištu gdje ga je okrivljenik udario u tijelo, da bi ga potom u tijelo udarao ponovno u samom kafiću. Pritom je iz pregledanih snimki videonadzora vidljivo da su okrivljenika u više navrata smirivale druge osobe, da se on otresao iz njihova držanja prilikom pokušaja da spriječe njegov napad, ali i da se okrivljenik s drugima i fizički sukobio (odgurujući ih, bacavši na pod…). Pritom je sve opisano ponašanje trajalo petnaestak minuta te je navedeno temelj za zaključak da je bila riječ o permanentnom agresivnom ponašanju okrivljenika te zgode, usmjerenom na oštećenika, a ne o reakciji uzrokovanoj kratkotrajnim emocionalnim pritiskom.

18.1. Budući da okrivljenik nije bio fizički napadnut od strane oštećenika, pa niti u začetku događaja, te ni u kojem trenutku nije bio fizički ugrožen od strane oštećenog ŽF, nema govora o nužnoj obrani (prema čl. 21. KZ/11 nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad, time da je isključena protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani, dok se počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može blaže kazniti, a nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom), a pritom valja primijetiti da je okrivljenik oštećenika napadao, osim odgurivanjem koje je rezultiralo oborivanjem oštećenika na pod, i udaranjem nogama po tijelu (što je i dovelo do teške tjelesne ozljede oštećenika), dok eventualna verbalna provokacija ili drugi način verbalnog ataka od strane oštećenika, kada bi i postojali, njega ne čini napadačem u smislu navedene odredbe, tj. isto se ne može smatrati (istodobnim ili izravno predstojećim) protupravnim napadom koji bi okrivljenika legimitirao na nužnu obranu. Svjedokinja NF navela je u svojem iskazu da oštećenika prati glas naporne osobe, a iz iskaza svjedoka i snimki videonadzora vidljivo je da se isti vraćao do okrivljenika, no sve to ne predstavlja nikakvo opravdanje okrivljeniku za opisano uporno agresivno i nasilničko ponašanje napadom na tijelo oštećenika, koje je u konačnici rezultiralo njegovim ozbiljnim tjelesnim ozljedama. U tom kontekstu treba primijetiti da i oštećenik u svojem iskazu navodi da se i u slučaju da je napravio neku glupost to moglo riješiti na drugi način, a ne da ga se fizički napadne. Budući da iz snimki videonadzora niti iz drugih provedenih dokaza ne proizlazi da bi oštećenik okrivljenika na bilo koji način fizički napadao ili ičime ugrožavao, navedenu izjavu oštećenika valja razumijevati u smislu njegova dolaženja do društva okrivljenika i dodirivanja djevojaka iz tog društva, no kako je već navedeno, na temelju svih provedenih dokaza ne proizlazi uporište za zaključak da je oštećenik postupao na način koji bi iole mogao opravdati uporno nasilničko ponašanje okrivljenika (uporabom fizičke sile) koje je uslijedilo.

19. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinske vještakinje i medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećeni ŽF, između ostalog, zadobio prijelom IV-VIII i XII lijevog rebra, što čini cjelinu i predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a koja je nastala s više udaraca (najmanje dva) jakog intenziteta nekog tupotvrdog predmeta u lijevu stranu prsnog koša, što može biti i noga obuvena u cipelu, time da se, u slučaju da se radilo o udarcu nogom, u času zadobivanja ozljede oštećenik nalazio u ležećem ili nekom prignutom položaju. Prihvaćajući navedeni nalaz i mišljenje, jer ga sud smatra jasnim, argumentiranim i objektivnim, neproturječnim samom sebi i utvrđenim okolnostima i u njemu ne nalazi nikakvih nedostataka, a stranke ga također ni na koji način nisu dovodile u pitanje, u korelaciji s drugim provedenim dokazima proizlazi utvrđenje da je u inkriminiranom događaju okrivljenik oštećeniku, svojim prethodno opisanim ponašanjem, prouzročio tešku tjelesnu ozljedu, na način opisan u činjeničnom opisu, budući da je ova ozljeda mogla nastati udarcima noge obuvene u cipelu.

20. Na temelju svega navedenog, prihvaćajući djelomično i obranu okrivljenika u kojoj isti djelomično priznaje predmetno postupanje, a djelomično je ne prihvaćajući, kako je naprijed obrazloženo, u dijelu u kojem osporava udaranje oštećenika na parkiralištu, nedvojben je zaključak suda da je okrivljenik postupio na način stavljen mu na teret izmijenjenom optužnicom, odnosno da je u noći 4. veljače 2024., između 00,00 i 00,30 sati, u [adresa], u cilju da ŽF teško tjelesno ozlijedi, ispred ugostiteljskog objekta "Petica", odgurnuo ga rukama i srušio na tlo te ga jednom nogom udario u tijelo, a kad se ŽF podigao i vratio u unutrašnjost ugostiteljskog objekta, krenuo je za njim i kod šanka ga ponovno rukama srušio na pod te ga na podu dva puta nogom udario u tijelo u predje lu lijeve strane prsnog koša, uslijed čega je ŽF zadobio prijelom četvrtog do osmog i dvanaestog lijevog rebra, ozljedu teške naravi.

21. Na taj način okrivljenik je, na način stavljen mu na teret predmetnim optužnim aktom, oštećenika teško tjelesno ozlijedio i time počinio kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11. Navedeno kazneno djelo okrivljenik je počinio s izravnom namjerom, postupajući u cilju da ozlijedi oštećenika, na što ukazuju njegovi uporni, višekratni nasrtaji na oštećenika, način fizičkih napadaja, kao i sredstvo, intenzitet i mjesto udaranja oštećenika, koji se naposljetku našao u sklupčanom položaju na podu na koji ga je okrivljenik prethodno oborio usprkos pokušajima drugih muškaraca da prekinu fizički napad, dakle u položaju nemoći spram okrivljenika koji ga i tada udara nogom. Pritom nema dvojbe da je okrivljenik tempore criminis bio ubrojiv i svjestan protupravnosti, znajući da je to djelo zabranjeno, što sve nije dovedeno u pitanje, a na njegovoj strani ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. Stoga se zbog svega navedenog zaključuje da je okrivljenik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela teške tjelesne ozljede te je, posljedično, s obzirom na zaključak da u dokazanom ponašanju okrivljenika, činjenično opisanom u izreci presude, postoje sva obilježja tog kaznenog djela, za isto proglašen krivim.

22. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, i uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

22.1. Pritom je otegotnim okrivljeniku cijenjena okrivljenikova prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja protiv javnog reda i mira (za koje je kažnjen odlukom pravomoćnom 2024.) i ranije opisana upornost u protupravnom postupanju inkriminirane zgode. Kao olakotne, uzete su mu s druge strane okolnosti kaznene neosuđivanosti, korektnog ponašanja u kaznenom postupku, činjenice da je djelo u konačnici djelomično priznao te izraženog žaljenja zbog predmetnog događaja, kao i da se radi o ocu maloljetnog djeteta.

22.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, sve na temelju ocjene da okrivljenik i bez izvršenja kaznene sankcije ubuduće neće činiti kaznena djela. Ta ocjena temelji se na njegovu prijašnjem životu, obiteljskim prilikama i činjenici da je on do sada kazneno neosuđivana osoba, a sud smatra da će se upravo takvom kaznom, osim specijalne, postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

23. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni CF u konačnici je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 600,00 eura, koji se odnosi na paušalnu svotu, trošak svjedoka i trošak sudsko-medicinskog vještačenja, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem. Ovakva odluka temelji se na činjenici da je okrivljenik zaposlen, da ima, prema vlastitom kazivanju, mjesečna primanja od oko 1.300,00 eura, radno je sposoban, a otac je maloljetnog djeteta, dok se u pogledu visine troškova radi o trošku sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 302,61 eura, troška svjedoka ŽF u iznosu od 6,60 eura i paušalne svote u razlici između zbroja navedenih iznosa i dosuđenog iznosa od 600,00 eura, a određenoj sukladno složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka. Iznos kojeg je okrivljenik obvezan platiti je onaj koji, uvažavajući pritom trajanje i složenost postupka, kada ga plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega i maloljetnog djeteta, dok plaćanja troškova oštećeniku iz čl. 145. st. 1. toč. 8. ZKP/08 okrivljenik, sukladno odredbama ZKP/08, niti ne može biti oslobođen.

24. Svemu navedenom valja dodati da je sud istovremeno, sukladno odredbi čl. 544. st. 1. ZKP/08, stavio izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: K-374/2024-2 od 9. rujna 2024.

U Varaždinu 27. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-346/2024

2. Okrivljeni CF, [adresa]

3. Braniteljica okrivljenika Stella Mudri, odvjetnica u Varaždinu

4. Oštećeni ŽF, [adresa]

5. Opunomoćenik oštećenika Domagoj Štefan, odvjetnik u Čakovcu