REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-904/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja CRO EKSPRES d.o.o., OIB: 81356145197, Zagreb, Rudeški ogranak 24, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Koprivnjaku, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 32, protiv tuženika Albatech d.o.o., OIB: 02991171145, Zagreb, Obrtnička ulica 2/2, zastupanog po punomoćnici Boženki Mostarčić, odvjetnici u Zagrebu, Selska cesta 25, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja, punomoćnika tuženika i zastupnika po zakonu tuženika, s danom objave 27. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I./ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-612/2023 od 10. srpnja 2023. koje je donio javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić, iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, u dijelu kojim je naloženo tuženiku Albatech d.o.o., OIB: 02991171145, Zagreb, Obrtnička ulica 2/2, zastupanog po punomoćnici Boženki Mostarčić, odvjetnici u Zagrebu, Selska cesta 25, isplatiti tužitelju CRO EKSPRES d.o.o., OIB: 81356145197, Zagreb, Rudeški ogranak 24, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Koprivnjaku, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 32 iznos od 27,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.
II./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-612/2023 od 10. srpnja 2023. koje je donio javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić, iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, u dijelu kojim je naloženo tuženiku Albatech d.o.o., OIB: 02991171145, Zagreb, Obrtnička ulica 2/2, zastupanog po punomoćnici Boženki Mostarčić, odvjetnici u Zagrebu, Selska cesta 25, isplatiti tužitelju CRO EKSPRES d.o.o., OIB: 81356145197, Zagreb, Rudeški ogranak 24, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Koprivnjaku, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 32 iznos od 400,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 80,00 EUR od 7. lipnja 2023. do isplate;
- na iznos od 320,00 EUR od 7. lipnja 2023. do isplate,
te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-612/2023 od 10. srpnja 2023. koje je donio javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić, iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2023. pa do isplate.
r i j e š i o j e
I./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-612/2023 od 10. srpnja 2023. koje je donio javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić, iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86,26 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 690,91 EUR u roku od 15 (petnaest) dana.
III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog postupka u iznosu od 103,61 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. lipnja 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Ivanki Birkić-Šarić, iz Zagreba, Trg Antuna Ivana i Vladimira Mažuranića 13. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-612/2023 od 10. srpnja 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 873,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose računa od pada tuženika u zakašnjenje do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-904/2024 od 16. listopada 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava postojanje dugovanja prema tužitelju u cijelosti navodeći kako je u roku od 15 dana od zaprimanja obavijesti javnog bilježnika, 3. srpnja 2023. platio tužitelju iznos od 86,26 EUR po računu broj: 2666/1/8, umanjenom za odobrenje broj: 41/1/3. Nadalje, u odnosu na tražbinu tužitelja po računu broj: 3705/1/8 od 28. travnja 2023. ističe kako se radi o računu za uslugu koju tužitelj nije uredno ispunio. Naime, navodi kako je riječ o usluzi prijevoza hladnjaka koju je tuženik naručio od tužitelja, a koji hladnjak je tužitelj krajnjem kupcu tuženika isporučio s višestrukim značajnim oštećenjima. Tuženik navodi kako, slijedom navedenog, nije osnovan ni račun broj: 4375/1/8 obzirom na to da se radi o računu koji se djelomično odnosi na naknadu zbog kašnjenja u plaćanju računa broj: 3705/1/8, a koji račun nije osnovan. Također, ističe kako je preostali dio računa broj: 4375/1/8 neosnovan kao i račun broj: 4378/1/8 koji se odnosi na naknadu za sva kašnjenja u plaćanju računa od početka poslovanja tužitelja i tuženika i to iz razloga što su sva kašnjenja, ako ih je uopće bilo, uzrokovana ponašanjem tužitelja, odnosno njegovim kašnjenjem u izdavanju računa ili odobrenja računa.
4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 18. listopada 2024. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo, a vezano za tražbinu tužitelja prema računu broj: 3705/1/8, da je iz dokumentacije koju je priložio spisu predata vidljivo da je roba bila predana tuženiku i preuzeta od strane tuženika bez ikakvih primjedbi, kao i da je pošiljka dostavljena kompletna i u besprijekorno odgovarajućem stanju. Vezano za tražbine tužitelja prema računima broj: 4387/1/8 i 4375/1/8, tužitelj je istaknuo kako osnova potraživanja proizlazi iz članka 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (“Narodne novine”, broj: 108/2012, 144/2012, 112/2013, 121/2013, 78/2015,71/2015, 114/2022, dalje: ZFPPN) i to za račune koje nisu plaćeni na vrijeme ili još uvijek nisu plaćeni.
5. U daljnjem tijeku postupka tuženik se podneskom od 22. studenoga 2024. očitovao na navode tužitelja u bitnom ostajući kod svojih navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu. Nadalje, tuženik je naveo kako je neosnovana tražbina tužitelja po računu broj: 4375/1/8 od 6. lipnja 2023. iz razloga što je neosnovano obračunata naknada za tuženikovo kašnjenje s plaćanjem računa broj: 3705/1/8 obzirom na to da tuženik isti račun nije u obvezi podmiriti jer tužitelj nije uredno ispunio svoju obvezu. Ističe kako je tijekom komunikacije koja se odvijala između tužitelja i tuženika povodom spornog prijevoza hladnjaka, a s obzirom na to da je oštećen hladnjak u vrijednosti 440,00 EUR, tužitelj obećao tuženiku da će isto biti riješeno na način da tuženik ne mora podmiriti račun broj: 3705/1/8 kao ni račun broj: 2666/1/8 već da će tužitelj i tuženik kroz račun broj: 2666/1/8 i nekoliko idućih prijevoza kompenzirati štetu koja je nastala tuženiku. Čekajući da se situacija riješi kompenzacijom kroz buduće prijevoze došlo je do kašnjenja u plaćanju računa broj:
2666/1/8, a koji je tuženik, nakon što je obavješten da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu, platio. Tuženik je ponovno istaknuo kako su računi broj: 4387/1/8 i 4375/1/8 neosnovani jer su kašnjenja tuženika uzrokovana krivnjom tužitelja kao i da navedeni računi predstavljaju zlouporabu instituta posebne naknade za kašnjenje od strane tužitelja. Name, navodi kako su naknade u potpunosti u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštene trgovačke prakse, tim više jer je tužitelj konstantno kasnio sa slanjem računa, fakturirao krive cijene te kasnio sa slanjem korekcije računa/odobrenja. Tuženik je osporio i tražbinu tužitelja po osnovi kamata za posebnu naknadu, odnosno kamata za račune broj: 4387/1/8 i 4375/1/8, jer se radi o fiksnom iznosu posebne naknade za kašnjenje, a na koji iznos se ne plaća kamata. Tuženik je istaknuo i kako tuženik za račune broj: 3705/1/8, 4387/1/8 i 4375/1/8 nije koristio pravo na odbitak pretporeza.
6.1. Podneskom od 18. veljače 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da ga je povukao u odnosu na tražbinu u iznosu od 86,26 EUR (račun broj: 2666/1/8), a s obzirom na to da je gore navedenu tražbinu tužitelja tuženik platio nakon pokretanja ovršnog postupka.
6.2. Obzirom da je u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, tužitelj potraživao iznos od 514,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od pada tuženika u zakašnjenje do isplate, to navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva treba smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.). Kako se tuženik nije protivio na takvo djelomično povlačenje tužbe, to je sud sukladno članku 456. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 , dalje: ZPP), odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
7.1. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvod otvorenih stavki tužitelja (list 17 spisa), e-mail korespondencija tužitelja i tuženika (list 31-44 spisa), preslika računa broj: 4375/1/8 od 6. lipnja 2023. (list 47 spisa), preslika računa broj: 4387/1/8 od 6. lipnja 2023. (list 48-49 spisa), preslika računa broj: 2666/1/8 od 31. ožujka 2023. (list 50 spisa), preslika računa broj: 3705/1/8 od 28. travnja 2023. (list 56 spisa) i prijevoznica za račun broj: 3705/1/8 (list 57 spisa), preslika računa broj: 5352/1/1 od 30. rujna 2020. (list 58 spisa), preslika računa broj: 5009/1/1 od 31. kolovoza 2020. (list 59 spisa), preslika računa broj: 5943/1/1 od 10. studenog 2020. (list 61 spisa), preslika računa broj: 1172/1/1 od 31. ožujka 2021. (list 63 spisa), preslika računa broj: 3134/1/8 od 30. lipnja 2021. (list 65 spisa), preslika računa broj: 6903/1/8 od 9. prosinca 2024. (list 67 spisa), preslika računa broj: 484/1/8 od 31. siječnja 2022. (list 69 spisa), preslika računa broj: 7247/1/8 od 31. kolovoza 2022. (list 71 spisa), potvrde o uplati (list 60, 62, 64, 66, 68, 70, 72 spisa), fotografije (list 104- 105, 160-164 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 129-145 spisa), odobrenje kupcu broj: 1/1/3 (list 155 spisa), knjiga URA tuženika za razdoblje za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2023. i od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. i potvrda o zaprimanju obrasca (list 152-154, 156-158 spisa), prijava PDV-a tuženika za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2023. i od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. i potvrda o zaprimanju obrasca (list 146-151 spisa). Saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja ŠL (list 189-190 spisa), zastupnik po zakonu tuženika PL (list 190-192 spisa), svjedok ČL (list 199- 201 spisa) i svjedok NL (list 209-210 spisa).
7.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta kao i iz izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Nastavno, sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem IL i CL kao svjedoka budući da je u ovom postupku riječ o sporu male vrijednosti te su sukladno članku 461. a stavku 2., 9. i 10. ZPP-a stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dok stranke na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima, a da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. članka sud neće uzeti u obzir.
8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 427,88 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na isplatu naknade za pruženu uslugu prijevoza hladnjaka kao i naknadu na ime posebne naknade za troškove prouzročene tuženikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze iz odredbe članka 13. ZFPPN-a.
10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku pružao uslugu prijevoza.
11. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
12. Iz preslike računa broj: 3705/1/8 od 28. travnja 2023. (list 56 spisa) proizlazi da je račun izdan od strane tužitelja tuženiku za pruženu uslugu prijevoza robe na relaciji Zagreb - Stubičke toplice i to 1 palete 70x70x210. Na računu je naznačen iznos od 27,88 EUR, kao i datum dospijeća računa (28. svibanj 2023.).
13. Iz preslike prijevoznice tužitelja broj: 705646 (list 57 spisa) proizlazi da je 11. travnja 2023. primatelju GL dostavljen hladnjak (frižider) te da je prijevoznica potpisana.
14. Iz fotografija koje prileže spisu predmeta (list 104-105 spisa) proizlazi da je predmetni hladnjak u trenutku utovara u kamion bio omotan zaštitnim omotom (folijom). Također, na fotografijama (list 160-164 spisa) vidljivo je oštećenje hladnjaka u gornjem kutu hladnjaka i u unutrašnjosti hladnjaka.
15. Iz iskaza svjedoka ČL (list 199-201 spisa) proizlazi da je svjedok kao zaposlenik tužitelja prevozio kamionom predmetni hladnjak. Prije nego što je trebao dostaviti hladnjak nazvao je gospođu koja ga je trebala preuzeti. S obzirom da ona nije bila doma, već njen maloljetni sin, rekao je gospođi da je bitno samo da je netko doma da može preuzeti hladnjak. Kada je došao na mjesto dostave, otvorio mu je gospođin sin koji je bio star oko 10 godina i kojemu je ruka bila slomljena. Svjedok je naveo kako je uobičajena praksa da se hladnjak spusti na dvorište i da je time dostava obavljena, međutim, a s obzirom na to da je u konkretnom slučaju površina bila pokrivena makadamom, morao je ostaviti vozilo na cesti, te budući da je hladnjak trebao preuzeti dječak star 10 godina sa slomljenom rukom, rekao je dječaku da pozove susjeda da pomogne da se hladnjak unese u dvorište. Nakon što je uz pomoć susjeda hladnjak unesen u dvorište, pozvao je dječaka i susjeda da pregledaju hladnjak i dao im na potpis prijevoznicu. Kada se vratio ponovno do njih, nakon što je otišao do svog vozila, vratiti su mu potpisanu prijevoznicu. Nije mu poznato tko ju je točno potpisao. Svjedok je istaknu kako je hladnjak bio na paleti zafolijan te da nije primijetio na njemu nikakvo oštećenje niti prilikom preuzimanja niti prilikom dostave, kao i da nije bilo prigovora od strane osoba koje su zaprimile hladnjak da je hladnjak bio oštećen. Svjedok je iskazao i da mu je poznato da razlog zašto je hladnjak bio omotan folijom, a nije bio u originalnoj kartonskoj kutiji je taj što se tuženik bavi prodajom rabljenih predmeta. Prilikom pružanja predmetne usluge prolazio je starom cestom koja vozi od Varaždina prema Zagorju preko Ivanca. Svjedok je iskazao kako je riječ o cesti koja je zavojita i brdovita te da bi se, u slučaju kada bi hladnjak visine oko 2 metra pao tijekom vožnje, to čulo i da bi folija, koja je bila bijele, prozirne boje bila jako oštećena, a u predmetnom slučaju nije bila.
16. Iz iskaza svjedoka NL (list 209-210 spisa) proizlazi da je on kao zaposlenik tužitelja bio uključen u poslovni odnos tužitelja i tuženika na način da je formirao inicijalnu ponudu cijene i da su nalozi za prijevoz išli sa njegovog e-maila ili e-maila info s obzirom na to da je on taj koji odgovara iza tog e-maila. Svjedok je iskazao kako je tužitelj vozio pošiljke za tuženika te da je problem nastao kada tužitelj nije priznao navode tuženika da je došlo do štete u transportu hladnjaka. On je kao zaposlenik tužitelja sudjelovao na sastanku na kojem je bio pozvan tuženik, te su tom prilikom sa tuženikom pokušali utvrditi šta se dogodilo, kako se dogodilo i zašto se dogodilo. Prilikom tog sastanka su tuženiku priopćili da su utvrdili da je šteta bila unutar hladnjaka, odnosno da se ista nije mogla dogoditi u prijevozu, a s obzirom na to da nije bilo vanjskog oštećenja. Njegov zaključak o tome je proizašao iz dokumentacije koju je kao zaposlenik tužitelja vidio. Naglasio je da do nikakve kompenzacije, a s obzirom na to da je tužitelj utvrdio da šteta nije nastala, nije došlo, te da se ne sjeća da li je zastupnik po zakonu tuženika predložio da se izvrši kakva kompenzacija u odnosu na račun koji se odnosio na isporuku hladnjaka i buduće račune. Istaknuo je kako on nije ovlašten da ugovara kompenzaciju u ime tužitelja. Nastavni, svjedok je naglasio da u konkretnom slučaju nitko nije prijavio štetu sve do trenutku kada je hladnjak bio dostavljen, konkretno kada je bio raspakiran, te da se nakon sastanka nikada nije čuo sa zastupnikom po zakonu tuženika.
17. Sud je u bitnom prihvatio iskaze svjedoka ČL i NL obzirom da su iskazivali uvjerljivo i sukladno s dokumentacijom koja prileži spisu predmeta. Navode svjedoka ČL šta bi se dogodilo da je hladnjak pao u prijevozu sud nije posebno cijenio obzirom na to da je riječ o mišljenju svjedoka.
18. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ŠL (list 189-190 spisa) proizlazi da je tužitelj sa tuženikom stupio u poslovni odnos krajem 2020. godine. Tužitelj se bavi pružanjem usluge prijevoza paletizirane robe od adrese pošiljatelja do adrese primatelja, a koju uslugu su pružali i tuženiku. Sa tuženikom su imali problema sa podmirivanjem računa na što je tuženik bio i opominjan na način da su djelatnice tužitelja po dospijeću računa nakon pet dana slale mail upozorenja i kontaktirale tuženika. Istaknuo je da je svaki račun, osim e-mailom, bio slan i poštom. Tuženik se nije odazvalo na plaćanje, te je u određenom vremenskom odmaku kontaktira tužitelja s navodima kako račun nije zaprimio i pozvao da mu se isti pošalje. Oni bi u takvom slučaju ponovno poslali račun, a ako bi bilo potrebno nešto ispraviti, taj račun bi se ispravio po odobrenju i takav račun bi se klijentu slao na isti e-mail kojim se slao prvi račun. Vezano za predmetni račun broj: 3705/1/8 (stranica 56 spisa) zastupnik po zakonu tužitelja je naveo kako mu je poznato da je roba bila isporučena i da prilikom isporuke nije bilo nikakvih problema, a što potvrđuje i ovjerena prijevoznica koja je dostavljena u spis predmeta. Pošiljka je isporučena na način da se prvo kontaktirao pošiljatelj iz razloga što nikoga nije bilo kod kuće. Pošiljatelj je zatim riješio problem na način da je robu preuzela mlađa osobe u pratnji starije osobe (misli da je to bio susjed). U konkretnom slučaju bilo je riječ o hladnjaku koji je bio zafolijan u paleti prozirnom folijom koja na sebi nije imala nikakvih vanjskih vidljivih oštećenja, a s obzirom na to da je bila prozirna, zastupnik po zakonu tužitelja je naveo kako bi se oštećenja, da su postojala, vidjela kroz foliju i folija bi bila oštećena. Zastupnik po zakonu je nadalje iskazao kako mu se tuženik javio nakon nekog vremena i poslao slike da je hladnjak oštećen. Istaknuo je da nije bilo nikakvih oštećenja prilikom dostave, tim više obzirom na to da je dokument potpisan od strane primatelja da je roba ispravno dostavljena. Napomenuo je da je na tom dokumentu navedeno da oni ne odgovaraju za štetu nastalu zbog neodgovarajućeg pakiranja. Obzirom na to da su odbili odgovornost za nastalu štetu, ispostavili su predmetni račun. Kako navedeni račun i još neke račune nisu uspjeli naplatiti uz nekoliko pisanih upozorenja praksa je da izdaju naknade po neplaćenim računima s obzirom na to da se njihov odjel naplate dijelom financira iz tih sredstava.
19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ŠL budući da je iskazivao uvjerljivo, logično i sukladno s dokumentacijom koja prileži spisu predmeta.
20. U svom iskazu zastupnik po zakonu tuženika PL (list 190-192 spisa) je naveo kako je u poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika bilo 50 do 60 računa te da je tužitelj izdvojio 10% računa kako bi ga prikazao kao neplatišu. Naglasio je da svoje račune plaća isti radni dan, međutim da su u konkretnom slučaju računi bili ispostavljeni sa većom cijenom od one koja je bila dogovorena, na što je tužitelja upozoravao, a što je vidljivo iz e-mail korespondencije koja je priložena spisu. Nakon što je tužitelj korigirao račune tuženik je isti dan ili sutradan račune i platio. Vezano za predmetni račun broj: 3705//1/8 (stranica 56 spisa) navodi kako se isti odnosi na isporuku hladnjaka. Zastupnik po zakonu tuženika je istaknuo, a vezano za oštećenja hladnjaka, kako je do oštećenja došlo prilikom prijevoza. Istaknuo je kako se vozač nije najavio da će dopremiti predmetni hladnjak barem sat vremena prije same dostave, već da se pojavio na mjestu isporuke. U tom trenutku tamo se nalazio samo dijete s rukom u gipsu koje je onda zvalo susjeda da mu pomogne. Vozač je hladnjak samo spustio na dvorište. Nakon što je dijete od 10 godina potpisalo prijevoznicu, vozač je otišao. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo kako su mu roditelji djeteta isti dan poslali slike oštećenog hladnjaka koje je slike na e-mail proslijedio isti ili sljedeći dan tužitelju. Kupac mu je rekao da je folija bila oštećena, međutim nije slikao oštećenje folije. Naveo je kako se tužitelj nakon dostave slika dva puta tuženiku e- mailom obratio na način da je naveo da će vidjeti o čemu se konkretno radi. Nakon čega je tužitelj jednostrano odbacivao mogućnost da je do štete nastalo izvršenom uslugom prijevoza i to bazirajući se na tome da je prijevoznica bila potpisana. Nakon toga je otišao kod tužitelja na razgovor te ga je primio gospodin NL koji je kod tužitelja radio u komercijali i on mu je rekao da njima osiguranje pokriva iznos od 2000 kuna te da imaju još dva računa koja u tom trenutku nisu bila dospjela i da s obzirom na njih izvrše kompenzaciju. Naveo je kako je štetu na hladnjaku procijenio po računu za hladnjak koji iznos je tuženik kupcu platio, misli da je bilo riječ o 400 eura. S obzirom na to da se nakon njihovog razgovora ništa nije događalo, otišao je na razgovor sa zastupnikom po zakonu tužiteljem koji mu je tada rekao da nisu mogli "razbiti taj iznos”, da nisu sigurni što se točno dogodilo i da će doći u ponedjeljak do njega da još jednom pregledaju taj hladnjak, međutim nikada nisu došli. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo kako nikada nije dostavio tužitelju račun za štetu jer je sve htio dogovoriti usmenim putem.
21. Sud je u bitnom prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika PL (list 190-192 spisa) u dijelu u kojem je svjedok iskazivao o dinamici poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika. Sud nije prihvatio dio iskaza u kojem je svjedok naveo kako je folija u kojem je bio zamotan hladnjak bila oštećena nakon dostave jer isto ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, a valja napomenuti i da je i sam zastupnik po zakonu tuženika naveo kako je tu informaciju dobio od klijenta, dakle posrednim putem.
22. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu koji u svojoj naravi predstavlja ugovor o prijevozu, kao i da je tužitelj za tuženika prevozio hladnjak na relaciji Zagreb - Stubičke toplice. Hladnjak je bio dostavljen krajnjem klijentu tuženika na način da je hladnjak preuzeo maloljetno dijete u pratnji susjeda, nakon što je vozač kontaktirao i dogovorio se oko isporuke sa osobom koja je bila naznačena kao primatelj pošiljke. Sud je utvrdio kako je hladnjak bio zamotan u prozirnu foliju te da prilikom preuzimanja ni od strane vozača, a niti od strane preuzimatelja robe nisu uočena oštećenja. Sud je utvrdio da je prijevoznica o zaprimanju robe potpisana i da nisu stavljene primjedbe vezano uz zaprimljeni hladnjak.
23. Člankom 666. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:
35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisano je da je prijevoznik dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju, dok je člankom 682. ZOO-a propisano da preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz, ako nije što drugo određeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu, te mu isplatiti iznose kojima je pošiljka opterećena.
24. Kako iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj za tuženika izvršio prijevoz predmetnog hladnjaka, to je sud zaključio kako mu sukladno članku 682. ZOO- a pripada naknada za izvršenu uslugu. Vezano uz prigovor tuženika da usluga/prijevoz nije uredno izvršen, sud je mišljenja kako isti nije osnovan. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da šteta nije nastala prilikom prijevoza hladnjaka, a što prvenstveno proizlazi iz činjenice da je prijevoznica bila potpisana te da prilikom preuzimanja robe nisu primijećena oštećenja, kao i iz činjenice da iz provedenih dokaza proizlazi kako folija kojom je bio zamotan hladnjak u trenutku njegova preuzimanja nije bila oštećena. S tim u vezi, valja napomenuti da je člankom 683. stavkom 1. ZOO-a propisano kako prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 2. istoga članka propisano kako prijevoznik za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom. Stoga je, prema mišljenju suda, tuženik mogao prema tužitelju postaviti zahtjev za naknadu štete, a što nije napravio.
25. S tim u vezi a s obzirom na to da tuženik nije podmirio utuženi iznos po dospijeću, tužitelju pripadaju i zatezne kamate počevši od pada u zakašnjenje u odnosu na iznos od 27,88 EUR pa do isplate, a kako je to tužitelj naveo u prijedlogu za ovrhu, sukladno članku 29. stavku 1. u vezi članka 183. stavka 1. ZOO-a i to po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora.
26. U odnosu na tražbinu tužitelja vezanu uz račune broj: 4375/1/8 od 6. lipnja 2023. (list 47 spisa) i 4387/1/8 od 6. lipnja 2023. (list 48 spis) sud je uvidom u presliku predmetnih računa utvrdio da su isti izdani na osnovu ZFPPN-a kao naknada po računima broj: 2666/1/8 i 3705/1/8 (račun broj: 4375/1/8) te naknada po računima broj:
5009/1/1, 5352/1/1, 5943/1/1, 1472/1/1, 3131/8, 6903/1/8, 484/1/8, 7247/1/8, 7688 i 1376 (račun broj: 4387/1/8).
27.1. Uvidom u presliku računa broj: 5009/1/1 (list 59 spisa) proizlazi kako je račun izdan 31. kolovoza 2020. (datum dospijeća: 15. rujna 2020.) za iznos od 125,00 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 60 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 6. studenoga 2020.
27.2. Uvidom u presliku računa broj: 5352/1/1 (list 58 spisa) proizlazi kako je račun izdan 30. rujna 2020. (datum dospijeća: 30. listopada 2020.) za iznos od 125,00 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 60 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 6. studenoga 2020.
27.3. Uvidom u presliku računa broj: 5943/1/1 (list 61 spisa) proizlazi kako je račun izdan 10. studenoga 2020. (datum dospijeća: 25. studenoga 2020.) za iznos od 812,50 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 62 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 7. prosinca 2020.
27.4. Uvidom u presliku računa broj: 1472/1/1 (list 63 spisa) proizlazi kako je račun izdan 31. ožujka 2020. (datum dospijeća: 15. travnja 2010.) za iznos od 812,50 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 64 spisa) proizlazi da je iznos od 737,50 kuna tuženik uplatio tužitelju 28. travnja 2021. Valja napomenuti da je odobrenjem broj: 1/1/3 (list 155 spisa) od 27. travnja 2021 tužitelj odbio račun za 75,00 kuna.
27.5. Uvidom u presliku računa broj: 3134/1/8 (list 65 spisa) proizlazi kako je račun izdan 30. lipnja 2021. (datum dospijeća: 15. srpnja 2021.) za iznos od 1.492,50 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 66 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 19. srpnja 2021.
27.6. Uvidom u presliku računa broj: 6903/1/8 (list 67 spisa) proizlazi kako je račun izdan 9. prosinca 2021. (datum dospijeća: 8. prosinca 2022.) za iznos od 150,00 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 68 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 4. veljače 2022.
27.7. Uvidom u presliku računa broj: 484/1/8 (list 69 spisa) proizlazi kako je račun izdan 31. siječnja 2022. (datum dospijeća: 2. ožujka 2022.) za iznos od 462,50 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 68 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 4. ožujka 2022.
27.8. Uvidom u presliku računa broj: 7247/1/8 (list 71 spisa) proizlazi kako je račun izdan 31. kolovoza 2022. (datum dospijeća: 15. rujna 2022.) za iznos od 455,24 kuna, dok iz potvrde o uplati (list 72 spisa) proizlazi da je isti iznos tuženik uplatio tužitelju 23. rujna 2022.
28. Odredbom članka 13. stavak 1. i 2. ZFPPN-a propisano je da u poslovnim transakcijama između poduzetnika i između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, ako dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze, vjerovnik ima pravo, bez ikakve daljnje opomene, na posebnu naknadu u iznosu od 40 eura, s time da vjerovnik ima pravo na posebnu naknadu bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikovog zakašnjenja.
29. S Odredbom članka 3. točka 1. ZFPPN-a propisano je da je poduzetnik fizička i pravna osoba koja samostalno obavlja gospodarsku ili profesionalnu djelatnost radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, dok je točkom 16. istog članka određeno da su poslovne transakcije transakcije između poduzetnika one koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluga za novčanu naknadu.
30. S tim u vezi valja napomenuti kako pravo na posebnu naknadu predstavlja pravo na poštenu naknadu određenih paušalnih troškova koji su prouzročeni dužnikovim zakašnjenjem. Stoga i sudovi, prilikom donošenja odluke o pravu vjerovnika na posebnu naknadu, moraju utvrditi radi li se, u svakom konkretnom slučaju, o poštenoj naknadi tih troškova (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, rješenje poslovni broj: Pž-1074/2021 od 23. siječnja 2023.).
31. Procjenjujući pravičnost obračuna gore navedene naknade za predmetne račune sud je izvršio uvid u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika (list 129- 144 spisa) te je utvrdio kako iz korespondencije proizlazi da je do kašnjenja plaćanja računa broj: 5009/1/1, 5352/1/1, 5943/1/1, 1472/1/1, 6903/1/8 došlo krivnjom tužitelja, a s obzirom na to da tužitelj nije pravovremeno dostavio račune tuženiku, odnosno da je do kašnjenja došlo jer je tuženik tražio korekciju iznosa ispostavljenog na pojedinom računu. Slijedom navedenog sud je zaključio da tužitelj nema pravo na posebnu naknadu za gore navedene račune.
32. Nastavno, a u odnosu na račune broj: 3134/1/8, 484/1/8, 7247/1/8, 2666/1/8 i 3705/1/8 valja naglasiti da je riječ o računima niže vrijednosti (do 199,08 EUR/ 1.500,00 kuna/ ) te je s tim u vezi sud zaključio da posebna naknada za plaćanje u iznosu od 40 EUR za svaki od tih računa ne bi predstavljala poštenu naknadu budući da je riječ o računima relativno male vrijednosti (imajući u vidu da se radi o trgovcima), pa bi obvezivanje dužnika/tuženika na plaćanje iznosa od 40,00 eura za svaki pojedinačni račun takve niže vrijednosti bilo protivno načelu poštenja iz članka 4. ZOO- a.
33. Također, valja napomenuti kako tužitelj za račune broj: 7688 i 1376 nije dostavio dokaz iz koje bi bila vidljiva osnovanost potraživanja posebne naknade za navedene račune sukladno članku 13. ZFPPN-a, slijedom čega je sud donio zaključak da potraživanje posebne naknade za navedene račune nije osnovano. Naime, pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
34. Slijedom navedenog, sud je zaključio da tužitelju ne pripada pravo na posebnu naknadu za ukupno 12 računa, slijedom čega je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 400,00 EUR ocijenjen kao neosnovan.
35. Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 27,88 EUR, a ukinuti u preostalom dijelu i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
36. Kako je o troškovima ovršnog postupka valjalo odlučiti ovom presudom i to zajedno s troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17) to je djelomično ukinut predmetni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka za iznos od 149,38 EUR.
37. Odluka o troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), Uredbe i Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/2023), vrijednosti predmeta spora i troškovniku (list 211, 212 spisa), a sve s obzirom na to da je tuženik djelomično uspio u ovoj parnici u omjeru od 93,48%, a tužitelju u omjeru od 6,52%.
38. Tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 25. srpnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. Tarife), trošak podneska od 10. ožujka 2023. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 11. točka 10. Tarife), trošak podneska od 22. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 18. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 9. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 10. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 11. studenoga 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 156,25 EUR te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 13,27 EUR (Tar.br.1. Tarife sudskih pristojbi), ukupno 794,52 EUR.
39. Dakle tuženiku je priznat trošak od 794,52 EUR od čega mu je dosuđeno 86,96% (93,48% - 6,52%), odnosno iznos od 690,91 EUR.
40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 27. studenoga 2025.
Sudac:
Maja Hilje
Prijedlog odluke izradila:
Matea Knežević, sudska savjetnica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).